Kako mi možemo nesebično odgovoriti na Božju ljubav?

1, 2. Što se traži od nas da bi odgovorili na nesebično pokazivanje Božje ljubavi?

JEHOVA je uistinu ljubav u osobi. U prethodnom članku nam je bilo predočeno koliko su mnogobrojni dokazi njegove ljubavi. Također smo razumjeli kako su Mojsije, David i Isus Krist nesebično odgovorili na dokaze Božje ljubavi. Zar ne bi svaki Jehovin svjedok trebao željeti jednako postupati? Svakako!

² Što pretpostavlja nesebično odgovoriti na izraze Božje ljubavi? Mi bismo mu morali dati prvo mjesto u svom životu, ljubeći ga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom (Marko 12:29, 30). To znači usmjeriti se prema Jehovi Bogu, imati s njim srdačan, osobni odnos. Želimo li razgovarati s našim nebeskim Ocem u molitvi? Ustrajemo li u svojim molitvama, neprestano se moleći? Žurimo li se kad molimo? Ili smo ponekad čak prezaposleni da bismo se molili? (Rimljanima 12:12; 1. Solunjanima 5:17). Obraćamo li pažnju na Jehovu, pripisujemo li njemu i njegovoj organizaciji čast za sve što smo možda postigli? (1. Korinćanima 3:7; 4:7). Da, imamo li jednako stajalište kao psalmist, koji je u vezi s Bogom rekao: “Sedam puta na dan tebe hvalim” (Psalam 119:164, St).

3. Kako možemo prilikom zajedničkog druženja pokazati da li odgovaramo nesebično na Božju ljubav?

³ Da li nesebično odgovaramo na Božju ljubav ili ne, vidljivo je kod naših zajedničkih druženja. Razgovaramo li tada o svjetovnim ili duhovnim temama? To ne znači da se svaki puta kad smo zajedno s kršćanima trebamo baviti dubokim proučavanjem Biblije. Ali, sigurno je da možemo razgovarati o nekim zanimljivim točkama u vezi naše vjere. Mogli bismo naprimjer ispričati neko iskustvo iz službe propovijedanja, povesti razgovor o nekom od naših obljubljenih biblijskih citata ili ispričati kako smo upoznali istinu, te navesti dokaze Jehovinog blagoslova i njegove skrbi pune ljubavi.

4. Koje stajalište trebamo zauzeti ako nas se previdjelo obzirom na određenu službenu prednost?

⁴ I u jednoj drugoj situaciji može se pokazati koliko je veliko naše cijenjenje Božje ljubavi, naime, ako nas se previdjelo u dodjeli neke službene prednosti u Jehovinoj organizaciji. Kako reagiramo na to? Ako smo u prvom redu zainteresirani za Jehovinu čast, priznat ćemo da će on najvjerojatnije biti jednako slavljen ako se nekome drugome povjeri dotična službena prednost. (Usporedi Luka 9:48.) No, ako bismo neumjesno razmišljali o vlastitoj prednosti i imenu, možda bismo se ožalostili mišlju da nas se, prema našem shvaćanju, previdjelo. Mi trebamo misliti na to da nas Jehova ljubi i da on možda čak zna kako trenutno ne bismo mogli nositi teret određene teokratske odgovornosti. Možda nas on bogato blagoslivlje u nekom drugom pogledu i takvo pokazivanje njegove ljubavi treba nam pomoći da sačuvamo duhovnu ravnotežu (Priče Salamunove 10:22).

Ljubiti pravednost, mrziti bezakonje

5. Kako trebaju na naše ponašanje utjecati dokazi Božje ljubavi?

⁵ Pokazivanje Božje ljubavi treba nas potaknuti da oponašamo Krista time da ljubimo pravednost, a mrzimo bezakonje (Jevrejima 1:9). Točno je da mi to ne možemo raditi kao Isus, na savršen način. Ipak, možemo si postaviti za cilj da budemo sveti, pošteni i vjerni zakonu koliko nam to dozvoljavaju naše nesavršene okolnosti. Pri tome moramo ne samo razvijati ljubav prema pravednim i dobrim stvarima, nego i mržnju ili nesklonost, odnosno odvratnost prema zlu. Apostol Pavao je to ovako izrazio: “Mrzite zlo, čvrsto se držite dobra” (Rimljanima 12:9, NW). “Mrziti” je vrlo jaka riječ, a znači “osjećati krajnju odvratnost prema nečemu” (Webster’s New Collegiate Dictionary).

