SVJETINA se dočepala bespomoćnog čovjeka i počela ga udarati. Misle da zaslužuje smrt. Ali upravo u trenutku kad izgleda da mu je smrt neizbježna, pojavljuju se vojnici i jedva ga otimaju iz ruku nasilne rulje. Taj čovjek je apostol Pavao. Njegovi su napadači Židovi koji se žestoko protive Pavlovom propovijedanju i optužuju ga za oskvrnuće hrama. A njegovi su izbavitelji Rimljani, predvođeni svojim zapovjednikom Klaudijem Lizijom. U tom metežu Pavao je uhapšen pod sumnjom da je zločinac.

U posljednjih sedam poglavlja knjige Djela apostolska iznose se pojedinosti o sudskom postupku koji je započeo tim hapšenjem. Uvid u zakonske aspekte Pavlovog porijekla, u optužbe protiv njega, u način kako se branio te u neka obilježja rimskog krivičnog postupka omogućava nam da bolje razumijemo ta poglavlja.

Dužnost Klaudija Lizije uključivala je održavanje reda u Jeruzalemu. Njegov pretpostavljeni, rimski namjesnik Judeje, boravio je u Cezareji. Lizijin se postupak u Pavlovom slučaju s jedne strane može protumačiti kao čin zaštite pojedinca od napada, a s druge kao pritvaranje narušavatelja mira. Reakcija Židova potakla je Liziju da uhapšenika prebaci u vojničko sjedište, tvrđavu Antoniju (Djela apostolska 21:27–22:24).