Bog nije pristran

“Bog nije pristran nego mu je iz svakog naroda prihvatljiv čovjek koji ga se boji i pravedno postupa” (DJELA APOSTOLSKA 10:34, 35, NS).

 1. Koje značajne riječi je izgovorio Pavao u staroj Ateni u vezi naroda i rasa?

“BOG, Stvoritelj svijeta i svega što je u njemu, on koji je gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima sagrađenim rukom ... On je izveo sav ljudski rod iz jednog čovjeka i nastanio ga po svoj površini zemaljskoj” (Djela apostolska 17:24-26, ST). Tko je izgovorio ove riječi? Kršćanski apostol Pavao, a izgovorio ih je u čuvenom govoru kojeg je održao na Marsovom brdu ili Areopagu u Ateni.

 2. Što čini život interesantnim i uzbudljivim i što se dojmilo jednog Japanca u Južnoj Africi?

² Pavlova izjava i nehotice doziva na um čudesnu mnogostrukost svega stvorenog. Jehova Bog je stvorio ljude, kopnene životinje, ptice, insekte i bilje najrazličitijih vrsta. Kako bi život bio jednoličan da je sve to isto. Ta raznolikost čini život interesantnim i uzbudljivim. Jednog posjetitelja iz Japana koji je prisustvovao kongresu Jehovinih svjedoka u Južnoj Africi, primjerice, dojmilo se prisustvo ljudi različitih rasa i boje kože. Rekao je da je to u Japanu sasvim drugačije, jer tamo pretežna većina ljudi posjeduje jedno te isto rasno obilježje.

 3. Kakvo je stajalište nekih ljudi prema drugoj boji kože i do čega to dovodi?

³ Međutim, zbog različite boje kože u pojedinih rasa, često dolazi do ozbiljnih problema. Mnogi smatraju ljude druge boje kože manje vrijednima. Tako dolazi do netrpeljivosti, rasnih predrasuda, pa čak i mržnje. Je li to dio namjere našeg Stvoritelja? Jesu li u njegovim očima neke rase nadmoćnije od drugih? Da li je Jehova pristran?

Da li je naš Stvoritelj pristran?

4-6. a) Što je u vezi pristranosti rekao kralj Jozafat? b) Kako su Mojsije i Pavao potvrdili Jozafatovu izjavu? c) Što se neki možda pitaju?

⁴ Jedan kratak osvrt u povijest pruža nam sliku o stajalištu našeg Stvoritelja prema svim ljudima. Kralj Jozafat koji je vladao Judom od 926. do 911. prije naše ere uveo je mnoga poboljšanja i pobrinuo se da sudstvo temeljeno na Božjem zakonu ispravno funkcionira. Stoga je dao sucima sljedeći izvanredan savjet: “Gledajte što radite, jer ne sudite u ime čovjeka, nego u ime Jahve... Pazite i savjesno radite, jer u Jahve Boga našega, nema nepravde ni osobne pristranosti” (2. Dnevnika 19:6, 7, ST).

⁵ Stotine godina ranije Mojsije je objasnio plemenima Izraela: “Jehova Bog vaš ... ni sa kime ne postupa pristrano” (5. Mojsijeva 10:17, NS). A Pavao je u svom pismu Rimljanima napisao slijedeće: “Nevolja i tjeskoba na svakog čovjeka koji se odaje zlu, kako, u prvom redu, na Židova, tako i na Grka! ... Jer u Boga nema pristranosti” (Rimljanima 2:9-11, ST).

⁶ Ipak, neki možda pitaju: A kako je s Izraelcima? Nisu li oni bili Božji izabrani narod? Zar on nije bio pristran prema njima? Nije li Mojsije rekao cijelom Izraelu: “Tebe je Jahve Bog tvoj izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod”? (5. Mojsijeva 7:6, ST).

 7. a) Što je bila posljedica toga što su Židovi odbacili Mesiju? b) Tko se može danas radovati divnim blagoslovima od Boga, no uz koji preduvjet?

