Kršćani i ljudsko društvo danas
“Svi će narodi omrznuti na vas imena mojega radi” (MATEJ 24:9).
1. Što je trebalo biti prepoznatljivo obilježje kršćanstva?
ODIJELJENOST od svijeta bila je prepoznatljivo obilježje ranih kršćana. Krist je u molitvi svom nebeskom Ocu Jehovi rekao za svoje učenike: “Dao sam im tvoju riječ, ali svijet ih je mrzio, jer nisu dio svijeta, baš kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:14, NW). Kad je pozvan pred Poncija Pilata, Isus je rekao: “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta” (Ivan 18:36, NW). Odvojenost prvobitnog kršćanstva od svijeta potvrđuju i Kršćanska grčka pisma i povjesničari.
2. (a) Je li prolaskom vremena trebalo doći do neke promjene u odnosu između Isusovih sljedbenika i svijeta? (b) Je li Isusovo Kraljevstvo trebalo doći kroz obraćenje nacija?
2 Je li Isus kasnije pokazao da će doći do promjene u odnosu između njegovih sljedbenika i svijeta i da će njegovo Kraljevstvo doći tako što će se svijet obratiti na kršćanstvo? Ne. Ništa od onoga što su njegovi učenici bili nadahnuti da napišu nakon Isusove smrti nije pružalo ni naznaku nečega takvog (Jakov 4:4 [napisan kratko vrijeme prije 62. n. e.]; 1. Ivanova 2:15-17; 5:19 [napisana oko 98. n. e.]). Nasuprot tomu, Biblija Isusovu ‘prisutnost’ i ‘dolazak’ u sili Kraljevstva koji slijedi nakon nje povezuje sa ‘svršetkom sustava stvari’, koji kulminira svojim ‘krajem’, ili razorenjem (Matej 24:3, 14, 29, 30, NW; Danijel 2:44; 7:13, 14). Govoreći o znaku koji je dao o svojoj parousíi, ili prisutnosti, Isus je rekao za svoje prave sljedbenike: “Tada će vas predati na muke, i pobiće vas, i svi će narodi omrznuti na vas imena mojega radi” (Matej 24:9).
Pravi kršćani danas
3, 4. (a) Kako jedna katolička enciklopedija opisuje rane kršćane? (b) Kojim su sličnim terminima opisani Jehovini svjedoci i rani kršćani?
3 Koja je religiozna grupa danas stekla glas vjernosti kršćanskim načelima i odvojenosti od ovoga svijeta, čiji su pripadnici predmetom mržnje i progona? Pa koja kršćanska organizacija koja obuhvaća cijeli svijet u svakom pogledu odgovara povijesnim opisima ranih kršćana? S obzirom na njih, New Catholic Encyclopedia kaže: “Primitivna kršćanska zajednica, mada je se u početku smatralo samo još jednom sektom unutar židovskog miljea, pokazala se osebujnom po svom teološkom nauku, a još i više po revnosti svojih pripadnika, koji su služili kao svjedoci za Krista ‘u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje’ (Dj 1,8)” (svezak 3, stranica 694).
4 Zapazi izraze ‘smatralo je se samo još jednom sektom’, ‘osebujna po svom teološkom nauku’, ‘revni kao svjedoci’. A sada pogledaj kako ta ista enciklopedija opisuje Jehovine svjedoke: “Sekta (...). Svjedoci su duboko uvjereni da će kraj svijeta doći unutar samo nekoliko godina. To živo vjerovanje pokazuje se kao najjača poticajna sila koja leži iza njihove neumorne revnosti. (...) Osnovna obveza svakoga člana ove sekte jest da daje svjedočanstvo za Jehovu, navješćujući Njegovo Kraljevstvo koje se približava. (...) Bibliju drže svojim jedinim izvorom vjerovanja i pravila ponašanja (...). Da bi netko bio pravim Svjedokom, on mora djelotvorno na ovaj ili onaj način propovijedati” (svezak 7, stranice 864-5).
