Neka naše svjetlo stalno svijetli
1 Što je svjetlo? Jedan ga rječnik označava kao “nešto što omogućava vid”. Ali zaista, unatoč svojoj naprednoj tehnologiji, čovjek još uvijek ne može u potpunosti odgovoriti na pitanje koje je Jehova postavio, a koje je zapisano u Jobu 38:24. Da li bismo mogli živjeti bez svjetla? Bez njega ne bismo mogli postojati. Svjetlo je neophodno za fizički vid i Biblija nam kaže da je u duhovnom smislu ‘Bog svjetlo’ (1. Iv. 1:5, St). Mi u potpunosti ovisimo o Onome koji “nas obasja” (Ps. 118:27).
2 To je točno u fizičkom smislu ali još i više u duhovnom. Kriva religija je zavodila narodne mase, ostavljajući ih u duhovnoj tami, da ‘pipkaju kao slijepci zid’ (Iza. 59:9, 10). Potaknut svojom nenadmašivom ljubavlju i samilošću, Jehova ‘šalje svoje svjetlo i istinu’ (Ps. 43:3). Odazvali su se doslovno milijuni onih koji imaju cijenjenje, dolazeći ‘iz tame u njegovo divno svjetlo’ (1. Petr. 2:9, St).
3 Isus Krist igra vitalnu ulogu u donošenju ovog svjetla na svijet. On je rekao: “Ja, svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji u me vjeruje ne ostane u tami” (Ivan 12:46, St). Sve svoje vrijeme, energiju i sredstva usmjerio je na obznanjivanje svjetla istine. Putovao je po cijeloj svojoj domovini, propovijedajući i poučavajući u gotovo svakom gradu i selu. Trpio je nemilosrdno progonstvo sa svih strana, ali je ostao nepokolebljiv na svom zadatku da širi svjetlo istine.
4 Isus se usredotočio na odabiranje, obučavanje i organiziranje učenika, sa specifičnim ciljem u mislima. U Mateju 5:14-16 (NW) čitamo njegove upute njima: “Vi ste svjetlo svijeta. (...) Neka vaše svjetlo svijetli pred ljudima, da mogu vidjeti vaša vrsna djela i dati slavu vašem Ocu koji je na nebesima.” Baš poput Isusa, oni su trebali biti “svjetlila u svijetu”, šireći svjetlo istine nadaleko i naširoko (Fil. 2:15, NW). Oni su radosno prihvatili tu odgovornost, gledajući na to kao na svoju primarnu svrhu u životu. Kratko vrijeme nakon toga, Pavao je mogao reći da se dobra vijest propovijedala “svoj tvari pod nebom” (Kol. 1:23). Cijela kršćanska skupština bila je ujedinjena u izvršavanju tog velikog djela.
5 Mi bismo danas trebali biti zahvalni što smo došli među one koji su ‘odbacili sva djela tamna’ (Rim. 13:12, 13). Možemo pokazati svoje cijenjenje time što oponašamo primjer koji su postavili Isus i vjerni kršćani u prošlosti. Potreba da drugi čuju istinu sada je hitnija i kritičnija nego ikad u ljudskoj povijesti. Niti jedna druga aktivnost ne može se usporediti s tim djelom po njegovoj hitnosti i dalekosežnim koristima.
6 Kako možemo svijetliti kao svjetlila? Primarni način na koji možemo pustiti našu svjetlost da svijetli jest da sudjelujemo u djelu propovijedanja Kraljevstva. Svaka skupština ima redovite, organizirane pripreme za propovijedanje na dodijeljenom joj području. Ogromne količine najrazličitije literature stavljene su na raspolaganje na mnogim jezicima. Opsežno obrazovanje pruža se preko sastanaka a pomoć u osobnom obučavanju drugih nude oni koji su iskusni. Mogućnosti sudjelovanja pružene su muškarcima, ženama, starijima, pa čak i djeci. Svaki pojedinac u skupštini pozvan je sudjelovati u bilo kojoj mjeri u kojoj mu to mogućnosti i okolnosti dozvoljavaju. Sve aktivnosti skupštine usmjerene su na propovijedanje, s pripremama da se pomogne svakom članu sudjelovati na neki način. Redovito, blisko druženje sa skupštinom najbolji je način da se osiguramo da naše svjetlo nastavi svijetliti.
