Uloga viših vlasti

 1, 2. Na koji su način mnogi pripadnici takozvanog kršćanstva u vezi s revolucionarnim težnjama?

PRED dvije godine u jednom uvodnom članku New York Posta izraženo je negodovanje povodom jednog skupa biskupa u Londonu. Radilo se o Lambeth-konferenciji na kojoj je sudjelovalo više od 500 biskupa anglikanske zajednice. Povod negodovanju bila je rezolucija kojom je konferencija izrazila razumijevanje za ljude “koji se nakon što su iscrpili sva ostala sredstva, odlučuju za oružanu borbu kao za jedini put do pravednosti”.

² U članku je pisalo da je ta rezolucija praktički odobravanje terorizma. No, biskupi su samo slijedili rastući trend. Njihovo se držanje ne razlikuje od držanja katoličkog svećenstva u Gani koje preporučuje gerilski rat kao najbrže, najpouzdanije i najsigurnije sredstvo za oslobođenje Afrike, niti od biskupa Metodističke crkve u Africi, koji se zauzima za “oslobodilački rat do gorkog svršetka”, također ne od mnogih misionara takozvanog kršćanstva koji se u Aziji i Južnoj Africi bore zajedno s pobunjenicima protiv postojećih vladavina.

 3, 4. (a) Koja načela povređuju takozvani kršćani koji zagovaraju revoluciju? (b) Što je u vezi Jehovinih svjedoka utvrdio jedan čovjek?

³ Za svoje sljedbenike u prvom stoljeću Isus je rekao: “Oni nisu dio svijeta kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:14, NW). Svaki takozvani kršćanin koji zagovara revoluciju, uvelike je dio svijeta. On nije Isusov sljedbenik, niti se ‘pokorava višim vlastima’ (Rimljanima 13:1, NW). Takav bi učinio dobro ako bi uvažio opominjuće riječi apostola Pavla: “Stoga, tko se suprotstavi vlasti, postavlja se nasuprot Božjoj uredbi; oni koji joj se postavljaju nasuprot primit će sud na sebe” (Rimljanima 13:2, NW).

⁴ Za razliku od mnogih pripadnika takozvanog kršćanstva, Jehovini svjedoci nemaju ništa s oružanom silom. To je utvrdio jedan čovjek iz Evrope, koji je pisao: “Kad sam shvatio što su učinile religija i politika, odlučio sam uložiti svu svoju snagu da dođe do prevrata postojećeg društvenog uređenja. Priključio sam se grupi terorista i osposobio se za baratanje svakom vrstom oružja; sudjelovao sam u mnogim teškim razbojničkim prepadima. Život mi je bio stalno u opasnosti, a s vremenom je postalo očitim da vodimo bezizlaznu borbu. Bio sam nezadovoljan, svladao me osjećaj potpune beznadnosti. Tada je na naša vrata pokucala Svjedokinja Jehove. Pričala mi je o Božjem Kraljevstvu. Budući da sam bio uvjeren kako rasipa svoje vrijeme, predložio sam da je sasluša moja žena. Ona je to učinila i tako je započeo biblijski studij. Konačno sam i ja pristao da prisustvujem tom studiju. Riječima ne mogu opisati olakšanje koje sam osjetio kad sam shvatio tko je pogonska snaga koja navodi čovječanstvo na zlo. Divno obećanje o Kraljevstvu dalo je mom životu nadu i smisao.”

 5. Zašto kršćani ostaju miroljubivo pokorni višim vlastima i kako će to dugo potrajati?

⁵ Kršćani su poslanici ili opunomoćenici Boga i Krista (Izaija 61:1, 2; 2. Korinćanima 5:20; Efežanima 6:19, 20). Kao takvi oni ostaju neutralnima prema svim sukobima u svijetu. Ako neki politički sustavi izgledaju uspješnijima od drugih u gospodarstvenom pogledu, ili ako neki sustavi jamče veću slobodu, kršćani ne promiču nijedan politički sustav, niti daju jednome prednost pred drugim. Oni znaju da su svi sustavi nesavršeni. “Božja uredba” sastoji se u tome da ti sustavi postoje tako dugo dok ih ne odstrani njegovo Kraljevstvo (Danijel 2:44). Zato kršćani ostaju miroljubivo pokorni višim vlastima, promičući vječno dobro drugih time što im propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu (Matej 24:14; 1. Petrova 3:11, 12).

