Sila — izvor ohrabrenja

JOŠ od ranog perioda povijesti kršćanstva djelovanje vjernih putujućih nadglednika imalo je vrlo važnu ulogu kako za ohrabrivanje skupština Božjeg naroda tako i za širenje dobre vijesti do najudaljenijih dijelova Zemlje. Jedan od prvih imenovanih nadglednika bio je Sila, prorok i vodeći član jeruzalemske skupštine. On je odigrao ključnu ulogu u događajima značajnim za širenje djela propovijedanja te je bio jedan od prvih misionara koji su evangelizirali područje Evrope. Zbog čega je Sila bio osobito podoban da sve to izvrši? I koja bismo obilježja njegove osobnosti trebali oponašati?

Pitanje obrezanja

Kada se oko 49. n. e. pojavilo pitanje obrezanja, koje je predstavljalo opasnost da izazove podjele, vodeće tijelo u Jeruzalemu trebalo je razaslati kršćanima jasna uputstva kako bi se to pitanje riješilo. U tim se okolnostima u biblijskom izvještaju pojavljuje Sila, nazvan još i Silvan. On je možda sudjelovao u donošenju odluke te je potom bio izabran da bude glasnik ‘apostolâ i starješina’ koji će njihovu odluku prenijeti ‘braći u Antiohiji, Siriji i Ciliciji’. U Antiohiji su Sila i Juda (Barsaba), zajedno s Barnabom i Pavlom, predali poruku koju su donijeli i očito su pritom osobno ispričali događaje sa sastanka u Jeruzalemu, zaključke do kojih se došlo i sadržaj pisma. Također su ‘mnogim riječima utješili i utvrdili braću’. To je imalo sretan ishod jer su se kršćani u Antiohiji ‘obradovali’ (Djela apostolska 15:1-32).

Sila je tako odigrao značajnu ulogu u rješavanju ovog primarno važnog pitanja. No njegov zadatak nije bio lak. On nije mogao znati kako će skupština u Antiohiji reagirati na odluke koje su donesene. Stoga, “bio je potreban netko tko će vrlo mudro i taktično razjasniti ono što su apostoli napisali u svom pismu”, zapaža jedan komentator. Činjenica da je Sila bio izabran za taj osjetljivi zadatak govori nam nešto o tome kakva je osoba bio. Na njega se moglo osloniti da će vjerno prenijeti upute vodećeg tijela. Ujedno je morao biti mudar nadglednik koji bi mogao smiriti situaciju ako bi prijetila opasnost da u skupštini dođe do rasprava.

Putuje s Pavlom

Ne zna se pouzdano da li se Sila nakon tog zadatka vratio u Jeruzalem ili nije. U svakom slučaju, nakon što je između Barnabe i Pavla došlo do nesuglasice oko Ivana Marka, Pavao je izabrao Silu, koji je u to vrijeme bio u Antiohiji, da krene s njim na novo putovanje kojem je prvobitni cilj bio ponovno posjetiti gradove u kojima je Pavao propovijedao na svom prvom misionarskom putovanju (Djela apostolska 15:36-41).

Možda je na odluku da se izabere Sila utjecao pozitivan stav koji je imao prema misiji među neznabošcima i autoritet koji je kao prorok i predstavnik vodećeg tijela mogao upotrijebiti prilikom prenošenja odluka vodećeg tijela vjernicima u Siriji i Ciliciji. Rezultati su bili izvanredni. U Djelima apostolskim navodi se sljedeće: “Kad prolažahu po gradovima, predavaše im da drže uredbe koje urediše apostoli i starješine u Jeruzalemu. A crkve se utvrdjivahu u vjeri, i svaki dan bivaše ih više” (Djela apostolska 16:4, 5).

U nastavku putovanja sveti je duh misionare dva puta odvratio od toga da idu putem kojim su planirali (Djela apostolska 16:6, 7). U Listri se grupi putnika pridružio Timotej nakon što su ‘predviđanja’, o kojima nije ništa konkretno navedeno, upućivala na njega (1. Timoteju 1:18, NW; 4:14). Preko vizije koju je dobio Pavao, koji je također imao dar proricanja, grupa suputnika dobila je uputstvo da otplovi za Makedoniju, u Evropu (Djela apostolska 16:9, 10).

Išiban i zatvoren

U Filipima, ‘prvom gradu zemlje’, Sila je doživio nezaboravno i teško iskustvo. Nakon što je Pavao iz jedne ropkinje istjerao duh proricanja, njezini su vlasnici, vidjevši da su izgubili izvor zarade, Silu i Pavla odvukli pred gradske upravitelje. Kao posljedica toga, njih dvojica doživjela su poniženje jer su im rastrgali gornje haljine i išibali ih na trgu te ih time u javnosti prikazali kao zločince (Djela apostolska 16:12, 16-22).

Takvo šibanje ne samo da je predstavljalo užasan oblik kažnjavanja, koje je ljudsku izdržljivost iskušavalo do krajnjih granica, već je u slučaju Pavla i Sile bilo i protuzakonito. Zašto? Rimski su zakoni propisivali da niti jedan rimski građanin ne smije biti šiban. Pavao je bio rimski građanin, a vjerojatno i Sila. Nakon što su dobili “mnogo udaraca”, Pavao i Sila bili su bačeni u zatvor, gdje su im noge bile stavljene u klade. Bile su to “stravične sprave”, objašnjava Gustav Stählin, “u kojima su se noge zatvorenika mogle raširiti po želji, stavljajući ga u položaj u kojem nije mogao zaspati”. Pa ipak, usred noći, dok su im leđa nesumnjivo bila prekrivena bolnim ranama, “Pavao i Sila molili su i pjesmom slavili Gospodina” (Djela apostolska 16:23-25, St).

