Postupaj u skladu s Isusovom molitvom

1, 2. Što je Isus učinio nakon što je 33. godine proslavio Pashu sa svojim apostolima?

KASNO navečer 14. nisana 33. godine Isus i njegovi apostoli slavili su Pashu. Taj blagdan podsjećao ih je na to kako je Bog izbavio njihove pretke iz egipatskog ropstva. No Isusovi vjerni učenici trebali su doživjeti jedno puno veće, “vječno izbavljenje”. Sljedećeg dana neprijatelji su pogubili njihovog Vođu, koji je bio bez grijeha. No taj strašan događaj na koncu je donio velik blagoslov. Zahvaljujući Isusovoj prolivenoj krvi ljudi mogu biti oslobođeni grijeha i smrti (Hebr. 9:12-14).

² Kako ne bismo zaboravili taj dar koji nam je s puno ljubavi dao Bog, Isus je uveo novu godišnju proslavu koja je zamijenila Pashu. Uzeo je beskvasni kruh, razlomio ga i podijelio jedanaestorici vjernih apostola, govoreći: “Ovo predstavlja tijelo moje koje će se dati za vas. Činite ovo meni na spomen!” Isto je učinio i s čašom crnog vina, govoreći im: “Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi, koja će se proliti za vas” (Luka 22:19, 20).

 3. (a) Do koje je velike promjene došlo nakon Isusove smrti? (b) O čemu bismo trebali razmišljati dok budemo razmatrali Isusovu molitvu?

³ Stari savez Zakona koji je Bog sklopio s prirodnim Izraelcima uskoro je trebao doći svome kraju. Trebao ga je zamijeniti novi savez koji je Jehova sklopio s Isusovim pomazanim sljedbenicima. Isusu je bilo jako stalo do dobrobiti tog novog duhovnog naroda. Prirodni Izraelci bili su potpuno razdijeljeni u vjerskom i društvenom pogledu, nanoseći tako veliku sramotu Božjem svetom imenu (Ivan 7:45-49; Djela 23:6-9). S druge strane, Isus je želio da njegovi sljedbenici budu potpuno jedinstveni kako bi mogli složno surađivati i tako proslaviti Božje ime. Što je stoga Isus učinio? Uputio je Jehovi najljepšu molitvu koja je ikad zapisana (Ivan 17:1-26; vidi ilustraciju na početku članka). Budući da je otada prošlo puno vremena, imamo priliku razmisliti o tome je li Bog uslišio Isusovu molitvu. Osim toga, trebamo se upitati da li postupamo u skladu s tom molitvom.

4, 5. (a) Što učimo iz prvog dijela Isusove molitve? (b) Kako je Jehova uslišio Isusovu molbu da ga proslavi?

⁴ Isus je do kasno u noć poučavao svoje učenike o mnogim divnim istinama koje je naučio od Boga. Zatim je podigao oči prema nebu i počeo se moliti: “Oče, došao je čas! Proslavi sina svojega, da sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svim ljudima dade vječni život svima koje si mu dao. (...) Ja sam proslavio tebe na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao da izvršim. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego je svijet postao” (Ivan 17:1-5).

⁵ Zapazi što je Isus spomenuo odmah na početku svoje molitve. Najvažnije mu je bilo proslaviti svog nebeskog Oca, a to je spomenuo i na početku svoje uzorne molitve: “Oče, neka se sveti ime tvoje!” (Luka 11:2). Isus se nakon toga molio za svoje učenike, odnosno za to da im “dade vječni život”. Potom je uputio Ocu osobnu molbu. Rekao mu je: “Oče, proslavi mene kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego je svijet postao.” Jehova je dao svom vjernom Sinu i više nego što je tražio — dao mu je ime koje je uzvišenije od imena anđela (Hebr. 1:4).

 6. Što su apostoli trebali činiti da bi dobili vječni život i kako znamo da su u tome uspjeli?

⁶ Isus je u svojoj molitvi spomenuo i što mi kao grešnici moramo činiti da bismo dobili vječni život, Božji nezasluženi dar. (Pročitaj Ivana 17:3.) Rekao je da moramo “dobro upoznati” Boga i Krista. To znači da moramo sve više učiti o Jehovi i njegovom Sinu. Osim toga, moramo primjenjivati ono što učimo o Bogu, a to će nas usrećiti. Apostoli su sve to već radili jer je Isus rekao u molitvi: “Riječi koje si dao meni ja sam dao njima i oni su ih primili” (Ivan 17:8). No da bi dobili vječni život, trebali su i dalje razmišljati o Božjim zapovijedima i primjenjivati ih u životu. Jesu li vjerni apostoli uspjeli to činiti sve do kraja svog zemaljskog života? Dakako! To znamo jer su njihova imena trajno zapisana na dvanaest kamena temeljaca nebeskog Novog Jeruzalema (Otkr. 21:14).

