Jesi li među onima koje Bog ljubi?

 1, 2. (a) Kako je Jehova dokazao svoju ljubav prema čovječanstvu? (b) Što je Isus uspostavio u noći 14. nisana 33. n. e.?

JEHOVA ljubi svoja ljudska stvorenja. Ustvari, on svijet čovječanstva ljubi “toliko (...) da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). Što se više približava vrijeme proslave Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti, to bi pravi kršćani trebali biti svjesniji nego ikad da je Jehova “ljubio nas i poslao svog Sina kao pomirbenu žrtvu za naše grijehe” (1. Ivanova 4:10).

² U noći 14. nisana 33. n. e. Isus i njegovih 12 apostola sakupili su se u jednoj gornjoj sobi u Jeruzalemu kako bi proslavili Pashu, koju se slavilo u znak sjećanja na oslobođenje Izraelaca iz Egipta (Matej 26:17-20). Nakon proslave te židovske svetkovine Isus je otpustio Judu Iskariota i uveo večeru koja je kasnije postala kršćanska Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti.a Isus je 11-orici preostalih apostola dao beskvasni kruh i crno vino, koji su simbolizirali njegovo fizičko tijelo i krv. Detalje o tome što je sve učinio iznijeli su pisci sinoptičkih Evanđelja, Matej, Marko i Luka, te apostol Pavao, koji je taj obrok nazvao ‘Gospodinova večera’ (1. Korinćanima 11:20; Matej 26:26-28; Marko 14:22-25; Luka 22:19, 20).

 3. Na koje se važne načine izvještaj apostola Ivana o Isusovim posljednjim satima sa svojim učenicima u gornjoj sobi razlikuje od ostalih?

³ Zanimljivo je da apostol Ivan ne spominje prosljeđivanje kruha i vina, možda zato što je u vrijeme pisanja svog Evanđelja (oko 98. n. e.) taj postupak bio uvriježen među ranim kršćanima (1. Korinćanima 11:23-26). Međutim, samo nam Ivan pod nadahnućem navodi neke važne informacije o tome što je Isus rekao i učinio pred samo uspostavljanje Spomen-svečanosti obilježavanja svoje smrti i neposredno nakon toga. Ti zanimljivi detalji nalaze se u čak pet poglavlja Ivanovog Evanđelja. Oni jasno pokazuju kakve osobe Bog ljubi. Razmotrimo 13-17. poglavlje Ivana.

 4. (a) Kako je Ivan istaknuo ono o čemu je Isus najviše govorio kad se sastao sa svojim učenicima prilikom uspostavljanja Spomen-svečanosti? (b) Koji je bitan razlog zašto Jehova ljubi Isusa?

⁴ Ljubav je glavna tema svih ovih poglavlja koja sadrže savjete koje je Isus dao svojim sljedbenicima na rastanku. U njima se zapravo različiti oblici riječi “ljubav” pojavljuju 31 put. Isusova duboka ljubav prema svom Ocu, Jehovi, i prema svojim učenicima nigdje nije tako jasno istaknuta kao u ovim poglavljima. Isusova ljubav prema Jehovi izlazi na vidjelo u svim izvještajima Evanđelja koja govore o njegovom životu, ali samo je Ivan zapisao Isusove otvorene riječi: “[Ja] ljubim Oca” (Ivan 14:31). Isus je također rekao da Jehova ljubi njega i naveo je razlog za to. Rekao je: “Kao što je Otac ljubio mene i ja sam ljubio vas, ostanite u mojoj ljubavi. Ako držite moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja držao Očeve zapovijedi i ostajem u njegovoj ljubavi” (Ivan 15:9, 10). Da, Jehova ljubi svog Sina zbog njegove bezuvjetne poslušnosti. Doista divna pouka svim sljedbenicima Isusa Krista!

