Kako je Isus živio?

TE RIJEČI otkrivaju što je Isusu bilo najvažnije u životu. U kojim ih je okolnostima izgovorio? Isus i njegovi učenici cijelo su jutro putovali brdovitim predjelima Samarije (Ivan 4:6, bilješka). Učenici su pomislili da je Isus gladan te su mu ponudili nešto za jelo (Ivan 4:31-33). On je iskoristio tu priliku kako bi im dao do znanja da mu je vršenje Božje volje mnogo važnije od hrane. Zapravo im je htio kazati da je to smisao njegovog života. Riječima i djelima pokazao je da je svoj život posvetio vršenju Božje volje. Kako je to činio?

Biblija objašnjava što je bilo u središtu Isusova života. U Mateju 4:23 stoji: “Prolazio je cijelom Galilejom, poučavajući (...) i propovijedajući dobru vijest o kraljevstvu.” Isus nije samo propovijedao nego je i ljude poučavao o Božjem Kraljevstvu. Objašnjavao im je ono što nisu razumjeli i navodio logične argumente za svoja učenja. S pravom se može reći da je Božje Kraljevstvo bilo glavna poruka njegovog propovijedanja.

Isus je cijelu svoju službu posvetio tome da ljudima objasni što je Božje Kraljevstvo i što će ono učiniti. Navest ćemo što je govorio o Kraljevstvu i spomenuti biblijske retke koji to potvrđuju.

• Božje Kraljevstvo nebeska je vlast, a Jehova je postavio Isusa za Kralja tog Kraljevstva (MATEJ 4:17; IVAN 18:36).

• Kraljevstvo će posvetiti Božje ime i omogućiti da se Božja volja vrši na Zemlji, kao što se vrši na nebu (MATEJ 6:9, 10).

• Pod vlašću Božjeg Kraljevstva cijela će Zemlja biti pretvorena u raj (LUKA 23:42, 43).

• Božje Kraljevstvo uskoro će zavladati Zemljom. Time će se ostvariti Božji naum s našim planetoma (MATEJ 24:3, 7-12).

Isus je prvenstveno bio poznat kao Učitelj (Ivan 13:13). No tijekom tri i pol godine svoje službe učinio je i mnoga čuda. Što je bila njihova svrha? Znao je da će čuda uvjeriti ljude da ga je poslao Bog (Matej 11:2-6). Osim toga želio je pokazati što će u budućnosti u daleko većem omjeru činiti kao Kralj Božjeg Kraljevstva. Koja su neka čuda što ih je učinio dok je bio na Zemlji?

• Umirio je olujno more i utišao snažan vjetar (MARKO 4:39-41).

• Liječio je bolesne. Učinio je i da slijepi vide, gluhi čuju, a hromi hodaju (LUKA 7:21, 22).

• S malo hrane nahranio je mnoštva ljudi (MATEJ 14:17-21; 15:34-38).

• Uskrsnuo je najmanje tri osobe (LUKA 7:11-15; 8:41-55; IVAN 11:38-44).

Možete li zamisliti kakav će biti život na Zemlji pod vlašću tako moćnog Kralja?

Nitko nas ne može bolje poučiti o Jehovi od njegovog Sina, Isusa Krista. On je “prvorođenac svega što je stvoreno”, što znači da je s Jehovom na nebu živio duže od bilo kojeg drugog duhovnog stvorenja (Kološanima 1:15). Zamislite samo koliko je vremena surađivao sa svojim Ocem i učio od njega. Nije nikakvo čudo što je usvojio njegov način razmišljanja i dobro upoznao njegovu volju, naum i načela.

Isus je s pravom mogao reći: “Nitko ne zna tko je Sin, osim Oca, i nitko ne zna tko je Otac, osim Sina i onoga kome ga Sin hoće otkriti” (Luka 10:22). Dok je živio na Zemlji, Isus je rado i od sveg srca govorio o svom Ocu. Činio je to na uistinu jedinstven način zato što je vjekovima živio na nebu sa Svevišnjim Bogom te je o njemu znao ono što nitko drugi ne zna (Ivan 8:28).

Isus je svoj način poučavanja uvijek prilagođavao slušateljima. To bismo mogli usporediti s radom transformatora. Taj uređaj pretvara struju visokog napona u struju niskog napona kako bi se ona mogla koristiti u kućanstvima. Isus je znao jako puno o svom Ocu, no ljude je poučavao na jednostavan način kako bi oni mogli razumjeti duboke istine o Bogu i živjeti u skladu s onim čemu ih je poučio.

Na koja je dva važna načina Isus pokazao kakav je njegov Otac?

• Objavio je istinu o Jehovi — ljudima je obznanio njegovo ime te govorio o njegovom naumu i načinu postupanja (IVAN 3:16; 17:6, 26).

• Svojim je postupcima otkrio mnoge prekrasne Jehovine osobine. Savršeno je odražavao osobine svog Oca, pa je mogao reći: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (IVAN 5:19; 14:9).

Uistinu imamo razloga diviti se Isusovom načinu života. No važno je i saznati zašto je umro te kako bi to trebalo utjecati na nas.