“Razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir”

1, 2. Zašto je 8. poglavlje poslanice Rimljanima posebno zanimljivo pomazanim kršćanima?

U VRIJEME obilježavanja Isusove smrti obično čitamo Rimljanima 8:15-17. Ti važni reci objašnjavaju kako neki kršćanin može znati da je pomazan — sveti duh svjedoči s njegovim duhom. Prvi redak tog poglavlja pokazuje da je upućeno “onima koji su u zajedništvu s Kristom Isusom”. Znači li to da se 8. poglavlje te poslanice odnosi samo na pomazanike? Mogu li od njega imati koristi i kršćani koji se nadaju životu na Zemlji?

² To je poglavlje prvenstveno upućeno pomazanim kršćanima. Oni dobivaju “duh” te očekuju “posinjenje, oslobađanje od svojega tijela” (Rim. 8:23). Da, oni će u budućnosti biti Božji sinovi na nebu. To je moguće zato što su se krstili te im je Bog na temelju otkupnine oprostio grijehe i proglasio ih pravednima kako bi postali njegovi duhovni sinovi (Rim. 3:23-26; 4:25; 8:30).

 3. Zašto bi i oni koji se nadaju životu na Zemlji trebali pokloniti pažnju 8. poglavlju poslanice Rimljanima?

³ Međutim, 8. poglavlje poslanice Rimljanima važno je i za one koji se nadaju životu na Zemlji jer Bog i njih u određenom smislu smatra pravednima. Na to ukazuju Pavlove riječi zapisane nešto ranije u toj poslanici. U 4. poglavlju Pavao je govorio o Abrahamu. Taj bogobojazan čovjek živio je prije nego što je Jehova Izraelcima dao Zakon i puno prije nego što je Isus umro za naše grijehe. Ipak, Jehova je zapazio Abrahamovu izvanrednu vjeru i smatrao ga je pravednim. (Pročitaj Rimljanima 4:20-22.) Slično tome on smatra pravednima i kršćane snažne vjere koji su na temelju Biblije stekli nadu u vječni život na Zemlji. Zbog toga i oni mogu izvući pouku iz savjeta koji su zapisani u 8. poglavlju poslanice Rimljanima.

 4. Koje bismo si pitanje trebali postaviti u svjetlu riječi iz Rimljanima 8:21?

⁴ Riječi iz Rimljanima 8:21 služe kao jamstvo da će novi svijet sigurno doći. Taj redak obećava da će “stvorenje biti oslobođeno robovanja raspadljivosti i dobiti slavnu slobodu djece Božje”. Pitanje je samo hoćemo li mi biti ondje, hoćemo li dobiti tu nagradu. Jesi li uvjeren da ćeš je dobiti? Osmo poglavlje poslanice Rimljanima sadrži savjete koji nam mogu pomoći u tome.

 5. O kojoj je ozbiljnoj temi Pavao govorio u Rimljanima 8:4-13?

⁵ Pročitaj Rimljanima 8:4-13. U 8. poglavlju poslanice Rimljanima spominju se dvije grupe ljudi — oni koji “žive po tijelu” i oni koji “žive po duhu”. Neki bi mogli pomisliti da je Pavao govorio o onima koji nisu u istini i onima koji jesu, odnosno o ljudima iz svijeta i kršćanima. No on je svoju poslanicu napisao “ljubljenima Božjim koji su u Rimu, pozvanima da budu sveti” (Rim. 1:7). Dakle, želio je istaknuti razliku između kršćana koji su živjeli po tijelu i kršćana koji su živjeli po duhu. Po čemu su se razlikovali?

6, 7. (a) Koja značenja može imati izraz “tijelo” u Bibliji? (b) U kojem je smislu Pavao upotrijebio izraz “tijelo” u Rimljanima 8:4-13?

⁶ Osvrnimo se najprije na izraz “tijelo”. Na što je Pavao pod time mislio? U Bibliji izraz “tijelo” može imati različita značenja. Ponekad se odnosi na naše fizičko tijelo (Rim. 2:28; 1. Kor. 15:39, 50). Može se odnositi i na rodbinske veze. Naprimjer, Isus je “po tijelu [bio] potomak Davidov”, a Pavao je za Židove rekao da su mu “rod po tijelu” (Rim. 1:3; 9:3).

⁷ No Pavlove riječi iz 7. poglavlja pomažu nam shvatiti na što je mislio kad je u Rimljanima 8:4-13 govorio o “tijelu”. On je napisao: “Kad smo živjeli po tijelu, grešne strasti (...) djelovale su u našim udovima” (Rim. 7:5). Dakle, kad je spomenuo one koji “žive po tijelu” i one koji “razmišljaju o onome što je svojstveno tijelu”, govorio je o ljudima kojima upravljaju njihove grešne želje, odnosno kojima je najvažnije da udovolje sklonostima svog nesavršenog tijela. Drugim riječima, to su osobe koje se prepuštaju svojim žudnjama, nagonima i strastima, bile one seksualne ili neke druge prirode.

