Hrabro objavljuj Jehovino Kraljevstvo!
“Ljubazno je primao sve koji su mu dolazili, propovijedajući im kraljevstvo Božje” (DJELA APOSTOLSKA 28:30, 31, NS).
1, 2. Koji je dokaz božanske potpore uživao Pavao, i kakav nam je primjer ostavio?
JEHOVA uvijek podupire one koji objavljuju Kraljevstvo. Kako li se to jasno pokazalo kod apostola Pavla! On je uz pomoć Božje potpore stupao pred vladare, podnosio napade svjetine i neustrašivo objavljivao Jehovino Kraljevstvo.
2 Čak kao zatvorenik u Rimu “ljubazno je [Pavao] primao sve koji su mu dolazili, propovijedajući im kraljevstvo Božje” (Djela apostolska 28:30, 31, NS). Kakvog li odličnog primjera za Jehovine svjedoke danas! Iz Pavlove službe, o kojoj izvještava Luka u zaključnim poglavljima biblijske knjige Djela apostolska, mi možemo mnogo naučiti (20:1–28:31).
Izgrađivanje suvjernika
3. Što se dogodilo u Troadi, i koju usporedbu s tim u vezi povlačimo za današnje vrijeme?
3 Nakon što se stišala buna u Efezu, Pavao je nastavio svoje treće misionarsko putovanje (20:1-12). Ali, kad se spremao da se ukrca za Siriju, doznao je da Židovi planiraju napad na njega. Namjeravali su se možda ukrcati na palubu iste lađe, kako bi ubili Pavla. Stoga je on krenuo kroz Makedoniju. U Troadi je proveo tjedan dana, izgrađujući vjernike, kako to danas čine putujući nadglednici Jehovinih svjedoka. U noći uoči polaska na put Pavao je produžio svoj govor sve do ponoći. Na jednom je prozoru sjedio Eutih, očigledno umoran od napornog dana. Zaspao je, strmoglavio se dolje s trećeg kata i ostao na mjestu mrtav. Tada ga je Pavao vratio u život. Kakvu li je to radost izazvalo! Predstavimo si, stoga, kakva će radost vladati kad u predstojećem novom svijetu budu uskrsavali mnogi milijuni! (Ivan 5:28, 29).
4. Što je Pavao učio starješine Efeza u vezi službe propovijedanja?
4 Na putu za Jeruzalem Pavao se u Miletu sastao sa starješinama iz Efeza (20:13-21). Podsjetio ih je kako ih je poučavao “od kuće do kuće” i kako “je dao temeljito svjedočanstvo Židovima i Grcima o pokajanju k Bogu i vjeri u našega Gospodina Isusa” (NS). Oni koji su postali starješinama već su se pokajali i vjerovali. Ali, Pavao je i njih školovao kako da u službi od kuće do kuće neustrašivo objavljuju nevjernicima Kraljevstvo, što Jehovini svjedoci i danas rade.
5. (a) Kako se Pavao pokazao primjernim u pogledu vođenja svetim duhom? (b) Zašto je trebalo upozoriti starješine da ‘paze na sve stado’?
5 Pavao se na primjeran način dao voditi svetim duhom (20:22-30). “Svezan u duhu” ili svjestan dužnosti da se dade voditi od duha, apostol je pošao u Jeruzalem, iako su ga tamo čekali okovi i patnje. On je cijenio život, ali za njega je najvažnije bilo sačuvati besprijekornost prema Bogu, što bi i kod nas trebao biti slučaj. Pavao je opomenuo starješine da ‘paze na sve stado u kojem ih je duh sveti postavio nadglednicima’. Po njegovu ‘odlasku’ (očito njegovoj smrti) “okrutni vuci” “neće obzirno postupati sa stadom” (NS). Takvi će se muževi podići iz redova samih starješina i učenici s manjkavom sposobnošću razlučivanja prihvatit će njihove iskrivljene nauke (2. Solunjanima 2:6).
6. (a) Zašto je Pavao mogao pouzdano povjeriti starješine Bogu? (b) Kako se Pavao držao načela iz Djela apostolskih 20:35?
