Održati sklad između starješina i slugu pomoćnika

UBRZO nakon Pentekosta 33. n. e. pojavila se hitna potreba u novooformljenoj kršćanskoj skupštini. Bila je utvrđena priprema za zbrinjavanje siromašnih udovica. No nakon nekog vremena “podigoše Grci viku na Židove što se njihove udovice zaboravljahu kad se dijeljaše hrana svaki dan” (Djela apostolska 6:1).

Te su pritužbe došle do ušiju apostola. “Onda dvanaestorica dozvavši mnoštvo učenika, rekoše: nije prilično nama da ostavimo riječ Božiju pa da služimo oko trpeza. Nadjite dakle, braćo, medju sobom sedam poštenijeh ljudi, punijeh Duha svetoga i premudrosti, koje ćemo postaviti nad ovijem poslom” (Djela apostolska 6:2, 3).

Ovo ilustrira važno načelo organiziranosti unutar kršćanske skupštine. Neki se odgovorni muževi koriste za vođenje brige oko rutinskih poslova, dok se drugi brinu oko težih duhovnih pitanja. To nije bez presedana. U drevnom su Izraelu Aron i njegovi potomci bili imenovani da služe kao svećenici koji prinose žrtve Bogu. Međutim, Jehova je odredio da im Leviti pomažu time da “čuvaju sve posudje u šatoru od sastanka” (4. Mojsijeva 3:5-10). Slično tome, i danas nadglednicima pomažu sluge pomoćnici.

Uloga starješina i slugu pomoćnika

U Pismima su izloženi visoki zahtjevi i za starješine i za sluge pomoćnike (1. Timoteju 3:1-10, 12, 13; Titu 1:6-9). Oni nisu suparnici, nego rade na istom cilju — izgradnji skupštine. (Usporedi Efežanima 4:11-13.) No ipak, postoje određene razlike u radu koji obavljaju u skupštini. U 1. Petrovoj 5:2 nadglednicima je rečeno: “Pasite stado Božije koje vam je predato, i nadgledajte ga, ne silom, nego dragovoljno, i po Bogu, niti za nepravedne dobitke, nego iz dobra srca.” Oni polažu račun Bogu za to kako udovoljavaju toj svetoj dužnosti (Jevrejima 13:17).

A kako je sa slugama pomoćnicima? Pisma ne zahtijevaju da imaju jednake preduvjete što se tiče sposobnosti poučavanja. Njihove su dužnosti u neku ruku drugačije od dužnosti starješina. U prvom stoljeću n. e. nesumnjivo su postojale mnoge stvari materijalne, rutinske ili tehničke prirode a koje su zahtijevale da im se pokloni pažnja, što je moglo uključivati kupnju pribora za prepisivanje Pisama ili čak sâmo prepisivanje.

Danas sluge pomoćnici nastavljaju ispunjavati razne važne zadatke unutar skupštine, kao što je briga oko skupštinskog računovodstva i područja, raspačavanja časopisa i knjiga, te održavanja Dvorane Kraljevstva. Neki sluge pomoćnici koji imaju sposobnosti za to mogu se čak koristiti za poučavanje, tako da ponekad vode Skupštinski studij knjige, iznose točke na Službenom sastanku te drže javna predavanja.

Kad starješine i sluge pomoćnici skladno surađuju, skupštinskim potrebama — i duhovnim i organizacijskim — udovoljava se na uravnotežen način. Članovi skupštine tada su radosni, jaki i produktivni u duhovnom pogledu. Prisjeti se što je Pavao napisao pomazanicima u Efezu: “Sve [je] tijelo sastavljeno i sklopljeno svakijem zglavkom, da jedno drugome pomaže dobro po mjeri svakoga uda, i čini da raste tijelo na popravljanje samoga sebe u ljubavi” (Efežanima 4:16).

Starješine i sluge pomoćnici moraju težiti tome da razvijaju sličan sklad, to jest, slogu, suglasje, suradnju i jedinstvo. Međutim, takav sklad ne ostvaruje se automatski. Mora ga se razvijati i pažljivo čuvati.

