U čemu se sastoji ljubav prema Bogu
“Jer je u ovome ljubav prema Bogu, da držimo njegove zapovijedi” (1. IVANOVA 5:3, NS).
1. Na koji način moramo pokazivati ljubav prema Bogu, i što će biti rezultat toga?
O DUŽNOSTI čovjeka da obožava Boga, Isus je rekao: “Ti moraš ljubiti Jehovu Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim” (Matej 22:37, NS). Na koji način moramo pokazivati tu ljubav? Biblijski odgovor glasi: “Jer je u ovome ljubav prema Bogu, da držimo njegove zapovijedi” (1. Ivanova 5:3, NS). Koje izvrsne rezultate uživaju svi koji tako postupaju? Ivan je rekao: “Tko ostaje u ljubavi, ostaje u zajednici s Bogom” (1. Ivanova 4:16b, NS).
2. Samo tko je dostojan obožavanja?
2 Ako ljubimo Boga, tada nećemo obožavati niti živo, a ni mrtvo stvorenje, nego samo Boga (Luka 4:7, 8). Stoga su apostol Petar i čak jedan anđeo odbili da ih ljudi obožavaju (Djela apostolska 10:25, 26; Otkrivenje 22:8, 9). I Isus je dao na znanje da njegovoj majci Mariji ne treba iskazivati čast i obožavanje, jer ta čast pripada samo Bogu (Luka 11:27, 28; Ivan 2:3, 4; Otkrivenje 4:11). Onaj tko upravlja svoje obožavanje u krivom pravcu ogrešuje se o Božje zapovijedi, jer “nitko ne može robovati dvojici gospodara” (Matej 6:24, NS).
Religiozna upotreba križa
3. Kako se u takozvanom kršćanstvu gleda na upotrebu križa?
3 Do prestupanja Božjih zapovijedi može dovesti i obožavanje, odnosno iskazivanje časti beživotnom predmetu. Najpoznatiji je križ, kojeg pripadnici takozvanog kršćanstva već stoljećima upotrebljavaju pri obožavanju. The New Encyclopedia Britannica označava ga čak “glavnim simbolom kršćanske religije”. Onaj tko odbacuje “sveti križ” nije kršćanin, tvrdila je grčka pravoslavna crkva u jednom sudskom postupku u Grčkoj. No je li križ uistinu kršćanski simbol? Odakle potječe?
4, 5. a) Što se u jednom priručniku kaže za riječ stauros‘, koja je u raznim Biblijama prevedena s “križ”? b) Odakle potječe upotreba križa?
4 Predmet na kojem je pogubljen Isus spominje se u Bibliji u Mateju 27:32, 40. Na tim se mjestima grčka riječ stauros‘ prevodi u raznim Biblijama s “križ”. No, što se pod pojmom stauros‘ razumjelo u prvom stoljeću kad su bili pisani Grčki spisi? U djelu An Expository Dictionary of New Testament Words (Rječnik novozavjetnih riječi) od W. E. Vinea čitamo: “Stauros ... označava u prvom redu uspravni stup. Na takve se stupove pribijalo zločince nad kojima se izvršavala smrtna kazna. Kako imenica [stauros], tako i glagol stauroō, što znači pričvrstiti na stup, razlikuju se prvobitno od crkvenog oblika križa sastavljenog od dva stupa. Oblik zadnjeg potječe iz stare Kaldeje. On se upotrebljavao u toj, kao i u susjednim zemljama, uključujući Egipat, kao simbol boga Tamuza (jer je imao mističan oblik od Tau, prvog slova tog imena).”
5 W. E. Vine nastavlja: “Sredinom 3. stoljeća poslije Krista crkve su napustile neke nauke kršćanskog vjerovanja ili su ih izmijenile. Da bi se podigao ugled otpalog crkvenog sistema, pogani su prihvaćeni bez ponovnog rođenja vjerom i dozvoljavalo im se da zadrže svoje poganske znakove i simbole. Stoga je i Tau ili T u svom najraširenijem obliku, sa poprečno odozgo na stupu postavljenim drvetom, uzet kao simbol Kristovog križa.”