6 Starješine su morali ostati duhovno budnima, kako bi mogli pružiti zaštitu pred otpadom (20:31-38). Apostol ih je poučavao na temelju Hebrejskih spisa i Isusovih nauka, čija im je sveta sila mogla pomoći postići ‘nasljedstvo među svima posvećenima’ — nebesko Kraljevstvo. Time što je Pavao radio za zbrinjavanje životnih potreba sebe i svojih sudrugova, potaknuo je starješine da i oni marljivo rade (Djela apostolska 18:1-3; 1. Solunjanima 2:9). Postupamo li i mi tako, pomažući još i drugima postići vječni život, razumjet ćemo Isusove riječi: “Više je sreće u davanju nego u primanju.” Smisao te izjave nalazimo i u Evanđeljima, no samo Pavao ju je citirao, bilo da ju je čuo ili primio pod nadahnućem. I mi možemo biti jako sretni ako smo jednako požrtvovni kao Pavao. On se toliko zalagao da su starješine Efeza bili jako žalosni kad je odlazio od njih!
Neka bude Jehovina volja
7. Kako je Pavao dao dobar primjer u podvrgavanju Božjoj volji?
7 Na kraju svog trećeg misionarskog putovanja (oko 56. n. e.) Pavao je dao dobar primjer u podvrgavanju Božjoj volji (21:1-14). U Cezareji se zajedno sa svojim drugovima zadržao kod Filipa, čije su četiri kćerke djevice ‘proricale’, tako što su uz pomoć svetog duha predskazivale događaje. Tu si je kršćanski prorok Agab Pavlovim pojasom vezao ruke i noge, a potom ga je duh potaknuo da objasni kako će vlasnika tog pojasa u Jeruzalemu svezati Židovi, a zatim ga predati u ruke poganima. “Spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa”, rekao je Pavao. Tada su se učenici umirili, rekavši: “Neka bude Jehovina volja” (NS).
8. Na što možemo misliti ako nam ponekad teško pada slijediti dobar savjet?
8 Pavao je ispričao starješinama u Jeruzalemu što je Bog kroz njegovu službu učinio među ne-Židovima (21:15-26). Ako bi nam kada teško palo slijediti dobar savjet, sjetimo se kako je Pavao spremno prihvaćao savjete. Da bi se dokazalo kako on nije učio Židove u poganskim zemljama ‘otpadu od Mojsija’, slijedio je savjet starješina da se on i još četvorica muževa podvrgnu ceremonijalnom čišćenju, troškove čega bi on sam snosio. Iako je Isusovom smrću Mojsijev zakon bio uklonjen s puta, Pavao nije učinio ništa naopako time što se držao njegovih propisa u vezi zavjetâ (Rimljanima 7:12-14).
Neustrašivo unatoč napadima svjetine
9. Koju usporedbu u vezi s napadima svjetine možemo povući između Pavlovog iskustva i onoga što danas doživljavaju Jehovini svjedoci?
9 Jehovini svjedoci su često bili suočeni sa silovitim napadima svjetine i pod tim su okolnostima sačuvali besprijekornost prema Bogu. (Vidi primjerice Godišnjak Jehovinih svjedoka 1975. stranice 180-190, engl.) Židovi u Maloj Aziji nahuškali su tako svjetinu i protiv Pavla (21:27-40). Budući da su s apostolom vidjeli Efežanina Trofima, krivo su ga optužili da je oskvrnio hram, jer je doveo u nj Grka. Gotovo da su već ubili Pavla, kad se odjednom pojavio rimski tribun Klaudije Lizija i sa svojim je ljudima utišao bunu. I kao što je bilo prorečeno (ali prouzročeno po Židovima) Lizija je naredio da svežu apostola u lance (Djela apostolska 21:11). I baš kad su Pavla uvodili u vojarnu koja je graničila s predvorjem hrama, Lizija je doznao da Pavao nije buntovnik, nego Židov koji je imao pravo ulaska u područje hrama. Pavlu je bilo dozvoljeno da govori i tada se on hebrejskim jezikom obratio množici.
