Lidija — gostoljubiva obožavateljica Boga

JOŠ od drevnih vremena, Božji su se sluge odlikovali gostoljubivošću (1. Mojsijeva 18:1-8; 19:1-3). Gostoljubivost koja dolazi iz iskrena srca, definirana kao “ljubav, naklonost ili dobrohotnost prema strancima”, i danas je oznaka pravog kršćanstva. Ustvari, ona je zahtjev za sve koji žele obožavati Boga na prihvatljiv način (Jevrejima 13:2; 1. Petrova 4:9).

Osoba koja je na primjeran način pokazivala gostoljubivost bila je Lidija. Ona je ‘prisilila’ kršćanske misionare koji su posjetili Filipe da ostanu u njenom domu (Djela apostolska 16:15, St). Iako se Lidija samo nakratko spominje u Pismima, ono malo što je rečeno o njoj može nas ohrabriti. Na koji način? Tko je bila Lidija? Što znamo o njoj?

‘Prodavačica grimiza’

Lidija je živjela u Filipima, glavnom gradu Makedonije. Međutim, ona je bila iz Tijatire, grada u pokrajini Lidiji, u zapadnoj Maloj Aziji. Zbog toga neki smatraju da je “Lidija” nadimak koji je dobila u Filipima. Drugim riječima, ona je bila “Lidijka”, kao što se ženu kojoj je Isus Krist svjedočio moglo nazvati ‘Samarićankom’ (Ivan 4:9). Lidija je prodavala ‘grimiz’ ili proizvode obojene tom bojom (Djela apostolska 16:12, 14, St). Natpisi koje su iskopali arheolozi potvrđuju da su i u Tijatiri i u Filipima postojali izrađivači boja. Moguće je da se Lidija preselila zbog posla, ili da nastavi s privatnim poslom ili kao predstavnica neke obrtničke radnje bojača tkanine iz Tijatire.

Grimizna se boja mogla dobiti iz različitih izvora. Najskuplji način dobivanja bio je vađenjem iz određenih vrsta morskih mekušaca. Prema Marcijalu, rimskom pjesniku iz prvog stoljeća, ogrtač od najboljeg grimiza iz Tira (još jedan centar u kojem se proizvodila ta boja) mogao je koštati i do 10 000 sestercija, odnosno 2 500 denara, a to je bilo jednako radničkoj plaći za 2 500 dana. Očito je da je takva odjeća bila luksuz i da si ju je mogla priuštiti samo manjina. Dakle, Lidija je možda bila imućna. U svakom slučaju, mogla je ponuditi gostoprimstvo apostolu Pavlu i njegovim pratiocima — Luki, Sili, Timoteju a možda i drugima.

Pavlovo propovijedanje u Filipima

Pavao je prvi put stupio u Evropu oko 50. n. e. i započeo propovijedati u Filipima.a Kad je stigao u neki novi grad, Pavao je imao običaj posjetiti sinagogu kako bi najprije propovijedao Židovima i prozelitima koji su se tamo sakupljali. (Usporedi Djela apostolska 13:4, 5, 13, 14; 14:1.) Međutim, prema nekim izvorima, rimski je zakon zabranjivao Židovima da ispovijedaju svoju vjeru unutar “svetih granica” Filipa. Stoga su misionari, nakon što su se tamo zadržali “neko vrijeme”, na Sabat pronašli mjesto pored rijeke izvan grada ‘gdje su držali da se nalazi bogomolja’ (Djela apostolska 16:12, 13, St). To je očito bila rijeka Gangites. Ondje su misionari zatekli samo žene, a jedna od njih bila je Lidija.

“Obožavateljica Boga”

Lidija je “priznavala pravoga Boga [bila “obožavateljica Boga”, NW]”, no vjerojatno je bila židovski prozelit u potrazi za religioznom istinom. Iako je imala unosan posao, Lidija nije bila materijalist. Umjesto toga, odvajala je vrijeme za duhovne stvari. “Gospodin joj otvori srce tako da se prikloni Pavlovim riječima”, i Lidija je prihvatila istinu. Zapravo, “bi krštena ona i dom njezin” (Djela apostolska 16:14, 15, St).