5. (a) U kom su pogledu učenja Jehovinih svjedoka osebujna? (b) Navedi primjere koji pokazuju da su vjerovanja Jehovinih svjedoka u skladu s Pismima.
5 U kom su pogledu učenja Jehovinih svjedoka osebujna? New Catholic Encyclopedia spominje nekoliko stvari: “Oni [Jehovini svjedoci] osuđuju Trojstvo kao pogansko idolopoklonstvo (...). Isusa smatraju najvećim Jehovinim svjedokom, ‘bogom’ (kako prevode Ivana 1,1), manjim jedino od Jehove. (...) On je umro kao čovjek i bio podignut kao besmrtni duhovni Sin. Njegova Muka i smrt bile su cijena koju je platio kako bi povratio pravo ljudima da vječno žive na Zemlji. Doista, ‘veliko mnoštvo’ (Ot 7,9) pravih Svjedoka nada se zemaljskom Raju; samo 144 000 vjernih (Ot 7,4; 14,1–4) može uživati nebesku slavu s Kristom. Bezbožnici će biti potpuno uništeni. (...) Krštenje — koje Svjedoci provode uranjanjem (...) vanjski [je] simbol njihova predanja službi Jehovi Bogu. (...) Jehovini svjedoci privukli su pažnju javnosti svojim odbijanjem transfuzije krvi (...). Njihov bračni i spolni moral poprilično je strog.” Jehovini svjedoci su možda u ovome osebujni, ali njihovo je stajalište u svim ovim stvarima čvrsto utemeljeno na Bibliji (Psalam 37:29; Matej 3:16; 6:10; Djela apostolska 15:28, 29; Rimljanima 6:23; 1. Korinćanima 6:9, 10; 8:6; Otkrivenje 1:5).
6. Kakav su stav zadržali Jehovini svjedoci? Zašto?
6 U ovoj se rimokatoličkoj enciklopediji dodaje kako u 1965 (očito godini kad je napisan taj članak) “Svjedoci još nisu smatrali da pripadaju društvu u kojem žive”. Autor je, čini se, smatrao da će, kako vrijeme prolazi i kako postaju sve brojniji i “sve više poprimaju karakteristike crkve za razliku od sekte”, Jehovini svjedoci postati dio ovog svijeta. No, to se nije pokazalo točnim. Danas, kad ima preko četiri puta više Svjedoka nego u 1965, Jehovini svjedoci dosljedno zadržavaju svoj stav u odnosu na ovaj svijet. “Oni nisu dio svijeta”, kao što ni Isus nije bio “dio svijeta” (Ivan 17:16, NW).
Odvojeni ali ne neprijateljski raspoloženi
7, 8. Što je slučaj kod Jehovinih svjedoka danas, kao što je to bilo i kod ranih kršćana?
7 Citirajući apologeta iz drugog stoljeća Justina Mučenika i njegovu obranu ranih kršćana, Robert M. Grant je u svojoj knjizi Early Christianity and Society (Rano kršćanstvo i društvo) napisao: “Da su kršćani bili revolucionari, ostali bi u potaji kako bi dostigli svoj cilj. (...) Oni su bili carevi najbolji saveznici u stvari mira i reda.” Isto su tako danas Jehovini svjedoci poznati po čitavom svijetu kao miroljubivi i kao građani koji se drže reda. Vlade, kakve god bile, znaju da se ne trebaju ničega bojati od strane Jehovinih svjedoka.
8 Jedan je sjevernoamerički uvodničar napisao: “Samo se zatucanom i paranoičnom maštom može vjerovati da Jehovini svjedoci predstavljaju bilo kakvu prijetnju bilo kojem političkom režimu; oni su toliko nepodrivački i toliko miroljubivi koliko to samo može biti jedno religiozno tijelo.” Jean-Pierre Cattelain u svojoj knjizi L’objection de conscience (Prigovor savjesti) piše: “Svjedoci su savršeno podložni vlastima i općenito slušaju zakone; plaćaju svoje poreze i ne teže tome da dovode u pitanje, mijenjaju ili skidaju vlade, jer se oni ne bave stvarima ovoga svijeta.” Cattelain nadalje dodaje kako će jedino u slučaju da Država zahtijeva njihov život, koji su u potpunosti posvetili Bogu, Jehovini svjedoci odbiti poslušnost. U tome su sasvim nalik ranim kršćanima (Marko 12:17; Djela apostolska 5:29).
