Pavao se branio točku po točku. ‘Nisam izazivao nered. Istina, pripadam onome što oni nazivaju “sekta”, no to zapravo podrazumijeva da ja živim po židovskom nauku. Neki Židovi iz pokrajine Azije izazvali su metež. Ako oni imaju nešto protiv mene, trebali bi biti ovdje da se izjasne.’ Zapravo, Pavao je time optužbe sveo na vjerske razmirice među Židovima, za što Rim baš i nije bio mjerodavan. Pazeći da dodatno ne ražesti već ionako buntovne Židove, Feliks je odgodio presudu, dovodeći, takoreći, sudski proces na mrtvu točku. Pavao nije niti bio predan Židovima, koji su tvrdili da su mjerodavni za taj slučaj, niti mu se sudilo po rimskom zakonu niti je bio oslobođen. Feliksa se nije moglo natjerati da donese presudu, a osim što je htio “skupljati poene” kod Židova, imao je još jedan razlog za odugovlačenje — nadao se da će ga Pavao podmititi (Djela apostolska 24:10-19, 26).b