6, 7. a) Odakle dolazi riječ “križ”, i zašto nema opravdanja za njenu upotrebu u Biblijama? b) Kako biblijska upotreba riječi xỳlon potvrđuje da je stauros‘ bio uspravan stup?
6 U jednom prijevodu (Companion Bible) čitamo pod natpisom “Križ i raspeće”: “Riječ ‘križ’ je prijevod latinskog crux; ali grčka riječ stauros znači jednako tako malo crux kao što riječ ‘štap’ znači ‘štaka’. Homer je upotrebljavao riječ stauros za obični stup ili za običan komad drveta. U tom smislu upotrebljavali su je i ostali grčki klasici. Ona nikada ne znači dva u bilo kojem uglu jedno preko drugog postavljena drveta ... Ništa u grčkom jeziku novog zavjeta ni najmanje ne ukazuje na dva komada drveta.”
7 Za oruđe kojim je Isus ubijen u Bibliji se upotrebljava još jedna grčka riječ, xýlon. Ta riječ potkrepljuje dokaz da je stauros‘ bio uspravan stup bez poprečne grede. U istom prijevodu (Companion Bible) čitamo slijedeće: “Riječ [xýlon] znači u općenitom komad mrtvog drveta ili gorivog drveta, koje se upotrebljavalo kao gorivo, ili u neke druge svrhe... Budući da se zadnja riječ [xýlon] upotrebljavala za prije spomenuti stauros, obje znače jedno te isto... Iz toga slijedi upotreba riječi [xýlon]... u vezi načina smrti našeg Gospodina, i prevedena je s “drvo” u Djelima apostolskim 5:30; 10:39; 13:29; Galaćanima 3:13; 1. Petrova 2:24 [King James Version].” (Vidi također Daničić-Karadžić.)
8. Što govore i neki drugi izvori o križu i njegovu porijeklu?
8 U francuskom univerzalnom rječniku Dictionaire Encyclopedique Universel čitamo: “Dugo smo vjerovali da je križ kao religiozni simbol bio sačuvan za kršćane. Ali to nije slučaj.” U knjizi Dual Heritage — The Bible and the British Museum (Biblija i Britanski muzej) objašnjava se: “Spoznaja da u grčkom jeziku Novog zavjeta ne postoji riječ ‘križ’ djeluje možda zaprepašćujuće. Riječ prevedena s ‘križ’ uvijek je grčka riječ [stauros‘] koja znači ‘uspravni stup’. Križ nije prvobitno bio kršćanski simbol; on seže unatrag do Egipta i Konstantina.” A u New Catholic Encyclopedii čitamo: “Prikazivanje Kristove žrtvene smrti na Golgoti nije u prvim stoljećima nakon Krista bilo predmetom likovne umjetnosti. Pod utjecajem zapovijedi iz Starog zavjeta da si ne učine rezani lik, prvi kršćani nisu nikada prikazivali sredstvo Kristovog [pogubljenja] ... križ se prikazuje tek od vremena Konstantina.”
Konstantinov križ
9. Koja veza postoji između cara Konstantina i križa?
9 Godine 325. n. e. sazvao je rimski car Konstantin koncil u Niceji, te je utjecao i na prihvaćanje nebiblijske nauke da je Krist Bog. Učinio je to s namjerom da učvrsti svoje carstvo pogana i otpalih kršćana. New Encyclopedia Britannica o njemu kaže: “Konstantin je uvečer nakon svoje pobjede nad Maksencijem godine 312. imao viziju o ‘nebeskom znaku’ križa, smatrajući to božanskim zalogom svoje pobjede.” Također se kaže da je nakon toga Konstantin promicao štovanje križa.