 6. Zašto su mnogi ljudski zakoni dobri unatoč okolnosti “da je sav svijet u vlasti Zloga”?

⁶ Državne vlade donose zakone i većina tih zakona jest dobra. Treba li nas to iznenaditi obzirom na okolnost “da je sav svijet u vlasti Zloga”? (1. Ivanova 5:19, St). Ne. Jehova je usadio u našeg praoca Adama savjest i taj urođeni smisao za pravdu i nepravdu odražava se u mnogom pogledu u ljudskim zakonima (Rimljanima 2:13-16). Hamurabi, zakonodavac u starom Babilonu, rekao je u uvodu svog zakonika između ostalog sljedeće: “U to vrijeme su me imenovali da unapređujem dobrobit ljudi, ja, Hamurabi, pobožan, bogobojazan knez, da prouzročim da pravda prevlada u zemlji, da uništim zle i zlo, da moćna sila ne ugnjetava nemoćne.”

 7. Tko ima pravo kazniti prestupnika zakona i zašto?

⁷ Većina vlada rekla bi da njeni zakoni slijede sličnu svrhu; promicanje blagostanja svojih građana i podržavanje reda u društvu. Stoga kažnjavaju postupke neprijateljskog karaktera prema društvu, kao što su ubojstvo i krađa, te donose odredbe kao što su naprimjer ograničenja brzine i propisi o parkiranju. Svi koji namjerno krše te zakone suprotstavljaju se vlasti i “primit će sud na sebe”. Od koga sud? Ne bezuvjetno od Boga. Grčka riječ ovdje prevedena sa “sud” prije bi se odnosila na neki civilni proces nego na Jehovin sud. (Usporedi 1. Korinćanima 6:7.) Viša vlast ima pravo kazniti svakoga tko nezakonito postupa.

 8. Kako će reagirati skupština ako njezin član počini teško kažnjivo djelo?

⁸ Jehovine svjedoke prati dobar glas da se ne suprotstavljaju ljudskim vlastima. Ako neki pripadnik skupštine prekrši zakon, skupština mu neće pomoći da izbjegne zakonsku kaznu. Onaj tko krade, tko počini ubojstvo, tko kleveće, uskraćuje poreze, vara, tko bude kriv za silovanje, tko zloupotrebljava drogu ili se na bilo koji način suproti legitimnoj vlasti, treba računati s ozbiljnim mjerama ukora od strane skupštine — i neka ne misli da je doživio progonstvo kad bude kažnjen od svjetovne vlasti (1. Korinćanima 5:12, 13; 1. Petrova 2:13-17, 20).

 9. Gdje mogu kršćani s pravom zatražiti utočište ako im zaprijete bezakoni elementi?

⁹ Pavao nastavlja svoje razmišljanje o višim vlastima slijedećim riječima: “Poglavara se ne treba bojati kad se radi dobro, već kad se radi zlo. Hoćeš li da se ne moraš bojati vlasti, čini dobro te ćeš s njezine strane imati hvalu!” (Rimljanima 13:3, St). Kazne koja bi uslijedila od strane vlasti ne trebaju se bojati lojalni kršćani nego zločinci koji ‘rade zlo’, kriminalne radnje. Ako Jehovinim svjedocima zaprijete ti bezakoni elementi, oni mogu s pravom zatražiti policijsku ili vojnu zaštitu, koju vlast jamči (Djela apostolska 23:12-22).

10. Kako su Jehovini svjedoci primili “hvalu” od vlasti?

¹⁰ Kršćaninu koji uvažava zakon više vlasti, Pavao kaže: “Te ćeš s njezine strane imati hvalu.” Kao primjer toga mogu poslužiti pisma koja su primili Jehovini svjedoci u Brazilu nakon svojih oblasnih kongresa. Voditelj jednog gradskog sportskog ureda pisao je: “Vaše miroljubivo ponašanje zaslužuje najveću pohvalu. Umirujuće je znati da u današnjem tako izmučenom svijetu postoje toliki ljudi koji još uvijek vjeruju u Boga i koji mu služe.” Direktor jednog gradskog stadiona je izjavio: “Unatoč velikom broju prisutnih, zahvaljujući besprijekornoj organizaciji nije zabilježen nijedan slučaj koji bi bio na štetu tog događaja.” U pismu jednog ureda gradonačelnika moglo se pročitati: “Želimo iskoristiti ovu priliku da vam čestitamo na vašoj urednosti i dojmljivoj dobrovoljnoj disciplini, te vam želimo mnogo uspjeha u vašim budućim priredbama.”