6. Čime se možemo oboružati protiv iskušenja koja nam priređuje svijet, naše grešno tijelo ili Đavo?

⁶ Što će nam pomoći da se čuvamo od iskušenja koja nam priređuje svijet, naše grešno tijelo ili Đavo? Lojalnost prema Jehovi Bogu. On nas poziva riječima: “Budi mudar, sine moj i obraduj mi srce, da mogu odgovoriti onome koji mi se ruga” (Poslovice 27:11, NW). Da, lojalnost prema Jehovi motivirat će nas na mudro postupanje i da mrzimo ono što on mrzi. Osim toga, koliko bi god ugodno ili uzbudljivo izgledalo prestupanje nekog Božjeg zakona, ipak si moramo uvijek iznova reći da se ne isplati (Galaćanima 6:7, 8). Čovječje je srce lukavo, izdajničko i prepredeno, kako to doznajemo iz Jeremije 17:9. Kršćansko srce ljubi što je dobro, lijepo i čisto. Ali, grešne sklonosti doprinesu ponekad da ono poželi i nešto zlo. Poput srca Izraelaca koji su obožavali Jehovu, a ipak je njihovo idolopoklonstvo bilo na “visini”, i naše bi vlastito srce moglo biti sebično i prepredeno (1. Carevima 22:43; 5. Mojsijeva 12:2). Naše nesavršeno srce možda traži isprike, i može nas navesti u iskušenje. Možda pokušava umanjiti težinu pogreške koju smo učinili. Ili nas možda pokušava uvjeriti kako je svaka kazna samo prolaznog karaktera.

7. Zašto bismo se trebali čuvati težnje za nečim zlim?

⁷ U znak cijenjenja Božje ljubavi trebamo se čuvati težnje za nečim zlim, primjerice naginjanja na spolni nemoral, bilo da smo samci ili oženjeni. Ono što je u početku izgledalo kao bezazleno udvaranje često je dovelo do toga da se dvoje kršćanina osjećalo toliko privučenima da su sagriješili, pa su morali biti isključeni. Takvim su iskušenjima podlegli čak i starješine, koji bi trebali biti besprijekorni uzori stadu! (Usporedi 1. Carevima 15:4, 5.)

8. U kom pogledu nam primjer apostola Pavla služi kao opomena, i kako je moguće predočiti tu poteškoću?

⁸ Promotrimo apostola Pavla, koji je bio blagoslovljen nadnaravnim vizijama i moćima, a posjedovao je i dar božanske inspiracije. Ali, da bi mogao pobijediti u borbi protiv svojih grešnih naginjanja, morao je biti svoje tijelo, to jest podvrgnuti ga strogom postupanju. Zar se mi onda smijemo zadovoljiti s manjim naprezanjima? (Rimljanima 7:15-25; 1. Korinćanima 9:27). To je tako kao da sjedimo u malom čamcu na vesla u rijeci s jakim strujama i bivamo tjerani prema slapu. Da bismo spriječili nesreću, moramo svim snagama veslati uz rijeku, protiv jakih struja. Možda izgleda da nećemo baš daleko stići, ali tako dugo dok se naprežemo svim snagama, nećemo se sunovratiti niz slap i izgubiti život. Tako bi nas ljubav koju nam Jehova pokazuje, sigurno trebala navesti da se naprežemo svim snagama da mu budemo lojalni, time da mrzimo bezakonje, a ljubimo pravednost.

Pokazuj bratsku ljubav

9. Što je apostol Ivan rekao o ljubavi prema našoj braći?

⁹ Pokazivanje Božje ljubavi treba nas navesti da ljubimo našu braću, kako je Isus Krist ljubio svoje učenike (Ivan 13:1). S tim u vezi u potpunosti odgovara ono što je rekao apostol Ivan: “U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga” (1. Ivanova 4:10, 11, St). Da, Isus je objasnio da će se njegovi sljedbenici poznati po međusobnoj ljubavi (Ivan 13:34, 35).

10, 11. Koje načine imamo za pokazivanje bratske ljubavi?

