“Nastavi govoriti, nemoj šutjeti”

1–3. Zašto je apostol Pavao došao u Korint i za što se sve morao pobrinuti?

KRAJEM 50. godine apostol Pavao došao je u Korint, bogat trgovački grad čije su mnogobrojno stanovništvo sačinjavali Grci, Rimljani i Židovi.a Pavao nije onamo došao da bi nešto kupio ili prodao niti da bi tražio posao. U Korint je došao iz mnogo važnijeg razloga – da svjedoči o Božjem kraljevstvu. No Pavlu je trebao smještaj, a nije htio biti na teret drugima. Nije želio da itko pomisli kako on očekuje da se drugi brinu za njega zbog toga što propovijeda dobru vijest. Što je učinio?

² Pavao je znao izrađivati šatore. To je bio težak posao, no on je bio spreman raditi svojim rukama kako bi se uzdržavao. Je li uspio naći posao u tom gradu prepunom ljudi? Je li uspio naći prikladan smještaj? Iako se i za to morao pobrinuti, Pavao nije zanemario svoj glavni zadatak – službu propovijedanja.

³ Na koncu je duže vrijeme ostao u Korintu, a njegova je služba doista urodila plodom. Kako nam razmatranje Pavlove službe u Korintu može pomoći da na svom području temeljito svjedočimo o Božjem kraljevstvu?

4, 5. (a) Gdje je Pavao našao smještaj dok je bio u Korintu i koji je posao ondje radio? (b) Kako to da je Pavao znao izrađivati šatore?

⁴ Nakon nekog vremena Pavao je u Korintu upoznao gostoljubiv bračni par – Židova koji se zvao Akvila i njegovu ženu Priscilu odnosno Prisku. Njih su se dvoje doselili u Korint jer je car Klaudije naredio “da svi Židovi napuste Rim” (Djela 18:1, 2). Akvila i Priscila primili su Pavla u svoj dom, a dopustili su mu i da zajedno s njima radi. U izvještaju stoji: “Budući da su se bavili istim zanatom – po zanimanju su bili izrađivači šatora – ostao je kod njih i radio s njima” (Djela 18:3). Pavao je u kući tih gostoljubivih ljudi ostao sve vrijeme koje je proveo propovijedajući u Korintu. Moguće je da je upravo u njihovom domu napisao neke poslanice koje su kasnije postale dio Biblije.b

⁵ Kako to da je Pavao, čovjek koji se školovao kod Gamalijela, znao izrađivati šatore? (Djela 22:3). Židovima u prvom stoljeću očito nije bilo ispod časti učiti svoju djecu nekom zanatu, čak i ako su ona usto pohađala visoke škole. Budući da je bio iz Tarza u Ciliciji, područja poznatog po ciliciju, tkanini od koje su se izrađivali šatori, Pavao je taj zanat vjerojatno izučio kao dijete. Kako je izgledao posao izrađivača šatora? Oni koji su se bavili tim poslom, tkali su šatorsko platno ili su krojili i šivali grube, krute materijale kako bi od njih pravili šatore. Sve u svemu, bio je to težak posao.

6, 7. (a) Kako je Pavao gledao na izrađivanje šatora i po čemu se može zaključiti da su isti stav imali i Akvila i Priscila? (b) Kako današnji kršćani oponašaju Pavla, Akvilu i Priscilu?

⁶ Pavao nije izrađivanje šatora smatrao svojim životnim pozivom. On je radio taj posao samo zato da bi se mogao uzdržavati dok izvršava svoju službu i objavljuje dobru vijest “bez ikakve naplate” (2. Kor. 11:7). Kako su Akvila i Priscila gledali na posao kojim su se bavili? Budući da su bili kršćani, sigurno su na svoj posao gledali isto kao i Pavao. Kad je on 52. godine otišao iz Korinta, Akvila i Priscila zajedno su s njim pošli u Efez. Dok su bili u tom gradu, tamošnja se skupština sastajala u njihovom domu (1. Kor. 16:19). Kasnije su se vratili u Rim, a zatim su ponovno otišli u Efez. Tom revnom bračnom paru Božje kraljevstvo bilo je na prvom mjestu u životu. Oni su bili spremni žrtvovati se za druge, na čemu su im bile zahvalne “sve skupštine drugih naroda” (Rim. 16:3–5; 2. Tim. 4:19).

