10, 11. (a) Što se prema Rimljanima 8:19-22 dogodilo ‘svemu stvorenju’? (b) Kako možemo saznati tko je stvorenje podložio ispraznosti?

¹⁰ Jedan odlomak iz pisma koje je apostol Pavao uputio Rimljanima razjašnjava tu važnu temu. Pavao je napisao: “Stvorenje sa željnim iščekivanjem čeka otkrivanje Božjih sinova. Jer stvorenje je podloženo ispraznosti, ne svojom voljom, nego od onoga koji ga je podložio, na temelju nade da će i sâmo stvorenje biti oslobođeno od ropstva raspadljivosti i imati slavnu slobodu Božje djece. Jer znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i u boli je zajedno sve do sada” (Rimljanima 8:19-22).

¹¹ Da bismo shvatili smisao tih redaka, najprije trebamo odgovoriti na neka ključna pitanja. Naprimjer, jedno od njih je: Tko je stvorenje podložio ispraznosti? Neki tvrde da je to Sotona, a drugi da je Adam. Ali ni jedan ni drugi nisu to mogli učiniti. Zašto? Zato što je stvorenje podloženo ispraznosti “na temelju nade”. Da, onaj tko je to učinio vjernim osobama daje nadu da će na koncu biti ‘oslobođene od ropstva raspadljivosti’. Ni Adam ni Sotona ne mogu pružiti takvu nadu. To može samo Jehova. Stoga je jasno da je on taj koji je stvorenje podložio ispraznosti.

12. Koja nejasnoća postoji s obzirom na to tko je “sve stvorenje”, i kako možemo pronaći odgovor na to pitanje?

¹² A što je “sve stvorenje” o kojem se govori u tim recima? Neki kažu da je “sve stvorenje” čitav živi svijet, uključujući i životinje i biljke. No da li se životinje i biljke nadaju da će imati “slavnu slobodu Božje djece”? Ne nadaju (2. Petrova 2:12). Dakle, izraz “sve stvorenje” može se odnositi samo na ljude. To je stvorenje koje je naslijedilo grijeh i smrt zbog pobune u Edenu i stoga itekako treba nadu (Rimljanima 5:12).

13. Kako je pobuna u Edenu utjecala na ljude?

¹³ Koje su konkretne posljedice te pobune za ljude? Pavao ih opisuje jednom riječju: ispraznost. U jednom priručniku stoji da se ta riječ odnosi na “beskorisnost nekog predmeta koji ne ispunjava svrhu s kojom je napravljen”. Ljudi su stvoreni da žive vječno i zajedno se, kao savršena, ujedinjena obitelj, brinu za rajsku Zemlju. Umjesto toga, njihov je život kratak, pun boli, a često i razočaranja. Job je o tome rekao: “Čovjek rođen od žene kratka je vijeka i pun nemira” (Job 14:1). Doista isprazno!

14, 15. (a) Kako je Jehovina osuda nad ljudima dokaz pravde? (b) Zašto je Pavao rekao da stvorenje nije “svojom voljom” podloženo ispraznosti?

¹⁴ Sada dolazimo do ključnog pitanja: Zašto je “sudac cijele zemlje” podložio ljude takvom bolnom životu punom razočaranja? (1. Mojsijeva 18:25). Je li to bilo pravedno? Pa, prisjeti se što su učinili naši praroditelji. Kad su se pobunili protiv Boga, stali su na stranu Sotone koji je otvorio veliko pitanje o tome ima li Jehova pravo biti vrhovni vladar. Svojim su postupcima poduprli tvrdnju da je ljudima bolje bez Jehove i da trebaju vladati sami nad sobom, uz pomoć buntovnog duhovnog stvorenja. Osudivši buntovnike Jehova im je zapravo dao ono što su tražili. Dopustio je ljudima da vladaju sami nad sobom i budu pod utjecajem Sotone. Koja bi odluka u takvim okolnostima bila pravednija od toga da se ljude podloži ispraznosti, ali na temelju nade?

¹⁵ Naravno, stvorenje to nije doživjelo “svojom voljom”. Mi smo rođeni kao robovi grijeha i raspadljivosti, i tu ništa ne možemo promijeniti. No Jehova je u svom milosrđu dopustio Adamu i Evi da nastave živjeti neko vrijeme i imaju djecu. Iako smo njihovi potomci i time podložni ispraznosti grijeha i smrti, imamo priliku učiniti ono što Adam i Eva nisu. Možemo biti poslušni Jehovi i uvjeriti se da je on pravedan i savršen vladar, a da vladanje ljudi neovisno o Jehovi donosi jedino bol, razočaranje i ispraznost (Jeremija 10:23; Otkrivenje 4:11). A Sotonin utjecaj sve to još više pogoršava. Ljudska povijest dokaz je toga (Propovjednik 8:9).

16. (a) Zašto možemo biti sigurni da Jehova nije odgovoran za patnje koje vidimo u današnjem svijetu? (b) Koju je nadu Jehova s ljubavlju pružio vjernim ljudima?

¹⁶ Očito je da je Jehova imao opravdane razloge zašto je ljude podložio ispraznosti. No znači li to da je on uzrokovao ispraznost i patnju koje danas pogađaju svakog od nas? Uzmimo kao primjer suca koji pravedno osudi nekog kriminalca. Osuđenik će možda mnogo propatiti dok bude služio kaznu, ali može li s pravom optužiti suca da je on uzrokovao njegovu patnju? Nipošto! Pored toga, Jehova nikada nije izvor nikakvog zla. U Jakovu 1:13 stoji: “Boga se ne može iskušavati zlim stvarima, a ni on sam ne iskušava nikoga.” Upamtimo i to da je Jehova osudu donio “na temelju nade”. S ljubavlju je omogućio da vjerni potomci Adama i Eve dožive kraj ispraznosti i uživaju “slavnu slobodu Božje djece”. Kroz čitavu vječnost vjerni se ljudi nikada neće trebati brinuti hoće li sve stvorenje ponovno osjetiti bolnu ispraznost. Time što će na pravedan način riješiti stvari, Jehova će za sva vremena dokazati da samo on ima pravo biti vrhovni vladar (Izaija 25:8).