10. Kako su Židovi u Jeruzalemu prihvatili Pavlove riječi i zašto nije bio bičevan?
10 Pavao je hrabro svjedočio (22:1-30). Dao je na znanje da je Židov, koji je bio poučavan kod osobito poštovanog Gamalijela. Apostol je ispričao kako je na putu za Damask, kad je krenuo da proganja pripadnike Puta, ugledao proslavljenog Isusa Krista, a zatim oslijepio. No, Ananija mu je vratio vid. Kasnije mu je Gospodin rekao: “Idi, jer ću te poslati daleko, k poganima!” (St). Ove su riječi djelovale poput varnice kad padne na šumu. Gomila je vikala da Pavao ne smije živjeti, tresli su svojim haljinama i vitlali u zrak prašinu. Tada je Lizija naredio da odvedu Pavla u vojarnu gdje bi, primijenivši bičevanje, saznali zašto su Židovi bili protiv njega. Ali, do tog bičevanja (napravom koja je imala kožno remenje sa čvorovima ili pričvršćenim komadićima metala ili kosti) nije došlo, jer je Pavao upitao: “Zar smijete bičevati rimskog građanina, i još k tome bez osude?“ (St). Kad je Lizija ustanovio da je Pavao rimski građanin, prestrašio se i odveo ga pred Sanhedrin, kako bi se utvrdilo zašto su ga Židovi optužili.
11. U kom je smislu Pavao bio farizej?
11 Na početku svoje obrane pred Sanhedrinom Pavao je izjavio kako se vladao “sa posve čistom savjesti pred Bogom”. Tada je veliki svećenik Ananija naredio da ga udare (23:1-10). Pavao mu je na to rekao: “Tebe će udariti Bog, okrečeni zide!” Neki su pitali: “Što, ti grdiš velikoga Božjeg svećenika?” (St). Radi lošeg vida Pavao možda nije prepoznao Ananiju. No, budući je primijetio da se vijeće sastoji od farizeja i saduceja, Pavao je rekao: ‘Ja sam farizej i zbog nade u uskrsnuće mrtvih meni se sudi.’ To je prouzročilo da se Sanhedrin razdijelio, jer su farizeji vjerovali u uskrsnuće, a saduceji ne. Razdor je bio tako velik da je Lizija morao spasiti apostola.
12. Kako je Pavao izbjegao napad u Jeruzalemu?
12 Kao slijedeće, Pavao je izbjegao planiranom napadu na njegov život (23:11-35). Četrdeset Židova se zaklelo da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Pavla i Liziju je o tome obavijestio Pavlov nećak. Tada je pod zaštitom vojske apostol bio odveden upravitelju Antoniju Feliksu u Cezareju, glavni grad rimske uprave nad Judejom. Feliks je obećao da će ga saslušati i zapovijedio je da ga čuvaju u pretorijskoj palači Heroda Velikog, u upraviteljevu sjedištu.
Neustrašivost pred vladarima
13. O čemu je Pavao svjedočio pred Feliksom, i kako je to djelovalo?
13 Uskoro se apostol branio protiv lažnih optužbi, svjedočeći neustrašivo pred Feliksom (24:1-27). Pred židovskim je tužiteljima Pavao objasnio da on nije pobunio svjetinu. Rekao je kako on vjeruje u sve što stoji pisano u Zakonu i Prorocima, radujući se ‘uskrsnuću pravednih i nepravednih’. Pavao je došao u Jeruzalem s ‘darovima milosrđa’ (prilozima za Isusove sljedbenike koji su možda osiromašili radi progonstva) i podvrgao se ceremonijalnom čišćenju. Feliks je odgodio parnicu. Kasnije je Pavao propovijedao njemu i njegovoj ženi Druzili (kćerki Heroda Agripe I.) o Kristu, pravednosti, samosvladavanju i o dolazećem sudu. Feliks se prestrašio i otpustio Pavla. Potom je međutim, češće pozivao apostola k sebi, uzalud očekujući da će dobiti mito od njega. Feliks je znao da je Pavao bio nedužan, ali ga je držao u okovima, jer se nadao da će tako steći naklonost kod Židova. Nakon dvije godine na Feliksovo mjesto dolazi Poncije Fest.
14. Kojom se zakonskom pripremom koristio Pavao kad se pojavio pred Festom, i kako se to može usporediti s današnjim vremenom?
