Bog se brine za tebe
KRŠĆANKA po imenu Mary, u svojim kasnim 40-ima, jako je patila u životu. Prije više od deset godina razvela se od muža zbog njegovog preljuba. Nakon toga, Mary se borila kako bi ispunila svoju ulogu samohranog roditelja četvero djece. No ona je još uvijek sama i ponekad joj se ta samoća čini nepodnošljivom. Mary se pita: ‘Znači li to da se Bog ne brine za mene niti za moju djecu koja su ostala bez oca?’
Bez obzira na to jesi li doživio sličnu nesreću ili nisi, sigurno možeš razumjeti kako se Mary osjeća. Svi smo mi podnosili teške okolnosti i možda smo se pitali kad će već jednom Jehova učiniti nešto za nas i kako. Neka su od tih iskustava direktna posljedica našeg slijeđenja Božjih zakona (Matej 10:16-18; Djela apostolska 5:29). Druga su posljedica toga što smo nesavršeni ljudi koji žive u svijetu kojim vlada Sotona (1. Ivanova 5:19). Apostol Pavao je napisao: “Sva tvar uzdiše i tuži” (Rimljanima 8:22).
Međutim, to što se suočavaš s teškim kušnjama ne znači da te Jehova napustio niti da nije zainteresiran za tvoje dobro. Kako možeš biti siguran u to? Što pokazuje da se Bog brine za tebe?
Drevni primjer
Biblija pruža jasan dokaz Jehovine brige za ljude kao pojedince. Razmotrimo Davidov primjer. Jehova se osobno zanimao za ovog mladog pastira i zapazio da je on ‘čovjek po njegovom srcu’ (1. Samuelova 13:14). Kad je David kasnije vladao kao kralj, Jehova mu je obećao: “Dokazat ću da sam s tobom kud god da pođeš” (2. Samuelova 7:9, NW).
Znači li to da je David živio pod posebnom Božjom zaštitom, pošteđen svih teškoća? Ne, David se suočavao s teškim kušnjama kako prije tako i za vrijeme svoje vladavine. Nekoliko godina prije nego što je postao kralj, nemilosrdno ga je progonio ubilački raspoložen kralj Saul. Tijekom tog razdoblja svog života, David je napisao: “Duša je moja medju lavovima, (...) zubi su sinova ljudskih koplja i strijele” (Psalam 57:4).
No dok je prolazio kroz tu nevolju, David je bio uvjeren da se sam Jehova brinuo za njega. “Ti izbroji dane mog progonstva”, izjavio je u molitvi Jehovi. Da, Davidu je to značilo kao da je Jehova zapisao cijelu kušnju. Zatim je David dodao: “Sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?”a (Psalam 56:9, St). Ovom usporedbom, David je izrazio svoje uvjerenje da je Jehova svjestan ne samo situacije nego i emocionalnog učinka koji ona ima.
Na kraju svog života, David je iz osobnog iskustva mogao napisati: “Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku, i mio mu je put njegov. Ako i posrne, ne pada, jer ga Jahve drži za ruku” (Psalam 37:23, 24, St). I ti možeš biti siguran da Jehova primjećuje i cijeni tvoju ustrajnost, čak i ako su tvoje kušnje stalne i neprekidne. Pavao je napisao: “Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeći” (Jevrejima 6:10).
Osim toga, Jehova može učiniti nešto za tebe dajući ti snagu kako bi ustrajao bez obzira na to kakva se prepreka našla na tvom putu. “Mnogo nevolje ima pravednik”, pisao je David, “ali ga od svijeh izbavlja Gospodin” (Psalam 34:19). Da, zaista, Biblija nam kaže da Jehovine oči “gledaju po svoj zemlji da bi pokazivao silu svoju prema onima kojima je srce cijelo prema njemu” (2. Dnevnika 16:9).
Jehova te privukao
Daljnji dokaz Jehovine osobne brige može se naći u Isusovim riječima. “Nitko ne može doći k meni”, rekao je, “ako ga ne privuče Otac koji me posla” (Ivan 6:44, St). Da, Jehova ljudima kao pojedincima pomaže iskoristiti pogodnosti Kristove žrtve. Kako? Uglavnom pomoću djela propovijedanja Kraljevstva. Istina, ovo djelo služi kao “svjedočanstvo svijem narodima”, ali njime se ipak dolazi do ljudi pojedinačno. Činjenica da slušaš poruku dobre vijesti i da se odazivaš na nju dokaz je Jehovine osobne brige za tebe (Matej 24:14).
