7, 8. Kako je postalo očito da se Božji zakon o krvi odnosi i na kršćane?

⁷ Povijest nam pokazuje što se dogodilo kasnije, kad je sabor kršćanskog vodećeg tijela odlučio trebaju li kršćani držati sve izraelske zakone. Pod božanskim vodstvom, oni su rekli da kršćani nisu obavezni držati Mojsijev kodeks, već da je “potrebno” ‘uzdržavati se od onoga što je žrtvovano idolima i od krvi i od udavljenoga i od bluda’ (Djela apostolska 15:22-29, NW). Time su jasno dali na znanje da je izbjegavanje krvi u moralnom pogledu jednako kao i izbjegavanje idolopoklonstva i ozbiljnog nemorala.a

⁸ Rani kršćani držali su se te božanske zabrane. Komentirajući to, britanski izučavatelj Joseph Benson je rekao: “Ova zabrana jedenja krvi, koja je dana Noi i svim njegovim potomcima, i ponovljena Izraelcima (...) nikad nije bila opozvana, nego upravo suprotno, potvrđena u Novom zavjetu, U Djelima apostolskim xv, i stoga predstavlja stalnu obavezu.” Ipak, da li ono što Biblija kaže o krvi isključuje modernu medicinsku upotrebu, kao što su transfuzije, za koju je jasno da nije korištena ni u Noino vrijeme ni u vrijeme apostola?