Na obali Galilejskog mora

Posljednje večeri koju je proveo s apostolima Isus im je rekao: “Kad uskrsnem, otići ću pred vama u Galileju” (Matej 26:32; 28:7, 10). Zato su se mnogi učenici nakon njegove smrti uputili onamo. No nisu bili sigurni što im je dalje činiti.

U jednom trenutku Petar je šestorici apostola rekao: “Idem loviti ribu.” Oni su mu odvratili: “Idemo i mi s tobom” (Ivan 21:3). Međutim, cijele noći nisu ništa ulovili. Kad je počelo svitati, na obali se pojavio Isus, ali ga apostoli nisu prepoznali. On im je povikao: “Dječice, zar nemate ništa za jelo?” “Nemamo!” odgovorili su. A on im je rekao: “Bacite mrežu s desne strane lađe i naći ćete!” (Ivan 21:5, 6). Oni su ga poslušali i ulovili toliko ribe da nisu mogli izvući mrežu.

“To je Gospodin!” rekao je Ivan Petru (Ivan 21:7). Čuvši to, Petar je brže-bolje obukao haljinu, jer se bio razodjenuo dok su lovili ribu, te je skočio u more i otplivao do obale, koja je bila udaljena stotinjak metara. Ostali apostoli išli su za njim u čamcu, vukući mrežu punu riba.

Kad su stigli na obalu, “vidjeli su žar, na kojem se pekla riba, i kruh”. “Donesite malo ribe koju ste sad ulovili!” rekao je Isus. Petar je izvukao mrežu, u kojoj su bile 153 velike ribe! “Dođite, doručkujte!” rekao im je Isus. Nitko od njih nije se usudio upitati ga: “Tko si ti?” jer su shvatili da je to Isus (Ivan 21:9-12). Bio je to treći put da se ukazao grupi svojih učenika.

Isus je svakome od njih dao kruha i ribe da jedu. Zatim je, vjerojatno gledajući prema ribama koje su ulovili, upitao Petra: “Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me više od ovih?” Je li Petru bilo više stalo do zadatka koji mu je Isus namijenio nego do ribolova? Petar mu je odgovorio: “Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim.” Nato mu je Isus rekao: “Hrani jaganjce moje!” (Ivan 21:15).

Zatim ga je ponovno upitao: “Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me?” Zacijelo zbunjen time, Petar je iskreno kazao: “Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim.” “Pasi ovčice moje!” zapovjedio mu je Isus još jednom (Ivan 21:16).

Potom ga je upitao i treći put: “Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me?” Petar se sad već možda pitao sumnja li Isus u njegovu odanost. Stoga je gorljivo rekao: “Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te ljubim.” Isus mu je ponovno istaknuo što mora činiti: “Hrani ovčice moje!” (Ivan 21:17). Da, oni koji predvode Božje stado moraju se brinuti za sve koji postanu dio njega.

Isus je bio svezan i pogubljen zato što je izvršavao djelo koje mu je Bog povjerio. Sada je Petru otkrio da će i njegov život slično završiti. “Kad si bio mlađi”, rekao mu je Isus, “sam si se opasivao i hodao si kamo si htio. A kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo ne želiš.” Ipak, Isus ga je potaknuo: “Idi za mnom!” (Ivan 21:18, 19).

Kad je Petar potom ugledao apostola Ivana, upitao je: “Gospodine, što će biti s njim?” Da, što je budućnost nosila apostolu Ivanu, koji je Isusu bio posebno drag? Isus je odgovorio: “Ako ja želim da on ostane dok ne dođem, što se ti brineš za to?” (Ivan 21:21-23). Petar je trebao slijediti Isusa i nije se trebao brinuti kako će drugi postupati. Ipak, Isus je tim riječima ukazao na to da će Ivan nadživjeti druge apostole te da će u viziji vidjeti njega kako dolazi kao Kralj.

Naravno, Isus je još mnogo toga učinio, no kao što je apostol Ivan zaključio u svom izvještaju, ni sav svijet ne bi mogao obuhvatiti svitke koji bi se napisali o svim njegovim djelima.