 5. Kako je Isus dokazao svojim učenicima da ih ljubi?

⁵ Isusova snažna ljubav prema njegovim sljedbenicima istaknuta je na samom početku izvještaja u kojem Ivan govori o tome što je bilo kad se Isus posljednji put sastao s apostolima. Ivan je izvijestio: “A kako je Isus prije praznika Pashe znao da je došao njegov čas da ode s ovog svijeta k Ocu, ljubivši svoje koji su bili u svijetu, ljubio ih je do kraja” (Ivan 13:1). Te značajne večeri pružio im je nezaboravnu pouku o tome koliko je važno služiti drugima s ljubavlju. Oprao im je noge. Bilo je to nešto što je svatko od njih trebao spremno učiniti Isusu i svojoj braći, ali oni su oklijevali. Isus je izvršio to ponizno djelo i zatim je rekao svojim učenicima: “Ako sam ja, premda sam Gospodin i Učitelj, oprao vama noge, i vi trebate prati noge jedan drugome. Jer sam vam dao primjer, da i vi činite onako kako sam ja učinio vama” (Ivan 13:14, 15). Pravi kršćani trebaju spremno i radosno služiti svojoj braći (Matej 20:26, 27; Ivan 13:17).

 6, 7. (a) Koji važni detalj Ivan spominje o uspostavi Spomen-svečanosti? (b) Koju je novu zapovijed Isus dao svojim učenicima, i što je u njoj bilo novo?

⁶ Ivanov izvještaj o tome što se dogodilo u gornjoj sobi u noći 14. nisana jedini je izvještaj u kojem se konkretno spominje odlazak Jude Iskariota (Ivan 13:21-30). Ako usporedimo izvještaje iz Evanđelja, vidimo da je Isus Spomen-svečanost obilježavanja svoje smrti uspostavio tek kad je taj izdajnik otišao. Nakon toga je dugo razgovarao sa svojim vjernim apostolima, dajući im na rastanku savjete i pouke. Dok se pripremamo za prisustvovanje Spomen-svečanosti, trebali bismo biti žarko zainteresirani za ono što je Isus rekao tom prilikom, naročito zato što sigurno želimo biti među onima koje Bog ljubi.

⁷ Već prva uputa koju je Isus dao svojim učenicima nakon što je uspostavio Spomen-svečanost obilježavanja svoje smrti bila je nešto novo. Rekao je: “Dajem vam novu zapovijed: ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga. Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom” (Ivan 13:34, 35). Što je bilo novo u toj zapovijedi? Nešto kasnije te večeri Isus je to razjasnio kad je rekao: “Ovo je moja zapovijed: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas. Nitko nema veću ljubav od ove: da tko položi svoju dušu za svoje prijatelje” (Ivan 15:12, 13). Mojsijev je zakon zapovijedao Izraelcima da ‘ljube svog bližnjeg kao samoga sebe’ (3. Mojsijeva 19:18). No Isusova zapovijed išla je još dalje. Kršćani su trebali ljubiti jedan drugoga kao što ih je Krist ljubio, trebali su biti spremni žrtvovati sam svoj život u korist svoje braće.

 8. (a) Što obuhvaća samopožrtvovna ljubav? (b) Kako Jehovini svjedoci danas pokazuju samopožrtvovnu ljubav?

⁸ Razdoblje uoči Spomen-svečanosti prikladno je vrijeme da se preispitamo, kako osobno tako i kao skupština, i provjerimo imamo li doista to obilježje po kojem se prepoznaje pravo kršćanstvo — ljubav kakvu je pokazivao Krist. Takva samopožrtvovna ljubav mogla bi značiti, a ponekad je i značila, da će kršćanin radije ugroziti vlastiti život nego izdati svoju braću. No ona najčešće uključuje našu spremnost da žrtvujemo vlastite interese kako bismo pomagali svojoj braći i ostalim ljudima te im služili. Apostol Pavao je pružio dobar primjer u tome (2. Korinćanima 12:15; Filipljanima 2:17). Diljem svijeta Jehovini svjedoci su poznati po svom samopožrtvovnom duhu jer pomažu svojoj braći i bližnjima te se marljivo trude prenositi biblijsku istinu ostalim ljudimab (Galaćanima 6:10).

 9. Što s radošću činimo jer želimo sačuvati svoj dragocjeni odnos s Bogom i njegovim Sinom?

