Hoditi u strahu Jehovinom
“Budući da je [skupština] hodila u strahu Jehovinom i u utjehi svetog duha, stalno se množila” (DJELA APOSTOLSKA 9:31, NS).
1, 2. (a) Što se dogodilo kad se kršćanska skupština našla u razdoblju mira? (b) Što čini Jehova, iako dopušta progonstvo?
JEDAN je učenik bio izložen vrlo teškoj kušnji. Hoće li sačuvati besprijekornost prema Bogu? Svakako! On je hodio u strahu Božjem, u strahopoštovanju pred svojim Tvorcem, i umrijet će kao vjerni Jehovin svjedok.
2 Taj bogobojazni čuvar besprijekornosti bio je Stjepan, “čovjek pun vjere i svetog duha” (Djela apostolska 6:5). Nakon što je bio ubijen, uslijedio je val progonstva, a potom je za skupštinu u cijeloj Judeji, Galileji i Samariji nastupilo vrijeme mira i duhovne izgradnje. A “budući da je hodila u strahu Jehovinom i u utjehi svetog duha, stalno se množila” (Djela apostolska 9:31, NS). Kao Jehovini svjedoci, i mi možemo danas biti uvjereni da će nas Bog blagosloviti, bez obzira živimo li u miru ili smo progonjeni, kako to proizlazi iz 6. do 12. poglavlja Djela apostolskih. Stoga hodimo u strahopoštovanju pred Bogom kad smo progonjeni ili koristimo svaki oporavak od progonstva za duhovno izgrađivanje i za još aktivnije služenje (5. Mojsijeva 32:11, 12; 33:27).
Vjeran do kraja
3. Koji je problem u Jeruzalemu bio riješen, i na koji način?
3 I kad se u vrijeme mira pojave problemi, oni mogu biti riješeni zahvaljujući dobroj organizaciji (6:1-7). Židovi u Jeruzalemu koji su govorili grčki počeli su se žaliti da su njihove udovice bile zapostavljene kod svakodnevnog dijeljenja hrane, a u korist vjernika Židova koji su govorili hebrejski. Taj je problem bio riješen tako što su apostoli postavili ‘nad tim poslom’ sedam muževa, od kojih je jedan bio i Stjepan.
4. Kako je Stjepan reagirao na lažne optužbe?
4 Ali, bogobojazni je Stjepan uskoro upao u kušnju (6:8-15). Ustali su neki muževi i počeli se prepirati s njime. Neki od njih pripadali su ‘sinagogi slobodnjaka’ — bili su to možda Židovi koje su Rimljani zarobili a kasnije oslobodili, ili pak židovski prozeliti, nekadašnji robovi. Budući da neprijatelji nisu mogli odoljeti mudrosti i duhu kojim je Stjepan govorio, izveli su ga pred Sanhedrin. Tamo su lažni svjedoci izjavili: ‘Mi smo tog čovjeka čuli gdje govori da će Isus razoriti hram i promijeniti običaje koje nam je predao Mojsije.’ Ali, čak su Stjepanovi protivnici mogli shvatiti da on nije zločinac, nego da mu je lice opušteno kao u anđela, Božjeg glasnika koji je bio siguran u božansku potporu. Kakve li suprotnosti njihovim licima iz kojih je govorila pakost i zloća, jer su se stavili Sotoni u službu!
5. Na što je ukazao Stjepan u svom svjedočanstvu?
5 Na saslušanju pred velikim svećenikom Kaifom, Stjepan je neustrašivo svjedočio (7:1-53). Osvrnuvši se unatrag na povijest Izraelaca, spomenuo je kako je Bog namjeravao ukinuti Zakon i službu u hramu kad se pojavi Mesija. Stjepan je ukazao kako su Izraelci odbacili Mojsija, osloboditelja koga svaki Židov tvrdi da poštuje, jednako kao što sada ne prihvaćaju onoga tko će prouzročiti veće oslobođenje. Primjedbom da Bog ne prebiva u zgradama načinjenim ljudskom rukom Stjepan je dao na znanje da će hram i njegov sistem obožavanja proći. No, budući da se njegovi suci nisu bojali Boga, niti su željeli upoznati njegovu volju, Stjepan im je rekao: ‘Vi tvrdokorni, uvijek se opirete svetome duhu. Kojeg proroka nisu progonili vaši očevi? Poubijali su one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednika, čiji ste vi postali izdajice i ubojice.’
