Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)
3-9. prosinca
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | DJELA 9-11
Tragajmo za duhovnim blagom
Dj 10:6, bilješka iz nwtsty
Šimuna, kožara: Kožar je obrađivao životinjske kože tako što bi pomoću vapna uklonio dlake te ostatke mesa i sala. Zatim bi kožu natapao u jakim biljnim otopinama kako bi se od nje mogli izrađivati razni kožni predmeti. Obrađivanje kože stvara vrlo neugodne mirise i za taj su proces potrebne velike količine vode, pa je moguće da je zato Šimun živio “pokraj mora”, vjerojatno u okolici Jope. Kožari su zbog svog posla stalno bili u kontaktu sa životinjskim lešinama, a prema Mojsijevom zakonu, onaj tko bi dotaknuo strvinu bio je “nečist” (3Mo 5:2; 11:39). Zbog toga su mnogi prezirali kožare i teško da bi neki Židov boravio u njihovoj kući. Ustvari, kasnije je u Talmudu zapisano da je veća sramota biti kožar nego sakupljati životinjsku balegu. Međutim, Petar nije dopustio da predrasude utječu na njega i spriječe ga da boravi u Šimunovoj kući. To što je Petar ovom prilikom bio otvorena uma i nepristran na neki ga je način pripremilo za njegov idući zadatak — odlazak u kuću ne-Židova. Neki bibličari smatraju da je grčka riječ za kožara (byrseús) ujedno bila i Šimunov nadimak.
10-16. prosinca
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | DJELA 12-14
Tragajmo za duhovnim blagom
Dj 13:9, bilješke iz nwtsty
Savao, zvan i Pavao: Od ovog retka nadalje za Savla se koristi ime Pavao. Taj je apostol rodom bio Židov, ali imao je rimsko građanstvo (Dj 22:27, 28; Flp 3:5). Stoga je vjerojatno još od djetinjstva imao i hebrejsko ime Savao i rimsko ime Pavao. U to su vrijeme Židovi nerijetko imali po dva imena, posebno ako su živjeli izvan Izraela (Dj 12:12; 13:1). Naprimjer, neki su Pavlovi rođaci pored svog hebrejskog imena imali i rimsko ili grčko ime (Ri 16:7, 21). Budući da je Pavao bio “apostol poslan drugim narodima”, trebao je objaviti dobru vijest ne-Židovima (Ri 11:13). Očito je zbog toga odlučio koristiti svoje rimsko ime — možda je mislio da će ga ljudi iz drugih naroda lakše prihvatiti (Dj 9:15; Ga 2:7, 8). Neki nagađaju da je svoje rimsko ime uzeo u čast Sergiju Pavlu, no to je malo vjerojatno jer ga je zadržao i nakon što je napustio Cipar. Neki drugi smatraju da Pavao nije želio koristiti svoje hebrejsko ime jer je grčki izgovor tog imena zvučao slično kao grčka riječ za osobu (ili životinju) koja se šepiri dok hoda.
Pavao: U grčkim knjigama Biblije ime Paúlos, koje dolazi od latinskog Paulus, a znači “malen, sitan”, koristi se 157 puta za apostola Pavla i jedanput za ciparskog prokonzula Sergija Pavla (Dj 13:7).
17-23. prosinca
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | DJELA 15-16
Tragajmo za duhovnim blagom
Dj 16:37, bilješka iz nwtsty
nas rimske građane: Osim Pavla, očito je i Sila bio rimski građanin. Prema rimskom zakonu, građani su imali pravo na zakonito suđenje bez obzira na to za što su bili optuženi i nije ih se smjelo neosuđene javno kazniti. Rimski građanin imao je prava i povlastice na koje se mogao pozvati u bilo kojem dijelu Carstva. Za njega je vrijedio rimski zakon, a ne zakoni koji su bili na snazi u provincijama. Kad je bio optužen za nešto, mogao je izabrati hoće li mu suditi mjesni sud po lokalnim zakonima ili će izaći pred rimski tribunal. Ako je bio optužen za zločin koji se kažnjavao smrću, imao je pravo uložiti žalbu caru. Apostol Pavao propovijedao je po čitavom Rimskom Carstvu. Biblija spominje tri situacije u kojima je iskoristio prava koja je imao kao rimski građanin. Prvi put učinio je to u Filipima, kad je gradskim upraviteljima rekao da su prekršili njegova prava time što su ga dali išibati. Ostale dvije situacije spominju se u bilješkama iz nwtsty za Dj 22:25 i 25:11.
