Isusov život i služba

Tvrdoglava nevjera farizeja

RODITELJI nekad slijepog prosjaka uplašili su se kad su ih pozvali pred farizeje. Znali su da je odlučeno da će biti izopćen iz sinagoge svatko tko pokazuje vjeru u Isusa. Takvo prekidanje prijateljstva s drugima moglo je izazvati ogromne poteškoće, naročito kod siromašne obitelji. Zato su roditelji oprezni.

“Je li to vaš sin za kojeg kažete da se slijep rodio?” pitaju farizeji. “Kako to da sada vidi?”

“Znamo da je naš sin i da se slijep rodio”, potvrđuju roditelji. “Ali, kako to da sada vidi ne znamo, i tko mu je otvorio oči ne znamo”. Sigurno im je sin ispričao sve što se dogodilo, ali roditelji oprezno kažu: “Pitajte njega. Punoljetan je. Mora govoriti sam za sebe”.

Stoga farizeji opet pozivaju čovjeka. Ovog puta ga pokušavaju zaplašiti ukazujući na to da su prikupili optužujuće dokaze protiv Isusa. “Podaj slavu Bogu”, zahtijevaju oni. “Mi znamo da je taj čovjek grešnik”.

Nekadašnji slijepac ne opovrgava njihovu optužbu i primjećuje: “Je li grešnik ne znam”. Ali dodaje: “Jedno znam, da sam bio slijep a sad vidim”.

Pokušavajući pronaći rupu u njegovom svjedočanstvu, farizeji ponovo pitaju: “Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?”

“Već sam vam rekao”, žali se čovjek, “ali niste slušali. Zašto to želite ponovo čuti?” Ujedljivo ih pita: “Zar i vi želite postati njegovi učenici?”

Taj odgovor razbjesni farizeje. “Ti si učenik tog čovjeka”, optužuju, “a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Bog govorio Mojsiju; ali za ovoga čovjeka ne znamo odakle je”.

Izražavajući iznenađenje, ponizni prosjak kaže: “To je zaista čudnovato, da vi ne znate odakle je on, a otvorio mi je oči”. Kakav se zaključak može iz ovoga izvući? Prosjak ukazuje na prihvaćenu pretpostavku: “Mi znamo da Bog ne uslišava grešnike, nego je li tko bogobojazan i vrši njegovu volju, njega uslišava. Jer se od davnine nikad nije čulo da je netko otvorio oči slijepcu od rođenja”. Stoga bi zaključak trebio biti očit: “Kad ovaj čovjek ne bi bio od Boga, ne bi mogao ništa činiti”.

Farizeji nemaju odgovora na takvu izravnu i jasnu logiku. Oni se ne mogu suočiti s istinom i zato prekoravaju čovjeka:

“Sav si se u grijesima rodio, i sad nas učiš?” Nato oni istjeraju čovjeka, očito ga izopčivši iz sinagoge.

Kad je Isus saznao što su učinili, pronašao je čovjeka i rekao: “Imaš li ti vjere u Sina čovječjega?”

“A tko je to, gospodine”, odgovara nekadašnji slijepac, “da bih imao vjere u njega?”

“To je taj koji s tobom govori”, uzvraća Isus.

Čovjek odmah klekne pred Isusa i kaže: “Imam vjere u njega, Gospodine”.

Isus zatim objašnjava: “Za ovaj sud sam došao na svijet: da progledaju oni koji ne vide, a koji vide da oslijepe”.

Nato ga farizeji koji slušaju upitaju: “Zar smo i mi slijepi?” Da su priznali da su duševno slijepi to bi bilo opravdanje za njihovo protivljenje Isusu. Isus im kaže: “Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha”. Međutim, oni tvrdoglavo tvrde da nisu slijepi i da im nije potrebno duhovno prosvjetljenje. Zato Isus primjećuje: “Sad kažete: ‘Vidimo’. Vaš grijeh ostaje”. Ivan 9:19-41, NS.

◆ Zašto su se roditelji nekadašnjeg slijepog prosjaka uplašili kad su ih pozvali pred farizeje i kako oni oprezno odgovaraju?

◆ Kako farizeji pokušavaju zaplašiti nekadašnjeg slijepca?

◆ Koja logička tvrdnja tog čovjeka razdražuje farizeje?

◆ Zašto farizeji nemaju opravdanje za svoje protivljenje Isusu?