6. (a) Koje je iskustvo, a koje jača vjeru, doživio Stjepan prije svoje smrti? (b) Zašto je Stjepan mogao s pravom reći: “Gospodine Isuse! primi duh moj”?
6 Stjepanov neustrašivi nastup doveo je do toga da su ga ubili (7:54-60). Suci su bili bijesni što je razotkrivena njihova krivica za Isusovu smrt. No, kako li je bila ojačana Stjepanova vjera kad je ‘pogledao na nebo i vidio slavu Božju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu’! Sada se Stjepan mogao suprotstaviti svojim neprijateljima u uvjerenju da je izvršio Božju volju. Mi kao Jehovini svjedoci nemamo, doduše, vizije ali kad smo progonjeni možemo posjedovati jednaku od Boga nam danu opuštenost. Kad su neprijatelji izgurali Stjepana iz Jeruzalema i počeli ga kamenovati, on je izrekao slijedeću molbu: “Gospodine Isuse! primi duh moj!” To je i bilo na mjestu, jer je Bog opunomoćio Isusa da uskrsava ljude (Ivan 5:26; 6:40; 11:25, 26). U klečećem položaju Stjepan je povikao: “[Jehova!] ne primi im ovo za grijeh!” Zatim je umro kao mučenik poput mnogih Isusovih sljedbenika do tada, pa čak i u novo vrijeme.
Dobra vijest se širi i u progonstvu
7. Do čega je dovelo progonstvo?
7 Stjepanova je smrt zapravo imala za posljedicu širenje dobre vijesti (8:1-4). Zbog vala progonstava svi su se učenici, osim apostola, rasijali po cijeloj Judeji i Samariji. Savao, koji je pristao na Stjepanovo ubojstvo, bjesnio je poput zvijeri na skupštinu. Upadao je iz kuće u kuću, da bi Isusove sljedbenike odvodio u tamnicu. Budući da su raspršeni učenici nastavljali s propovijedanjem, bio je osujećen Sotonin plan da progonima zaustavi bogobojazne objavitelje Kraljevstva. I danas progonstvo često doprinosi širenju dobre vijesti ili obraća pažnju na djelo propovijedanja Kraljevstva.
8. (a) Do čega je dovelo propovijedanje u Samariji? (b) Kako je Petar upotrijebio drugi ključ kojeg mu je Isus povjerio?
8 Objavitelj evanđelja Filip pošao je u Samariju da ‘propovijeda Krista’ (8:5-25). U tom je gradu vladala velika radost jer se objavljivala dobra vijest, bili su istjerivani nečisti duhovi, a ljudi su ozdravljali. Apostoli u Jeruzalemu poslali su Petra i Ivana u Samariju. Dok su se oni molili i polagali ruke na krštene, ti su novi učenici primali sveti duh. Kad je novokršteni Šimun, nekadašnji vrač, pokušao kupiti tu moć, Petar mu je rekao: ‘Tvoje srebro neka ide u propast zajedno s tobom. Srce tvoje nije pravo pred Bogom! “Na poziv da se pokaje i zamoli Jehovu za oproštenje, on je zamolio apostole da se oni mole za njega. To bi danas trebalo sve koji se boje Jehove potaknuti da se mole za božansku pomoć pri očuvanju svog srca (Priče Salamunove 4:23). (Od tog slučaja potječe pojam “šimunija”, što podrazumijeva kupnju i prodaju svećeničkih službi.) Petar i Ivan objavljivali su dobru vijest i u mnogim samarijskim selima. Tako je Petar upotrijebio drugi ključ kojeg je dobio od Isusa, da bi otvorio vrata spoznaje i otključao mogućnost ulaska u nebesko Kraljevstvo (Matej 16:19).