 8. Zašto je Pavao čak i pomazane kršćane morao upozoriti da ne smiju “živjeti po tijelu”?

⁸ No možda se pitaš zašto je Pavao pomazane kršćane upozorio na to koliko je opasno “živjeti po tijelu”. Prijeti li slična opasnost i današnjim kršćanima, koje Bog smatra svojim prijateljima i koji su u njegovim očima pravedni? Nažalost, svaki bi kršćanin mogao početi živjeti po tijelu. Naprimjer, Pavao je napisao da su neka braća u Rimu počela robovati “željama svojega tijela”, a time je možda mislio na spolne želje ili pak na želju za hranom, pićem ili nečim drugim. Rekao je da neki od njih “zavode srca bezazlenih” (Rim. 16:17, 18; Filip. 3:18, 19; Juda 4, 8, 12). A jedan brat iz Korinta čak je neko vrijeme živio sa ženom svog oca (1. Kor. 5:1). Stoga je razumljivo zašto je Bog preko Pavla upozorio kršćane na “razmišljanje svojstveno tijelu” (Rim. 8:5, 6).

 9. Na što se ne odnosi Pavlovo upozorenje iz Rimljanima 8:6?

⁹ To je upozorenje jednako aktualno i danas. Čak i kršćanin koji već godinama služi Bogu mogao bi početi razmišljati o onome što je svojstveno tijelu. Naravno, to ne znači da nikad ne bismo smjeli razmišljati o hrani, poslu, zabavi, rekreaciji ili čak romantičnoj ljubavi. Sve to sastavni je dio života Božjih slugu. Isus je uživao u hrani i brinuo se da drugi imaju što jesti. Znao je i da ljudima treba odmor. A Pavao je napisao da spolna privlačnost i intimni odnosi imaju svoje mjesto u braku.

10. Na što ukazuje izraz “razmišljati” koji je Pavao upotrijebio u Rimljanima 8:5, 6?

¹⁰ Na što je onda Pavao mislio kad je govorio o “razmišljanju svojstvenom tijelu”? Grčka riječ koju je upotrijebio znači “usmjeriti svoje misli na što, silno željeti, pažljivo planirati”, a njome se posebno ukazuje na sklonosti ili stavove koji stoje iza toga. Oni koji žive po tijelu dopuštaju da im njihova grešna ljudska priroda određuje životni put. Komentirajući grčku riječ koja se koristi u Rimljanima 8:5, jedan je bibličar napisao: “Takve su osobe usredotočene na ono što je svojstveno tijelu — to ih najviše zanima, o tome stalno razgovaraju, time se bave i u tome uživaju.”

11. Koje bi nam stvari mogle postati previše bitne u životu?

¹¹ Kršćani u Rimu trebali su se preispitati kako bi utvrdili što im je najvažnije u životu. Da li se njihov život vrtio oko “onoga što je svojstveno tijelu”? I mi bismo si trebali postaviti slično pitanje. Čemu najviše poklanjamo pažnju i o čemu najčešće razgovaramo? Čime se najradije bavimo iz dana u dan? Neki bi mogli uvidjeti da često razmišljaju o stvarima kao što su isprobavanje različitih vrsta vina, dekoriranje doma, najnoviji modni stilovi, financijske investicije, planiranje godišnjeg odmora i slično. Takve stvari nisu same po sebi loše i mogu biti sastavni dio života. Naprimjer, Isus se na jednoj svadbi pobrinuo da ima dovoljno vina, a Pavao je savjetovao Timoteju da pije “malo vina” (1. Tim. 5:23; Ivan 2:3-11). No jesu li Isus i Pavao stalno razgovarali o vinu i neumjereno uživali u njemu? Jesu li bili strastveni ljubitelji vina? Nisu. A kako je s nama? Što je nama najbitnije u životu?

12, 13. Zašto trebamo paziti o čemu razmišljamo?

¹² Važno je da se preispitamo. Zašto? Pavao je napisao: “Razmišljanje svojstveno tijelu donosi smrt” (Rim. 8:6). Dakle, posljedice su vrlo ozbiljne — duhovna smrt već sada, a u budućnosti i doslovna. No Pavao nije želio reći da onoga tko počne razmišljati o onome što je svojstveno tijelu neminovno očekuje smrt. Ljudi se mogu promijeniti. Naprimjer, kršćanin iz Korinta koji se poveo za svojim tjelesnim željama i učinio nemoral morao je biti isključen. No on se uspio promijeniti. Prestao je živjeti po tijelu i vratio se na pravi put (2. Kor. 2:6-8).

¹³ Ako se on mogao promijeniti, mogu se i današnji kršćani, posebno oni koji nisu otišli tako daleko kao taj brat iz Korinta. Naravno, Pavlovo upozorenje o tome što bi na kraju moglo zadesiti onoga tko razmišlja svojstveno tijelu trebalo bi nam služiti kao snažan poticaj da učinimo sve potrebne promjene!