Pogrešno shvaćeni od strane vladajućih slojeva
9. Koja je, s obzirom na odijeljenost od svijeta, istaknuta razlika između ranih kršćana i suvremenih katolika?
9 Većina je rimskih careva pogrešno shvatila rane kršćane i progonila ih. Pokazujući zašto, u Diognetovom pismu, za koje neki smatraju da datira iz drugog stoljeća n. e., izjavljuje se: “Kršćani prebivaju u svijetu, ali nisu sastavni dio svijeta.” S druge strane, Drugi vatikanski koncil, u svojoj Dogmatskoj konstituciji o Crkvi, ustvrdio je kako bi katolici trebali “tražiti kraljevstvo Božje zauzimajući se za svjetovne poslove” i “radeći na posvećenju svijeta iznutra”.
10. (a) Kako su na rane kršćane gledali vladajući slojevi? (b) Kako se često gleda na Jehovine svjedoke, i kakva je njihova reakcija na to?
10 Povjesničar E. G. Hardy tvrdi kako su rimski carevi smatrali rane kršćane “donekle prezira vrijednim entuzijastima”. Francuski povjesničar Étienne Trocmé govori o “preziru s kojim su se učeni Grci i rimski službenici odnosili prema onome što su smatrali veoma čudnom orijentalnom sektom [kršćanima]”. Prepiska između Plinija Mlađeg, rimskog guvernera u Bitiniji, i cara Trajana pokazuje da su vladajući slojevi uglavnom bili u neznanju što se tiče prave prirode kršćanstva. Slično su i danas Jehovini svjedoci pogrešno shvaćeni i čak prezreni od strane vladajućih slojeva svijeta. Međutim, to niti iznenađuje niti obeshrabruje Svjedoke (Djela apostolska 4:13; 1. Petrova 4:12, 13).
‘Posvuda se protiv nje govori’
11. (a) Što je rečeno za rane kršćane, a što je rečeno za Jehovine svjedoke? (b) Zašto Jehovini svjedoci ne sudjeluju u politici?
11 O ranim kršćanima je rečeno: “Za ovu sektu poznato [nam je] da se posvuda protiv nje govori” (Djela apostolska 28:22, NW). U drugom stoljeću n. e. poganin Celzo tvrdio je da je kršćanstvo privlačilo samo talog ljudskog društva. Slično tome, za Jehovine svjedoke se kaže da “uglavnom proistječu iz niskih slojeva našeg društva”. Crkveni povjesničar Augustus Neander izvijestio je da su “kršćani bili predstavljeni kao ljudi mrtvi za ovaj svijet i beskorisni za sve poslove života (...) i postavljalo se pitanje, što bi bilo sa životnim tokovima, kad bi svi bili poput njih?” Budući da se Jehovini svjedoci uzdržavaju od sudjelovanja u politici, i njih se često optužuje da su beskorisni u ljudskom društvu. Ali kako bi oni mogli biti politički aktivisti a u isto vrijeme zastupnici Božjeg Kraljevstva kao jedine nade čovječanstva? Jehovini svjedoci uzimaju k srcu riječi apostola Pavla: “Sudjeluj u trpljenju kao dobar vojnik Krista Isusa. Nijedan se vojnik u službi ne upliće u građanske poslove, jer mu je cilj da zadovolji onoga koji ga je unovačio” (2. Timoteju 2:3, 4, Revised Standard Version, Ekumensko izdanje).