9. Tko je bio Etiopljanin kome je Filip svjedočio, i zašto se čovjek mogao krstiti?
9 Tada je Božji anđeo poslao Filipa na novi zadatak (8:26-40). Na putu iz Jeruzalema za Gazu vozio se u svojim kolima jedan “eunuh”, službenik kome je bilo povjereno blago etiopske kraljice Kandake. On nije bio eunuh u tjelesnom smislu, jer mu tada ne bi bilo dozvoljeno da dođe u skupštinu Izraela. Bio je obrezani prozelit koji je hodočastio u Jeruzalem (5. Mojsijeva 23:1). Kad ga je Filip sreo, on je upravo čitao knjigu Izaije. Filip je bio pozvan da se uspne u kola i tada je razgovarao s eunuhom o Izaijinom proročanstvu. Također mu je ‘objavio dobru vijest o Isusu’ (Izaija 53:7, 8). Ubrzo potom Etiopljanin je povikao: “Gle! Voda neka; što mi priječi da se krstim?” (NS). Ništa ga nije sprečavalo, jer je on poznao Boga a sada je vjerovao i u Krista. Stoga je Filip krstio Etiopljanina, a taj je nakon toga radosno nastavio svojim putem. Sprečava li tebe nešto da se krstiš?
Obraćanje progonitelja
10, 11. Što je Savao iz Tarza doživio na putu za Damask i ubrzo nakon toga?
10 U međuvremenu, Savao (Saul) je pod prijetnjom tamnice ili smrti pokušavao navesti Isusove sljedbenike da se odreknu svoje vjere (9:1-18a). Veliki svećenik (vjerojatno Kaifa) dao mu je pisma za sinagoge u Damasku, opunomoćivši ga tako da dovede u Jeruzalem svezane muževe i žene koji su pripadali “Putu” — što znači da su se čvrsto držali načina života temeljenog na Kristovu primjeru. Oko podneva u blizini Damaska obasjala ga je svjetlost sa neba, a jedan ga je glas upitao: “Saule! za što me goniš?” Njegovi su suputnici, doduše, čuli “glas”, ali nisu mogli razumjeti što je rekao. (Usporedi Djela apostolska 22:6, 9). To djelomično otkrivenje proslavljenog Isusa bilo je dovoljno da Pavao oslijepi. Kasnije mu je Bog ponovno vratio vid preko učenika Ananije.
11 Nakon krštenja nekadašnji je progonitelj i sam bio proganjan (9:18b-25). Židovi u Damasku pokušali su ubiti Savla, ali su ga učenici noću spustili kroz otvor na zidu, vjerojatno u velikoj košari načinjenoj od užadi ili isprepletenog pruća” (2. Korinćanima 11:32, 33). Otvor je možda bio prozor u kući jednog učenika, koja se nalazila na zidinama. To što je pobjegao neprijatelju i nastavio propovijedati nije bilo znak kukavičluka.
12. (a) Što je Savao doživio u Jeruzalemu? (b) Što je bilo sa skupštinom?
12 U Jeruzalemu je Barnaba pomogao učenicima da prihvate Savla kao brata u vjeri (9:26-31). Tu je Savao neustrašivo raspravljao sa Židovima koji su govorili grčki, a koji su ga također pokušali ubiti. Kad su braća to saznala, odvela su ga u Cezareju, a odatle su ga poslali u Tarz, njegov rodni grad u Ciliciji. Za skupštinu u cijeloj Judeji, Galileji i Samariji nastupilo je vrijeme mira i duhovne izgradnje. Budući da je “hodila u strahu Jehovinom, i u utjehi svetog duha, stalno se množila” (NS). Kakvog li odličnog primjera koji bi trebale oponašati sve današnje skupštine ako žele biti blagoslovljene od Jehove!
Ne-Židovi postaju vjernicima
13. Za koja je čuda Bog osposobio Petra u Lidi i Jopi?
13 I Petar je neprekidno djelovao (9:32-43). U Lidi (danas Lod) u dolini Šaron izliječio je uzetog Eneja. Temeljem tog izliječenja mnogi su se obratili Gospodinu. U Jopi je oboljela i umrla učenica Tabita (Dorka) koju su svi jako voljeli. Kad je došao Petar, udovice su mu plačući pokazivale haljine koje je radila Dorka, a one su ih sada nosile. On je tada vratio Dorku u život, i kako se vijest o tome širila, tako su mnogi prihvaćali vjeru. U Jopi se Petar zadržao kod Šimuna kožara, čija je kuća ležala kraj mora. Kožari su namakali životinjske kože u moru i obrađivali ih vapnom prije odstranjivanja dlake. Uz pomoć tečnosti od određenog bilja prerađivali su kožu.
14. (a) Tko je bio Kornelije? (b) Što možemo reći o Kornelijevim molitvama?