⁷ Ne, Bog nije bio pristran kad se poslužio Izraelcima za određenu svrhu. Pri izboru naroda iz kojeg će proizaći Mesija Jehova se, doduše, odlučio za potomke vjernog hebrejskog patrijarha, no kad su Židovi odbacili i dali ubiti Mesiju, Isusa Krista, izgubili su Božju milost. Danas se, međutim, ljudi iz svih rasa i naroda, ako pokažu vjeru u Isusa, mogu radovati divnim blagoslovima, imajući izgled na vječni život (Ivan 3:16; 17:3). To je sigurno dokaz da Bog nije pristran. Osim toga, Jehova je zapovijedio Izraelcima da “ljube pridošlicu” i “da ga ne ugnjetavaju”, bez obzira koje rase ili nacionalnosti bio (5. Mojsijeva 10:19; 3. Mojsijeva 19:33, 34). Dakle, naš nebeski Otac pun ljubavi zaista nije pristran.

 8. a) Što dokazuje da Jehova nije gajio pokroviteljstvo nad izraelskim narodom? b) Za što je Jehova koristio izraelski narod?

⁸ Točno je da su se Izraelci radovali posebnim prednostima. Ali, oni su nosili i tešku odgovornost. Bili su obavezni držati Jehovine zakone, a neposlušnost tim zakonima navlačila je na sebe prokletstvo (5. Mojsijeva 27:26). Činjenica je da su Izraelci zbog svoje neposlušnosti prema Božjem zakonu bili uvijek iznova kažnjavani. Dakle, Jehova nije gajio pokroviteljstvo nad njima, nego se poslužio izraelskim narodom za stvaranje proročanskih uzora i opominjućih primjera. I na sreću, Bog je kroz Izraelce proizveo otkupitelja, Isusa Krista, što je donijelo blagoslove cijelom čovječanstvu (Galaćanima 3:14; usporedi 1. Mojsijeva 22:15-18).

Da li je Isus bio pristran?

 9. a) U kom pogledu su Jehova i Isus Krist nalik? b) Koja se pitanja postavljaju u vezi s Isusom?

⁹ Ako u Jehove nema pristranosti, je li onda Isus mogao biti pristran? Zapazimo slijedeće: Isus je jednom rekao: “Ja ne tražim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao” (Ivan 5:30, ST). Između Jehove i njegova ljubljenog sina vlada savršeno jedinstvo i tako je Isus vršio volju svog oca u svakom pogledu. Da, oni su što se tiče njihova stajališta i namjera toliko nalik, da je Isus mogao reći: “Tko je vidio mene, vidio je i oca” (Ivan 14:9, ST). Više od 33 godine Isus je živio kao čovjek na zemlji, a iz Biblije doznajemo kako je postupao s bližnjima. Kakvo je bilo njegovo stajalište prema drugim rasama? Da li je gajio predrasude prema drugima, je li bio pristran? Da li je Isus bio rasist?

10. a) Što je odgovorio Isus kad ga je neka žena iz Fenicije zamolila za pomoć? b) Da li je Isus bio pristran označivši ne-Židove “psićima”? c) Kako je žena svladala prigovor i s kojim rezultatom?

¹⁰ Veći dio svog zemaljskog života Isus je proveo u društvu Židova. No, jednog mu je dana pristupila neka žena iz Fenicije, poganka s molbom da ozdravi njenu kćerku. Isus joj je odgovorio: “Ja nisam poslan nikome drugome do izgubljenim ovcama doma Izraelova.” No, žena ga je usrdno zamolila: “Gospodine, pomozi mi!” A Isus joj je na to odgovorio: “Nije pravo uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” Židovi su smatrali pse nečistim životinjama. Je li Isus bio pristran označivši ne-Židove “psićima?” Ne, jer je upravo spomenuo od Boga primljeni posebni nalog da brine za “izgubljene ovce doma Izraelova”. Osim toga, Isus je ublažio ovu usporedbu time što nije ne-Židove usporedio s divljim uličnim psima, nego sa “psićima”. Naravno, tim je riječima žena bila stavljena na kušnju. Ponizna, a ipak odlučna da svlada taj prigovor taktično je odgovorila: “Da, Gospodine, ali psići doista jedu mrvice koje padaju sa stola njihovih gospodara.” Pod dojmom ženine vjere Isus je odmah izliječio njenu kćer (Matej 15:22-28 NS).