Što starješine mogu učiniti

Važan je korak uvidjeti činjenicu da odnos između starješine i sluge pomoćnika nije odnos gospodara prema robu ili poslodavca prema namješteniku. Tamo gdje postoji pravi sklad, starješine na sluge pomoćnike gledaju kao na one koji zajedno s njima služe Bogu. (Usporedi 1. Korinćanima 3:6-9.) “Čašću jedan drugoga većeg činite”, stoji u Rimljanima 12:10. Starješine se stoga izbjegavaju ophoditi prema slugama pomoćnicima na način koji bi se mogao doimati superiornim ili kao da na njih gledaju s visoka. Oni potiču zdravu inicijativu, a ne prigušuju je. Kad se sa slugama pomoćnicima ophodi s poštovanjem, tada se iz njih može izvući ono najbolje i pomoći im da se raduju svom radu u skupštini.

Starješine bi također trebali imati na umu da njihova zadaća da pasu stado koje im je na brizi uključuje braću koja služe kao sluge pomoćnici. Istina, od takvih odgovornih muževa očekuje se da budu zreli kršćani. No, kao i ostalima u stadu, i njima je s vremena na vrijeme potrebna osobna pažnja. Starješine bi trebali biti živo zainteresirani za njihov duhovni napredak.

Kad je, naprimjer, apostol Pavao upoznao mladog Timoteja, on je odmah uočio Timotejev potencijal i ‘namisli da ga uzme sa sobom’ (Djela apostolska 16:3). Timotej je služio kao Pavlov suputnik, a posljedica je bila da je primio dragocjeno školovanje. Doista, godinama kasnije Pavao je mogao pisati kršćanima u Korintu: “Za to poslah k vama Timoteja, koji mi je sin ljubazni i vjerni u Gospodinu; on će vam opomenuti putove moje koji su u Kristu Isusu” (1. Korinćanima 4:17).

Starješine, jeste li počeli koristiti puni potencijal slugu pomoćnika u svojoj skupštini? Pomažete li im da napreduju tako što ih osobno školujete za držanje javnih govora i biblijsko istraživanje? Jeste li pozvali one koji su napredni da vas prate kod pastirskih posjeta? Surađujete li s njima u službi propovijedanja? U Isusovoj paraboli o talentima, gospodar je rekao svojim vjernim slugama: “Dobro, slugo dobri i vjerni!” (Matej 25:23). Jeste li i vi isto tako velikodušni u pohvali i isticanju vrlina slugu pomoćnika koji skromno na uzorit način izvršavaju svoje dužnosti? (Usporedi Priče Salamunove 3:27.) Ukoliko niste, hoće li oni smatrati da se njihov rad ne cijeni?

Komunikacija je također presudna za skladnu suradnju. (Usporedi Priče Salamunove 15:22.) Dužnosti ne bi trebalo ni dodjeljivati ni oduzimati proizvoljno ili nasumce. Starješine bi trebali temeljito prodiskutirati o tome kako se sposobnosti nekog brata mogu najbolje iskoristiti u skupštini. (Usporedi Matej 25:15.) Kad se dodijeli neka dužnost, brata treba temeljito upoznati s time što se od njega točno traži. “Gdje nema savjeta”, upozorava se u Pričama Salamunovim 11:14, “propada narod.”

Nije baš najbolje samo reći bratu neka preuzme računovodstvo, časopise ili literaturu od nekog drugog sluge. Ponekad neki novozaduženi sluga naslijedi množinu netočnih i nepotpunih zapisa. Kako je to samo obeshrabrujuće! “Sve neka biva pošteno i uredno”, upućuje se u 1. Korinćanima 14:40. Starješine bi trebali poduzeti inicijativu u školovanju braće, upoznavajući ih sa skupštinskim procedurama i postavljajući i sami primjer u slijeđenju takvih procedura. Naprimjer, starješine trebaju svaka tri mjeseca organizirati pregled skupštinskog računovodstva. Zanemarivanje takve važne pripreme može dovesti do problema i do toga da se kod slugu pomoćnika umanji poštovanje prema organizacijskim uputama.

Ali što ako je neki brat, čini se, nemaran u obavljanju neke dužnosti? Umjesto da mu prijekim postupkom oduzmu tu dužnost, starješine bi trebali s njim o tome porazgovarati. Možda je problem u pomanjkanju pruženog školovanja. Ukoliko brat i dalje ima poteškoća pri obavljanju svoje dužnosti, možda će dobro obavljati neku drugu dužnost.

