Oni koji žele preživjeti ne smiju biti “dio svijeta”

 1, 2. a) Što je Isus rekao u vezi odnosa njegovih učenika prema svijetu? b) Što to ne znači i zašto?

ŠTO je Isus mislio kad je rekao da su njegovi sljedbenici “u svijetu” ali da ipak ne smiju biti “dio svijeta”? (Ivan 17:11, 14, NS). Ako želimo biti među onima koji će preživjeti da bi živjeli u Božjem novom sustavu stvari, mi moramo to razumjeti.

² Prvo razmotrimo što ne znači ne biti “dio svijeta”. To ne znači da se moramo izolirati poput pustinjaka i živjeti u pećinama ili se povući u samostane ili druga usamljena mjesta. Upravo suprotno; u noći prije svoje smrti Isus se molio svom Ocu za svoje učenike i rekao sljedeće: “Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih čuvaš od zloga. Oni nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:15, 16, NS).

 3, 4. a) U kom pogledu moraju kršćani dolaziti u kontakt s ljudima iz svijeta? b) Ali, što moraju izbjegavati?

³ Umjesto da se sakriju od ljudi, Isusovi učenici su ‘poslani u svijet’ da bi obznanili istinu (Ivan 17:18). Radeći tako, poslužili su kao “svjetlo svijeta”, obasjavajući svjetlo istine tako da ljudi vide na koji način Božja istina utječe na živote ljudi i kakvo dobro im čini (Matej 5:14-16).

⁴ Kršćani dolaze u kontakt s mnogim ljudima, jer oni rade da bi mogli uzdržavati sebe i svoje obitelji, a osim toga i objavljuju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu svim ljudima. Dakle, kao što kaže apostol Pavao, od njih se ne očekuje da “iziđu iz svijeta” na fizički način. Oni se ne mogu u potpunosti prestati “miješati” s ljudima u svijetu. Ali oni se mogu i moraju kloniti pogrešnih postupaka kakvi su uobičajeni kod većine ljudi ( 1. Korinćanima 5:9-11).

 5. Na koji način je potrebna odvojenost od svijeta vidljiva u slučaju Noe i njegove obitelji?

⁵ Situacija je slična onoj iz Noinih dana, kad je Jehova rekao da su “svi pokvareno živjeli na zemlji” (1. Mojsijeva 6:12, The New English Bible). Ali, Noa i njegova obitelj su živjeli drugačije. Odbivši da se pridruže pokvarenosti koja je oko njih vladala i propovijedajući pravednost, Noa je “osudio svijet”. On je pokazao da svijet nije u skladu s Božjom voljom i da za to nema izgovora (Jevrejima 11:7; 2. Petrova 2:5). Zbog toga su on i njegova obitelj preživjeli onda kad je bezbožno čovječanstvo bilo uništeno općim potopom. Oni su bili “u svijetu”, ali u isto vrijeme nisu bili “dio svijeta” (1. Mojsijeva 6:9-13; 7:1; Matej 24:38, 39).

 6. Treba li pokazivati ljubav prema ljudima iz svijeta?

⁶ Da li ne biti “dio svijeta” također znači mrziti ljude? Tko tako misli stavlja se u neprijateljski položaj prema Jehovi Bogu koji je, kako je rekao njegov sin Isus, “toliko ljubio (ljudski) svijet da je svog jedinorođenog Sina dao, da tko god vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život”. Prema tome, Božja dobrota i samilost prema svim ljudima pruža nam primjer kojeg trebamo slijediti (Ivan 3:16, NS; Matej 5:44-48).

 7, 8. a) Što kaže Biblija o ljubavi prema svijetu? b) Što je svijet od kojeg se moramo odvojiti? c) Zašto se moramo kloniti svijeta i njegovih želja?

⁷ Ali, zar nam apostol Ivan ne kaže sljedeće: “Ne ljubite ni svijet ni što je u svijetu. Ako netko ljubi svijet, Očeva ljubav nije u njemu”? Ako je Bog ljubio svijet, zašto je apostol to rekao? (1. Ivanova 2:15, NS).

⁸ Biblija pokazuje da Bog ljubi svijet jednostavno na taj način što ljubi ljude koji su u stanju nesavršenstva i umiranja i očajnički im je potrebna pomoć. S druge strane, sotona je organizirao većinu čovječanstva nasuprot Bogu. I od tog “svijeta” — ljudskog društva koje je otuđeno od Boga i nalazi se pod vlašću sotone — pravi kršćani moraju biti odvojeni (Jakov 1:27). Božja Riječ upozorava da ne ljubimo štetne želje i postupke ovoga svijeta: “Sve što je u svijetu — želja tijela, želja očiju i upadljivo isticanje svojih životnih sredstava — ne potječe od Oca, nego od svijeta. Osim toga, svijet prolazi i želja njegova, a tko tvori Božju volju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:15-17, NS).