⁷ Današnji kršćani oponašaju Pavla, Akvilu i Priscilu. I danas revni propovjednici dobre vijesti naporno rade kako nikome ne bi bili na teret (1. Sol. 2:9). Pohvalno je što mnoga braća i sestre koji služe kao pioniri rade posao sa skraćenim radnim vremenom ili neki sezonski posao kako bi se uzdržavali dok izvršavaju svoj glavni zadatak – službu propovijedanja. Poput Akvile i Priscile, mnogi gostoljubivi Jehovini sluge pozivaju pokrajinske nadglednike u svoj dom. Takva gostoljubivost donosi im veliko ohrabrenje i duhovno ih jača (Rim. 12:13).

8, 9. Što je Pavao učinio kad su mu se Židovi počeli protiviti i gdje je nakon toga propovijedao?

⁸ Kad su Sila i Timotej stigli iz Makedonije i donijeli Pavlu velikodušan poklon što su mu ga poslala tamošnja braća, njegova je reakcija jasno pokazala da mu je posao kojim se bavio služio samo za to da ostvari svoj glavni cilj (2. Kor. 11:9). Naime, čim je dobio taj poklon, Pavao se “potpuno posvetio propovijedanju Božje riječi” (Djela 18:5). No kad je počeo tako revno svjedočiti Židovima, oni su mu se snažno usprotivili. Kako bi im dao do znanja da su sami odgovorni za to što odbijaju vijest o Kristu koja im može spasiti život, Pavao je otresao prašinu sa svoje haljine i rekao tim Židovima: “Sami ćete biti krivi za ono što će vas snaći. Ja sam nedužan. Odsad idem neznabošcima” (Djela 18:6; Ezek. 3:18, 19).

⁹ Gdje je Pavao nakon toga propovijedao? Ticije Just, koji je vjerojatno bio obraćenik na židovsku vjeru, imao je kuću odmah do sinagoge. On je Pavlu na raspolaganje stavio svoj dom, te je Pavao prestao propovijedati u sinagogi (Djela 18:7). Pavao je sve vrijeme svog boravka u Korintu stanovao kod Akvile i Priscile, a Justova je kuća bila glavno mjesto gdje je propovijedao.

10. Što pokazuje da Pavao nije propovijedao samo ne-Židovima nakon što je otresao prašinu sa svoje haljine?

¹⁰ Je li to što je Pavao rekao da će ubuduće propovijedati neznabošcima značilo da otad više uopće nije svjedočio Židovima i obraćenicima na židovsku vjeru, čak ni onima koji bi ga rado slušali? Ni u kom slučaju. Naprimjer, u izvještaju stoji: “Krisp, predstojnik sinagoge, povjerovao je u Gospodina zajedno sa svim svojim ukućanima.” Očigledno se velik broj onih koji su dolazili u tu sinagogu pridružio Krispu, jer Biblija kaže: “Mnogi Korinćani koji su čuli dobru vijest povjerovali su i krstili se” (Djela 18:8). Tako se novoosnovana kršćanska skupština u Korintu počela sastajati u kući Ticija Justa. Ako je Luka te događaje naveo kronološkim slijedom – što je bio njegov uobičajeni stil pisanja – to bi značilo da su ti Židovi i obraćenici na židovsku vjeru postali kršćani nakon što je Pavao otresao prašinu sa svoje haljine. To bi bio još jedan dokaz da je Pavao doista bio spreman prilagoditi se svakoj situaciji.

11. Kako Jehovini svjedoci danas oponašaju Pavla dok propovijedaju ljudima koji se izjašnjavaju kao kršćani?

¹¹ Danas u mnogim dijelovima svijeta crkve kršćanstva imaju dugu tradiciju i velik utjecaj na svoje vjernike. U nekim zemljama i otočnim područjima misionari raznih crkava obratili su mnoge ljude na kršćanstvo. Ljudi koji se izjašnjavaju kao kršćani često su vezani za tradiciju, poput korintskih Židova u prvom stoljeću. Unatoč tome mi, kao i Pavao, revno propovijedamo takvim ljudima i pomažemo im da bolje upoznaju Bibliju. Čak i kad nam se protive ili nas njihovi vjerski vođe progone, mi ne gubimo nadu. Među onima koji se “revno trude ugoditi Bogu, ali ne znaju točno što je njegova volja” može biti mnogo poniznih osoba koje trebamo pronaći (Rim. 10:2).