⁹ Ništa nam nije dragocjenije od ljubavi koju Jehova i njegov Sin, Krist Isus, gaje prema nama. Međutim, da bismo dobili i osjetili tu ljubav, nešto moramo učiniti. Zadnje večeri koju je proveo sa svojim učenicima, Isus je rekao: “Tko ima moje zapovijedi i drži ih, to je onaj koji me ljubi. A tko ljubi mene, njega će ljubiti moj Otac, i ja ću ga ljubiti i jasno ću mu se pokazati” (Ivan 14:21). Budući da cijenimo svoj odnos s Bogom i s njegovim Sinom, mi radosno slijedimo njihove zapovijedi. U njih spada i nova zapovijed o pokazivanju samopožrtvovne ljubavi te naredba koju je Krist dao nakon svog uskrsnuća “da propovijedamo narodu i da damo temeljito svjedočanstvo”, nastojeći ‘činiti učenike’ od onih koji prihvaćaju dobru vijest (Djela apostolska 10:42; Matej 28:19, 20).

10. S kim pomazanici i “druge ovce” mogu razviti dragocjeni odnos?

¹⁰ Kad je kasnije tokom večeri odgovarao na pitanje koje mu je postavio vjerni apostol Juda (Tadej), Isus je rekao: “Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti, i doći ćemo k njemu i prebivati s njim” (Ivan 14:22, 23). Pomazani kršćani, koji su pozvani da vladaju s Kristom na nebu, čak i dok su još na Zemlji imaju naročito blizak odnos s Jehovom i s njegovim Sinom (Ivan 15:15; 16:27; 17:22; Hebrejima 3:1; 1. Ivanova 3:2, 24). No, ukoliko se pokažu poslušnima, i njihovi suradnici, “druge ovce”, koji gaje nadu u vječni život na Zemlji, imaju dragocjen odnos sa svojim “jednim pastirom”, Isusom Kristom, i svojim Bogom, Jehovom (Ivan 10:16; Psalam 15:1-5; 25:14).

11. Koje je otrežnjavajuće upozorenje Isus dao svojim učenicima?

¹¹ Kad se posljednji put sastao sa svojim vjernim učenicima prije svoje smrti, Isus je dao otrežnjavajuće upozorenje: Koga Bog ljubi, toga svijet mrzi. Rekao je: “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste bili dio svijeta, svijet bi volio ono što je njegovo. Ali budući da niste dio svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Imajte na umu riječi koje sam vam rekao: Rob nije veći od svog gospodara. Ako su progonili mene, progonit će i vas; ako su držali moju riječ, držat će i vašu” (Ivan 15:18-20).

12. (a) Zašto je Isus upozorio svoje učenike da će ih svijet mrziti? (b) Što bi bilo dobro da svi razmotrimo kako se Spomen-svečanost približava?

¹² Isus je dao to upozorenje kako 11 apostola i svi pravi kršćani nakon njih ne bi bili obeshrabreni i kako ne bi odustali zato što ih svijet mrzi. Dodao je: “To sam vam govorio da se ne biste spotaknuli. Izopćavat će vas iz sinagoga. Zapravo, dolazi čas kad će svatko tko vas ubije misliti da vrši svetu službu Bogu. A to će činiti jer nisu upoznali ni Oca ni mene” (Ivan 16:1-3). Jedan biblijski leksikon objašnjava da oblik glagola ovdje prevedenog sa ‘spotaknuti’ znači “navesti osobu da počne sumnjati u onoga kome duguje svoje povjerenje i poslušnost te da ga napusti; navesti je da posrne”. Budući da se približava vrijeme proslave Spomen-svečanosti, svi bismo trebali razmisliti o životu vjernih osoba, onih iz prošlosti i iz našeg vremena, te oponašati njihov primjer nepokolebljivosti u vrijeme kušnje. Ne dozvoli da protivljenje ili progonstvo dovedu do toga da napustiš Jehovu i Isusa, već budi odlučan imati povjerenja u njih i biti im poslušan.

13. Što je Isus u molitvi svom Ocu tražio za svoje sljedbenike?

¹³ U svojoj zaključnoj molitvi prije odlaska iz gornje sobe u Jeruzalemu, Isus je rekao svom Ocu: “Ja sam im dao tvoju riječ, a svijet ih je zamrzio, jer nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta. Ne molim te da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih čuvaš zbog zloga. Oni nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:14-16). Možemo biti sigurni da Jehova čuva one koje ljubi i da ih jača dok ostaju odijeljeni od svijeta (Izaija 40:29-31).

14, 15. (a) S čime je Isus usporedio sebe, a razlikuje se od ‘prazne vinove loze’? (b) Tko su “mladice” ‘pravog trsa’?