12. U kom važnom vidu odvojenosti Jehovini svjedoci nalikuju ranim kršćanima?
12 Profesor K. S. Latourette u svojoj knjizi A History of Christianity (Povijest kršćanstva) piše: “Jedno od pitanja u kojima su se rani kršćani razilazili s grčko-rimskim svijetom bilo je sudjelovanje u ratu. U prva tri stoljeća nijedan kršćanski spis koji je preživio do našeg vremena nije opravdavao sudjelovanje kršćana u ratu.” Edward Gibbon u svom djelu The History of the Decline and Fall of the Roman Empire (Povijest zalaska i pada Rimskog Carstva) tvrdi: “Bilo je nemoguće da bi kršćani, a da se ne odreknu svetije dužnosti, prihvatili službu vojnika, magistrata ili kneževa.” Slično i Jehovini svjedoci zauzimaju stav stroge neutralnosti i slijede biblijska načela iz Izaije 2:2-4 i Mateja 26:52.
13. Za što se optužuje Jehovine svjedoke, no što pokazuju činjenice?
13 Jehovine svjedoke njihovi neprijatelji optužuju da razbijaju obitelji. Istina, ima slučajeva gdje su se obitelji razdijelile onda kad su jedan ili više članova postali Jehovini svjedoci. Isus je prorekao da će do toga doći (Luka 12:51-53). Statistike, međutim, pokazuju da raspad brakova iz tog razloga predstavlja izuzetak. Među Jehovinim svjedocima u Francuskoj, naprimjer, svaki treći bračni par uključuje bračnog partnera koji nije Svjedok. Međutim, stopa razvoda među takvim miješanim brakovima nije ništa viša od nacionalnog prosjeka. Zašto? Apostoli Pavao i Petar dali su mudar, nadahnut savjet kršćanima koji su u braku s nevjernicima, a Jehovini svjedoci se trude slijediti njihove riječi (1. Korinćanima 7:12-16; 1. Petrova 3:1-4). Ako se neki miješani brak i raspadne, inicijativa gotovo uvijek dolazi od partnera koji nije Svjedok. S druge strane, mnoge su tisuće brakova spašene zato što su bračni partneri postali Jehovini svjedoci i počeli u svom životu primjenjivati biblijska načela.
Kršćani, a ne trinitarijanci
14. Koja je optužba iznesena protiv ranih kršćana, i zašto je to ironično?
14 Ironično je da je u Rimskom Carstvu jedna od optužbi iznesenih protiv ranih kršćana bila ta da su ateisti. Dr. Augustus Neander piše: “Poricatelji bogova, ateisti (...) bio je uobičajeni naziv kojim su ljudi označavali kršćane.” Kako li je čudno što su kršćane, koji su obožavali živog Stvoritelja, a ne mnogostruke bogove, ateistima nazivali pogani koji su obožavali bogove koji “ne bijahu bogovi, nego djelo ruku čovječijih, drvo i kamen” (Izaija 37:19).
15, 16. (a) Što su neki religionisti rekli o Jehovinim svjedocima, no koje se time pitanje postavlja? (b) Što pokazuje da su Jehovini svjedoci uistinu kršćani?
15 Jednako je ironična i činjenica da danas neki autoriteti u nazovikršćanstvu poriču da su Jehovini svjedoci kršćani. Zašto? Jer Svjedoci odbacuju Trojstvo. Prema iskrivljenoj definiciji nazovikršćanstva, “kršćani su oni koji prihvaćaju Krista kao Boga”. Nasuprot tomu, jedan suvremeni rječnik definira imenicu “kršćanin” kao “osobu koja vjeruje u Isusa Krista i koja slijedi njegova učenja”, a “kršćanstvo” kao “vjeru zasnovanu na učenjima Isusa Krista i vjerovanju da je bio sin Božji”. Koja grupa bolje odgovara toj definiciji?
16 Jehovini svjedoci prihvaćaju Isusovo vlastito svjedočanstvo o tome tko je on. Rekao je: “Ja sam sin Božij”, a ne: “Ja sam Bog Sin” (Ivan 10:36; usporedi Ivan 20:31). Prihvaćaju nadahnutu izjavu apostola Pavla o Kristu: “Koji, ako je i bio u obličju Božjem, nije jednakost s Bogom držao nečim za čim treba posegnuti.”a (Filipljanima 2:6, The New Jerusalem Bible). U knjizi The Paganism in Our Christianity (Poganstvo u našem kršćanstvu) kaže se: “Isus Krist nikad nije spomenuo takav fenomen [Trojstvo jednakosti], i riječ ‘Trojstvo’ ne pojavljuje se nigdje u Novom zavjetu. Tu je predodžbu Crkva usvojila tek tristo godina nakon smrti našeg Gospodina; a porijeklo ove koncepcije sasvim je pogansko.” Jehovini svjedoci prihvaćaju biblijsko učenje o Kristu. Oni su kršćani, a ne trinitarijanci.