 9, 10. a) Zašto se može reći da te želje ‘potječu od svijeta’? b) Kakve posljedice te želje imaju na čovječanstvo?

⁹ Da, te želje tijela i očiju i želja za osobnim uzdizanjem ‘potječe od svijeta’. Te želje su se razvile kod praroditelja čovječanstva i odvele ih u tom pravcu da traže neovisnost od Boga i da slijede sebične težnje. Slijeđenje tih sebičnih svjetskih želja dovelo je do kršenja Božjih zakona (1. Mojsijeva 3:1-6, 17).

¹⁰ Razmisli o tome što vidiš oko sebe. Zar većina ljudi ne gradi svoj život upravo na željama tijela i očiju i ‘upadljivom isticanju svojih životnih sredstava’? Zar upravo te želje ne oblikuju njihove nade i težnje i upravljaju načinom na koji postupaju i saobraćaju jedni s drugima? Zbog toga je ljudska povijest jedan dugi zapis o nejedinstvu i ratovima, o nemoralu i zločinu, o komercijalnoj pohlepi i tlačenju, o nadmenim ambicijama i o žudnji za slavom i čašću.

11. Dakle, zašto Božja ljubav prema svijetu nije suprotna onome što on osuđuje?

¹¹ Jasno je, dakle, da se ljubav prema svijetu, onakva kakvu pokazuje Bog, znatno razlikuje od ljubavi prema pogrešnim željama i postupcima tog svijeta, koje Bog osuđuje. Božja ljubav prema čovječanstvu otvorila je put prema oslobođenju od tih griješnih želja i njihovih loših posljedica, uključujući i samu smrt. On je svoju ljubav pokazao tako što je dao svog Sina kao otkupnu žrtvu za čovječanstvo. Ali, ako netko odbija tu žrtvu i ostaje u neposlušnosti, Biblija kaže da “gnjev Božji ostaje na njemu” (Ivan 3:16, 36; Rimljanima 5:6-8).

12. Na koji način možemo ustanoviti da li je ljubav koju imamo prema osobama iz svijeta ugodna Bogu ili ne?

¹² Što je, dakle, s nama? Da li mi “ljubimo” osobe u svijetu u tom smislu da im iskreno želimo pomoći da pronađu put u život pod Božjom naklonošću? Ili ljubimo baš te stvari koje ih odvraćaju od toga da postanu Božji sluge — njihov duh neovisnosti, njihovo upadljivo isticanje sredstava, njihovo pouzdanje u vlastitu važnost i slavu? Ako volimo biti s ljudima radi takvih njihovih osobina, tada ‘ljubimo svijet’ na način koji je apostol osudio.

13. Kako može ljubav prema svijetu odvratiti nekoga od služenja Bogu?

¹³ I u Isusovo vrijeme su mnogi ljudi ljubili svjetske puteve. Zato su izbjegavali zauzeti čvrsto stanovište kao Isusovi učenici. Oni nisu željeli izgubiti svoju popularnost i položaj među ljudima svojih društvenih i religioznih krugova. Više su voljeli ljudsku slavu nego Božje odobravanje (Ivan 12:42, 43). Istina, neki su imali djela milosrđa i vršili druge religiozne postupke. Ali, oni su to činili u prvom redu zbog toga što su željeli da ih drugi vide (Matej 6:1-6; 23:5-7; Marko 12:38-40). Ne vidiš li i danas ljude koji pokazuju tu istu ljubav prema svjetskom pogrešnom načinu postupanja? Međutim, Biblija pokazuje da takva vrsta “ljubavi” može odvesti samo u uništenje.

14. Tko je podvrgao Isusa iskušenju dok je bio na Zemlji i s kakvim rezultatom?

¹⁴ I sam Božji Sin je na takav isti način bio podvrgnut iskušenju. Načinjen je pokušaj da se u njemu potakne sebična želja za upadljivim isticanjem kako bi ostavio utisak na ljude — da postane poput svijeta. Bila mu je čak ponuđena vladavina nad svim narodima svijeta sa svom njihovom slavom. Ali, on je glatko odbio takva apeliranja na sebične želje. To je sve dolazilo od onoga koji je prvi postavio izazov suverenitetu Jehove Boga, od sotone, đavla (Luka 4:5-12).