¹⁴ Tokom povjerljivog razgovora koji je vodio sa svojim vjernim učenicima u noći 14. nisana, Isus je sebe usporedio s ‘pravim trsom’, koji se razlikuje od ‘prazne vinove loze’, nevjernog Izraela. Rekao je: “Ja sam pravi trs, a moj je Otac vinogradar” (Ivan 15:1). Stoljećima prije toga prorok Jeremija je zapisao sljedeće riječi koje je Jehova uputio svom odmetničkom narodu: “Ja te zasadih kao lozu izabranu (...). Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!” (Jeremija 2:21, St). A prorok Ozej je napisao: “Izrael je prazna loza vinova, ostavlja rod za se (...). Srce im je razdijeljeno” (Ozej 10:1, 2).

¹⁵ Umjesto da su donosili plod za pravo obožavanje, Izraelci su postali otpadnici i donosili su plod za sebe. Tri dana prije nego što se posljednji put sastao sa svojim vjernim učenicima, Isus je rekao licemjernim židovskim vođama: “Kažem [vam]: Božje kraljevstvo uzet će se od vas i dat će se narodu koji donosi njegove plodove” (Matej 21:43). Taj novi narod je ‘Izrael Božji’, kojeg sačinjava 144 000 pomazanih kršćana i koji je uspoređen s ‘mladicama’ ‘pravog trsa’, Krista Isusa (Galaćanima 6:16; Ivan 15:5; Otkrivenje 14:1, 3).

16. Na što je Isus poticao 11 vjernih apostola, i što se može reći za vjerni ostatak u ovom vremenu kraja?

¹⁶ Isus je rekao jedanaestorici apostola koji su bili s njim u toj gornjoj sobi: “Svaku mladicu na meni koja ne donosi plod on uklanja, i svaku koja donosi plod on čisti, kako bi donijela još više ploda. Ostanite u zajedništvu sa mnom i ja ću ostati u zajedništvu s vama. Kao što mladica ne može sama od sebe donijeti plod, ako ne ostane na trsu, isto tako ne možete ni vi ako ne ostanete u zajedništvu sa mnom” (Ivan 15:2, 4). Novovremena povijest Jehovinog naroda pokazuje da je vjerni ostatak pomazanih kršćana ostao u zajedništvu sa svojim Poglavarem, Kristom Isusom (Efežanima 5:23). On je prihvatio čišćenje (Malahija 3:2, 3). Od 1919. obilan plod Kraljevstva najprije su donosili ostali pomazani kršćani, a nakon 1935. i “veliko mnoštvo” njihovih suradnika koje je u stalnom porastu (Otkrivenje 7:9; Izaija 60:4, 8-11).

17, 18. (a) Koje Isusove riječi pomažu pomazanicima i drugim ovcama da ostanu u Jehovinoj ljubavi? (b) U kom će nam pogledu pomoći prisustvovanje Spomen-svečanosti?

¹⁷ Na sve se pomazane kršćane i njihove suradnike odnose i ove Isusove riječi: “Ovime se moj Otac proslavljuje: da donosite mnogo ploda i da pokažete da ste moji učenici. Kao što je Otac ljubio mene i ja sam ljubio vas, ostanite u mojoj ljubavi. Ako držite moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja držao Očeve zapovijedi i ostajem u njegovoj ljubavi” (Ivan 15:8-10).

¹⁸ Svi želimo ostati u Božjoj ljubavi i to nas motivira da budemo kršćani koji donose plod. To činimo koristeći svaku priliku da propovijedamo ‘dobru vijest o kraljevstvu’ (Matej 24:14). Isto tako, dajemo sve od sebe kako bismo u svom životu ispoljavali “plod duha” (Galaćanima 5:22, 23). Prisustvovanje Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti ojačat će našu odlučnost da to činimo jer ćemo se podsjetiti koliko nas mnogo ljube Bog i Krist (2. Korinćanima 5:14, 15).

19. O kojoj će daljnjoj pomoći biti govora u sljedećem članku?

¹⁹ Nakon uspostavljanja Spomen-svečanosti Isus je obećao da će njegov Otac njegovim vjernim sljedbenicima poslati ‘pomoćnika, sveti duh’ (Ivan 14:26). U sljedećem članku vidjet ćemo kako taj duh pomaže pomazanicima i drugim ovcama da ostanu u Jehovinoj ljubavi.