11. Zašto se propovijedanje dobre vijesti ne može ni u kom slučaju označiti zlim djelom?

¹¹ Izrazom “kad se radi dobro” označeni su postupci u kojima dolazi do izražaja poslušnost prema zakonima više vlasti. I djelo propovijedanja koje nije zapovijedio čovjek, nego Bog, nije neko zlo djelo, a tu bi okolnost trebale priznati političke vlasti. To je služba za javnost koja podiže moral onih koji pristaju na nju. Stoga se nadamo da će više vlasti zaštititi naše pravo da propovijedamo. Pavao se pozvao na vlast da bi zakonski utvrdio propovijedanje dobre vijesti (Djela apostolska 16:35-40; 25:8-12; Filipljanima 1:7). Na isti su način u zadnje vrijeme Jehovini svjedoci zatražili i postigli zakonsko priznanje svog djela u DDR-u, Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Beninu i u Myanmaru (Burma).

12-14. Kako su više vlasti služile kao Božji sluge (a) u biblijska vremena, (b) u novo vrijeme?

¹² U vezi više vlasti Pavao nastavlja: “Jer ona služi Bogu za tvoje dobro. Ali činiš li zlo, boj se, jer ne nosi uzalud mača. Ona, naime, služi Bogu da kazni onoga koji čini zlo” (Rimljanima 13:4, St).

¹³ Državna je vlast ponekad na poseban način služila Bogu. Odnosilo se to na Kira kad je pozvao Židove da se iz Babilona vrate u Jeruzalem, kako bi ponovno sagradili dom Božji (Ezdra 1:1-4; Izaija 44:28). I Artakserks je bio Božji sluga kad je poslao Ezdru s prilogom za ponovnu izgradnju njegova doma, i kasnije kad je opunomoćio Nehemiju da ponovno sagradi zidine Jeruzalema (Ezdra 7:11-26; 8:25-30; Nehemija 2:1-8). Rimska je vlast poslužila na taj način kad je zaštitila Pavla od svjetine u Jeruzalemu, kad mu je ponudila zaštitu prilikom jednog brodoloma i kad se pobrinula da u Rimu ima vlastitu kuću (Djela apostolska 21:31, 32; 28:7-10, 30, 31).

¹⁴ Jednako su više vlasti služile kao Božji sluge u novo vrijeme. Primjerice, 1959. Vrhovni sud Kanade odlučio je proglasiti nedužnim Jehovinog svjedoka koji je u Quebecu bio optužen za objavljivanje nekog buntovničkog pogrdnog spisa. To je djelovalo, protivno predrasudi tadašnjeg premijera Quebeca, Mauricea Duplessisa.

15. Na koji općeniti način služe više vlasti kao Božji sluge i kakvo im pravo to daje?

¹⁵ Nadalje, državne vlade djeluju u općenitom kao Božji sluge time što održavaju javni red, dok taj zadatak ne preuzme Božje Kraljevstvo. U tu svrhu vlast “nosi”, prema Pavlovim riječima, “mač”, koji simbolizira njeno pravo da osuđuje na kaznu. Pri tom se obično radi o novčanoj kazni ili kazni zatvora. U nekim se zemljama tome mogu pribrojiti i smrtne kazne,a dok su za razliku od toga mnoge druge države ukinule smrtnu kaznu, što je također njihovo pravo.

16. (a) Što su neki Božji sluge smatrali ispravnim, budući da je vlast Božji sluga? (b) Koje zaposlenje ne bi kršćanin prihvatio i zašto ne?

¹⁶ Okolnost da više vlasti mogu služiti kao Božji sluge objašnjava zašto su Danijel, tri Hebreja, Nehemija i Mardohej mogli zauzimati odgovorne položaje u vrijeme babilonske i perzijske vladavine. Tako su bili u mogućnosti da apeliraju na državnu vlast u korist Božjeg naroda (Nehemija 1:11; Estera 10:3; Danijel 2:48, 49; 6:1, 2). I danas su neki kršćani zaposleni u državnim službama. No, budući da su oni odijeljeni od svijeta, niti pristupaju nekoj političkoj partiji, niti teže za političkim položajem. Također ne zauzimaju nikakve položaje u političkim organizacijama koje kreiraju politiku.

17. Koje bi okolnosti mogle navesti nekršćane da se suprotstave vlastima?

¹⁷ A što, ako vlast dopušta korupciju ili čak tlačenje? Trebaju li kršćani pokušati nadomjestiti tu vlast nekom naizgled boljom? Pa nepravda i korupcija nisu nove pojave u vladalačkim krugovima. U prvom stoljeću je Rimsko Carstvo odobravalo nepravdu kao što je bilo ropstvo. Ono je podnosilo i podmitljive službenike. U Bibliji se govori o varljivim poreznicima, o jednom nepravednom sucu i o namjesniku koji je očekivao mito (Luka 3:12, 13; 18:2-5; Djela apostolska 24:26, 27).