Jehova svetim duhom privlači pojedince svome Sinu i nadi u vječni život. To svakom pojedincu omogućava da razumije i primjenjuje duhovne istine usprkos bilo kakvim naslijeđenim ograničenjima i nesavršenostima. Da, zaista, osoba ne može razumjeti Božje naume bez pomoći Božjeg duha (1. Korinćanima 2:11, 12). Kao što je Pavao pisao Solunjanima, “vjera nije sviju” (2. Solunjanima 3:2). Jehova daje svoj duh samo onima koji dopuštaju da ih on privuče.
Jehova privlači ljude zato što ih voli kao osobe i želi da postignu spasenje. Kakvog li čvrstog dokaza Jehovine osobne brige! Isus je rekao: “Tako neće ni Otac vaš nebeski da se izgubi ni jedan od ovih malenih” (Matej 18:14, St). Da, u Božjim je očima svatko važan kao osoba za sebe. Zbog toga je Pavao mogao pisati: “[On] će dati svakome po djelima njegovijem” (Rimljanima 2:6). A apostol Petar je rekao: “Bog ne gleda ko je ko: nego u svakom narodu [pojedinac] koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu” (Djela apostolska 10:34, 35).
Isusova čuda
Božje osobno zanimanje za ljude dirljivo je došlo do izražaja u čudima koja je činio njegov Sin Isus. Ta su izlječenja bila popraćena dubokim osjećajima (Marko 1:40, 41). Budući da Isus “ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da otac čini”, njegova samilost oslikava Jehovinu srdačnu brigu za svakog od njegovih slugu (Ivan 5:19).
Razmotrimo izvještaj o jednom od čuda koja je Isus učinio, a koje je zabilježeno u Marku 7:31-37. Isus je tada izliječio čovjeka koji je bio gluh i koji je imao smetnje u govoru. U Bibliji stoji da ga je ‘uzeo iz naroda nasamo’. Zatim “pogledavši na nebo uzdahnu, i reče mu: Efeta, to jest: otvori se”.
Zašto je Isus izveo tog čovjeka iz mnoštva? Pa, vrlo je vjerojatno da bi se gluha osoba koja jedva može govoriti osjećala zbunjeno pred promatračima. Isus je možda uočio da je čovjeku neugodno, pa je zato odlučio da ga izliječi nasamo. “Cijela nam priča”, primjećuje jedan bibličar, “sasvim jasno pokazuje da Isus na tog čovjeka nije gledao samo kao na slučaj; gledao je na njega kao na osobu. Taj je čovjek imao posebnu potrebu i poseban problem, pa je Isus s njim postupao izuzetno nježno i obzirno kako ne bi povrijedio njegove osjećaje i kako bi ga čovjek mogao razumjeti.”
Ovaj izvještaj pokazuje da se Isus osobno brinuo za ljude. Možeš biti siguran da je on jednako zainteresiran i za tebe. Istina, njegova je žrtvena smrt bila izraz ljubavi prema cijelom svijetu otkupljivog čovječanstva. No taj čin možeš shvatiti osobno, kao što je to učinio Pavao, koji je napisao: ‘Sinu Božjem (...) omiljeh, i predade sebe za mene’ (Galaćanima 2:20). A budući da je Isus rekao da “koji vidje mene, vidje oca”, možemo biti uvjereni da se Jehova jednako tako zanima za svakog svog slugu (Ivan 14:9).
Jehova nagrađuje
Usvajanje spoznaje o Bogu uključuje upoznavanje svakog aspekta njegove osobnosti kako ga otkriva Biblija. Sâmo ime Jehova znači “on prouzročuje da postaje”, ukazujući na to da Jehova može postati što god hoće kako bi izvršio svoju volju. On je kroz povijest preuzimao različite uloge, uključujući uloge Stvoritelja, Oca, Suverenog Gospodina, Pastira, Jehove nad vojskama, Slušača molitve, Suca, Veličanstvenog Podučavatelja i Otkupitelja.b
Da bismo razumjeli potpuno značenje Božjeg imena, moramo upoznati Jehovu i u ulozi Onoga koji nagrađuje. Pavao je pisao: “Bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže” (Jevrejima 11:6, St).