¹⁰ Mi znamo da kršćani trebaju pokazivati bratsku ljubav. Ipak, nije naopako prisjetiti se različitih načina međusobnog pokazivanja te ljubavi slične Kristovoj. Takva nam ljubav pomaže ukloniti rasne i nacionalne razlike, također razlike u obrazovanju, kulturi i po pitanju zarade. Osim toga, bratska ljubav potiče nas na posjećivanje sastanaka. Ako uistinu ljubimo našu braću, nećemo dozvoliti da nam neugodno vrijeme ili neko lako tjelesno neraspoloženje oduzme radost druženja s njima i sudjelovanja u izmjeni ohrabrenja (Rimljanima 1:11, 12). I ne samo to, bratska ljubav će nas navesti da se dobro pripremamo za sastanke i da revno sudjelujemo na njima, kako bismo se mogli međusobno poticati na ljubav i uzorna djela (Jevrejima 10:23-25).

¹¹ A kako je s pomaganjem našoj braći u službi propovijedanja? Primijećeno je da starješine i sluge pomoćnici često idu zajedno ili sami u službu od kuće do kuće, iako bi im uz malo planiranja bilo moguće da pozovu objavitelje Kraljevstva kojima je potrebna pomoć u službi propovijedanja. Ako starješine i sluge pomoćnici pokažu u tom pogledu ljubav, njihova se služba propovijedanja dvostruko isplati. I zašto ne bi novog objavitelja poveli na biblijski studij? (Rimljanima 15:1, 2).

12. Kako trebamo razumjeti 1. Ivanovu 3:16-18?

¹² Ljubav će nas također navesti da pomognemo braći ako bi upali u ozbiljne financijske teškoće. Apostol Ivan je napisao: “Po tomu smo spoznali ljubav što je on za nas dao svoj život. Tako i mi moramo dati svoj život za svoju braću. Tko god posjeduje zemaljska dobra i vidi svoga brata u nevolji i od njega zatvori svoje srce — kako će ljubav Božja ostati u njemu? Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, nego djelom i iskreno” (1. Ivanova 3:16-18, St). Mi sada nemamo priliku da položimo dušu za našu braću, no ponekad nam se pružaju mogućnosti da na neki drugi način izrazimo svoju ljubav, ne samo riječima ili jezikom, nego djelima. Nije naopako i riječima izražavati svoju ljubav prema braći, no mi ne želimo tu ljubav ograničiti samo na to, ako su im potrebne i materijalne stvari. Isusova izjava “više je sreće u davanju, nego u primanju” važi i u slučaju pružanja materijalne pomoći (Djela apostolska 20:35, NW).

13. (a) Koje su neke od temeljnih istina koje smo upoznali kroz Jehovinu vidljivu organizaciju? (b) Koje je odgovarajuće riječi napisao Charles Taze Russell?

¹³ Mi imamo priliku pokazivati ljubav našoj braći koja preuzimaju vodstvo, bilo u skupštini, bilo u vezi s Jehovinom vidljivom organizacijom diljem svijeta. U to ubrajamo lojalnost ‘vjernom i razboritom robu’ (Matej 24:45-47, NW). Jesmo li svjesni toga da ne bismo nikada sami od sebe upoznali istinu, sasvim svejedno koliko bi često čitali Bibliju. Nikada ne bismo pronašli istinu o Jehovi, njegovim naumima i svojstvima, o značenju i važnosti njegova imena, Kraljevstva i Isusove otkupnine. Također ne bismo razumjeli razliku između Božje i Sotonine organizacije, niti razlog zašto je Bog dopustio zlo. Točno je onako kako je 1914. napisao Charles Taze Russell, prvi predsjednik Watch Tower Society: “Zar mi nismo blagoslovljen narod? Nije li naš Bog vjeran? Ako netko nađe nešto bolje, neka to mirno prihvati. Ako bilo tko od vas nađe što bolje, nadamo se da će nas obavijestiti o tome. Mi ne poznamo ništa što bi bilo bolje. Da, ne poznamo ništa što bi bilo samo u pola tako dobro kao ono što smo pronašli u Riječi Božjoj. (...) Nema jezika i pera koje bi moglo opisati mir, radost i blagoslove koje je našem srcu i životu donijela jasna spoznaja pravoga Boga. Vijest evanđelja koja nam otkriva Božju mudrost, pravednost, moć i ljubav, zadovoljava kako naš razum, tako i našu dušu. Više ne tražimo bez cilja dalje. I više nemamo nikakve druge želje nego da još jasnije razumijemo divnu vijest evanđelja” (The Watch Tower, 15. prosinca 1914, str. 377-378). Kako li su istinite ove riječi!