15. Gdje Biblija govori o tome tko je “vladar ovoga svijeta”?

¹⁵ Veoma je važno poznavati sotoninu ponudu vladavine Isusu da bi se razumjelo zašto ne smijemo biti “dio svijeta”. Iz te ponude je vidljivo da čitav ljudski svijet sa svim svojim vladavinama ima Božjeg neprijatelja kao svog nevidljivog vođu. Sam Isus je govorio o sotoni kao o “vladaru ovoga svijeta” (Ivan 12:31; 14:30; 2. Korinćanima 4:4, NS). I apostol Pavao je govorio o “zlim duhovnim silama”, demonima pod vlašću sotone, kao o nevidljivim “svjetskim vladarima ove tame”. Pavao je također upozorio kršćane da se trebaju boriti duhovnim oružjem kako bi se obranili od tih “vladara” (Efežanima 6:10-13, NS).

16. Koliki dio svijeta je sotona zaveo i stavio pod svoju vlast?

¹⁶ Uvijek je samo manjina bila slobodna od vlasti tog nevidljivog vladara i njegovih sila. Na taj način “svijet”, odnosno, čovječanstvo otuđeno od Boga, “leži u vlasti zloga”. On kroz demonski utjecaj ‘zavodi čitavu nastanjenu zemlju’, uključujući zemaljske vladare koje usmjerava protiv Boga i njegovog Kraljevstva (1. Ivanova 5:19; Otkrivenje 12:9; 16:13, 14; 19:11-18).

17. a) Što pokazuje stav čovječanstva obzirom na onoga tko predvodi čovječanstvo? b) Bismo li bili ugodni Stvoritelju kad bismo pokazivali takav duh?

¹⁷ Možda to pomalo nevjerojatno zvuči. Međutim, zar većina ljudi u ovome svijetu ne pokazuje jasno stav i postupa na način Božjeg protivnika? Posvuda smo svjedoci laži, mržnje, nasilja i ubistava, čime se identificiraju oni koji ‘potječu od đavla’ i kojima je on duhovni “otac” (1. Ivanova 3:8-12; Ivan 8:44; Efežanima 2:2, 3). Sigurno je da taj duh ne dolazi od Stvoritelja punog ljubavi.

18. Kako naš stav obzirom na vodstvo pokazuje da li smo oslobođeni vlasti “vladara ovoga svijeta”?

¹⁸ Isto tako, zar se većina ljudi ne uzdaje u ljudske planove za ostvarenje mira i sigurnosti? Koliko poznaješ ljudi koji zaista u Bogu i Božjem Kraljevstvu vide jedino rješenje problema čovječanstva? Njihovo pouzdanje u ljudske političke sisteme na pogrešnom je mjestu, budući da je Isus rekao: “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta”. Njegovo Kraljevstvo nema svoj “izvor” u ovome svijetu, jer ga ne uspostavljaju ljudi niti mu oni daju moć. To čini sam Bog (Ivan 18:36; Izaija 9:6, 7). Dakle, da bismo bili među onima koji se nadaju preživjeti kad to Kraljevstvo nastupi protiv svih svojih protivnika, mi moramo prihvatiti surovu činjenicu da sotona dominira ovim svijetom i njegovim sistemima. To uključuje i političke organizacije kao što su Ujedinjeni narodi. Mi se moramo držati van svih njih i zauzeti čvrsto stanovište za Jehovinu pravednu vladavinu pod Isusom Kristom (Matej 6:10, 24, 31-33).

19. Kako povijest pokazuje da prvi kršćani nisu bili “dio svijeta”?

¹⁹ Povijest pokazuje da su prvi kršćani bili pristojni građani koji su poštivali zakon. No, oni su bili odlučni ne biti “dio svijeta” čak i onda kad su zbog toga bili progonjeni. Tako u raznim povjesničkim knjigama možemo pročitati sljedeće izjave:

“Oni koji su vladali u poganskom svijetu slabo su shvaćali i s vrlo malo naklonosti su gledali na rano kršćanstvo ... Kršćani su odbijali sudjelovati u određenim dužnostima koje su imali rimski građani ... Nisu sudjelovali u politici” (Na cesti za civilizaciju, Povijest svijeta).⁵⁷

“Oni su odbijali preuzeti bilo kakvu aktivnu ulogu u civilnoj upravi ili vojnoj obrani carstva ... Bilo je nemoguće da kršćani, a da se ne odreknu svetije dužnosti, prihvate osobine vojnika, sudaca ili vladara” (Povijest kršćanstva).⁵⁸

“Origen (koji je živio u drugom i trećem stoljeću naše ere) ... primjećuje da se ‘kršćanska crkva ne može uključiti u rat protiv bilo kojeg naroda. Oni su od svog vođe naučili da su djeca mira’. U to vrijeme su mnogi kršćani umrli mučeničkom smrću zato što su odbijali vojnu službu” (Riznica kršćanskog svijeta).⁵⁹

20. Od kakvih postupaka svijeta se Jehovini sluge moraju uzdržavati ukoliko žele biti izvan vlasti “vladara ovoga svijeta”?