 7. Što znači “dobro upoznati” Boga i zašto je to važno?

⁷ Izučavatelji grčkog jezika kažu da se izraz “dobro upoznati” može prevesti i sa “stjecati znanje”. Oba značenja međusobno su povezana i važna. Kao što pokazuje bilješka za Ivana 17:3, radi se o trajnom procesu koji dovodi do toga da dobro upoznamo Boga, što je posebna čast. No da bismo upoznali najveličanstveniju osobu u svemiru, nije dovoljno samo znati koje su njene osobine i što je naumila učiniti. Dobro upoznati Jehovu znači zbližiti se s njim i zavoljeti ga. Osim toga, moramo voljeti svoju braću i sestre. U Bibliji stoji: “Tko ne ljubi, nije upoznao Boga” (1. Ivan. 4:8). Da bismo upoznali Boga, moramo mu i biti poslušni. (Pročitaj 1. Ivanovu 2:3-5.) Velika je čast upoznati Jehovu! No moramo paziti da ne razorimo taj dragocjeni odnos, kao što je to učinio Juda Iskariot. Stoga dajmo sve od sebe da ostanemo Božji prijatelji. Budemo li to činili, Jehova će nam dati nezasluženi dar, vječni život (Mat. 24:13).

8, 9. Što je Isusu bilo najvažnije tijekom njegove zemaljske službe i koju je vjersku predaju odbacio?

⁸ Čitajući Isusovu molitvu zapisanu u 17. poglavlju Ivana jasno vidimo duboku ljubav koju je osjećao prema svojim apostolima, ali i prema svojim budućim učenicima (Ivan 17:20). No moramo biti svjesni toga da Isusu nije bilo najvažnije naše spasenje. Od početka njegove zemaljske službe pa do samog kraja najvažnije mu je bilo posvetiti i proslaviti ime svog Oca. Naprimjer, kad je u sinagogi u Nazaretu govorio ljudima zašto je došao na Zemlju, pročitao je sljedeće riječi iz svitka proroka Izaije: “Duh je Jehovin na meni, jer Bog me pomazao da objavim dobru vijest siromasima.” Isus je sigurno jasno izgovorio Božje ime kad je pročitao te riječi (Luka 4:16-21).

⁹ Mnogo prije nego što je došao na Zemlju vjerski su vođe poticali ljude da se drže židovske predaje i da ne koriste Božje ime. Možemo biti sigurni da je Isus odlučno odbacio taj nebiblijski običaj. Svojim je protivnicima rekao: “Ja sam došao u ime Oca svojega, ali vi me ne primate. Kad bi tko drugi došao u svoje ime, njega biste primili” (Ivan 5:43). Nekoliko dana prije svoje smrti Isus je ponovno dao do znanja što mu je najvažnije u životu. U molitvi je rekao: “Oče, proslavi ime svoje!” (Ivan 12:28). Stoga nas ne treba iznenaditi što se kroz cijelu molitvu koju sada razmatramo provlači misao o tome koliko je Isusu bilo važno slaviti ime svog Oca.

10, 11. (a) Kako je Isus objavio ime svog Oca? (b) Zašto Isusovi učenici i dalje objavljuju Jehovino ime?

¹⁰ Isus se molio: “Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao iz svijeta. Bili su tvoji, a ti si ih dao meni i držali su tvoju riječ. Ja više nisam u svijetu, ali oni jesu u svijetu, a ja dolazim k tebi. Sveti Oče, čuvaj ih zbog svojeg imena koje si mi dao, da budu jedno, kao što smo i mi” (Ivan 17:6, 11).

¹¹ Kad je Isus objavio učenicima ime svog Oca, on nije samo izgovarao to ime. Pomogao im je i da upoznaju osobu koja nosi to ime, odnosno učio ih je o Božjim divnim osobinama i o tome kako se Bog ophodi s ljudima (2. Mojs. 34:5-7). Isus je sada Kralj na nebu te i dalje pomaže svojim učenicima da objavljuju Jehovino ime diljem svijeta. Zašto se njegovo ime i danas objavljuje? Zato da što veći broj ljudi upozna Jehovu prije nego što dođe kraj ovom zlom svijetu. Tada će Jehova izbaviti svoje vjerne svjedoke i tako još više proslaviti svoje veličanstveno ime (Ezek. 36:23).