7 Možemo svijetliti na načine koji možda ne uključuju svjedočenje riječima. Pažnju drugih možemo privući jednostavno svojim ponašanjem. To je Petar imao na umu kada je potaknuo: “A vladajte se dobro medju neznabošcima, da bi (...) vidjevši vaša dobra djela, hvalili Boga u dan pohodjenja” (1. Petr. 2:12). Mnogi prosuđuju djelo ili neku organizaciju po ponašanju onih koji su s njome povezani. Kada promatrači zapaze ljude koji su moralno čisti, pošteni, miroljubivi i podložni zakonu, oni gledaju na te ljude kao na drugačije i zaključuju da oni žive po mjerilima koja su na mnogo višoj razini od onih koje slijedi većina. Tako muž pušta da njegovo svjetlo svijetli kada poštuje svoju ženu i kada se brine za nju na ljubazan način; supruga čini to isto kada poštuje poglavarstvo svoga muža. Djeca se pokazuju drugačijom kada slušaju svoje roditelje i izbjegavaju spolni nemoral i upotrebu droga. Namještenika koji savjesno radi svoj posao, koji je pošten i obziran prema drugima, visoko se cijeni. Pokazujući ove kršćanske osobine, puštamo naše svjetlo da svijetli, preporučujući naš način života drugima.
8 Propovijedanje je govorenje drugima o onome što smo naučili iz Božje riječi. To se čini s podija, na vratima, ali to nikako nije ograničeno samo na te prilike. Naše dnevne aktivnosti dovode nas u kontakt s mnogim ljudima. Koliko puta dnevno razgovaraš sa svojim prvim susjedima? Koliko često netko pokuca na tvoja vrata? Koliko različitih ljudi sretneš kada si u kupovini, kada se voziš autobusom ili dok radiš na svjetovnom poslu? Ako si mlada osoba u školi, možeš li izbrojiti s koliko pojedinaca razgovaraš svaki dan? Prilike za razgovor s drugima gotovo su neograničene. Sve što trebaš učiniti jest imati nekoliko biblijskih misli na umu, imati pri ruci Bibliju i neke traktate i preuzeti inicijativu da nešto kažeš kada ti se ukaže prilika.
9 Iako je neformalno svjedočenje prilično jednostavno, nekima je nelagodno započeti. Možda su šutljivi, tvrdeći kako su previše stidljivi ili previše nervozni da bi prišli nepoznatima. Možda se boje da će privući pažnju na sebe ili da će naići na grubu reakciju. Oni koji su iskusni u neformalnom svjedočenju mogu ti reći da rijetko postoji razlog za zabrinutost. Drugi su u biti isti kao i mi; imaju iste potrebe, osjećaju iste brige i žele iste stvari sebi i svojim obiteljima. Većina će ljubazno reagirati na veseli smiješak ili prijateljski pozdrav. Da bi započeo, možda trebaš ‘sakupiti hrabrost’ (1. Sol. 2:2, NW). Međutim, kada jednom kreneš možeš biti iznenađen i oduševljen rezultatima.
10 Blagoslovljeni smo kada puštamo da naše svjetlo svijetli: Evo nekih primjera okrepljujućih iskustava koja su rezultat neformalnog svjedočenja: Jedna je 55-godišnja gospođa pokušavala prijeći ulicu. Baš kada ju je skoro udario automobil, sestra ju je zgrabila za ruku i povukla na sigurno, riječima: “Molim vas, pazite. Živimo u opasnim vremenima!” Tada je objasnila zašto su vremena tako opasna. Gospođa je zapitala: “Da li ste vi Jehovin svjedok?” Budući da je već nabavila jednu našu knjigu od svoje sestre, gospođa se željela sastati s nekim od Jehovinih svjedoka i ovaj joj je susret to omogućio.
11 Jedna je sestra započela razgovor sa ženom u čekaonici kod doktora. Žena je pažljivo slušala i tada rekla: “Neko sam vrijeme dolazila u kontakt s Jehovinim svjedocima; ali ako ikada u budućnosti zaista postanem Jehovin svjedok, to će onda biti zbog onoga što ste mi upravo rekli. Dok vas se sluša kao da se počinje vidjeti svjetlo na mračnom mjestu.”