12. Kakvo je jamstvo Pavao dobio u viziji?

¹² Ako je Pavao imao bilo kakve sumnje u vezi s time treba li i dalje propovijedati u Korintu, one su sigurno iščezle kad mu se jedne noći u viziji ukazao Gospodin Isus i rekao mu: “Ne boj se! Samo nastavi govoriti, nemoj šutjeti. Ja sam s tobom i nitko te neće napasti niti će ti nanijeti zlo. U ovom gradu ima još mnogo ljudi koji će povjerovati u mene” (Djela 18:9, 10). Te su ga riječi zacijelo jako ohrabrile! Sam Isus Krist rekao je Pavlu da mu nitko neće učiniti ništa nažao te da će mnogi u tom gradu prihvatiti istinu. Kako je Pavao reagirao? Izvještaj kaže da je “ostao ondje godinu i šest mjeseci, poučavajući ljude Božjoj riječi” (Djela 18:11).

13. Čega se Pavao možda prisjetio dok su ga vodili pred sudačku stolicu, no zbog čega je mogao očekivati drugačiji ishod?

¹³ Nakon što je oko godinu dana proveo u Korintu, Pavao se ponovno uvjerio u to da ima Isusovu podršku. “Židovi su se udružili i napali Pavla te ga odveli pred sudačku stolicu”, koja se na grčkom nazivala bema (Djela 18:12). Neki smatraju da je bema bila povišena govornica izrađena od plavog i bijelog mramora i ukrašena rezbarijama, a vjerojatno se nalazila negdje na središnjem dijelu korintskog trga. Ispred beme bilo je dovoljno prostora da se ondje okupi veći broj ljudi. Arheološka otkrića upućuju na zaključak da se sudačka stolica nalazila svega nekoliko koraka od sinagoge, dakle i od Justove kuće. Dok su Pavla vodili pred bemu, možda se prisjetio kako je bio kamenovan Stjepan, kojeg se ponekad naziva prvim kršćanskim mučenikom. Pavao, koji se tada zvao Savao, “odobravao [je] njegovo ubojstvo” (Djela 8:1). Je li i njega sada očekivalo nešto slično? Nije, jer mu je Isus obećao: “Nitko te neće napasti niti će ti nanijeti zlo” (Djela 18:10).

14, 15. (a) Za što su Židovi optužili Pavla i zašto je Galion odbacio slučaj? (b) Što se dogodilo Sostenu i kako je to možda utjecalo na njega?

¹⁴ Što se dogodilo kad je Pavao došao pred sudačku stolicu? U to je vrijeme sudac bio Galion, prokonzul Ahaje, stariji brat rimskog filozofa Seneke. Židovi su optužili Pavla rekavši: “Ovaj nagovara ljude da štuju Boga na način koji je protivan zakonu” (Djela 18:13). Židovi su time htjeli reći da Pavao na nezakonit način obraća ljude na svoju vjeru. Međutim, Galion je uvidio da Pavao nije učinio nikakvu nepravdu te da nije kriv ni za kakav težak zločin (Djela 18:14). Prokonzul se nije htio upuštati ni u kakve židovske rasprave. Stoga je, čak i prije nego što je Pavao išta rekao u svoju obranu, odbacio taj slučaj! Pavlovi su se optužitelji razbjesnili. Svoj su gnjev iskalili na Sostenu, predstojniku sinagoge, koji je možda na tom položaju zamijenio Krispa. Uhvatili su ga “i počeli ga tući pred sudačkom stolicom” (Djela 18:17).

¹⁵ Zašto ih Galion nije spriječio da pretuku Sostena? Možda je smatrao da je on predvodio svjetinu koja je tužila Pavla te da je stoga dobio ono što je zaslužio. Kako god bilo, to je možda imalo dobar ishod. Naime, u svojoj prvoj poslanici korintskoj skupštini, koju je napisao nekoliko godina kasnije, Pavao je nekoga tko se zvao Sosten nazvao svojim bratom (1. Kor. 1:1, 2). Je li to bio taj Sosten iz Korinta kojeg su Židovi pretukli? Ako jest, možda mu je to bolno iskustvo pomoglo da prihvati kršćanstvo.