10. Zašto nije razumno ili biblijski prihvatljivo da je Bog ili Krist pokazao Konstantinu “znak” križa?
10 No, da li bi Bog dao znak nekom poganskom vladaru koji nije vršio njegovu volju, i to još poganski znak? Isus je korio svoje zemljake jer su tražili znak (Matej 12:38-40). Osim toga, taj je poganski vladar doslovnim oružjem prolijevao nedužnu krv da bi stekao političku prevlast, pa je čak u sklopu političkih intriga dao poubijati svoje rođake i znance. Za razliku od toga, Isus je rekao: “Moje kraljevstvo nije dio ovog svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo dio ovog svijeta, moji bi se poslužnici borili” (Ivan 18:36, NS). Stoga je zapovijedio Petru: “Vrati svoj mač na njegovo mjesto, jer će svi koji se mača hvataju od mača poginuti” (Matej 26:52, NS).
11. Što je navelo Konstantina da promiče upotrebu križa?
11 U knjizi Strange Survivals (Neobična preživljavanja) kaže se za Konstantina i njegov križ: “Nema sumnje da njegov postupak svjedoči o lukavosti; simbol koji je uveo obradovao je s jedne strane kršćane u njegovoj vojsci, a s druge strane [poganske] Gale ... Za ove zadnje bio je to zalog milosti njihovog boga Sunca kojeg su obožavali”. Ne, Konstantinov ‘nebeski znak’ nije imao ništa s Bogom ili Kristom, nego je bio u potpunosti poganski.
Treba li iskazivati čast sredstvu pogubljenja?
12, 13. Iz kojih daljnjih razloga ne treba iskazivati čast križu?
12 Čak ako ostavimo po strani dokaze i pretpostavimo da je Isus umro na križu, postavlja se pitanje: Treba li štovati križ? Ne, jer je Isus zajedno s muževima pored sebe bio pogubljen kao zločinac, a način njegove smrti bio je najgora lažna optužba njega samoga. Kršćani prvog stoljeća ne bi nikada smatrali svetim sredstvo koje je poslužilo njegovom pogubljenju. Štovati ga značilo bi veličati nedjelo počinjeno s tim u vezi: Isusovo ubistvo.
13 Ako bi tvoj najdraži prijatelj bio krivo optužen i pogubljen, da li bi ti onda učinio sliku tog predmeta pogubljenja (primjerice omče za vješanje, električne stolice ili puške streljačkog voda), a zatim ljubio tu reprodukciju, palio svijeće ispred nje ili to nosio kao sveti nakit oko vrata? Nezamislivo je da bi to netko učinio, ali iskazivanje časti križu nije ništa drugo. A okolnost da je križ poganskog porijekla čini tu stvar još ozbiljnijom.
14. Do kojeg zaključka u vezi križa dolazimo obzirom na svjetovne i biblijske dokaze?
14 Nekršćanski je štovati križ, jer se time ne otkriva ljubav, nego prezir prema Bogu i Kristu. To je povreda Božjih zapovijedi u vezi idolopoklonstva. Tako se veliča poganski simbol pod kršćanskim plaštem (2. Mojsijeva 20:4, 5; Psalam 115:4-8; 1. Korinćanima 10:14). Poganski simbol smatrati svetim predstavlja povredu Božje zapovijedi: “Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom. Što ima pravednost s bezakonjem? ... ne dotičite se ničega nečista” (2. Korinćanima 6:14, 17, ST).
Čvrsto se držati nadahnute riječi
15. Zašto treba odbaciti tradicije koje se suprote Riječi Božjoj?
15 Crkve kažu da običaji poput štovanja križa pripadaju “svetoj tradiciji”. No, ako tradicija protuslovi Riječi Božjoj tada svi koji ljube Boga odbacuju tradiciju. Sve što nam je uistinu potrebno znati u vezi pravog obožavanja mi nalazimo u Riječi Božjoj. Pavao je odgovarajuće pisao Timoteju: “[Ti] od ranog djetinjstva poznaješ svete spise, koji te mogu umudriti za spasenje kroz vjeru u vezi s Kristom Isusom. Sve je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za ispravno postavljanje stvari, za odgajanje u pravednosti, da bi čovjek Božji bio posve sposoban, potpuno opremljen za svako dobro djelo” (2. Timoteju 3:15-17, NS). Nigdje se u Bibliji ne govori da su tradicije koje su protivne Riječi Božjoj nužne za spasenje.
