-
Krv — neophodna za životKako ti krv može spasiti život?
-
-
Zapazimo što se dogodilo kad je (godinama nakon Isusove smrti) postavljeno pitanje da li onaj koji postaje kršćaninom mora držati sve izraelske zakone. O tome se raspravljalo na saboru kršćanskog vodećeg tijela, koje je uključivalo i apostole. Isusov polubrat Jakov ukazao je na zapise koji sadrže zapovijedi o krvi izrečene Noi i Izraelu. Trebaju li one važiti za kršćane? (Djela apostolska 15:1-21).
Taj je sabor poslao svoju odluku svim skupštinama: kršćani ne trebaju držati kodeks koji je dan Mojsiju, međutim, “potrebno” je da se “uzdržavaju od onoga što je žrtvovano idolima i od krvi i od udavljenoga [neiskrvarenog mesa] i od bluda” (Djela apostolska 15:22-29). Ovdje apostoli nisu iznijeli običan ritual ili prehrambene upute. Odluka je postavila osnovne etičke norme, kojima su se prvi kršćani pokoravali. Oko jednog desetljeća kasnije priznali su da se još uvijek trebaju “čuvati onoga što je žrtvovano idolima, kao i od krvi (...) i od bluda” (Djela apostolska 21:25).
Poznato ti je da milijuni odlaze u crkve. Većina bi se vjerojatno složila da kršćanska etika uključuje ne obožavati idole niti sudjelovati u odvratnom nemoralu. Međutim, vrijedno je zapaziti da su apostoli stavili izbjegavanje krvi na istu moralnu razinu kao i izbjegavanje tih krivih postupaka. Njihova odluka je završila ovako: “Ako se brižljivo čuvate ovoga, napredovat ćete. Dobro vam zdravlje!” (Djela apostolska 15:29).
Apostolsku odluku dugo su smatrali obaveznom. Euzebije govori o mladoj ženi krajem drugog stoljeća koja je, prije nego što će podleći mučenju, istakla da kršćanima “nije dopušteno jesti krv čak ni nerazumnih životinja”. Ona nije iskazivala pravo na smrt. Željela je živjeti, ali ne da kompromitira svoja načela. Zar ne poštujemo one koji stavljaju načelo iznad osobnog dobitka?
Znanstvenik Joseph Priestley je zaključio: “Zabrana jedenja krvi, dana Noi, izgleda da obavezuje sve njegove potomke (...) Ako protumačimo zabranu apostola pomoću postupaka najranijih kršćana, za koje teško možemo pretpostaviti da nisu pravilno razumjeli njenu prirodu i opseg, ne možemo a da ne zaključimo da je ona trebala biti apsolutna i vječna; jer stoljećima nijedan kršćanin nije jeo krv.”
-