117. POGLAVLJE
Gospodinova večera
MATEJ 26:21-29 MARKO 14:18-25 LUKA 22:19-23 IVAN 13:18-30
ISUS OBZNANJUJE DA JE JUDA IZDAJICA
UVODI POSEBNU PROSLAVU
Očito po završetku pashalnog objeda, nakon što je apostolima oprao noge i dao im pouku o poniznosti, Isus je citirao Davidove proročanske riječi: “Čovjek koji je bio u miru sa mnom, u kojeg sam se pouzdao, koji je jeo kruh moj, podigao se na mene.” Zatim je apostolima objasnio: “Jedan će me od vas izdati” (Psalam 41:9; Ivan 13:18, 21).
Apostoli su pogledavali jedan drugoga i svaki ga je pitao: “Gospodine, da nisam ja?” Čak ga je i Juda Iskariot to upitao. Petar je zamolio Ivana, koji je za stolom bio odmah do Isusa, da sazna o kome je riječ. Ivan se nagnuo prema Isusu i upitao ga: “Gospodine, tko je taj?” (Matej 26:22; Ivan 13:25).
Isus je odgovorio: “To je onaj kojem ću dati zalogaj kruha koji umočim.” Tada je uzeo kruh, umočio ga u posudu na stolu te ga dao Judi, govoreći: “Sin čovječji odlazi, kao što je pisano o njemu, ali teško onom čovjeku koji izda Sina čovječjeg! Bolje bi bilo tom čovjeku da se nije ni rodio!” (Ivan 13:26; Matej 26:24). Tada je Sotona ušao u Judu. Njegovo se srce već bilo iskvarilo, no sada je dopustio Đavlu da potpuno preuzme vlast nad njim te je tako postao “sin propasti” (Ivan 6:64, 70; 12:4; 17:12).
Isus je Judi rekao: “Što činiš, učini brže!” Budući da je kod Jude bila kutija za novac, drugi su apostoli pretpostavili da mu je htio reći: “Kupi što nam treba za blagdan” ili da mu je rekao neka da nešto siromasima (Ivan 13:27-30). No Juda je otišao izdati Isusa.
Iste te večeri Isus je uveo jednu posve novu proslavu. Uzeo je kruh i, zahvalivši Bogu, razlomio ga te proslijedio učenicima, govoreći: “Ovo predstavlja tijelo moje koje će se dati za vas. Činite ovo meni na spomen!” (Luka 22:19). I svi su apostoli jeli tog kruha.
Zatim je uzeo čašu vina i, zahvalivši Bogu, proslijedio je apostolima. Svi su pili iz te čaše, za koju je Isus rekao: “Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi, koja će se proliti za vas” (Luka 22:20).
Tako je uvedena proslava kojom su Isusovi učenici ubuduće trebali obilježavati njegovu smrt. Svake godine trebali su je održati 14. nisana. Tom su se prilikom svi trebali prisjetiti što su Isus i njegov Otac učinili kako bi vjerne ljude izbavili iz ropstva grijehu i smrti. Kao što je Pasha podsjećala Židove na izbavljenje iz ropstva u Egiptu tako i ova nova proslava, samo u daleko većoj mjeri, podsjeća kršćane na istinsko izbavljenje koje je Bog omogućio svima koji pokazuju vjeru.
Isus je rekao da će se njegova krv “proliti za mnoge radi oproštenja grijeha”. Među mnogima koji su dobili to oproštenje bili su vjerni apostoli i drugi odani učenici. Oni će s njim biti u Kraljevstvu njegovog Oca (Matej 26:28, 29).