Oslobođeni smo zahvaljujući nezasluženoj dobroti

1, 2. Zašto Jehovini svjedoci često koriste riječi iz Rimljanima 5:12?

KAD bi te netko zamolio da napraviš popis biblijskih redaka koje Jehovini svjedoci dobro znaju i često koriste, bi li se Rimljanima 5:12 našao pri vrhu tvog popisa? Vjerojatno si puno puta nekome pročitao riječi: “Kao što je preko jednog čovjeka grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili.”

² Taj se redak više puta navodi i u knjizi Što Biblija doista uči? Budeš li proučavao tu knjigu sa svojom djecom ili nekom zainteresiranom osobom, riječi iz Rimljanima 5:12 razmatrat ćete u 3, 5. i 6. poglavlju, kad budete govorili o Božjem naumu sa Zemljom, otkupnini i stanju mrtvih. No koliko se često sjetiš tog retka kad razmišljaš o svom osobnom odnosu s Jehovom, svojim postupcima i budućnosti?

 3. S kojom se činjenicom o grijehu moramo pomiriti?

³ Naravno, svi mi moramo prihvatiti činjenicu da smo grešnici. Svaki dan u nečemu pogriješimo. No Biblija nam jamči da se Bog sjeća da smo prah i da je spreman iskazati nam milosrđe (Psal. 103:13, 14). Isus je u svoju uzornu molitvu uključio i riječi: “Oprosti nam grijehe naše” (Luka 11:2-4). Dakle, nemamo razloga stalno se u mislima vraćati na greške koje nam je Bog oprostio. Ali dobro je podsjetiti se na temelju čega nam Jehova oprašta grijehe.

4, 5. (a) Što nam pomaže da bolje razumijemo smisao riječi iz Rimljanima 5:12? (b) Na što se odnosi izraz “nezaslužena dobrota” spomenut u Rimljanima 3:24?

⁴ Osim značajnih riječi apostola Pavla zapisanih u Rimljanima 5:12, važne informacije o oproštenju grijeha doznajemo i iz drugih poglavlja te poslanice, posebno iz šestog. One nam pomažu razumjeti što Jehovi služi kao temelj za praštanje grijeha. U 3. poglavlju čitamo: “Svi su sagriješili (...), a dar je to što su njegovom nezasluženom dobrotom proglašeni pravednima zbog toga što su oslobođeni otkupninom koju je platio Krist Isus” (Rim. 3:23, 24). Na što je Pavao mislio kad je spomenuo “nezasluženu dobrotu”? Upotrijebio je grčku riječ koja, prema jednom priručniku, ukazuje na “uslugu koju netko učini drage volje i pritom ne traži niti očekuje da će išta dobiti zauzvrat”. Osoba koja prima tu uslugu nije ju ničime zaslužila.

⁵ Bibličar John Parkhurst napisao je: “Kad se koristi u povezanosti s Bogom ili Kristom, ta se grčka riječ vrlo često odnosi na dragovoljnu i nezasluženu milost odnosno na dobrotu koju su oni iskazali da bi otkupili i spasili čovječanstvo.” Stoga izraz “nezaslužena dobrota”, koji se koristi u prijevodu Novi svijet, točno prenosi smisao izvorne riječi. No kako je Bog pokazao tu nezasluženu dobrotu? I kako je to povezano s našom nadom i našim odnosom s Jehovom? Pogledajmo.

 6. Kome Božja nezaslužena dobrota donosi blagoslove i koji su to blagoslovi?

⁶ Kad Biblija kaže da je “preko jednog čovjeka grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt”, ona govori o Adamu. Tako je “zbog prijestupa jednog čovjeka smrt kraljevala”. Pavao je dodao da se “obilje [Božje] nezaslužene dobrote” očitovalo “preko jednoga, Isusa Krista” (Rim. 5:12, 15, 17). Ta nezaslužena dobrota donijela je blagoslove cijelom čovječanstvu. Božja Riječ kaže da će “poslušnošću jednoga [to jest Isusa] mnogi postati pravedni”. Zapravo, zahvaljujući Božjoj nezasluženoj dobroti ljudi mogu “dobiti vječni život preko Isusa Krista” (Rim. 5:19, 21).