16. Kako Isusove riječi: “Samo nastavi govoriti, nemoj šutjeti” utječu na našu službu?

¹⁶ Sjetimo se da je, nakon što su Židovi odbacili dobru vijest koju im je Pavao propovijedao, Gospodin Isus zajamčio Pavlu: “Ne boj se! Samo nastavi govoriti, nemoj šutjeti. Ja sam s tobom” (Djela 18:9, 10). Te bismo riječi i mi trebali imati na umu, naročito onda kad ljudi ne žele slušati vijest koju im nosimo. Nemojmo nikad zaboraviti da Jehova zna što je ljudima u srcu te da k sebi privlači iskrene osobe (1. Sam. 16:7; Ivan 6:44). To nas doista može ohrabriti i potaknuti da i dalje revno svjedočimo. Svake se godine krsti na stotine tisuća ljudi – nekoliko stotina svakoga dana. Onima koji slušaju zapovijed da čine učenike od ljudi iz svih naroda, Isus jamči: “Znajte da ću biti s vama sve dane do svršetka ovog poretka” (Mat. 28:19, 20).

17, 18. O čemu je Pavao možda razmišljao dok je putovao u Efez?

¹⁷ Biblija ne otkriva je li zahvaljujući Galionovom stavu prema Pavlovim optužiteljima nastupilo razdoblje mira za tek osnovanu kršćansku skupštinu u Korintu. Kako god bilo, Pavao je “ostao ondje još neko vrijeme” prije nego što se pozdravio sa svojom braćom u vjeri. U proljeće 52. Pavao je iz Kenhreje, luke koja se nalazila oko 11 kilometara istočno od Korinta, otplovio prema Siriji. No “prije toga se u Kenhreji ošišao na kratko jer je dao zavjet”c (Djela 18:18). Nakon toga se zajedno s Akvilom i Priscilom zaputio preko Egejskog mora u Efez, koji se nalazio u Maloj Aziji.

¹⁸ Odlazeći iz Kenhreje, Pavao je vjerojatno razmišljao o svemu što je doživio u Korintu. Imao je mnogo lijepih uspomena i puno razloga da bude istinski radostan. Tih godinu i šest mjeseci što ih je ondje proveo doista su urodili plodom. U Korintu je bila osnovana prva skupština, a sastajala se u Justovoj kući. Mnogo je Korinćana prihvatilo kršćanstvo, a među njima su bili Just te Krisp i njegov dom. Pavao je zavolio tu novu braću, jer im je pomagao da upoznaju istinu. Kasnije im je napisao dvije poslanice u kojima je rekao da su oni “pisma preporuke” koja su napisana na njegovom srcu. I nama su posebno dragi oni kojima smo pomagali da počnu služiti pravome Bogu. Doista je veliko zadovoljstvo znati da imamo takva živa “pisma preporuke” (2. Kor. 3:1–3).

19, 20. Što je Pavao učinio kad je stigao u Efez i što od njega možemo naučiti o ostvarivanju svojih duhovnih ciljeva?

¹⁹ Kad je stigao u Efez, Pavao je odmah prionuo na posao. Izvještaj kaže da je “otišao u sinagogu i raspravljao sa Židovima” (Djela 18:19). No tom se prilikom samo kratko zadržao u Efezu. Iako su ga Efežani molili da ostane duže, “on nije pristao”. Kad se oprostio s njima, rekao im je: “Vratit ću se k vama, ako bude Jehovina volja” (Djela 18:20, 21). Pavao je, sasvim sigurno, uvidio da je Efez plodno područje za propovijedanje. Stoga se namjeravao vratiti u taj grad, ali je odluku o tome prepustio Jehovi. Nije li to izvrstan primjer za nas? I mi trebamo postavljati sebi duhovne ciljeve i truditi se da ih ostvarimo. No pritom se uvijek moramo oslanjati na Jehovino vodstvo i postupati u skladu s njegovom voljom (Jak. 4:15).

²⁰ Ostavivši Akvilu i Priscilu u Efezu, Pavao je brodom stigao u Cezareju. Zatim je “otišao gore”, što najvjerojatnije znači da je otišao u Jeruzalem, te je pozdravio tamošnju skupštinu (Djela 18:22; bilješka). Potom se vratio u grad iz kojeg je odlazio na svoja putovanja – sirijsku Antiohiju. Time je svoje drugo misionarsko putovanje uspješno priveo kraju. No što ga je čekalo na njegovom posljednjem misionarskom putovanju?