To nam još nešto govori o tome kakvu je osobnost imao Sila. Bio je radostan zato što su podnosili patnje zbog Kristovog imena (Matej 5:11, 12; 24:9). Sila je očito pokazivao isti onaj duh koji je njemu i njegovim suradnicima omogućio da tijekom svog ranijeg zadatka u Antiohiji djelotvorno hrabre i jačaju skupštine, na radost svojih sukršćana. Pavao i Sila sigurno su bili još radosniji nakon što su bili potresom na čudesan način oslobođeni iz zatvora te su zatvorskom čuvaru, koji je namjeravao počiniti samoubojstvo, i njegovoj obitelji pomogli da iskazuju vjeru u Boga (Djela apostolska 16:26-34).

Ni Pavao, a ni Sila nisu se dali zastrašiti šibanjem i zatvaranjem. Kada je stigla naredba da ih se oslobodi, oni nisu htjeli posramljeno u tajnosti otići iz Filipa, kako su to gradski upravitelji očekivali. Zauzeli su stav te su arogantne i samovoljne službenike porazili njihovim vlastitim oružjem. “Pošto su nas, rimske građane, (...) bez istrage javno išibali i bacili u tamnicu, zar sada da nas tajno otpuste?” upitao je Pavao. “Nipošto! Već neka sami dođu i neka nas izvedu!” Bojeći se posljedica, upravitelji su bili prisiljeni zamoliti njih dvojicu da napuste grad (Djela apostolska 16:35-39, St).

Nakon što su na taj način vlastima jasno istaknuli koja prava oni kao Rimljani uživaju, Pavao i Sila udovoljili su molbi upraviteljâ — no ne prije nego što su se pozdravili sa svojim prijateljima. Ostajući dosljedni onome što je sad već postalo obilježje čitavog tog propovjedničkog putovanja, Sila i njegov partner ponovno su ‘utješili’ braću i potom otišli (Djela apostolska 16:40).

Iz Makedonije u Babilon

Ne obeshrabrivši se ovim iskustvom koje bi se inače moglo smatrati lošim, Pavao, Sila i njihovi suradnici krenuli su dalje u nova misionarska područja. U Solunu su ponovno naišli na nevolje. Zbog Pavlovog uspjeha u službi u razdoblju od tri sabata, ljubomorni su protivnici na njih nahuškali rulju, zbog čega su misionari smatrali da bi bilo mudro noću napustiti grad. Krenuli su dalje u Bereju. Kad je do njih doprla vijest o uspjehu koji su u tom gradu postigli Pavao i njegovi suradnici, protivnici su došli čak iz Soluna. Pavao je dalje krenuo sam, dok su Sila i Timotej ostali u Bereji da bi vodili brigu o grupi novozainteresiranih osoba (Djela apostolska 17:1-15). Sila i Timotej ponovno su se pridružili Pavlu u Korintu, donoseći mu dobre vijesti i vjerojatno poklon od njegovih vjernih prijatelja iz Makedonije. Vjerojatno je to apostolu koji je bio u oskudici omogućilo da prekine svjetovni posao, koji je u međuvremenu počeo raditi, i da se s revnošću vrati punovremenom propovijedanju (Djela apostolska 18:1-5; 2. Korinćanima 11:9). Sila i Timotej spominju se kao evangelizatori i Pavlovi suradnici i u Korintu. Stoga je očito da se njihova aktivnost ni u tom gradu nije smanjila (2. Korinćanima 1:19).

U oba pisma Solunjanima — koja su napisana iz Korinta tijekom tog perioda — koristi se zamjenica “mi”, zbog čega se pretpostavlja da su Sila i Timotej sudjelovali u pisanju. No, mišljenje da je Sila sudjelovao u pisanju temelji se u prvom redu na onome što Petar navodi u jednom svom pismu. Petar kaže da je svoje prvo pismo napisao iz Babilona “po Silvanu, vašemu vjernom bratu” (1. Petrova 5:12, 13). Premda bi to moglo jednostavno značiti da je Silvan nosio pismo, razlika u stilu između Petrova dva pisma može upućivati na zaključak da mu je Sila poslužio kao pisar za pisanje prvog, no ne i drugog pisma. Stoga je možda još jedan od Silinih raznolikih talenata i teokratskih prednosti bila i služba sekretara.

Primjer vrijedan oponašanja

Kada objektivno sagledamo sve ono za što znamo da je Sila činio, izvještaj o njemu ostavlja dubok dojam. On je izvrstan primjer za današnje misionare i putujuće nadglednike. Uz znatne osobne žrtve nesebično je prevaljivao velike udaljenosti, ne radi stjecanja materijalnog dobitka ili utjecaja, već zato da bi pomogao drugima. Njegov je cilj bio ohrabriti ih mudrim i taktičnim savjetima, kvalitetno pripremljenim i srdačnim govorima, kao i svojom revnošću u službi propovijedanja. Kakva god da je tvoja uloga među Jehovinim organiziranim narodom, ako na sličan način nastojiš biti pozitivan — pa i onda kad se suočavaš s problemima — i ti ćeš za svoje suvjernike biti izvor ohrabrenja.

[Karta na stranici 29]

(Vidi publikaciju)

Pavlovo drugo misionarsko putovanje

Veliko more

Antiohija

Derba

Listra

Ikonij

Troada

Filipi

Amfipol

Solun

Bereja

Atena

Korint

Efez

Jeruzalem

Cezareja

[Zahvala]

Mountain High Maps® Copyright © 1997 Digital Wisdom, Inc.