 7. Zašto se može reći da je otkupnina izraz Božje dobrote i nezaslužen dar?

⁷ Jehova nije bio dužan poslati svog Sina na Zemlju da plati otkupninu. Grešni, nesavršeni ljudi nisu sami po sebi ničime zaslužili sve ono što su Bog i Isus učinili kako bi osigurali otkupninu i omogućili im oproštenje grijeha. Dakle, to što nam Bog prašta grijehe i pruža priliku da živimo vječno zapravo je izraz dobrote koju nismo zavrijedili. Trebali bismo duboko cijeniti taj dar te svojim načinom života iz dana u dan to i pokazivati.

 8. Koje pogrešno gledište o svojim grijesima imaju neki?

⁸ Budući da smo nesavršeni Adamovi potomci, skloni smo činiti greške, postupati neispravno, griješiti. No nipošto ne bismo smjeli Božju nezasluženu dobrotu uzimati zdravo za gotovo i razmišljati: “Čak i ako učinim nešto neispravno, nešto što Bog smatra grijehom, ne moram se brinuti. Jehova će mi oprostiti.” Nažalost, neki su kršćani tako razmišljali čak i dok su neki od apostola još bili živi. (Pročitaj Judu 4.) Možda mi ne bismo nikad takvo što rekli. No možda je sjeme takvog neispravnog načina razmišljanja već u nama ili ga netko drugi može posijati u naše srce i potaknuti da raste.

9, 10. U kom su smislu Pavao i drugi kršćani bili oslobođeni grijeha i smrti?

⁹ Pavao je istaknuo da moramo odlučno odbaciti razmišljanje poput ovog: “Ma Bog me razumije. On će prijeći preko mojih loših postupaka.” Zašto nije dobro tako razmišljati? Zato što su kršćani, kako je Pavao objasnio, “umrli grijehu”. (Pročitaj Rimljanima 6:1, 2.) Kako su mogli “umrijeti grijehu” ako su još uvijek bili živi na Zemlji?

¹⁰ Bog je Pavlu i drugim kršćanima iz tog doba na temelju otkupnine oprostio grijehe, pomazao ih svetim duhom i pozvao da budu njegovi duhovni sinovi. Tako su dobili nebesku nadu. Znali su da, ako ostanu vjerni do kraja, imaju priliku živjeti na nebu i vladati s Kristom. Pavao je za njih mogao reći da su umrli grijehu iako su još bili živi i služili Bogu na Zemlji. Kako bi istaknuo koliko se njihov život promijenio, poslužio se primjerom Isusa. On je umro kao čovjek i potom uskrsnuo na nebo kao besmrtno duhovno biće. Smrt više nije imala vlast nad njime. I pomazani su kršćani u prenesenom smislu umrli. Njihov život više nije bio isti kao prije. Više nisu udovoljavali prohtjevima i željama svog grešnog tijela. Raskrstili su sa svojim starim načinom života. Zato je Pavao rekao da mogu smatrati sebe “mrtvima grijehu, a živima Bogu po Kristu Isusu” (Rim. 6:9, 11).

11. U kom smo smislu mi koji se nadamo vječnom životu u raju “umrli grijehu”?

¹¹ A kako je s nama danas? Prije nego što smo postali kršćani, često smo griješili te možda nismo ni uviđali da su u Božjim očima naši postupci neispravni, pa čak i zli. U nekom smislu, bili smo “robovi nečistoći i bezakonju”, odnosno “robovi grijeha” (Rim. 6:19, 20). Zatim smo upoznali biblijsku istinu, promijenili svoj život, predali se Bogu i krstili. Otada se trudimo biti “od srca (...) poslušni” Bogu te se držati njegovih učenja i mjerila. Kako to Biblija slikovito opisuje, bili smo “oslobođeni od grijeha” i postali smo “robovi pravednosti” (Rim. 6:17, 18). Stoga se i za nas može reći da smo “umrli grijehu”.