Starješine mogu promicati sklad i time da pokazuju poniznost. U Filipljanima 2:3 ohrabruje se kršćane da ništa ne čine “uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošću činite jedan drugoga većeg od sebe”. Starješina bi tako trebao surađivati kad ga redar usmjeri da sjedne na neko mjesto u dvorani, ne zaključujući kako on, zato što je starješina, ne treba poslušati. Možda redar samo slijedi preporuku da se sjedne u različite dijelove dvorane, mada bi se trebao sjetiti da ne postoji pravilo da svi to trebaju učiniti.a Starješina će izbjegavati nepotrebno odbijati odluke u stvarima za koje je zadužen neki sluga pomoćnik.

Sluge pomoćnici doprinose skladu

“Tako i sluge pomoćnici trebaju biti ozbiljni”, zabilježio je apostol Pavao (1. Timoteju 3:8, NW). Ako svoje dužnosti shvaćaju ozbiljno — kao dio svoje svete službe — to umnogome priječi razvijanje napetosti. Ako si sluga pomoćnik, obavljaš li svoje dužnosti s oduševljenjem? (Rimljanima 12:7, 8). Jesi li zdušno prionuo tome da postaneš vješt u izvršavanju svojih dužnosti? Jesi li pouzdan i može li se na tebe osloniti? Pokazuješ li u obavljanju zadataka duh spremnosti? Neki sluga pomoćnik u jednoj afričkoj zemlji ima tri različite dužnosti u skupštini. I kako na to gleda? “Pa, to samo znači više napornog rada”, kaže on, “a naporan rad ne ubija.” Doista, oni koji daju sve od sebe najsretniji su (Djela apostolska 20:35).

Ti također možeš puno učiniti na promicanju sklada time da u potpunosti surađuješ sa starješinama. “Slušajte svoje starješine i budite im podložni”, stoji u Jevrejima 13:17, “jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji imaju o tome dati račun! Neka to mognu učiniti veselo, a ne s uzdisajima, jer to za vas ne bi bila nikakva dobit!” (St). Istina, starješine su nesavršeni ljudi, i moglo bi biti lako pronaći na njima grešku. Međutim, kritičan stav izaziva nepovjerenje. Može ti ubiti radost i nepovoljno utjecati na druge u skupštini. Stoga je apostol Petar dao sljedeći savjet: “Mladići, pokoravajte se starješinama! U međusobnom saobraćaju svi se obucite u poniznost. (...) Ponizite se dakle pod moćnom rukom Božjom, da vas uzvisi u svoje vrijeme!” (1. Petrova 5:5, 6, St).

Takav je savjet naročito umjestan ako smatraš da te se previđa kod službenih prednosti. Možda ti ‘težiš za nadgledničkom službom’, ali nije provedeno imenovanje (1. Timoteju 3:1, St). Poniznost ti može pomoći da zadržiš “stav čekanja” (Plač Jeremijin 3:24, NW). Umjesto da osjećaš ogorčenje prema starješinama — što će svakako štetiti vašoj suradnji — upitaj ih postoje li područja na kojima bi se mogao poboljšati. Tvoja istinska spremnost da prihvatiš i primijeniš savjet bez sumnje će se shvatiti kao dokaz tvog duhovnog rasta.

Boguodana poniznost i smjernost može pomoći slugi pomoćniku da održi ravnotežu ukoliko posjeduje izuzetne sposobnosti ili obrazovne i društvene prednosti. Za njega bi moglo biti veliko iskušenje da pokuša zasjeniti starješine ili svraćati pažnju na svoje sposobnosti! U Pričama Salamunovim 11:2 podsjeća nas se da je ‘mudrost u smjernih’. Smjeran brat svjestan je svojih ograničenja. Spreman je raditi tiho u pozadini i koristiti svoje sposobnosti u podupiranju starješina. Smjernost mu također može pomoći shvatiti da mu, dok možda u svjetovnom pogledu posjeduje dosta znanja, u važnim područjima duhovne mudrosti i razbora možda još uvijek nešto nedostaje — dok se starješine tim svojstvima možda baš odlikuju (1. Korinćanima 1:26–2:13; Filipljanima 1:9).

Jasno je da starješine i sluge pomoćnici imaju važne uloge. Oni mogu zajednički puno učiniti na izgradnji svih u skupštini. No da bi to mogli, moraju skladno zajednički surađivati, “sa svakom poniznošću i krotošću, s trpljenjem, trpeći jedan drugoga u ljubavi, starajući se držati jedinstvo Duha u svezi mira” (Efežanima 4:2, 3).

[Bilješka]

[Slike na stranici 27]

Starješine ne gledaju na sluge pomoćnike kao na podčinjene, nego kao na one koji zajedno s njima služe Bogu