12. Koje nam tri važne stvari pomažu da uspješno obavimo zadatak kojim se spašavaju životi?

¹² Dok je bio na Zemlji, Isus je svesrdno pomagao svojim učenicima da nadvladaju svoje slabosti. To je bilo izuzetno važno kako bi uspjeli dovršiti ono što je on započeo. “Kao što si ti mene poslao u svijet, tako sam i ja njih poslao u svijet”, rekao je Isus u molitvi. Da bi njegovi učenici uspjeli izvršiti zadatak kojim se spašavaju životi, Isus se molio za tri važne stvari. Kao prvo, molio se da njegovi učenici ne budu dio Sotoninog zlog svijeta. Kao drugo, molio se da ih Bog posveti, odnosno da budu sveti primjenjujući istinu iz Božje Riječi. Kao treće, više se puta molio da među njegovim učenicima vladaju zajedništvo i ljubav kakvi vladaju između njega i njegovog Oca. To bi nas trebalo potaknuti da se preispitamo i razmislimo da li postupamo u skladu s tri stvari koje je Isus naveo u svojoj molitvi. Isus je bio uvjeren da će mnogi ljudi povjerovati da ga je Otac poslao ako njegovi učenici budu ispunili ta tri zahtjeva. (Pročitaj Ivana 17:15-21.)

13. Kako je Isusova molitva bila uslišena u 1. stoljeću?

¹³ Isusova molitva bila je uslišena. To se jasno vidi kad proučavamo biblijsku knjigu Djela apostolska. Među prvim kršćanima doista je moglo doći do razdora jer su se skupštine sastojale od Židova i ne-Židova, bogatih i siromašnih, robova i robovlasnika. Pa ipak, među njima je vladalo toliko jedinstvo da ih se moglo usporediti s različitim dijelovima ljudskog tijela, kojem je glava Isus (Efež. 4:15, 16). To je bilo pravo čudo u Sotoninom razdijeljenom svijetu! Takvo što bilo je moguće samo zahvaljujući Jehovi i djelovanju njegovog moćnog svetog duha (1. Kor. 3:5-7).

14. Kako u naše vrijeme Bog uslišava Isusovu molbu?

¹⁴ Nažalost, to čudesno jedinstvo nije dugo potrajalo. Kao što je bilo prorečeno, nakon smrti apostola uslijedio je velik otpad, koji je doveo do nastanka sekti (Djela 20:29, 30). No 1919. Isus je oslobodio svoje pomazane sljedbenike iz okova krive religije i pomogao im da budu savršeno povezani (Kol. 3:14). Kako je njihovo propovijedanje djelovalo na svijet? Više od sedam milijuna drugih ovaca iz “svakoga naroda i plemena i puka i jezika” ujedinjeno služi s Božjim pomazanim kršćanima kao jedno stado (Ivan 10:16; Otkr. 7:9). To je zaista divan odgovor na Isusovu molitvu. On je molio Jehovu da njegovi učenici budu ujedinjeni i zatim je dodao: “Kako bi svijet spoznao da si me ti poslao i da ljubiš njih kao što ljubiš mene” (Ivan 17:23).

15. Koju je molbu Isus uputio svom Ocu za svoje pomazane učenike?

¹⁵ Nešto ranije te večeri, 14. nisana, Isus je ukazao čast svojim apostolima time što je s njima sklopio savez da će vladati s njim u njegovom Kraljevstvu (Luka 22:28-30; Ivan 17:22). Stoga se Isus molio za sve one koji će postati njegovi pomazani sljedbenici: “Oče, želim da i oni koje si mi dao budu sa mnom, tamo gdje sam ja, kako bi gledali moju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta” (Ivan 17:24). Isusove druge ovce ne zavide pomazanicima, nego se raduju s njima. To je još jedan dokaz da među svim pravim kršćanima na Zemlji vlada jedinstvo.

16, 17. (a) Što je Isus rekao na kraju svoje molitve? (b) Što trebamo i dalje činiti?

¹⁶ Pod utjecajem svojih vjerskih vođa većina ljudi u svijetu zanemaruje jasne dokaze da Jehova ima ujedinjen narod koji ga istinski poznaje. Isto se događalo i u Isusovo vrijeme. Stoga je on svoju molitvu završio ovim dirljivim riječima: “Pravedni Oče, svijet te nije upoznao, ali ja sam te upoznao, a ovi su spoznali da si me ti poslao. I obznanio sam im tvoje ime i obznanjivat ću ga, da ljubav kojom si me ljubio bude u njima i ja u zajedništvu s njima” (Ivan 17:25, 26).

¹⁷ Tko može poreći da Isus postupa u skladu sa svojom molitvom? Kao Glava skupštine, on nam pomaže da objavljujemo ime i naum njegovog Oca. Pokažimo da smo mu podložni tako da revno izvršavamo njegovu zapovijed da propovijedamo i činimo učenike (Mat. 28:19, 20; Djela 10:42). Osim toga, dajmo sve od sebe kako bismo sačuvali svoje dragocjeno jedinstvo. Tako ćemo pokazati da postupamo u skladu s Isusovom molitvom, a time ćemo slaviti Jehovino ime i zauvijek biti radosni.