11. Kako su se međusobno ponašali Židovi i Samarićani, o čemu svjedoči jedan događaj u vezi s Isusom?

¹¹ Obratimo sada pažnju Isusovim susretima s nekim Samarićanima. Između Židova i Samarićana vladala je duboka međusobna netrpeljivost. Jednom je Isus poslao naprijed glasnike da u nekom samarijskom selu učine pripreme za njegov dolazak. Ali, ti Samarićani ga nisu prihvatili, “jer je išao u Jeruzalem”. Na to su se Jakov i Ivan toliko rasrdili da su poželjeli da siđe vatra s neba i da ih uništi. Ali, Isus je ukorio te učenike i krenuo u neko drugo selo (Luka 9:51-56).

12. Zašto je neka Samarićanka bila iznenađena kad ju je Isus nešto zamolio?

¹² Je li Isus sudjelovao u toj postojećoj netrpeljivosti između Židova i Samarićana? Zapazimo što se dogodilo jednom drugom prilikom. Isus je zajedno sa svojim učenicima putovao iz Judeje za Galileju i tom je prilikom morao proći kroz Samariju. Umoran od puta, sjeo je na Jakovljev zdenac i odmarao se, dok su njegovi učenici krenuli u grad Sihar da kupe hranu. U međuvremenu je došla po vodu neka Samarićanka. Sam je Isus jednom objasnio da su Samarićani ljudi “jedne druge rase” (Luka 17:16-18, The Kingdom Interlinear Translation of the Greek Scriptures). Ali, toj je ženi rekao: “Daj mi da se napijem.” Budući da Židovi nisu saobraćali sa Samarićanima, žena je iznenađeno odgovorila: “Kako ti Židov možeš iskati od mene Samarićanke, da se napiješ?” (Ivan 4:1-9, ST).

13. a) Kako je Isus reagirao na prigovor jedne Samarićanke, a kako je ona reagirala? b) Kakav je bio krajnji rezultat?

¹³ Ali, Isus nije reagirao na ženinu primjedbu nego je iskoristio priliku da joj svjedoči, pri čemu je čak priznao da je on Mesija (Ivan 4:10-26, ST). Iznenađena žena je ostavila svoj krčag i otrčala u grad da bi ispričala drugima što se dogodilo. Ona je, doduše, nemoralno živjela, no ipak je pokazala zanimanje za duhovne stvari, rekavši: “Da on nije Krist?” I kakav je bio krajnji rezultat? Mnogi stanovnici tog grada povjerovali su u Isusa temeljem izvrsnog svjedočanstva ove žene (Ivan 4:27-42). Zanimljivo da je Thomas O. Figart, jedan kongregacionalistički teolog, pisao u svojoj knjizi A Biblical Perspective on the Race Problem (Rasni problem s biblijskog gledišta): “Ako je naš Gospodin smatrao važnim blagom gestom mimoići zabludu rasne tradicije, onda bi to i nama trebalo poslužiti za primjer, kako nas ne bi progutala rijeka današnjeg rasizma.”

14. Koji dokaz Jehovine nepristranosti se pokazao u službi objavitelja evanđelja Filipa?

¹⁴ Jehovina nepristranost omogućila je ljudima različitih rasa da postanu židovski prozeliti. Ne zaboravimo također na ono što se dogodilo pred 1900 godina na pustinjskoj cesti između Jeruzalema i Gaze. Jedan crnac, visoki dostojanstvenik u službi etiopske kraljice, sjedio je u svojim kolima i čitao proročanstvo Izaije. Taj je čovjek bio obrezani prozelit, jer “je hodočastio u Jeruzalem”. Tada se Jehovin anđeo javio židovskom evangelizatoru Filipu i uputio ga: “Hajde i primakni se tim kolima.” Je li Filip rekao: “O ne, taj je čovjek pripadnik druge rase.”? Nikako ne. On je rado prihvatio poziv Etiopljanina da sjedne pored njega u kola, kako bi mu objasnio Izaijino proročanstvo o Isusu Kristu! Kad su se približili nekoj vodi, Etiopljanin je rekao: “Što mi priječi da budem kršten?” Budući da ga ništa nije priječilo, Filip se radovao da ga može krstiti. Tako je Jehova prihvatio tog sretnog čovjeka za pomazanog sljedbenika Isusa Krista, svog nepristranog sina (Djela apostolska 8:26-39, ST). Ubrzo nakon toga dolaze do izražaja i ostali dokazi Božje nepristranosti.