16. Što je Isus rekao religioznim vođama Židova o njihovim predajama?
16 Sukob između Biblije i ljudskih tradicija nije ništa novo. U vremenu od završetka pisanja nadahnutih Hebrejskih spisa do Isusova dolaska, religiozni vođe Židova dodali su riječi Božjoj mnoge usmene predaje, koje su kasnije prenijeli na papir, iako nisu bile nadahnute od Boga. Te su predaje često protuslovile Bibliji. Stoga je Isus rekao religioznim vođama: “Zašto i vi prestupate zapovijed Božju zbog svoje predaje? ... Tako ste i vi obezvrijedili Riječ Božju zbog svojih predaja.” On je primijenio na njih Riječ Božju, rekavši da uzalud obožavaju Boga, jer naučavaju kao nauku zapovijedi ljudske (Matej 15:1-6, 9, NS). Dok je poučavao, Isus nije nikada citirao iz njihovih predaja, nego se uvijek pozivao na nadahnutu, pisanu Riječ Božju (Matej 4:4-10; Marko 12:10; Luka 10:26).
17. Zašto se možemo pouzdati u Bibliju kao u čvrsto sidro naše nade?
17 Sigurnosti radi, Bog nije prepustio sačuvanje ‘riječi života’ čuvarima religioznih tradicija (Filipljanima 2:16). Umjesto toga, dao je posredstvom svog snažnog svetog duha napisati Bibliju, da bismo “utjehom iz Pisma imali nadu” (Rimljanima 15:4, NS). Onaj tko kaže da je Biblija nepotpuna, te da se treba oslanjati i na nepouzdane misli nesavršenih, nenadahnutih ljudi, taj poriče Božju moć. Zar svemogući Stvoritelj veličanstvenog svemira, nije u stanju biti autorom knjige? Sigurno da jest, a on je to i učinio da bismo imali čvrsto sidro naše nade, da ne moramo ovisiti o ljudskim tradicijama koje navode ljude na prestupanje Božjih zapovijedi. Stoga Riječ Božja zapovijeda: “Ne preko onoga što stoji pisano!” (1. Korinćanima 4:6, ST). Svi koji uistinu ljube Boga uvažit će taj savjet. (Vidi također Priče Salamunove 30:5, 6.)
“Držimo njegove zapovijedi”
18. Koju zapovijed moramo slušati ako uistinu ljubimo Boga?
18 “Jer je u ovome ljubav prema Bogu, da držimo njegove zapovijedi” čitamo u 1. Ivanovoj 5:3. Ako svećenici razvodnjavaju te zapovijedi, ako se ne obaziru na njih ili ih nadomještaju ljudskim predajama koje stoje u suprotnosti tome, oni vode svoje sljedbenike u pravcu suprotnom volji Božjoj. Razmotrimo primjerice osnovno načelo kršćanstva: ljubav. Ljubav je važan sastavni dio Isusove nauke. On je rekao: “Ti moraš ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe” (Matej 22:39, NS).
19. a) Koliko je važno za prave kršćane da se međusobno ljube? b) U kojoj se točki ‘nova zapovijed’ koju je dao Isus u vezi ljubavi razlikuje od stare?
19 Koliko je važna ta ljubav prema bližnjemu? Isus je učio da će se pravi kršćani poznati po ljubavi koju će imati među sobom. Rekao je: “Dajem vam novu zapovijed da ljubite jedan drugoga; kao što sam ja vas ljubio, da i vi ljubite jedan drugoga. Po ovome će svi znati da ste moji učenici, ako imate ljubav među sobom” (Ivan 13:34, 35, NS). Zakon kojeg su dobili Izraelci već je sadržavao zapovijed: “ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” (3. Mojsijeva 19:18, ST). Ipak, u Isusovoj je zapovijedi bilo nečeg novog, naime riječi: “... kao što sam ja vas ljubio.” To daje kršćanskoj ljubavi veću snagu, jer kršćanin mora poput Isusa biti čak spreman dati svoj život za svoju braću u vjeri.