Dj 22:25, bilješka iz nwtsty
rimski građanin: Ovo je drugi od tri izvještaja koji spominju da se Pavao pozivao na prava koja je imao kao rimski građanin. Rimske vlasti obično su se rijetko miješale u židovske sporove. Međutim, ovaj slučaj bio je drugačiji. Ne samo da je izbila pobuna kad je Pavao došao u hram, nego se ispostavilo da je on rimski građanin. Zbog toga su se Rimljani ovaj put morali umiješati. Rimski građani imali su određene privilegije koje su bile priznate u čitavom Carstvu. Primjerice, bilo je protuzakonito bez suđenja vezati i udarati rimskog građanina, jer se takvo kažnjavanje smatralo primjerenim samo za robove.
Dj 25:11, bilješka iz nwtsty
Prizivam se na cara: Ovo je treće mjesto u Bibliji na kojem se spominje da se Pavao poziva na prava koja ima kao rimski građanin. Osoba se mogla prizvati na cara u bilo kojem trenutku tijekom suđenja ili pak nakon izricanja presude. Fest nije htio sam donijeti odluku, a bilo je gotovo nemoguće očekivati pravedno suđenje u Jeruzalemu. Zato je Pavao formalno zatražio da mu se sudi na najvišoj instanci u Carstvu. Postoje naznake da je takav zahtjev mogao biti i odbijen, naprimjer ako je bila riječ o kradljivcima, gusarima ili pobunjenicima koji su uhvaćeni na djelu. Fest se vjerojatno zbog toga “posavjetovao sa svojim savjetnicima” prije nego što je odobrio Pavlov zahtjev (Dj 25:12). Fest je uskoro organizirao novo saslušanje, ovaj put pred kraljem Herodom Agripom II koji mu je došao u posjet. Učinio je to da bi mogao točnije predočiti činjenice kad slučaj preuzme “Njegovo Veličanstvo”, car Neron (Dj 25:12-27; 26:32; 28:19). Pavlov priziv ujedno mu je omogućio da posjeti Rim, što je već otprije namjeravao (Dj 19:21). Isus je prorekao Pavlu da će otići u Rim, a slično mu je kasnije rekao i jedan anđeo, što pokazuje da se čitav slučaj odvijao uz Božje vodstvo (Dj 23:11; 27:23, 24).
Dj 16:37, it-1-E str. 273 odl. 1
Kad su Pavla išibali u gradu Filipima, on je to iskoristio kako bi zaustavio svoje progonitelje i zakonskim putem obranio pravo na objavljivanje dobre vijesti. Pavla su javno izudarali i bacili u zatvor, ali kad su gradski upravitelji saznali da on ima rimsko građanstvo, uplašili su se, jer ne samo da su išibali rimskog građanina nego su to učinili prije nego što mu se uopće sudilo. Osim toga, Pavao i Sila u javnosti su bili prikazani kao zločinci. Stoga, kad su upravitelji naredili zatvorskom čuvaru da Pavla i Silu pusti na slobodu, Pavao je rekao: “Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili nas u zatvor. Zar da nas sada potajno izbace? Nipošto, nego neka sami dođu i izvedu nas!” Gradski upravitelji trebali su osobno doći i priznati da su pogriješili. “Tada su službenici javili te riječi gradskim upraviteljima. A oni su se uplašili kad su čuli da su rimski građani. Zato su došli da ih umire, te su ih izveli i zamolili da odu iz grada” (Dj 16:22-40). Tim su postupkom sami upravitelji javno obznanili da Pavao i Sila nisu učinili ništa loše te je utvrđeno da se propovijedanjem ne krši nijedan zakon. Pavao je na taj način želio dati svoj doprinos “u obrani i zakonskom potvrđivanju prava na propovijedanje dobre vijesti” (Flp 1:7).