Služiti onima koji su vani

14. Kako trebamo postupati s onima izvana, motivirani ljubavlju koju nam Bog iskazuje?

¹⁴ Ljubav koju nam Bog iskazuje treba nas radosno motivirati da i ljudima izvan kršćanske skupštine pokazujemo ljubav kao prema bližnjima. Kako to možemo činiti? U nekim bismo okolnostima mogli pomoći svojim bližnjima u materijalnom pogledu. Ipak, mnogo je značajnije da ljubav prema bližnjima pokazujemo time što im prenosimo dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, pomažući pravdoljubivim ljudima da postanu učenicima Isusa Krista. Sudjelujemo li redovito u službi propovijedanja ili je zanemarujemo? Da li je postala rutinom, možda formalnošću? Ili nas na to navodi ljubav prema bližnjima? Pokazujemo li suosjećanje? Jesmo li strpljivi, tako što čekamo na odaziv ljudi? Hrabrimo li stanare da se i oni izjasne? Umjesto da samo mi govorimo, neka bi nas ljubav prema bližnjima potakla da saslušamo ljude na koje nailazimo u službi propovijedanja, i da vodimo s njima izgrađujuć biblijski razgovor.

15. (a) Zašto je “neformalno svjedočenje” bolja oznaka od “prigodnog svjedočenja”? (b) Zašto trebamo koristiti prilike za neformalno svjedočenje?

¹⁵ Nastojimo li koliko nam je to god moguće iskoristiti prilike za davanje neformalnog svjedočanstva? Potrebno je uvažiti da se tu ne radi o prigodnom (slučajnom, uzgrednom) svjedočenju, pod čime se razumije neplanirana ili ne toliko važna djelatnost. Neformalno svjedočenje ima veliki značaj, i ljubav prema bližnjima potaknut će nas da stvaramo prilike za to. Kako li je često ta vrsta davanja svjedočanstva urodila plodom! Naprimjer, prilikom jednog kongresa Jehovinih svjedoka u sjevernoj Italiji jedan je brat potražio radionu u kojoj bi mogao zamijeniti automobilske reflektore. Dok je čekao, svjedočio je nekima koji su se tamo našli i ostavio im pozivnicu za javno biblijsko predavanje koje se trebalo održati u nedjelju. Godinu dana kasnije, na međunarodnom kongresu u Rimu, vrlo srdačno ga je pozdravio jedan nepoznati mu brat. Tko je bio taj brat? Jedan od muškaraca kojima je pred godinu dana uručio pozivnicu u onoj radionici! Taj je čovjek saslušao predavanje i dao svoju adresu s molbom za biblijski studij. Sada su on i njegova žena kršteni Jehovini svjedoci. Eto, nema sumnje da neformalno svjedočenje može biti jako nagrađujuće.

Nastavi odgovarati na Božju ljubav

16. Koja si pitanja trebamo postaviti?

¹⁶ Jehova je doista na različite načine pokazao ljubav prema svojim djelima stvaranja. Kao što smo vidjeli, Pismo izvještava o izvrsnim primjerima onih koji su nesebično odgovorili na očitovanje Božje ljubavi. Psalmist je odgovarajuće uzviknuo: “Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim” (Psalam 107:8, 21, 31, St). Usuđujemo li se prihvatiti Božju nezasluženu dobrotu i promašiti njenu svrhu? Neka se to ne bi nikada dogodilo! (2. Korinćanima 6:1). Zato bi se svatko od nas trebao upitati: “Da li zaista cijenim već iskazanu mi Božju ljubav, zbog koje se već radujem i pouzdano nadam da ću je i ubuduće dobiti? Dopuštam li da me motivira ljubiti Jehovu svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom? Da li se stvarno usmjeravam Bogu? Ljubim li pravednost, a mrzim bezakonje? Pokazujem li bratsku ljubav? Koliko se trudim u službi propovijedanja slijediti Isusove stope?”

17. Što će biti posljedica našeg nesebičnog odgovaranja na Jehovinu ljubav?

¹⁷ Da, na mnoge načine možemo pokazivati iskrenu zahvalnost za svu iskazanu nam Božju ljubav. Koristimo li svaku priliku da izrazimo to cijenjenje obradovat ćemo srce našeg nebeskog Oca, pokazati se blagoslovom za druge, a tada ćemo i sami osjećati radost, mir i zadovoljstvo. Zato, nastavimo nesebično odgovarati na Božju ljubav.