14, 15. (a) O čemu bismo, prema Pavlovim riječima, trebali razmišljati? (b) Na što ne ukazuje izraz “razmišljanje svojstveno duhu”?

¹⁴ Nakon što je upozorio kršćane na posljedice razmišljanja svojstvenog tijelu, apostol ih je ohrabrio rekavši: “Razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir.” Život i mir — to je doista divna nagrada! Kako je možemo dobiti?

¹⁵ Izraz “razmišljanje svojstveno duhu” ne ukazuje na to da osoba treba živjeti s glavom u oblacima, odnosno izgubiti vezu sa stvarnošću. Kršćanin ne mora stalno razmišljati i razgovarati samo o Bibliji, svojoj ljubavi prema Bogu i nadi u budućnost. Sjetimo se da su Pavao i drugi vjerni kršćani u 1. stoljeću u mnogim pogledima živjeli relativno normalnim životom. Uživali su u hrani i piću, mnogi od njih bili su u braku, imali djecu i radili kako bi se uzdržavali (Mar. 6:3; 1. Sol. 2:9).

16. Što je Pavlu bilo najvažnije u životu iako je u mnogim pogledima vodio normalan život?

¹⁶ Međutim, ti Božji sluge nisu dopustili da takve stvari koje su sastavni dio svakodnevice postanu središte njihovog života. Biblija kaže da je Pavao izrađivao šatore, ali ujedno pokazuje što mu je bilo najvažnije — on je redovito propovijedao i poučavao druge o dobroj vijesti. (Pročitaj Djela apostolska 18:2-4; 20:20, 21, 34, 35.) Takav način života preporučio je i svojoj braći i sestrama u Rimu. Da, Pavlov se život vrtio oko duhovnih aktivnosti. Rimljani su se trebali ugledati na njega, a to bismo trebali učiniti i mi (Rim. 15:15, 16).

17. Kakav život možemo imati ako razmišljamo o onome što je svojstveno duhu?

¹⁷ Kakav će biti ishod budemo li usredotočeni na službu Jehovi? U Rimljanima 8:6 stoji jasan odgovor: “Razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir.” To znači da moramo dopustiti svetom duhu da utječe na naš um i uskladiti svoj način razmišljanja s Božjim. Ako nam duhovne aktivnosti budu na prvom mjestu, možemo biti sigurni da ćemo već sada voditi sretan i smislen život. A na kraju ćemo dobiti i vječni život, bilo na nebu bilo na Zemlji.

18. U kom pogledu nam razmišljanje svojstveno duhu donosi mir?

¹⁸ Osvrnimo se još jednom na obećanje da će nam razmišljanje o onome što je svojstveno duhu donijeti mir. Mnogi ljudi silno žele naći duševni mir. Dok oni očajnički tragaju za njim, mi ga već imamo. Isto tako, trudimo se biti u miru s članovima svoje obitelji i skupštine. Naravno, svjesni smo da smo i mi i naši sukršćani tek nesavršeni ljudi. Zbog toga povremeno može doći do problema. Ako se to dogodi, mi se trudimo primijeniti Isusov savjet: “Pomiri [se] s bratom svojim” (Mat. 5:24). To će nam biti lakše budemo li imali na umu da naša braća i sestre također služe Bogu “koji daje mir” (Rim. 15:33; 16:20).

19. Koji poseban blagoslov možemo dobiti ako razmišljamo o onome što je svojstveno duhu?

¹⁹ Povrh toga, ako razmišljamo o onome što je svojstveno duhu, u miru smo sa svojim Stvoriteljem, a to je blagoslov koji ima neprocjenjivu vrijednost. Izaija je zapisao riječi koje su vrijedile u njegovo doba, ali se u još većoj mjeri ispunjavaju danas. Napisao je: “One kojima je srce postojano, čuvat ćeš [Jehova] u miru trajnome, jer se u tebe uzdaju” (Iza. 26:3; pročitaj Rimljanima 5:1).

20. Zašto si zahvalan za savjete iz 8. poglavlja poslanice Rimljanima?

²⁰ Kao što smo vidjeli, bez obzira na to jesmo li pomazani svetim duhom ili se nadamo vječnom životu u raju na Zemlji, možemo biti zahvalni za savjete koji su pod nadahnućem zapisani u 8. poglavlju poslanice Rimljanima. Uistinu cijenimo što nas Biblija upozorava da ne dozvolimo svojim tjelesnim željama da upravljaju našim životom. Uviđamo koliko je mudro živjeti u skladu s nadahnutim obećanjem: “Razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir.” Nagrada koju ćemo dobiti za to nikada neće propasti jer je Pavao napisao: “Plaća za grijeh je smrt, a dar koji Bog daje vječni je život preko Krista Isusa, Gospodina našega” (Rim. 6:23).