14 U to se vrijeme (36. n. e.) na jednom drugom mjestu dogodilo nešto spomena značajno (10:1-8). U Cezareji je živio pobožni ne-Židov Kornelije, rimski kapetan, kojem je bilo podređeno stotinu ljudi. Stajao je na čelu ‘Italske čete’, koja se očito sastojala od rimskih građana i slobodnjaka iz Italije. Kornelije se bojao Boga, ali nije bio židovski prozelit. U jednoj mu je viziji anđeo rekao da njegove molitve “uziđoše pred Boga kao žrtva podsjetnica” (St). Iako Kornelije tada još nije bio predan Jehovi, njegova je molitva bila uslišena. Tako je poslušao anđela i poslao po Petra.
15. Što se dogodilo dok se Petar molio na krovu Šimunove kuće?
15 U međuvremenu je Petar dobio viziju dok se molio na krovu Šimunove kuće (10:9-23). U zanosu je ugledao kako neka posuda slična velikom platnu silazi s neba, a bila je puna nečistih četveronožnih životinja, gmazova i ptica. Kad mu je bilo rečeno da ih zakolje i pojede, Petar je odgovorio kako on nikada nije jeo ništa nečisto. “Što je Bog očistio, ti ne pogani”, glasio je odgovor. Vizija je zbunila Petra, no on je slijedio vodstvo duha i tako je s još šestoricom židovske braće krenuo s Kornelijevim izaslanicima (Djela apostolska 11:12).
16, 17. (a) O čemu je Petar govorio Korneliju i sakupljenima u njegovu domu? (b) Što se dogodilo dok je Petar još govorio?
16 Sada su i prvi ne-Židovi trebali čuti dobru vijest (10:24-43). Kad su Petar i njegovi drugovi stigli u Cezareju, tamo su ih već čekali Kornelije, njegovi rođaci i bliski prijatelji. Kornelije je pao na koljena pred Petra, ali je apostol ponizno odbio to iskazivanje časti. Tada je ispričao kako je Jehova svetim duhom i silom pomazao Isusa za Mesiju, objasnivši im da svakome tko vjeruje u njega mogu biti oprošteni grijesi.
17 Jehova stupa u akciju (10:44-48). Dok je Petar još govorio, Bog je udijelio sveti duh tim ne-Židovima koji vjeruju. Tako su na licu mjesta bili rođeni Božjim duhom, te nadahnuti da govore stranim jezicima i da ga slave. Stoga su odgovarajuće kršteni u ime Isusa Krista. Petar je sada upotrijebio treći ključ da bi bogobojaznim ne-Židovima otvorio vrata spoznaje i otključao priliku ulaska u nebesko Kraljevstvo (Matej 16:19).
18. Kako su reagirala židovska braća kad je Petar objasnio da su ne-Židovi ‘bili kršteni svetim duhom’?
18 Nakon toga su se u Jeruzalemu zastupnici obrezanja počeli prepirati s Petrom (11:1-18). Kad im je objasnio da su ne-Židovi bili ‘kršteni svetim duhom’, njegova su se židovska braća umirila i počela slaviti Boga govoreći: “Dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život.” I mi trebamo pokazivati prihvatljivo stajalište kad nam se objasni Božja volja.
Osnivanje ne-židovske skupštine
19. Kako je došlo do toga da su učenici prozvani kršćanima?
19 Sada dolazi do osnivanja prve ne-židovske skupštine (11:19-26). Progonstvo što je izbilo zbog Stjepana raspršilo je učenike, od kojih su neki došli do Antiohije (Sirija), grada poznatog po nečistom obožavanju i moralnoj iskvarenosti. Dok su propovijedali dobru vijest Grcima “ruka Jehovina bila je s njima” i mnogi su postali vjernicima. Barnaba i Savao poučavali su tamo godinu dana i “najprije su u Antiohiji, učenici bili božanskom providnošću nazvani kršćanima” (NS). Nesumnjivo je Jehova vodio stvari tako, da su dobili to ime; jer grčka riječ khrēmatízō znači “biti božanskom providnošću nazvan” a u Bibliji se uvijek upotrebljava u vezi s nečim što potječe od Boga.
20. Što je prorekao Agab, i kako je reagirala skupština u Antiohiji?