²⁰ Time što se ne uključuju u stvari svijeta, Jehovini sluge ne doprinose njegovom nacionalizmu, rasizmu i drugim društvenim sukobima. Njihov stav koji je usmjeren prema Bogu doprinosi miru i sigurnosti među svim ljudima (Djela apostolska 10:34, 35). Preživjeli u nadolazećoj “velikoj nevolji” će zapravo doći “iz svakog naroda, plemena, puka i jezika” (Otkrivenje 7:9, 14).

21. Zašto onaj tko slijedi Bibliju ne može očekivati da ga svijet voli?

²¹ Isus je rekao svojim učenicima: “Kad biste bili dio svijeta, svijet bi svoje volio. Budući da niste dio svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zato vas svijet mrzi. ... Ako su progonili mene, progonit će i vas” (Ivan 15:19, 20, NS). Jedini način da se bude prijatelj svijetu je jednostavno taj da se bude poput njega — da se dijeli njegove želje, ambicije i predrasude, da se divi njegovim mudrostima i filozofijama i da se usvoji njegove postupke i načine ponašanja. Ali, oni koji podupiru ovaj svijet zamjeraju ukoliko im se ukaže na greške ili ukoliko su upozoreni na opasnosti prema kojima vodi njihov put. Upravo zbog toga netko tko u svom ponašanju i načinu života slijedi Bibliju i njena učenja i govori u prilog tome, on jednostavno ne može izbjeći mržnji svijeta (Ivan 17:14; 2. Timoteju 3:12).

22. S kakvim se izborom obzirom na prijateljstvo svi suočavamo?

²² Dakle, Biblija jasno pokazuje da stojimo pred izborom. U Jakovu 4:4, NS, čitamo: “Ne znaš li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo s Bogom? Tko god, dakle, želi biti prijatelj svijetu postavlja se za Božjeg neprijatelja”. Bog također ima svoja mjerila za prijateljstvo, a ta mjerila nisu u skladu s mjerilima grešnog ljudskog svijeta (Psalam 15:1-5).

23. a) Čime osoba pokazuje da je prijatelj svijetu? b) Kako pokazujemo da smo prijatelji Bogu?

²³ Naše prijateljstvo s Bogom ovisi o mnogo više toga, a ne samo o tome da li pripadamo ili ne pripadamo određenim svjetskim organizacijama. Ako pokazujemo svjetski duh, ako dijelimo njegovo gledište o životu, tada se identificiramo kao prijatelji svijeta, a ne Boga. Svjetski duh donosi “plodove tijela”, kao što su “blud, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vršenje spiritizma, neprijateljstva, svađa, ljubomora, izljevi gnjeva, prepirke, razdori, sekte, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slično”. Biblija jasno kaže da “oni koji takvo što čine neće naslijediti Božje kraljevstvo”. S druge strane, ako smo Božji prijatelji, imat ćemo njegov duh, zajedno s njegovim plodovima, koji su “ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjera, krotkost, samosvladavanje” (Galaćanima 5:19-23, NS).

24. a) Zašto nije mudro oponašati osobe kojima svijet odaje čast? b) Kako naš stav prema materijalnom posjedu pokazuje čije prijateljstvo doista tražimo?

²⁴ Čiji, dakle, duh mi odražavamo? Odgovor na to pitanje će nam pomoći da ustanovimo čiji smo uistinu prijatelji. U ovakvom životu smo podložni utjecaju sadašnjeg zlog svijeta i ne bismo trebali biti iznenađeni ako utvrdimo potrebu za promjenama u našem životu kako bismo ugodili Bogu. Svjetski ljudi, na primjer, obasipaju čašću i slavom one koji se na temelju svojih ambicioznih poriva obogaćuju, stiču moć ili ugled. Ljudi oponašaju takve svjetske heroje i idole, i to u govoru, ponašanju, izgledu i oblačenju. Želiš li i ti da te se smatra obožavateljem takvih ljudi? Ono što su oni postigli upravo je suprotno životnim ciljevima na koje nas potiče Božja Riječ. Biblija nas upućuje na duhovno bogatstvo, snagu i čast služenja Bogu kao njegovi zastupnici i govornici na Zemlji (1. Timoteju 6:17-19; 2. Timoteju 1:7, 8; Jeremija 9:23, 24). Svjetska komercijalna propaganda okreće ljude ka materijalizmu, ka vjerovanju da sreća ovisi o materijalnim stvarima. Zato oni njima pridaju veću važnost nego stvarima koje imaju duhovnu vrijednost. Da, ako slijediš smjer svijeta zadobit ćeš njegovo prijateljstvo. Ali, time ćeš izgubiti Božje prijateljstvo. Što ti od toga više znači? Što će ti donijeti veću i trajniju sreću?