Jehova je onima koji su se danas odlučili da mu služe svim srcem obećao vječni život na rajskoj Zemlji. Nije sebično radovati se ispunjenju tog veličanstvenog obećanja niti je drsko zamišljati da živimo ondje. Mojsije je “gledao na obećanu nagradu” (Jevrejima 11:26, St). Pavao je isto tako željno očekivao ispunjenje Božjeg obećanja za vjerne pomazane kršćane. Napisao je: “Trčim prema cilju da postignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu” (Filipljanima 3:14, St).
I ti se možeš radovati nagradi koju Jehova obećaje onima koji ustraju. Očekivanje te nagrade sastavni je dio tvoje spoznaje o Bogu i tvoje ustrajnosti u njegovoj službi. Zato svakodnevno meditiraj o blagoslovima koje ti Jehova priprema. Mary, koja je spomenuta na početku, posebno se trudila da tako čini. “Nedavno sam, prvi put u životu”, kaže ona, “prihvatila misao da se Isusova otkupna žrtva odnosi na mene. Počinjem osjećati da se Jehova brine za mene osobno. Kršćanka sam više od 20 godina, no tek sam nedavno zaista počela vjerovati u to.”
Proučavanjem i iskrenim meditiranjem o Bibliji, Mary je, poput milijuna drugih, počela shvaćati da se Jehova ne brine samo za svoj narod u cjelini nego i pojedinačno. Apostol Petar bio je tako uvjeren u to da je napisao: “Sve svoje brige bacite nanj [Boga], jer se on brine za vas” (1. Petrova 5:7). Da, Bog se brine za tebe!
[Bilješke]
a Mijeh je bio spremnica načinjena od životinjske kože koja se koristila za držanje stvari kao što su voda, ulje, mlijeko, vino, maslac i sir. Starinski mjehovi jako su se razlikovali po veličini i obliku, neki od njih bili su kožne vreće a drugi pak posude uskog grla s čepovima.
b Vidi Sudije 11:27; Psalam 23:1; 65:2; 73:28; 89:26; Izaiju 8:13; 30:20; 40:28; 41:14; vidi i New World Translation of the Holy Scriptures—With References, dodatak 1J, 1568. stranica, izdao Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc.
[Okvir na stranici 6]
Uskrsnuće — dokaz da se Bog brine
UVJERLJIV dokaz da se Bog zanima za svakog pojedinca nalazi se u Bibliji u Ivanu 5:28, 29: “Ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega, i izići će.”
Zanimljivo je da je ovdje upotrijebljena grčka riječ mnemeíon (spomen-grob) umjesto táphos (grob). Riječ táphos prenosi samo misao o pogrebu. No mnemeíon ukazuje na to da je zapis o osobi koja je umrla ostao u sjećanju.
S obzirom na to, pomisli samo što će sve uskrsnuće zahtijevati od Jehove Boga. Da bi nekoga vratio u život, on mora znati sve o toj osobi — uključujući njene naslijeđene osobine i njeno kompletno pamćenje. Samo bi tako taj pojedinac mogao oživjeti s istom osobnosti.
Naravno, s ljudskog je stajališta to nemoguće, no “sve [je] moguće Bogu” (Marko 10:27). On čak može utvrditi što se nalazi u srcu neke osobe. Čak ako je osoba stoljećima bila mrtva, Bog je se nepogrešivo sjeća; njegovo sjećanje ne blijedi (Job 14:13-15). I zato, kad je spominjao Abrahama, Izaka i Jakova, iako su prošla stoljeća od njihove smrti, Isus je mogao reći, da Jehova “nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi” (Luka 20:38; naglašeno od nas).
Dakle, Jehova Bog pamti sve pojedinosti o milijardama onih koji su umrli. Kakav je to samo zadivljujući dokaz da se Bog brine za ljude kao pojedince!
[Slika na stranici 7]
Isus se osobno zanimao za one koje je liječio