14 Pavao se neustrašivo branio i pred Festom (25:1-12). Da je apostol zaslužio smrt, on ne bi molio da bude oslobođen. Ali, nitko ga nije mogao predati Židovima na dar. “Prizivam se na cara!”, rekao je Pavao, iskoristivši time pravo da se kao rimski građanin pojavi u Rimu i pred sudom (i to pred Neronom). Priziv je usvojen i Pavao je, kako je bilo prorečeno, mogao “svjedočiti i u Rimu” (Djela apostolska 23:11, St). I Jehovini svjedoci se služe određenim pripremama u “obrani i zakonskom utvrđivanju dobre vijesti” (Filipljanima 1:7, NS).
15. (a) Koje se proročanstvo ispunilo kad se Pavao pojavio pred kraljem Agripom i pred Festom? (b) Kako se Pavao ‘praćao protiv ostana’?
15 Kralj Herod Agripa II. iz sjeverne Judeje i njegova sestra Berenika (s kojom je živio u rodoskvrničkoj vezi) slušali su Pavla u vrijeme jednog posjeta Festu u Cezareji (25:13–26:23). Time što je Pavao svjedočio pred Agripom i cezarom, ispunilo se proročanstvo da će on donijeti Gospodinovo ime i pred kraljeve (Djela apostolska 9:15). Kad je pričao Agripi što se dogodilo na putu za Damask, spomenuo je Isusove riječi: “Teško ti se protiv ostana praćati” (St). I kao što se tvrdoglavi bik sam povredi kad se opire protiv uboda ostana, tako je i Savao povrijedio sam sebe boreći se protiv Isusovih sljedbenika, koji su uživali potporu s Božje strane.
16. Kako su Fest i Agripa reagirali na Pavlovo svjedočenje?
16 Kako su reagirali Fest i Agripa? (26:24-32). Nesposoban da razumije uskrsnuće, a zadivljen Pavlovom uvjerljivošću, Fest je rekao: “Tvoje te veliko znanje čini luđakom!” (St). Jednako i danas neki optužuju Jehovine svjedoke da su ludi, iako oni ustvari poput Pavla govore “riječi istine i razbora”. “Hoćeš me uvjeriti da si me za kratko vrijeme učinio kršćaninom”, rekao je Agripa i obustavio saslušanje. Na kraju je priznao da je Pavao mogao biti pušten na slobodu da se nije prizvao na cezara.
U opasnosti na moru
17. Kako bi opisao opasnosti na moru koje su nastupile tokom Pavlova putovanja za Rim?
17 Tokom putovanja za Rim Pavao je bio izložen “opasnostima na moru” (2. Korinćanima 11:24-27, NS). Vojni zapovjednik po imenu Julije bio je zadužen da dovede zatvorenike iz Cezareje za Rim (27:1-26). Kad je lađa pristala u Sidonu, Pavlu je bilo dozvoljeno da posjeti braću vjernike, koji su ga duhovno okrijepili. (Usporedi 3. Ivanova 14.) U Miri (Mala Azija) Julije je dopustio zatvorenicima da se ukrcaju u lađu sa žitom koja je plovila za Italiju. Unatoč jakom suprotnom vjetru stigli su na mjesto zvano Dobra pristaništa u blizini kretskog grada Laseje. Kad su otplovili otamo, na putu za Feniks lađu je zahvatio sjeveroistočnjak. Budući da su se mornari bojali da će se nasukati na Sirtu (živi pijesak) Sjeverne Afrike “spustiše plivajuće sidro” (St) — možda jedro i jarbole. A lađu su već privezali konopcima da ne pukne. Kako je oluja nastavila bjesnjeti i slijedećeg dana, olakšali su lađu izbacivši teret preko palube. Trećeg dana izbacili su preko palube i brodsku opremu (užad ili nepotrebnu opremu). I kad je nestalo svake nade, Pavlu se pojavio jedan anđeo, rekavši mu da se ne boji, jer će stići do cezara. Kakvog li olakšanja kad im je Pavao objasnio da će se lađa nasukati na neki otok, te da će svi putnici stići na kopno.
18. Što se na kraju dogodilo s Pavlom i njegovim suputnicima?