18, 19. (a) Kako reagiraju kršćani ako vladini službenici zloupotrebljavaju svoj položaj ili su podmitljivi? (b) Kako su kršćani poboljšavali život pojedinca, što potvrđuju riječi jednog povjesničara, kao i uokvireni tekst?

¹⁸ Kršćani su tada mogli pokušati učiniti kraj takvoj zloupotrebi, ali oni to nisu učinili. Naprimjer, Pavao nije tražio ukidanje ropstva, niti je uputio kršćanske robovlasnike da oslobode svoje robove, nego je zapovijedio i robovima i robovlasnicima da u međusobnom ophođenju pokazuju kršćansko suosjećanje (1. Korinćanima 7:20-24; Efežanima 6:1-9; Filemonu 10-16; vidi također 1. Petrova 2:18). Jednostavno, kršćani se nisu upuštali niti u revolucionarna nastojanja. Bili su marljivo zaposleni propovijedanjem “dobre vijesti mira” (Djela apostolska 10:36). Godine 66. n. e. rimska je vojska opkolila Jeruzalem, ali se odjednom povukla. Umjesto da sada ostanu u gradu zajedno s buntovnim braniteljima, hebrejski su kršćani poslušali Isusovo uputstvo i ‘pobjegli u gore’ (Luka 21:20, 21).

¹⁹ Kršćani ranog doba živjeli su u danim okolnostima, pokušavajući poboljšati život pojedinaca time što su im pomagali da se drže biblijskih načela. Povjesničar John Lord napisao je u svojoj knjizi The Old Roman World (Stari rimski svijet): “Prava pobjeda kršćanstva vidljiva je po tome što je ono prije učinilo dobrima ljude koji su se obraćali na njegovo vjerovanje, nego vanjske popularne institucije ili vlada ili zakon.” Trebaju li se kršćani danas drugačije ponašati?

20, 21. (a) Kako svjetovna vlast nije u jednom slučaju djelovala kao Božji sluga za dobro? (b) Kako trebaju reagirati Jehovini svjedoci budu li proganjani uz pomoć države?

²⁰ U rujnu 1972. uslijedilo je žestoko proganjanje Jehovinih svjedoka u jednoj zemlji centralne Afrike. Tisućama su oteti svi njihovi posjedi, okrutno se postupalo s njima, tuklo ih se, zlostavljalo, neki su bili čak ubijeni. Je li viša vlast ispunila svoju obavezu da zaštiti Svjedoke? Ne, naprotiv, promicala je nasilje i tako prisilila te bezazlene kršćane da iz razloga sigurnosti pobjegnu u susjedne zemlje.

²¹ Ne trebaju li se Jehovini svjedoci gnjevno podići protiv takvih mučitelja? Ne, kršćani trebaju strpljivo podnositi takvo ponižavajuće ponašanje i ponizno se ponašati poput Isusa: “Kad je trpio nije prijetio, nego se i dalje povjeravao onome koji pravedno sudi” (1. Petrova 2:23, NW). Oni se sjećaju da je Isus prilikom svog hvatanja u Getsemanskom vrtu ukorio jednog učenika koji ga je htio obraniti mačem, te da je kasnije rekao Ponciju Pilatu: “Moje kraljevstvo nije dio ovog svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo dio ovog svijeta, moji bi se poslužnici borili da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije otuda” (Ivan 18:36; Matej 26:52; Luka 22:50, 51, NW).

22. Koji su odličan primjer dali Svjedoci iz Afrike kad su bili žestoko proganjani?

²² Budući da su ti afrički Svjedoci zadržali na umu Isusov primjer, imali su hrabrosti da slijede Pavlov poziv: “Nikomu ne vraćajte zlo za zlo. Brinite se za ono što je uzorno u očima svih ljudi. Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite miroljubivi sa svim ljudima. Ne osvećujte se ljubljeni, nego dajte mjesta srdžbi; jer je pisano: ‘Osveta je moja; ja ću platiti, kaže Jehova’” (Rimljanima 12:17-19, NW; usporedi Jevrejima 10:32-34). Kakav li su oponašanja vrijedan primjer dala naša braća u Africi svima nama danas! Pravi kršćani se drže biblijskih načela čak i onda kad vlasti odbijaju časno postupati.

23. Koja još pitanja ostaju za razmatranje?

²³ Međutim, što mogu više vlasti očekivati od kršćana? Jesu li zahtjevima koje bi oni mogli postaviti kršćanima, postavljene bilo kakve granice? O tome će biti riječi u sljedećem članku.