20. Koga je povijest našeg stoljeća obilježila kao one koji slušaju zapovijed da se ljube međusobno?
20 Tako se prave sluge Božje poznaju danas širom svijeta po svojoj neraskidivoj, ujedinjujućoj vezi ljubavi. Tko u naše vrijeme pokazuje takvu poslušnost Božjoj zapovijedi u vezi ljubavi? Koga se proganjalo, zatvaralo, bacalo u koncentracione logore ili ubijalo zato jer nisu bili spremni posegnuti za oružjem i boriti se protiv svoje braće u vjeri — ili protiv onih koji ne vjeruju — iz drugih zemalja? Povijest našeg stoljeća odgovara: Samo Jehovini svjedoci!
21. Na kakvom su glasu crkve takozvanog kršćanstva obzirom na zapovijed da ljube svoju braću u vjeri?
21 S druge strane, crkve takozvanog kršćanstva su uvijek iznova prestupale Božju zapovijed o ljubavi. U svim ratovima našeg stoljeća svećenstvo crkava takozvanog kršćanstva tako je daleko odvelo svoje vjernike da su se borili jedni protiv drugih na bojnim poljima, pri čemu su ginuli u milijunima. Protestanti su ubijali protestante, katolici katolike, a svi su se označavali kršćanima. Protivno tome, čitamo u Riječi Božjoj: “Ako netko tvrdi: “Ja ljubim Boga”, a mrzi brata svojega, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. I ovu zapovijed imamo od njega; da onaj koji ljubi Boga treba ljubiti i brata svojega” (1. Ivanova 4:20, 21, NS).
22. Čija su djeca pripadnici takozvanog kršćanstva, u skladu sa definicijom iz 1. Ivanove 3:10-12, i zašto?
22 U Riječi Božjoj čitamo dalje: “Po tome se poznaju djeca Božja i djeca Đavola: Tko god ne vrši pravednost ne potječe od Boga, a tako ni onaj tko ne ljubi brata svojega. ... Trebamo ljubiti jedan drugoga, ne kao Kajin, koji je poticao od zloga, i ubio brata svojega” (1. Ivanova 3:10-12, NS). Crkve takozvanog kršćanstva tvrde da su njihovi članovi djeca Božja. Ali, to nije točno, jer se oni uvelike suprotstavljaju Božjoj zapovijedi o ljubavi i ‘ubijaju brata svojega’. Stoga mogu biti samo djeca “zloga”. Zbog toga Riječ Božja iskrenim pripadnicima tih religioznih zajednica upućuje poziv: “Iziđite iz nje, narode moj, ako ne želite imati udjela u njenim grijesima i ako ne želite primiti dio njenih nevolja” (Otkrivenje 18:4, NS). Bog će uskoro izvršiti svoj kazneni sud nad svim krivim religijama. Onaj tko im pripada pretrpjet će njihov udes (Otkrivenje 17:16). “A tko tvori Božju volju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:17, NS).
Kako bi odgovorio?
◻ Kako je riječ “križ” krivi prijevod grčke riječi stauros‘?
◻ Odakle potječe štovanje križa, i zašto to moramo odbaciti?
◻ Koji je primjer u vezi religioznih predaja dao Isus?
◻ Po čemu se poznaju oni koji slušaju zapovijedi o bratskoj ljubavi?
[Okvir/slike na stranici 15]
PORIJEKLO KRIŽA
Davno prije kršćanske ere bili su oblici križa upotrebljavani kao religiozni simboli u skoro svim dijelovima svijeta
Crux ansata ili križ s ušicom stari su Egipćani upotrebljavali kao simbol života koji nastaje
Crux quadrata simbolizira četiri elementa iz kojih su stvorene sve stvari
Crux gammata smatran je simbolom vatre i sunca, te konačno i života
Latinski križ, poznat u takozvanom kršćanstvu
Ovaj križ predstavlja monogram prva dva grčka slova riječ “Krist”
[Slika na stranici 14]
Krist je umro na uspravnom stupu, a ne na križu
[Slike na stranicama 16 i 17]
“Oni javno izjavljuju da poznaju Boga, ali ga se odriču svojim djelima” (Titu 1:16, NS)