24-30. prosinca
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | DJELA 17-18
“Propovijedajmo i poučavajmo po uzoru na Pavla”
Dj 17:2, 3, bilješke iz nwtsty
raspravljao: Pavao tim ljudima nije samo prenio dobru vijest nego je objašnjavao ono što je govorio i dokazivao to “na temelju Pisama”, odnosno nadahnutih hebrejskih knjiga svetih spisa. On nije naprosto pročitao neke ulomke iz njih, nego je na temelju njih raspravljao, odnosno poticao ljude na razmišljanje, dok je svoje izlaganje prilagođavao slušateljima. Grčki glagol dialégomai prevodi se kao “razgovarati, raspravljati, diskutirati” i podrazumijeva razmjenu misli sa sugovornicima. Ista se grčka riječ koristi i u Dj 17:17; 18:4, 19; 19:8, 9; 20:7, 9.
dokazujući onim što je napisano: Grčka riječ koja se koristi na ovom mjestu doslovno znači “staviti nešto kraj nečega, uz nešto”. To bi moglo značiti da je Pavao pažljivo uspoređivao mesijanska proročanstva s događajima iz Isusovog života te objašnjavao drugima kako je Isus ispunio ta proročanstva.
Dj 17:17, bilješka iz nwtsty
na trgu: Atenski trg (grčki: agorá) bio je smješten sjeverozapadno od Akropole i prostirao se na površini od otprilike 5 hektara. To nije bilo samo mjesto na kojemu se kupovalo i prodavalo. Taj je trg bio središte atenskog ekonomskog, političkog i kulturnog života. Atenjani su voljeli sastajati se u tom centru društvenog života i sudjelovati u intelektualnim raspravama.
Dj 17:22, 23, bilješka iz nwtsty
Bogu nepoznatome: Grčke riječi Agnóstoi theoí bile su dio natpisa na jednom oltaru u Ateni. Atenjani su se bojali raznih božanstava i zato su gradili brojne hramove i oltare. Čak su napravili oltare i za božanstva koja su predstavljala apstraktne pojmove kao što su Čednost, Glasine, Snaga, Nagovaranje i Sažaljenje. Možda su se bojali da će propustiti odati počast nekom božanstvu i tako pasti u njegovu nemilost, pa su jedan oltar posvetili “Bogu nepoznatome”. Time što su podigli takav oltar, priznali su da postoji Bog o kojem ne znaju ništa. Pavao se dosjetio da taj oltar iskoristi kako bi ljude upoznao s jedinim pravim Bogom — Bogom koji im je dotad bio nepoznat.
Tragajmo za duhovnim blagom
Dj 18:21, bilješka iz nwtsty
ako bude Jehovina volja: Izraz koji ističe koliko je važno uzeti u obzir Božju volju kad god se nešto radi ili se planira raditi. Apostol Pavao bio je toga duboko svjestan (1Ko 4:19; 16:7; He 6:3). I učenik Jakov potaknuo je svoje čitatelje da kažu: “Ako bude Jehovina volja, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono” (Jk 4:15). No takvi izrazi ne bi smjeli biti puke fraze. Svi koji iskreno kažu: “Ako bude Jehovina volja”, moraju se truditi da i postupaju u skladu s njegovom voljom. Takav izraz ne treba uvijek biti glasno izrečen — on se često izgovara samo u srcu. (Vidi i Dj 21:14.)