INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchtower

“Čujte što ću vam sada reći u svoju obranu!”

Temeljito svjedočimo o Božjem kraljevstvu!
- 11. Koji su savjet starješine dali Pavlu i što je to od njega zahtijevalo? (Vidi i bilješku.)
  
  ¹¹ Dakle, iako glasine koje su kružile o Pavlu nisu bile istinite, židovski su kršćani ipak bili uznemireni zbog njih. Stoga su mu starješine savjetovali sljedeće: “Imamo četiri čovjeka koji su pod zavjetom. Povedi te ljude pa se obredno očisti s njima i podmiri njihove troškove da mogu obrijati glavu. Tako će svi znati da glasine koje su čuli o tebi nisu istinite, nego da si na pravom putu i da se držiš Zakona”c (Djela 21:23, 24).
  
  12. Kako je Pavao pokazao prilagodljivost i spremnost na suradnju kad su mu jeruzalemski starješine dali savjet?
  
  ¹² Pavao je mogao prigovoriti braći da korijen problema ne leži u glasinama koje kruže o njemu, nego u tome što se neki židovski kršćani drže Mojsijevog zakona. No on je bio spreman prilagoditi se i poslušati druge, dokle god to ne bi od njega zahtijevalo da prekrši Božja načela. Ranije je napisao: “Onima pod Zakonom bio sam kao pod Zakonom – premda ja nisam pod Zakonom – da pridobijem one pod Zakonom” (1. Kor. 9:20). U ovom slučaju Pavao je surađivao s jeruzalemskim starješinama i bio je “kao pod Zakonom”. Po uzoru na njega, i mi bismo trebali surađivati sa starješinama te ne bismo smjeli zahtijevati da sve bude onako kako bismo mi to htjeli (Hebr. 13:17).
  
  Pavao je bio spreman popustiti kad se nije radilo o kršenju biblijskih načela. Jesi li i ti spreman tako postupiti?
  
  RIMSKI ZAKON I RIMSKI GRAĐANI
  
  Rimske vlasti obično se nisu mnogo uplitale u upravljanje lokalnih vlasti u provincijama. Općenito govoreći, Židovima je bilo dopušteno držati se svojih zakona. Rimljani su se umiješali u Pavlov slučaj samo zato što je narod koji se uzbunio kad je on došao u hram narušavao javni red.
  
  Rimske vlasti imale su velike ovlasti nad stanovnicima provincija koji nisu imali rimsko građanstvo. Međutim, prema onima koji su bili rimski građani morale su se drugačije odnositi.f Rimsko građanstvo pružalo je određene povlastice koje su se priznavale i poštovale u cijelom Carstvu. Naprimjer, zakon nije dopuštao da se Rimljanina neosuđenog stavi u lance ili fizički kazni budući da se tako smjelo ophoditi samo s robovima. Osim toga, rimski su građani imali pravo žaliti se na odluke upravitelja provincije i uložiti priziv rimskom caru.
  
  Rimsko se građanstvo moglo steći na više načina. Naprimjer, moglo se dobiti nasljeđem. Carevi su ponekad nekim pojedincima ili pak svim slobodnim stanovnicima pojedinih gradova ili pokrajina poklanjali građanstvo kao nagradu za njihove zasluge. Rimljaninom je mogao postati i rob koji je od rimskog građanina kupio svoju slobodu ili ju je od njega dobio na poklon te vojnik koji je završio službu u pomoćnim postrojbama rimske vojske. Građanstvo se pod određenim okolnostima očigledno moglo i kupiti. Tako je tisućnik Klaudije Lizija rekao Pavlu: “Ja sam to građanstvo kupio za mnogo novca.” Pavao mu je odvratio: “A ja sam se s njim rodio” (Djela 22:28). Iz toga proizlazi da je netko od Pavlovih muških predaka na neki način stekao rimsko građanstvo, no ne zna se kako.
  
  f U prvom stoljeću u Judeji nije živjelo mnogo rimskih građana. Tek su u trećem stoljeću svi stanovnici provincija dobili rimsko građanstvo.

“Čujte što ću vam sada reći u svoju obranu!”

Temeljito svjedočimo o Božjem kraljevstvu!
- c Mnogi bibličari smatraju da su ta četiri čovjeka bila pod nazirejskim zavjetom (Broj. 6:1–21). Istina, taj se zavjet davao pod Mojsijevim zakonom, koji više nije vrijedio. No Pavao je možda smatrao da nema ničeg lošeg u tome da ti ljudi izvrše zavjet koji su dali Jehovi. Stoga možda nije smatrao pogrešnim platiti njihove troškove i otići s njima u hram. Ne znamo točno o kakvom se zavjetu radilo. No na što god da su se ti ljudi zavjetovali, Pavao sigurno nije sudjelovao u prinošenju životinjskih žrtava (koje su nazireji prinosili) niti je smatrao da ih one mogu očistiti od grijeha. Nakon što je Krist dao svoju savršenu žrtvu, grijesi se više nisu mogli očistiti životinjskim žrtvama. Što god da je Pavao učinio, možemo biti uvjereni da nije učinio ništa što bi se protivilo njegovoj savjesti.