12. Koju odluku svatko od nas mora donijeti?

¹² A sada razmisli o sebi u svjetlu ovih Pavlovih riječi: “Ne dajte da grijeh kraljuje u vašem smrtnom tijelu, pa da slušate želje tijela” (Rim. 6:12). Ako bismo činili sve na što nas navodi nesavršeno tijelo, tada bismo dopustili da grijeh kraljuje nad nama. Budući da o nama ovisi hoćemo li to dopustiti, postavlja se pitanje: Što zapravo želimo u svom srcu? Upitaj se: Dozvolim li ponekad svom nesavršenom tijelu ili umu da me odvuku u krivom pravcu pa se prepustim neispravnim željama? Ili pak takve želje sasiječem u korijenu i tako pokažem da sam doista “mrtav grijehu”, a “živ Bogu po Kristu Isusu”? U konačnici, kako ćemo postupiti ovisi o tome koliko cijenimo nezasluženu dobrotu koju nam Bog iskazuje time što nam prašta grijehe.

13. Što nam jamči da je moguće pobijediti u borbi protiv grijeha?

¹³ “Plod” koji su Jehovini sluge donosili prije nego što su upoznali i zavoljeli Boga te mu počeli služiti za njih je stvar prošlosti. Nekad su možda činili stvari kojih se sada stide i zbog kojih bi zaslužili smrt (Rim. 6:21). No oni su se promijenili. Tako je bilo i s mnogima u Korintu kojima je pisao Pavao. Neki su bili idolopoklonici, preljubnici, homoseksualci, lopovi, pijanice i slično. No bili su “oprani” i “posvećeni” (1. Kor. 6:9-11). Slično iskustvo vjerojatno su imali i neki članovi skupštine u Rimu. Njima je Pavao pod nadahnućem svetog duha napisao: “Ne predajte svoje udove grijehu da budu oružje nepravde, nego predajte sebe Bogu kao oživjeli iz mrtvih i svoje udove predajte Bogu da budu oružje pravde” (Rim. 6:13). Pavao je bio siguran da oni mogu ostati duhovno čisti te i dalje uživati blagoslove koje donosi Božja nezaslužena dobrota.

14, 15. Kako možemo pokazati da želimo od srca biti poslušni Bogu?

¹⁴ Slično je i danas. Neka braća i sestre nekad su možda bili poput Korinćana. No i oni su se promijenili. Ostavili su za sobom grešan način života i bili su “oprani”. U kojoj god da si mjeri ti morao promijeniti svoj život kad si upoznao istinu, dobro je da se pitaš kakav je sada tvoj odnos s Bogom. Sad kad znaš da ti Bog iskazuje nezasluženu dobrotu i prašta grijehe, daješ li sve od sebe kako ne bi više “predavao svoje udove grijehu”? Da li “predaješ sebe Bogu” budući da si “oživio iz mrtvih”?

¹⁵ To svakako znači da nećemo namjerno činiti ozbiljne grijehe kakve su činili neki Korinćani. Inače ne bismo mogli iskreno reći da smo prihvatili Božju nezasluženu dobrotu te da grijeh više ne vlada nama. No jesmo li jednako odlučni od srca biti poslušni Bogu tako da dajemo sve od sebe kako bismo se klonili i grijeha koje neki smatraju manje ozbiljnima? (Rim. 6:14, 17).

16. Kako znamo da nije dovoljno izbjegavati samo ozbiljne grijehe?

¹⁶ Uzmimo za primjer apostola Pavla. Možemo biti sigurni da on nije činio teške grijehe navedene u 1. Korinćanima 6:9-11. Ipak, priznao je da i on griješi. Napisao je: “Ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijehu. Jer ne razumijem što radim. Naime, ne činim ono što želim, nego ono što mrzim, to činim” (Rim. 7:14, 15). Dakle, Pavao je i neke druge postupke smatrao grijehom te se borio protiv loših sklonosti. (Pročitaj Rimljanima 7:21-23.) Ugledajmo se na njega i dajmo sve od sebe kako bismo bili “od srca (...) poslušni” svom Bogu.