Nikakav ekumenizam
17. Zašto Jehovini svjedoci ne surađuju s ekumenskim, ili međuvjerskim, pokretom?
17 Druge dvije optužbe protiv Jehovinih svjedoka su te da odbijaju uzeti udjela u ekumenskom pokretu i da provode ono što se naziva “agresivnim prozelitiziranjem”. Oba ova prijekora upućena su i ranim kršćanima. Nazovikršćanstvo, sa svojim katoličkim, pravoslavnim i protestantskim komponentama, neosporno je dio svijeta. Poput Isusa, Jehovini svjedoci “nisu dio svijeta” (Ivan 17:14, NW). Kako bi se oni mogli kroz međuvjerske pokrete povezivati s vjerskim organizacijama koje unapređuju nekršćansko ponašanje i vjerovanja?
18. (a) Zašto se Jehovine svjedoke ne može kritizirati zbog toga što tvrde da jedino oni prakticiraju pravu religiju? (b) Što rimokatolici, iako vjeruju da imaju pravu religiju, ne posjeduju?
18 Tko može opravdano kritizirati Jehovine svjedoke zato što, poput ranih kršćana, vjeruju da jedino oni prakticiraju pravu religiju? Čak i Katolička crkva, dok licemjerno tvrdi kako surađuje s ekumenskim pokretom, objavljuje: “Vjerujemo da ta jedina prava religija postoji u katoličkoj i apostolskoj Crkvi kojoj je Gospodin Isus povjerio zadaću da je raširi među sve ljude kad je rekao apostolima: ‘Idite dakle i naučavajte narode’ ” (II. vatikanski koncil, “Deklaracija o vjerskoj slobodi”). Očito je, međutim, da takvo vjerovanje nije dovoljno da bi katolicima ulilo neumornu revnost kako bi krenuli činiti učenike.
19. (a) Što su Jehovini svjedoci odlučni činiti, i s kakvim poticajem? (b) Što će se razmatrati u sljedećem članku?
19 Jehovini svjedoci posjeduju takvu revnost. Odlučni su u tome da nastave sa svjedočenjem sve dok to Bog želi (Matej 24:14). Njihovo svjedočenje je revno, ali ne i agresivno. Potaknuto je ljubavlju prema bližnjem, a ne mržnjom prema ljudima. Nadaju se da će se spasiti što je više moguće ljudi (1. Timoteju 4:16). Poput ranih kršćana, trude se ‘imati mir sa svim ljudima’ (Rimljanima 12:18). O tome kako to čine bit će riječi u sljedećem članku.
[Bilješke]
a Raspravu o ovom stavku u povezanosti s dogmom o Trojstvu vidi u Kuli stražari od 15. lipnja 1971, stranice 355-6 (engl.).
Za ponavljanje
◻ Koje je bilo obilježje ranih kršćana, i kako im Jehovini svjedoci nalikuju?
◻ U kom pogledu Jehovini svjedoci pokazuju da su dobri građani?
◻ Kako su vladajući slojevi gledali na rane kršćane, i je li išta drugačije danas?
◻ Na što potiče Svjedoke njihovo uvjerenje da posjeduju istinu?
[Slika na stranici 12]
Jehovini svjedoci su odlučni u tome da nastave sa svjedočenjem sve dok to Bog želi
[Slika na stranici 17]
Pilat je rekao: “Evo čovjeka” — Onoga koji nije bio dio svijeta (Ivan 19:5)
[Zahvala]
“Ecce Homo” od A. Ciseria: Firenza, Galleria d’Arte Moderna / Alinari/Art Resource, N.Y.