Što kaže Biblija?

Vrijedan si u Božjim očima!

“SKORO ČITAV ŽIVOT MUČI ME OSJEĆAJ BEZVRIJEDNOSTI”, NAPISALA JE JEDNA KRŠĆANKA. “BEZ OBZIRA NA TO KOLIKO LJUBIM JEHOVU ILI KOLIKO SE TRUDIM DA BIH MU SLUŽILA, UVIJEK OSJEĆAM DA TO NIJE DOVOLJNO DOBRO.”

POZNAJEŠ li nekoga tko se bori s jakim osjećajem da nije dovoljno dobar ili da je bezvrijedan? Ili se možda i sam ponekad tako osjećaš? Takvi osjećaji nisu rijetkost, pa čak niti među vjernim obožavateljima Boga. Nema čovjeka koji ne osjeća posljedice života u ovim ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’. Mnogi su iskusili kako je to kad čovjeka omalovažavaju i zlostavljaju pojedinci koji su “bez samosvladavanja, brutalni, bez ljubavi prema dobroti” — što su karakterne osobine koje prevladavaju u “posljednjim danima” (2. Timoteju 3:1-5, NW). Takva bolna iskustva mogu načiniti duboke duševne rane i pobuditi osjećaj potpune bezvrijednosti.

U drugim slučajevima negativni osjećaji mogu se javiti zbog toga što ljudi postavljaju sebi previsoka mjerila. Budući da nisu u stanju udovoljiti tim mjerilima, u njima jača osjećaj da naprosto nikad nisu dovoljno dobri. Osobama koje se bore s osjećajem bezvrijednosti, bez obzira na to što je njegov uzrok, možda je teško razumjeti zašto ih Bog — ili uostalom bilo tko drugi — voli. Da, oni možda čak smatraju da ih se jednostavno ne može voljeti.

No Jehova Bog ne misli tako! On nas u svojoj Riječi upozorava da se čuvamo “prijevarnih taktika” njegovog Protivnika, Sotone Đavla (Efežanima 6:11, Jewish New Testament). Sotona koristi svoje prijevarne taktike ne bi li nas naveo da prestanemo obožavati svog Boga. Da bi to postigao, Sotona u nama potiče osjećaj bezvrijednosti i sugerira nam da nas Jehova nikad ne bi mogao smatrati dostojnima ljubavi. No Sotona je “laža[c]” — štoviše, on je “otac laži” (Ivan 8:44). Stoga ne smijemo dopustiti da nas zavara svojim prijevarnim taktikama! U Bibliji sam Jehova govori riječi kojima nas uvjerava da smo vrijedni u njegovim očima.

Uravnoteženo gledište o tome koliko vrijedimo

Biblija upozorava da obeshrabrenje može na nas negativno djelovati. Priče Salamunove 24:10 (NW) kažu: “Jesi li se pokazao obeshrabrenim u danu nevolje? Tvoja će snaga biti oskudna.” Ako dugo vremena nosimo u sebi negativne osjećaje, to nam može oduzeti snagu i učiniti nas slabima i osjetljivima. Možeš biti siguran da je Sotona toga itekako svjestan. Teško je već i to ako naše srce muči osjećaj bezvrijednosti. No, kad Sotona pokušava iskoristiti taj osjećaj, situacija postaje još mnogo teža.

Stoga je važno da imamo zdrav, uravnotežen stav o tome koliko vrijedimo. “Kažem svakome koji je medju vama”, poticao je apostol Pavao, “da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti [“tako da budete zdravih misli”, NW]” (Rimljanima 12:3). Prema jednom drugom prijevodu te riječi glase ovako: “Rekao bih svakome od vas da ne procjenjuje sebe iznad svoje stvarne vrijednosti, već da trezveno ocijeni samog sebe” (Charles B. Williams). Prema tome, ovaj nas stavak potiče da imamo uravnoteženo gledište o sebi. S jedne strane, moramo se čuvati uobraženosti; s druge strane, trebamo se truditi da ne idemo u drugu krajnost, jer Pavao indirektno kaže da ako želimo biti zdravih misli, trebamo misliti da imamo izvjesnu vrijednost. Da, Pavao pod božanskim nadahnućem pokazuje da je svatko od nas vrijedan u Jehovinim očima.

Uravnoteženo mišljenje o vlastitoj vrijednosti također se može vidjeti iz Isusovih riječi: “Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe” (Matej 22:39). Riječi “kao samoga sebe” pokazuju da u izvjesnoj mjeri moramo imati osjećaj osobne vrijednosti, ili samopoštovanja. Istina, mi imamo svojih mana i činimo greške. No ako se trudimo ugađati Bogu, ako nam je žao zbog naših propusta i molimo da nam oprosti, onda ipak možemo sačuvati određenu mjeru samopoštovanja. Naše kritički raspoloženo srce moglo bi se tome uporno protiviti, no imaj na umu: “Bog je veći od srca našega” (1. Ivanova 3:20). Drugim riječima, Jehova nas gleda na način koji je možda puno drugačiji od načina na koji mi gledamo sebe.

Slomljeno srce, klonuo duh

Psalmist David je napisao: “Jehova je blizu onih koji su slomljena srca; i spašava one koji su klonuli duhom” (Psalam 34:18, NW). Komentirajući ovaj redak, Matthew Henry’s Commentary on the Whole Bible zapaža: “Upravo je za pravedne osobe karakteristično (...) da su slomljena srca i skrušena duha, to jest ponizne zbog grijeha, te da su lišene osjećaja samopoštovanja; one su male u svojim očima i nisu svjesne svoje vlastite vrijednosti.”