17. Zašto želiš biti pošten i govoriti istinu?

¹⁷ Naprimjer, znamo da svaki kršćanin mora biti pošten i govoriti istinu. (Pročitaj Mudre izreke 14:5; Efežanima 4:25.) Sotona je “otac laži”. Ananiju i njegovu ženu laž je koštala života. Mi ne želimo postupati poput njih, nego se klonimo laganja (Ivan 8:44; Djela 5:1-11). No je li to dovoljno? Ako smo istinski zahvalni za Božju nezasluženu dobrotu, bit ćemo pošteni i u drugim pogledima.

18, 19. Zašto se može reći da biti pošten ne znači samo ne govoriti čiste laži?

¹⁸ Lagati znači govoriti neistinu. Naravno, Jehova od svojih slugu očekuje da ne govore laži, no on želi da njihovo poštenje ide i puno dalje od toga. On je starim Izraelcima rekao: “Budite sveti, jer sam svet ja, Jehova, Bog vaš!” Zatim je naveo što konkretno znači biti svet. Između ostaloga, kazao im je: “Ne kradite, ne lažite i ne varajte svoga bližnjega” (3. Mojs. 19:2, 11). Nažalost, to što netko pazi da nikad ne kaže čistu laž ne znači da ponekad neće obmanuti ili prevariti druge.

¹⁹ Naprimjer, neki bi zaposlenik mogao reći svom šefu ili kolegama da sutra neće moći doći na posao ili da treba otići ranije zato što mora “kod doktora”. No možda “ići kod doktora” zapravo znači samo na brzinu podići nalaz ili uputnicu. Pravi razlog izostanka s posla ustvari je to što želi ranije krenuti na godišnji ili odvesti obitelj na plažu. Strogo uzevši, on je rekao istinu kad je rekao da ide liječniku. No je li bio pošten ili je ipak “prevario svoga bližnjega”? Možda su ti poznati i drugi slični primjeri kako neki svjesno obmanjuju druge. Možda time žele izbjeći kaznu ili profitirati na tuđi račun. No čak i ako ne kažu čistu laž, da li se drže Božje zapovijedi: “Ne varajte svoga bližnjega”? Dobro je razmisliti i o riječima iz Rimljanima 6:19, gdje stoji: “Dajte svoje udove za robove pravednosti, što vodi u svetost.”

20, 21. U kojoj bi mjeri cijenjenje Božje nezaslužene dobrote trebalo utjecati na naš život?

²⁰ Poanta svega je sljedeće: Ako cijenimo Božju nezasluženu dobrotu, nećemo se kloniti samo preljuba, opijanja i drugih grijeha koje su činili neki od Korinćana. Nećemo izbjegavati samo spolni nemoral nego i zabavu koja je prožeta njime. Želimo li “dati svoje udove za robove pravednosti”, nećemo se opijati, ali nećemo ni piti do te mjere da smo gotovo pijani. Možda ćemo morati uložiti velik trud da bismo se borili protiv takvih loših sklonosti, ali to je borba u kojoj možemo pobijediti.

²¹ Dakle, cilj nam je kloniti se teških grijeha, ali i postupaka koji se na prvi pogled ne čine toliko loši. Iako nam to neće uvijek poći za rukom, trebamo se truditi, poput Pavla. On je svoju braću potaknuo: “Ne dajte da grijeh kraljuje u vašem smrtnom tijelu, pa da slušate želje tijela” (Rim. 6:12; 7:18-20). Time što se borimo protiv grijeha svake vrste, pokazujemo da iskreno cijenimo nezasluženu dobrotu koju nam je Bog iskazao preko Krista.

22. Što očekuje one koji djelima pokazuju da su zahvalni Bogu na njegovoj nezasluženoj dobroti?

²² Bog nam je zbog svoje nezaslužene dobrote oprostio grijehe koje smo činili u prošlosti, a spreman nam je opraštati i ubuduće. Pokažimo da smo mu zahvalni na tome tako da se trudimo pobijediti svaku sklonost da činimo ono što drugi možda smatraju sitnim grijesima. Ističući kakva nas divna nagrada čeka, Pavao je napisao: “Sada, kad ste oslobođeni od grijeha i postali ste robovi Božji, plod koji donosite jest svetost, što vodi u vječni život” (Rim. 6:22).