Velika promjena

15. Koja je promjena nastupila Isusovom smrću i kako je to objasnio Pavao?

¹⁵ Kristovom smrću nisu uklonjene rasne predrasude u svijetu. Ali, tom je žrtvenom smrću Bog uveo promjene u odnosima između Isusovih židovskih učenika i njegovih ne-židovskih sljedbenika. Na to je ukazao apostol Pavao pišući ne-židovskim kršćanima u Efez: “Zato se sjećajte da ste vi nekoć bili pogani po tijelu. ... da ste u ono vrijeme bez Krista bili otuđeni od izraelskoga građanstva, bez djela u Savezima obećanja, bez nade i bez Boga u ovom svijetu! Ali sada, u Kristu Isusu, vi koji ste nekoć bili daleko, postadoste blizu krvlju Kristovom. On je, naime, naš jedini mir, on koji od obadvaju naroda učini jedan tim što (sruši) pregradu koja ih je rastavljala.” Ova “pregrada” ili znak odvajanja bio je zavjetni Zakon koji je u neku ruku služio kao pregradni zid između Židova i ne-Židova. On je bio odstranjen Kristovom smrću, tako da su kroz Krista, kako Židovi tako i ne-Židovi dobili “pristup k ocu u jednome duhu” (Efežanima 2:11-18, ST).

16. a) Zašto su Petru bili dani ključevi Kraljevstva? b) Koliko je bilo tih ključeva i što je prouzročeno njihovom upotrebom?

¹⁶ Osim toga, apostolu Petru su dani “ključevi kraljevstva nebeskog” kako bi ljudi svih rasa mogli upoznati Božje naume, biti “ponovno rođeni” svetim duhom i postati Kristovi duhovni sunasljednici (Matej 16:19; Ivan 3:1-8). Petar je upotrijebio tri simbolična ključa – prvog za Židove, drugog za Samarićane, a trećeg za pogane (Djela apostolska 2:14-42; 8:14-17; 10:24-28, 42-48). Tako je nepristrani Bog Jehova omogućio izabranima iz svih rasa da dobiju prednost postati Kristovom duhovnom braćom i sunasljednicima Kraljevstva (Rimljanima 8:16, 17; 1. Petrova 2:9, 10).

17. a) Koju je neobičnu viziju primio Petar i s kojom svrhom? b) U čiju su kuću neki ljudi doveli Petra i tko ga je tamo čekao? c) Na što je Petar podsjetio ove ne-židove, no što mu je Bog jasno predočio?

¹⁷ Da ga se pripremi za upotrebu trećeg ključa, za pogane, Petar je dobio neobičnu viziju u kojoj je vidio nečiste životinje i primio nalog: “Ustani Petre, kolji i jedi!” Pouka koju je primio glasila je: “Ti ne nazivaj poganim što je Bog proglasio čistim” (Djela apostolska 10:9-16, ST). Petar je bio prilično zbunjen što se tiče značenja ove vizije. Ali, ubrzo su mu pristupila tri čovjeka koja su ga odvela u dom rimskog oficira Kornelija, koji je živio u Cezareji. Taj je grad bio glavno prebivalište vrhovnog zapovjedništva rimske vojske u Judeji, pa je tu naravno živio i Kornelije. U toj najvećim dijelom ne-židovskoj sredini Kornelije je čekao na Petra zajedno sa svojim rođacima i najbližim prijateljima. Apostol ih je podsjetio: “Vi dobro znate da je Židovu zabranjeno družiti se s Nežidovom (sa čovjekom drugog roda, NS), ili ući mu u kuću, ali je mene Bog poučio da nikoga ne proglašavam poganim ili nečistim. Zato kad bijah pozvan dođoh bez prigovora” (Djela apostolska 10:17-29, ST).

18. a) Koje značajno objašnjenje je Petar dao Korneliju, njegovim rođacima i prijateljima? b) Što se dramatično dogodilo dok je Petar svjedočio o Isusu? c) Koji je korak tada poduzet u vezi s ne-židovskim vjerinicima?