Oni koji su “slomljena srca” ili “klonuli duhom” možda imaju osjećaj da je Jehova daleko od njih i da su toliko nebitni da Jehovi nije stalo do njih. No to nije točno. Davidove riječi jamče nam da Jehova ne napušta osobe koje su “male u svojim očima”. Naš samilostan Bog zna da ga u takvim trenucima trebamo više no ikad, i zato je blizu nas.

Razmotrimo jedan primjer. Prije nekoliko godina jedna je majka žurno odvela svog dvogodišnjeg sina u bolnicu, budući da je bolovao od teškog oblika difterije. Pregledavši mališana liječnici su obavijestili majku da će ga tu noć morati zadržati u bolnici. Gdje je majka provela noć? U bolničkoj sobi, sjedeći uz krevet svog sina. Njen je dječačić bio bolestan i ona je jednostavno morala biti uz njega. Mi sasvim sigurno možemo očekivati čak i više od svog nebeskog Oca punog ljubavi, na čiju smo sliku stvoreni! (1. Mojsijeva 1:26; Izaija 49:15). Dirljive riječi iz Psalma 34:18 jamče nam da kada smo “slomljena srca”, Jehova je “blizu” poput roditelja punog ljubavi — uvijek bdije nad nama, brine se za nas i spreman nam je pomoći (Psalam 147:1, 3).

‘Vi ste vredniji od mnogo vrabaca’

Isus je za vrijeme svoje zemaljske službe mnogo toga otkrio o Jehovinim mislima i osjećajima, među ostalim i to kako Jehova gleda na svoje zemaljske sluge. Isus je u više navrata uvjeravao svoje učenike da su vrijedni u Jehovinim očima (Matej 6:26; 12:12).

Naprimjer, ilustrirajući koliko je osobno vrijedan svaki njegov učenik, Isus je rekao: “Ne prodaju li se dva vrapca za jedan dinar? pa ni jedan od njih ne može pasti na zemlju bez oca vašega. A vama je i kosa na glavi sva izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji [“vredniji”, NW] od mnogo vrabaca” (Matej 10:29-31). Razmotri što su te riječi morale značiti ljudima iz prvog stoljeća koji su slušali Isusa.

Vrapci su izgleda bili jedna od najjeftinijih vrsta ptica koje su se koristile za hranu. Te bi se ptičice obično operušalo, nabolo na drvene štapiće i peklo kao ražnjiće. Isus je nesumnjivo viđao siromašne žene kako na tržnici broje novčiće da vide koliko vrabaca mogu kupiti. Smatralo se da ptice vrijede tako malo da se za jedan novčić male vrijednosti (doslovno jedan as, koji ne vrijedi niti 35 lipa) moglo kupiti dva vrapca.

Isus je nakon nekog vremena ponovo ispričao tu ilustraciju — no uz jednu malu izmjenu. Prema Luki 12:6 (St), Isus je rekao: “Zar se ne prodaje pet vrabaca za dva novčića?” Razmisli o tome. Za jedan novčić male vrijednosti kupac bi dobio dva vrapca. No ako je bio spreman potrošiti dva novčića, ne bi dobio četiri nego pet vrabaca. Prodavač bi kupcu besplatno dao još jednog vrapca, kao da on za njega nema nikakvu vrijednost. “Ipak”, rekao je Isus, “ni jednoga od njih [čak ni onog koji je dan besplatno] ne zaboravlja Bog.” Primijenivši tu ilustraciju, Isus je zaključio: “Vi više vrijedite od mnoštva vrabaca” (Luka 12:7, St). Kako li su te riječi morale ohrabriti ljude koji su ga slušali!

Shvaćaš li smisao Isusove dirljive ilustracije? Ako Jehova čak i ptičice smatra vrijednima, koliko mu tek onda moraju biti dragocjeni njegovi zemaljski sluge! U Jehovinim očima nitko od nas nije jedinka koja se gubi u mnoštvu. Svatko od nas toliko je vrijedan Jehovi da on obraća pažnju čak i najsitnijim detaljima u vezi s nama — izbrojena nam je baš svaka vlas na glavi.

Naravno, Sotona će se i dalje služiti svojim ‘prijevarnim taktikama’ — naprimjer, tako da iskorištava naš osjećaj bezvrijednosti — ne bi li nas naveo da prestanemo služiti Jehovi. No nemoj dopustiti da Sotona pobijedi! Prisjeti se kršćanke koja je bila citirana u uvodu. Njoj je pomogao jedan članak iz časopisa Kula stražara u kojem se upozoravalo na to da Sotona nastoji iskoristiti naše osjećaje.a Ta kršćanka kaže: “Nisam ni znala da Sotona nastoji koristiti moje osjećaje da bi me obeshrabrio. Ovo saznanje motivira me da se borim protiv tih osjećaja. Sada se mogu s pouzdanjem oduprijeti tim sotonskim napadima.”

Jehova “zna sve” (1. Ivanova 3:20). Da, on zna što trenutno proživljavamo. Isto tako zna što smo doživjeli u prošlosti i što nam je možda uništilo samopoštovanje. Ne zaboravi: važno je kako Jehova gleda na nas! Ma koliko mi mislili da smo nedostojni ljubavi ili bezvrijedni, Jehova nas uvjerava da mu je vrijedan svaki njegov sluga. Možemo se pouzdati u ono što Jehova kaže, budući da Bog, za razliku od njegovog Protivnika, “ne može lagati” (Titu 1:2, NW).

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 12]

Poput roditelja punog ljubavi, Jehova je blizu onih koji su tužna srca

[Slike na stranici 13]

Ako Jehova ne zaboravlja vrapce, kako bi mogao tebe zaboraviti?

[Zahvale]

Lydekker

Illustrated Natural History