25. a) Što trebamo očekivati od svijeta ako ne živimo na njegov način? b) Što će nam zaista omogućiti da ‘obnovimo svoj um’ da bismo na stvari mogli gledati onako kako na njih gleda Bog?

²⁵ Lako je upasti u kalup svijeta. A zbog njegovog zlog duha, oni koji podupiru ovaj svijet zamjerat će ukoliko kreneš drugačijim smjerom (1. Petrova 4:3, 4). Na tebe će biti vršeni pritisci da bi se prilagodio, da bi dopustio da te svjetsko ljudsko društvo oblikuje na svoju sliku i priliku. Svjetska mudrost, njena filozofija u vezi toga što donosi uspjeh u životu, koristit će se u nastojanju da se ovlada tvojim mišljenjem. Dakle, potreban je pravi napor i vjera da bi se ‘obnovio um’ tako da se na stvari može gledati s Božjeg stanovišta i da se može razumjeti zašto je ‘mudrost ovoga svijeta ludost u njegovim očima’ (Rimljanima 12:2; 1. Korinćanima 1:18-20; 2:14-16; 3:18-20). Marljivim proučavanjem Božje riječi možemo prozreti lažnu svjetsku mudrost. Mi već možemo vidjeti kakve su štetne posljedice takve “mudrosti” i katastrofalni kraj do kojeg ona mora dovesti. Na taj način možemo isto tako početi u potpunosti cijeniti mudrost Božjeg puta i sigurne blagoslove koji su na tom putu osigurani.

26. Bi li bilo mudro uključiti se u djelatnost humanitarnih organizacija svijeta u svrhu popravljanja stanja?

²⁶ Neki bi mogli primijetiti: ‘Ali, mnoge organizacije svijeta čine dobro, rade na zaštiti, zdravlju, obrazovanju i slobodi naroda’. Doista, neke organizacije donose određeno privremeno olakšanje oslobodivši ljude nekih od njihovih nevolja. Međutim, svi su oni dio svijeta otuđenog od Boga i oni pažnju ljudi usmjeravaju prema tome da će ovaj sadašnji sustav vječno trajati. Nitko od njih ne zagovara Božju vladavinu nad Zemljom, njegovo Kraljevstvo u rukama njegovog Sina. Konačno, čak i neki kriminalci imaju obitelji, brinu o njima i čine dobrotvorna djela za zajednicu. No, da li bi zbog toga bilo opravdano da na bilo koji način pružamo podršku zločinačkim organizacijama? (Usporedi 2. Korinćanima 6:14-16.)

27. Koji je jedini način da pomognemo ljudima u ovome svijetu da budu među preživjelima u Božjem novom sustavu stvari?

²⁷ Možemo li stvarno pokazati pravu ljubav prema čovječanstvu ako se uključujemo u bilo koje od svjetskih planova i njima posvećujemo vrijeme i snagu? Ako želiš pomoći nekome tko je bolestan ili zaražen, hoćeš li mu se približiti toliko da i ti dobiješ istu bolest? Nećeš li biti od daleko veće pomoći ako ostaneš zdrav i pokušaš toj osobi pomoći da pronađe put prema zdravlju? Sadašnje ljudsko društvo je duhovno bolesno i zaraženo. Nitko od nas ga ne može spasiti, jer Božja Riječ pokazuje da je njegova bolest neizlječiva. (Usporedi Izaija 1:4-9.) Ali, mi možemo pomoći pojedincima u svijetu da pronađu put ka duhovnom zdravlju i preživljavanju u Božji novi sustav stvari — ukoliko se i sami držimo odijeljenima od svijeta (2. Korinćanima 6:17). Budi, dakle, mudar i izbjegavaj uplitanje u svjetske planove. Napreži se da izbjegneš zarazu duha svijeta i oponašanja njegovih nepravednih puteva. Nikad ne zaboravi sljedeće: “Svijet prolazi i želja njegova, a tko tvori Božju volju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:17, NS).