¹⁸ Nakon Kornelijeva opisivanja kako je Bog upravljao tom stvari, Petar je objasnio: “Zaista zamjećujem da Bog nije pristran, nego mu je iz svakog naroda prihvatljiv čovjek koji ga se boji i pravedno postupa” (Djela apostolska 10:30-35, NS). I dok je Petar svjedočio o Isusu Kristu, dogodilo se nešto dramatično. “Još dok je Petar to govorio, siđe duh sveti na sve koji slušahu riječ”. Petrovi pratitelji, Židovi “bijahu vrlo iznenađeni što se i na pogane izlio dar – Duh Sveti, jer ih čuše gdje govore jezicima i slave Boga”. Petar je objasnio: “Zar može tko uskratiti vodu da budu kršteni ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?” Naprotiv, tko je mogao prigovoriti kad je sveti duh nepristranog nebeskog Boga bio izliven na te ne-Židove – vjernike? Stoga je Petar zapovijedio da budu “kršteni u ime Isusa Krista” (Djela apostolska 10:36-48, ST).

“Iz svih naroda”

19. Zašto raste neprijateljstvo među rasama i do čega je to dovelo?

¹⁹ Mi živimo danas u “posljednjim danima”, a činjenica je da su to “kritična vremena” “s kojima se teško izlazi na kraj”. Ljudi su samoljubivi, umišljeni, oholi, bez prirodnih naginjanja, nepristupačni dogovoru, bez samosvladavanja, brutalni, lakomisleni i naduveni od ponosa (2. Timoteju 3:1-5). Nije čudo da u takvoj društvenoj klimi diljem svijeta raste neprijateljstvo među rasama i da se množe rasni sukobi. U mnogim se zemljama ljude različitih rasa ili drugačije boje kože susreće s prezirom ili čak s mržnjom. A to je u nekim zemljama imalo za posljedicu razračunavanja i strašne okrutnosti. Čak u takozvanom prosvijećenom društvu mnogima teško pada osloboditi se rasnih predrasuda. A ta se “pošast” očito širi i na područja gdje bi to bilo najmanje za očekivati, primjerice na otoke, koji se su nekoć odlikovali idiličnim mirom.

20. a) Koju je viziju primio Ivan pod nadahnućem? b) Kako se ispunjava ova vizija? c) S kojom se teškoćom neki moraju boriti još i danas i gdje da potraže rješenje?

²⁰ Iako u različitim dijelovima svijeta ne vlada harmonija među rasama, nepristrani Bog Jehova je prorekao da će iskreni ljudi svih rasa i nacionalnosti biti dovedeni u spomena vrijedno međunarodno jedinstvo. Pod božanskim nadahnućem apostol Ivan je vidio “veliko mnoštvo koje nijedan čovjek ne može izbrojiti, iz svih nacija (“svih rasa”. The Jerusalem Bible) i plemena i naroda i jezika... pred prijestoljem i pred janjetom” kako slavi Jehovu (Otkrivenje 17:9, NS). To se proročanstvo upravo ispunjava. Više od 3 300 000 Jehovinih svjedoka iz svih naroda i rasa u 210 zemalja odlikuju se danas svojim jedinstvom i harmonijom među rasama. Ali, oni su još uvijek nesavršeni. Čak nekima od njih teško pada osloboditi se rasnih predrasuda, iako možda nisu niti svjesni toga. Kako riješiti taj problem? Na ovo pitanje bit će odgovoreno u sljedećem članku, koji će sadržavati korisne savjete iz nadahnute riječi nepristranog Boga Jehove.

Kako bi odgovorio?

◻ Zašto bi rekao da Jehova nije bio pristran kad je upotrijebio Izraelce za određenu svrhu?

◻ Koji dokazi postoje da Isus Krist nije bio prestran prema rasama?

◻ Kako je Petru bilo pomognuto spoznati da “Bog nije pristran”?

◻ Koje se proročanstvo koje ukazuje na jedinstvo ispunjava danas, iako u svijetu ne vlada harmonija među rasama?

[Slika na stranici 24]

Apostol Pavao je objasnio Atenjanima da je Bog stvorio sve ljudske rase, kako bi živjele na čitavoj površini Zemlje