Isusov život i služba
Isus — “pravi kruh s neba”
DAN je doista bio pun događaja. Isus je čudesno nahranio tisuće ljudi, a zatim je umakao narodu koji ga je pokušao učiniti kraljem. Te je noći pješice prešao olujno Galilejsko more i spasio Petra koji je počeo tonuti dok je hodao po uzburkanoj vodi, te je umirio valove da bi sačuvao svoje učenike od brodoloma.
Slijedećeg su ga dana ljudi koje je Isus čudesno nahranio sjeveroistočno od Galilejskog mora pronašli u blizini Kafarnauma. Isus ih prekorava i kaže da su ga došli tražiti zato što očekuju još jedno besplatno jelo. Potiče ih da rade, ne za hranu koja propada, nego za onu hranu koja ostaje za vječni život. Zato ljudi pitaju: “Što trebamo raditi da bismo vršili djela Božja?”
Isus navodi samo jedno djelo koje je od najveće vrijednosti. “Ovo je djelo Božje”, objašnjava on, “da pokazujete vjeru u onoga koga je On poslao”.
Ljudi, međutim, ne pokazuju vjeru u Isusa, usprkos svim čudima koja je učinio. Dan prije on je čudesno nahranio 5 000 ljudi, te žene i djecu, a ipak oni sada ne vjeruju i pitaju: “Što ti, dakle, činiš kao znak da bismo ga vidjeli i vjerovali ti? Kakvo djelo ti činiš? Naši su preci jeli manu u pustinji, kao što je pisano: ‘Dao im je kruh s neba da jedu’.”
Dajući im odgovor na njihovo traženje znaka, Isus je razjasnio tko je Izvor čudesnih priprema i rekao: “Mojsije vam nije dao kruh s neba, nego vam moj Otac daje pravi kruh s neba. Jer Božji je kruh onaj koji silazi s neba i daje život svijetu”.
“Gospodine”, kažu ljudi, “daj nam uvijek tog kruha”.
“Ja sam kruh života”, objašnjava Isus. “Tko dolazi k meni neće ogladnjeti i tko pokazuje vjeru u mene neće nikada ožednjeti. No, rekao sam vam: Vidjeli ste me, a ipak ne vjerujete. Sve što mi Otac daje doći će k meni, a onoga tko dolazi k meni nikako ja neću otjerati; jer sam sišao s neba, ne da bih činio svoju volju, nego volju onoga tko me poslao. Ovo je volja onoga tko me poslao: da ne izgubim ništa od onoga što mi je dao, nego da to uskrsnem u posljednji dan. Jer ovo je volja moga Oca, da svatko tko vidi Sina i pokazuje vjeru u njega ima vječni život”.
Na to su Židovi počeli mrmljati protiv Isusa jer je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba”. Oni u njemu ne vide ništa više od sina ljudskih roditelja, pa prigovaraju na isti način kao što su to činili ljudi iz Nazareta: “Nije li ovo Isus, sin Josipov, kome znamo i oca i majku? Kako to da sada kaže: ‘Sišao sam s neba’?”
“Prestanite mrmljati među sobom”, odgovara Isus. “Nitko ne može doći k meni ukoliko ga moj Otac, koji me poslao, ne privuče; i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je zapisano: ‘I svi će oni biti naučeni od Jehove’. Svatko tko je čuo od Oca i naučio dolazi k meni. Ne da je itko vidio Oca, osim onoga tko je od Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista vam kažem: Tko vjeruje ima vječni život”.
Nadalje, Isus ponavlja: “Ja sam kruh života. Vaši su preci jeli manu u pustinji, a ipak su pomrli. Ovo je kruh koji silazi s neba, da tko god jede od njega ne umre. Ja sam živi kruh koji je sišao s neba; ako netko jede od tog kruha živjet će vječno”. Da, pokazujući vjeru u Isusa, onoga koga je Bog poslao, ljudi mogu imati vječni život. Nikakva mana ni bilo kakav takav kruh ne može to omogućiti.
Razgovor o kruhu s neba očito je započeo nedugo nakon što su ljudi pronašli Isusa u blizini Kafarnauma. No, razgovor se nastavio i dostigao vrhunac kasnije dok je Isus poučavao u jednoj sinagogi u Kafarnaumu. Ivan 6:26-51, 59, NS; Psalam 78:24; Izaija 54:13; Matej 13:55-57.
◆ Koji su događaji prethodili Isusovom razgovoru o kruhu s neba?
◆ Obzirom na ono što je Isus upravo učinio, zašto je traženje znaka neprikladno?
◆ Zašto Židovi mrmljaju protiv Isusove tvrdnje da je pravi kruh s neba?
◆ Gdje se odvijao razgovor o kruhu s neba?