18 Putnici su preživjeli (27:27-44). Četrnaestog dana mornari su oko ponoći nazreli da im se primiče neka zemlja, što se pokazalo i mjerenjem dubine vode. Bojeći se da ne udare u grebene, spustili su sidra. Na Pavlov poticaj svih 276 muževa je objedovalo. Potom su olakšali lađu, bacivši pšenicu u more. U osvit dana mornari su odvezali sidra, popustili konope na kormilima i digli prednje jedro prema vjetru. Lađa je udarila u pješčani greben i krma se počela lomiti. Ali, svi su ipak izašli na kopno.
19. Što se s Pavlom dogodilo na Malti, i što je tamo učinio za druge?
19 Potpuno mokri i iscrpljeni, brodolomci su im našli na Malti, gdje su se otočani pokazali ‘izvanrednu ljudsku dobrohotnost’ (28:1-16). Kad je Pavao bacio naramak suhih grana na vatru, izašla je zmija natjerana od vrućine, te mu se uhvatila za ruku. (Danas nema na Malti zmija otrovnica; a onda se zapravo radilo o ‘otrovnom stvoru’, NS.) Maltežani su mislili da je Pavao ubojica, kome “osvetnička pravda” ne dopušta da dalje živi, ali kad nije otekao niti je pao mrtav, rekli su da je bog. Kasnije je Pavao izliječio mnoge ljude, među njima i oca poglavara otoka Malte, imenom Publija. Nakon tri mjeseca otplovili su Pavao, Luka i Aristarh dalje jednom lađom, koja je imala znak “Sinovi Zeusa” (Kastor i Poluks, blizanci, koje se smatralo bogovima zaštitnicima mornara). Po dolasku u Puteole, Julije je nastavio dalje sa svojom grupom zatvorenika. Pavao je zahvalio Bogu i ohrabrio se kad se na Forum Appii i kod Tri krčme na Via Appii susreo s kršćanima iz glavnog grada Rimskog Carstva. I na kraju, Pavlu je bilo dozvoljeno da u Rimu stanuje napose u svom stanu, ali s vojnikom koji ga je čuvao.
Nastavi objavljivati Jehovino Kraljevstvo!
20. Čime je Pavao bio stalno zaposlen u svom konačištu u Rimu?
20 U svom konačištu u Rimu Pavao je neustrašivo objavljivao Jehovino Kraljevstvo (28:17-31). Židovskim je prvacima rekao: “Radi nade Izraelove nosim ove lance” (St). Ta je nada uključivala prihvaćanje Mesije — za što moramo i mi biti spremni trpjeti (Filipljanima 1:29). Iako većina tih Židova nije vjerovala, mnogi ne-Židovi i ostatak Židova pokazali su ispravno stajalište srca (Izaija 6:9, 10). Dvije je godine (oko 59-61. n. e.) Pavao primao sve koji su mu dolazili i “sasvim slobodno i bez zapreka propovijedao o kraljevstvu Božjem i izlagao nauku o Gospodinu Isusu Kristu”.
21. Kakav je primjer ostavio Pavao sve do kraja svog zemaljskog života?
21 Izgleda da je Neron proglasio Pavla nedužnim i da ga je oslobodio. Potom je apostol zajedno s Timotejem i Titom nastavio sa službom. Međutim, u Rimu je bio ponovno bačen u tamnicu (oko 65. n. e.) i vjerojatno je umro kao mučenik za vrijeme Neronove vladavine (2. Timoteju 4:6-8). No, Pavao je sve do kraja bio izvrstan primjer kao hrabar objavitelj Kraljevstva. Neka bi i u ovim posljednjim danima svi koji su se predali Bogu istim duhom neustrašivo objavljivali Jehovino Kraljevstvo!
Kako bi odgovorio?
◻ Koje je školovanje u službi propovijedanja Pavao posredovao starješinama Efeza?
◻ Kako je Pavao bio dobar primjer u pogledu podvrgavanja Božjoj volji?
◻ Koja sličnost postoji između Pavlovih iskustava i onoga što danas doživljavaju Jehovini svjedoci, a u vezi napada svjetine?
◻ Kojom se zakonskom pripremom poslužio Pavao dok je stajao pred namjesnikom Festom, i koja se usporedba može povući s današnjim vremenom?
◻ Čime je Pavao bio stalno zaposlen u svom konačištu u Rimu, i kakav je primjer time ostavio?