12 Jedan dobrohotan postupak može biti stepenica u pomaganju drugima da upoznaju istinu. Dok su se vraćale iz službe propovijedanja dvije su sestre primijetile jednu stariju ženu koja je izgledala bolesno, kako izlazi iz autobusa. Zaustavile su se i upitale gospođu da li joj treba pomoć. Ona je bila toliko iznenađena zbog toga što su dvije potpuno nepoznate osobe pokazale interes za nju da je inzistirala na tome da dozna što ih je potaklo na tako ljubaznu gestu. To je otvorilo vrata za svjedočenje. Gospođa je spremno dala svoju adresu i srdačno ih pozvala da je posjete. Započet je studij. Uskoro je gospođa počela pohađati sastanke i sada istinu prenosi drugima.
13 Jedna starija sestra koristi prednosti svjedočenja rano ujutro na mjesnoj plaži. Ona susreće domaćice, dadilje, bankovne službenike i druge koji ujutro šeću uz more. Ona vodi biblijske studije sjedeći na klupama pored mora. Nekoliko je ljudi od nje upoznalo istinu i sada su Jehovini svjedoci.
14 Na svom svjetovnom poslu, jedna je sestra čula kolegicu kako govori o političkoj stranci za koju vjeruje da će riješiti svjetske probleme. Sestra je počela govoriti, iznoseći obećanja o onome što će Božje Kraljevstvo učiniti. Taj razgovor na poslu vodio je do redovitog biblijskog studija na domu i konačno su gospođa i njezin suprug postali Svjedoci.
15 Nikada ne zaboravi da si Svjedok! Kada je Isus opisao svoje učenike kao “svjetlo svijeta”, ukazao je na to da bi oni trebali pomagati drugima da izvuku korist iz duhovnog prosvjetljenja Božje riječi. Ako primjenjujemo Isusov savjet, kako ćemo gledati na našu službu?
16 Kada traže posao, neki ljudi izabiru posao sa skraćenim radnim vremenom. Oni ograničavaju vrijeme i napore koje će uložiti u njega zato što više vole koristiti većinu svog vremena za aktivnosti koje smatraju vrednijima i korisnijima. Da li mi slično gledamo na našu službu? Čak ako možda osjećamo obavezu i čak smo spremni odvojiti nešto vremena za službu, da li bi naš primaran interes trebao biti negdje drugdje?
17 Uviđajući da ne postoji nešto kao kršćanin “sa skraćenim radnim vremenom”, predali smo se Jehovi, ‘odrekli smo se sebe’ i pristali slijediti Isusa “neprekidno” (Mat. 16:24, NW). Naša je želja da nastavimo biti ‘srčani’, koristeći svaku mogućnost da puštamo naše svjetlo da svijetli kako bismo doprli do ljudi gdje god oni bili (Kol. 3:23, 24). Moramo se odupirati svjetovnim stavovima, održavati revnost kao na početku i pobrinuti se da naše svjetlo nastavi briljantno svijetliti. Neki su možda dozvolili da im revnost ohladi i da njihovo svjetlo postane samo malen sjaj, jedva vidljiv s male udaljenosti. Takva osoba možda treba obnoviti izgubljenu revnost za službu.
18 Neki su možda skloni suzdržavati se zato što je naša poruka za mnoge nepopularna. Pavao je govorio o tome da je poruka o Kristu bila “ludost onima koji ginu” (1. Kor. 1:18). Međutim, bez obzira na to što drugi rekli, on je snažno izjavio: “Ne stidim [se] evangjelja Kr[i]stova” (Rim. 1:16). Onaj tko se stidi osjeća se inferiorno ili bezvrijedno. Kako je uopće moguće da se stidimo kada govorimo o Vrhovnom Suverenu univerzuma i divnim pripremama koje je učinio za našu vječnu sreću? Nezamislivo je da bismo se osjećali inferiorni ili bezvrijedni dok te istine govorimo drugima. Umjesto toga, trebali bismo se osjećati potaknuti da učinimo najviše što možemo, pokazujući svoje uvjerenje da se ‘nemamo što stidjeti’ (2. Tim. 2:15).
19 Svjetlo istine koje sada svijetli u zemljama širom svijeta srdačno nudi nadu u vječni život u rajskom novom svijetu. Pokažimo da smo uzeli k srcu opomenu da pustimo naše svjetlo da stalno svijetli! Ako to činimo, imat ćemo razlog za radost, baš kao učenici koji su svaki dan “nastavili bez prestanka poučavati i objavljivati dobru vijest o Kristu, Isusu” (Dj. ap. 5:42, NW).