Biblija ne navodi tko su bili drugi članovi Lidijinog kućanstva. Budući da se ne spominje njen suprug, možda je bila neudata ili udovica. Možda se “dom njezin” sastojao od rođaka, no taj se izraz mogao odnositi i na robove ili sluge. U svakom slučaju, Lidija je onima koji su živjeli s njom revno prenosila ono što je naučila. Kako li je morala biti radosna kad su i oni povjerovali i prihvatili pravu vjeru!

“Prisili nas”

Prije nego što su upoznali Lidiju, misionari su možda morali biti zadovoljni sa smještajem koji su sami plaćali. No ona je bila sretna što je mogla ponuditi drugi smještaj. Međutim, činjenica da je morala inzistirati ukazuje da su se Pavao i njegovi pratioci tome donekle opirali. Zašto? Pavao je želio ‘dobru vijest predati badava, tako da se nikako ne posluži svojim pravom’ i da ne bude nekome na teret (1. Korinćanima 9:18, St; 2. Korinćanima 12:14). No Luka je dodao: “Kad bi krštena ona i dom njezin, zamoli nas ovako: ‘Ako ste, dakle, stekli uvjerenje da sam prava vjernica Gospodnja, dođite u moju kuću i tu stanujte!’ I prisili nas na to” (Djela apostolska 16:15, St). Lidiji je najvažnije bilo da ostane vjerna Jehovi, a pružanje gostoprimstva očito je bio dokaz njene vjere. (Usporedi 1. Petrovu 4:9.) Kakvog li izvrsnog primjera! Da li i mi koristimo svoja sredstva kako bismo unapređivali interese dobre vijesti?

Braća u Filipima

Kad su Pavao i Sila bili oslobođeni iz zatvora nakon događaja u vezi s demoniziranom robinjom, vratili su se u Lidijin dom, gdje su zatekli neku braću (Djela apostolska 16:40). Vjernici u novoosnovanoj skupštini u Filipima možda su koristili Lidijin dom kao redovito sastajalište. Logično je zaključiti da je njen dom i dalje bio središte teokratske aktivnosti tog grada.

Pokazalo se da je srdačna gostoljubivost koju je Lidija iskazala u početku bila karakteristična za cijelu skupštinu. Usprkos svom siromaštvu, Filipljani su u nekoliko navrata slali Pavlu potrebne stvari i apostol im je bio zahvalan (2. Korinćanima 8:1, 2; 11:8b, 9; Filipljanima 4:10, 15, 16).

Lidija se ne spominje u poslanici koju je Pavao poslao Filipljanima otprilike 60-61. n. e. Pisma ne otkrivaju što je s njom bilo nakon događaja koji su ispripovijedani u 16. poglavlju Djela apostolskih. Bez obzira na to, čak i kratko spominjanje ove energične žene budi u nama želju da ‘revno njegujemo gostoljubivost’ (Rimljanima 12:13, St). Kako li smo zahvalni što među sobom imamo kršćane poput Lidije! Njihov duh uvelike utječe na to da u skupštinama vlada srdačnost i prijateljstvo, a sve to na slavu Jehovi Bogu.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 28]

Život Židova u Filipima

Židovima i židovskim prozelitima život u Filipima sigurno nije bio lak. Moglo bi biti da je vladalo stanovito antižidovsko raspoloženje, jer je nešto prije Pavlovog posjeta car Klaudije protjerao Židove iz Rima. (Usporedi Djela apostolska 18:2.)

Značajno je da su Pavao i Sila bili silom odvedeni pred gradske upravitelje nakon izlječenja robinje koja je imala duh proricanja. Budući da su sada ostali bez unosnog izvora zarade, njeni su vlasnici iskoristili predrasude svojih sugrađana, tvrdeći: “Ovi ljudi, koji su uz to i Židovi, bune naš grad tim što šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni vršiti.” Zbog toga su Pavao i Sila bili išibani i bačeni u zatvor (Djela apostolska 16:16-24, St, naglašeno od nas). U takvoj je atmosferi bila potrebna hrabrost kako bi se javno obožavalo Jehovu, Boga Židova. No Lidiji očigledno nije smetalo to što je bila drugačija.

[Slike na stranici 27]

Ruševine u Filipima