Vršili su Jehovinu volju

Pavao hrabro svjedoči pred dostojanstvenicima

RAZLIKA između dva čovjeka nije mogla biti izrazitija. Jedan je na sebi imao krunu, dok je drugi bio u lancima. Prvi je bio kralj, a drugi zatvorenik. Nakon što je dvije godine proveo u zatvoru, apostol Pavao sada je stajao ispred židovskog vladara, Heroda Agripe II. Kralj i njegova supruga Bernika došli su “s velikim ponosom [“sjajem”, St], i udjoše u sudnicu s vojvodama i sa starješinama onoga grada” (Djela apostolska 25:23). Jedan priručnik kaže: “Tamo je, po svoj prilici, bilo prisutno nekoliko stotina ljudi.”

Novoimenovani namjesnik Fest organizirao je susret. Njegov prethodnik Feliks zadovoljio se time da ostavi Pavla da vene u zatvoru. No Fest je sumnjao u pravovaljanost optužbi protiv Pavla. Ustvari, Pavao je toliko inzistirao na svojoj nedužnosti da je zahtijevao da se obrati cezaru u vezi sa svojim slučajem! Pavlov slučaj izazvao je radoznalost kralja Agripe. Rekao je: “I ja bih rad čuti toga čovjeka.” Fest je brzo organizirao taj susret, vjerojatno se pitajući što će kralj misliti o tom neobičnom zatvoreniku (Djela apostolska 24:27–25:22).

Idućeg je dana Pavao stajao pred velikim mnoštvom dostojanstvenika. “Za sreću svoju držim (...) što se danas pred tobom odgovaram”, rekao je Agripi, “a najviše što znam da ti poznaješ sve Židovske običaje i prepiranja. Za to te molim da me poslušaš milostivo” (Djela apostolska 26:2, 3).

Pavao se hrabro brani

Na početku je Pavao govorio Agripi o svojoj prošlosti dok je bio progonitelj kršćana. “Prisiljavao sam ih (...) da izgovaraju grdnje protiv Boga”, rekao je. “Progonio sam ih čak u tuđe gradove.” Pavao je zatim nastavio pričati o tome kako je dobio dojmljivu viziju u kojoj ga je uskrsnuli Isus upitao: “Zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćati”a (Djela apostolska 26:4-14, St).

Isus je nakon toga opunomoćio Savla da svjedoči ljudima svih nacija o ‘onome što je vidio i što će mu pokazati’. Pavao je pričao o tome kako je marljivo nastojao izvršiti svoju službu. Međutim, “za to me”, rekao je Agripi, “Židovi uhvatiše u crkvi i šćašu da me raskinu [“ubiju”, St]”. Pozivajući se na Agripino zanimanje za judaizam, Pavao je naglasio da njegovo svjedočenje zapravo ne uključuje “ništa osim što proroci [za smrt i uskrsnuće Mesije] kazaše da će biti, i Mojsije” (Djela apostolska 26:15-23).

Zatim je Fest upao u riječ. “Mnoge te knjige izvode iz pameti”, uzviknuo je. Pavao je odgovorio: “Ne ludujem, čestiti Feste, nego riječi istine i razuma kazujem.” Zatim je Pavao rekao za Agripu: “Za ovo zna car, kojemu i govorim slobodno; jer ne vjerujem da mu je što od ovoga nepoznato; jer ovo nije bilo u uglu” (Djela apostolska 26:24-26).

Potom se Pavao izravno obratio Agripi. “Vjeruješ li, care Agripa, prorocima?” To je pitanje, nesumnjivo, Agripu dovelo u nezgodnu situaciju. Uostalom, on je trebao sačuvati svoj ugled, a složiti se s Pavlom značilo bi složiti se s onim što je Fest nazvao ‘ludost’. Vjerojatno osjećajući Agripino oklijevanje, Pavao je sam odgovorio na svoje pitanje. “Znam da vjeruješ”, rekao je. Potom je progovorio Agripa, ali neodređenim riječima. “Još malo”, rekao je Pavlu, “pa ćeš me nagovoriti da budem Kršćanin” (Djela apostolska 26:27, 28, naglašeno od nas).

Pavao je vješto upotrijebio Agripinu neodređenu izjavu da bi snažno istaknuo ono o čemu se raspravljalo. Rekao je: “Molio bih Boga i za malo i za mnogo da bi ne samo ti nego i svi koji me slušaju danas bili takovi kao i ja što sam, osim okova ovijeh” (Djela apostolska 26:29).

Agripa i Fest nisu otkrili ništa zbog čega bi Pavao trebao biti pogubljen ili utamničen. Ipak, njegov zahtjev da se u vezi sa svojim slučajem obrati cezaru nije mogao biti opozvan. Zbog toga je Agripa rekao Festu: “Ovaj čovjek mogaše biti pušten da ne reče da hoće k ćesaru” (Djela apostolska 26:30-32).

Pouka za nas

Pavlova metoda svjedočenja pred dostojanstvenicima pruža nam izvanredan primjer. Pavao je upotrijebio promišljenost dok je govorio kralju Agripi. On je nesumnjivo bio upoznat sa skandalom oko Agripe i Bernike. Njihova je veza bila rodoskvrnilačka, budući da je Bernika zapravo bila Agripina sestra. No tom prilikom Pavao nije odlučio održati predavanje o moralu. Umjesto toga, on je isticao stvari u kojima su se on i Agripa slagali. Osim toga, premda je Pavla poučavao učeni farizej Gamalijel, on je priznao da je Agripa bio izuzetno dobar poznavatelj židovskih običaja (Djela apostolska 22:3). Unatoč Agripinom osobnom moralu, Pavao mu se obraćao s poštovanjem budući da je Agripa imao položaj u vlasti (Rimljanima 13:7).

Dok drugima hrabro svjedočimo o svojim vjerovanjima, nama nije u cilju da razotkrivamo ili osuđujemo nečiste postupke svojih slušalaca. Umjesto toga, da bismo im olakšali da prihvate istinu, trebamo isticati pozitivne aspekte dobre vijesti, naglašavajući zajedničku nadu. Kad razgovaramo sa starijima ili onima koji su na vlasti, trebamo priznati njihov položaj (3. Mojsijeva 19:32). Na taj ćemo način oponašati Pavla, koji je rekao: “Svima sam bio sve, da kakogod spasem koga” (1. Korinćanima 9:22).

[Bilješka]