20 U Antiohiju su došli i neki bogobojazni proroci iz Jeruzalema (11:27-30). Jedan od njih bio je i Agab, koji je prorekao “nadahnut od Duha Svetoga, da će biti velika glad po svemu svijetu” (St). Ovo se proročanstvo ispunilo za vladavine rimskog cara Klaudija (41-54. n. e.), i povjesničar Josip Flavije spominje “veliku glad” (Židovske starine, XX, 51 [ii, 5]; XX, 101 [v, 2]). Potaknuta ljubavlju, skupština u Antiohiji poslala je prilog potrebnoj braći u Judeji (Ivan 13:35).
Progonstvo je bilo uzaludno
21. Koje je mjere poduzeo Herod Agripa protiv Petra, i kako je ta stvar završila?
21 Vremensko razdoblje mira približilo se kraju kad je Herod Agripa I. počeo u Jeruzalemu proganjati sve koji su se bojali Jehove (12:1-11). Irud je pogubio Jakova mačem, tako što mu je vjerojatno dao odrezati glavu. Jakov je, dakle, bio prvi apostol koji je umro mučeničkom smrću. Kad je Herod vidio da se to svidjelo Židovima, bacio je i Petra u tamnicu. Apostol je izgleda bio okovan u lance među dvojicom vojnika, dok su druga dva vojnika čuvala stražu kod njegove ćelije. Herod je planirao da ga pogubi nakon Pashe i praznika beskvasnih kruhova 14 — 21. nisana). Ali, molitve koje je skupština upućivala za njega bile su u pravo vrijeme uslišene, kao što to često biva i s našim molitvama. Božji je anđeo čudom oslobodio apostola.
22. Što se dogodilo kad je Petar došao u kuću Markove majke Marije?
22 Petar je odmah krenuo u dom Marije (majke Ivana Marka), a koji je očito služio kršćanima kao mjesto sastajanja (12:12-19). Sluškinja imenom Roda prepoznala je u mraku Petrov glas, ali ga je ostavila stajati pred zatvorenim vratima. Učenici su najprije pomislili da je Bog možda poslao anđela koji je zastupao Petra, a glas mu je bio jednak njegovom. Kad su ga pustili unutra, rekao im je da obavijeste o njegovu oslobođenju Jakova i ostalu braću (možda starješine). Zatim ih je napustio i otišao u ilegalnost. Nije im rekao gdje će biti, kako u slučaju preslušavanja ne bi ugrozio ni sebe ni njih. Herod je uzalud poslao potragu za Petrom, zatim je kaznio stražare, a možda ih je čak dao pogubiti.
23. Kako je završila vladavina Heroda Agripe I., i što mi učimo iz toga?
23 Kad je godine 44. n. e. Herod Agripa I. bio star 54 godine, je njegova vladavina naglo završila u Cezareji (12:20-25). Bio je u žestokom sukobu s Feničanima iz Tira i Sidona, a oni su podmitili njegova slugu Blasta, koji im je tada pomogao da budu primljeni kod cara, kojom bi prilikom zamolili za mir. U “određeni dan” (kad se održavala i svečanost u čast Klaudija Cezara), Herod je odjeven u kraljevsko ruho sjeo na prijestolje i počeo držati javni govor. Na to su slušatelji povikali: “To je glas Božji, a ne čovječji!” (St). U isti ga je čas udario Božji anđeo, “što nije Bogu priznao slavu”. Herod je ‘izdahnuo izjede od crvi’. Ovaj bi nas opominjući primjer trebao potaknuti da nastavimo hoditi u strahu Jehovinom. Ne smijemo biti ponosni, nego moramo njemu dati čast za sve što činimo kao njegov narod.
24. Što će u vezi širenja pokazati sljedeći članak?
24 Unatoč progonstvu poteklom od Heroda “riječ je Božja rasla i sve se više širila”. Učenici su, kako ćemo vidjeti u sljedećem članku, mogli računati s daljnjim širenjem. Zašto? Jer su ‘hodili u strahu Jehovinom’.
Kako bi odgovorio?
◻ Kako je Stjepan pokazao da se bojao Jehove, što se otada odnosilo i na mnoge druge sluge Božje?
◻ Kako je Stjepanova smrt utjecala na djelo objavljivanja Kraljevstva i postoji li novovremena paralela toga?
◻ Kako je progonitelj Savle iz Tarza postao čovjekom koji se bojao Jehove?
◻ Tko su bili prvi ne-židovski vjernici?
◻ Kako proizlazi iz 12. poglavlja Djela apostolskih da progonstvo ne može zaustaviti ljude koji se boje Jehove?