Budimo posve hrabri!

‘Budimo posve hrabri i kažimo: “Jehova je moj pomoćnik” ’ (HEBREJIMA 13:6, NW).

 1. Kakvu su odvažnost pokazali oni koji su upoznali Božju istinu u prvom stoljeću n. e.?

BILO je to prvo stoljeće naše ere. Dugo očekivani Mesija je došao. Temeljito je poučavao svoje učenike i pokrenuo životno važno djelo propovijedanja. Bilo je to vrijeme da ljudi čuju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Stoga su muškarci i žene koji su upoznali istinu neustrašivo objavljivali tu divnu vijest (Matej 28:19, 20).

 2. Zašto Jehovini svjedoci moraju danas biti hrabri?

² Kraljevstvo nije uspostavljeno u tim danima. Ali je unaprijed imenovani Kralj, Isus Krist, proricao o svojoj budućoj nevidljivoj prisutnosti u sili Kraljevstva. Tu će prisutnost obilježiti takve prilike kao što su besprimjerni ratovi, glad, pošasti, potresi i propovijedanje dobre vijesti širom svijeta (Matej 24:3-14; Luka 21:10, 11). Kao Jehovinim svjedocima, potrebna nam je hrabrost da bismo se nosili s tim okolnostima i progonstvima koja doživljavamo. Stoga će biti korisno razmotriti biblijski izvještaj o hrabrim objaviteljima Kraljevstva iz prvog stoljeća n. e.

Hrabrost da se oponaša Krista

 3. Tko je najbolji primjer hrabrosti, i što je o njemu rečeno u Jevrejima 12:1-3?

³ Isus Krist je pružio najbolji primjer hrabrosti. Nakon što je naveo ‘gomilu’ hrabrih pretkršćanskih svjedoka Jehove, apostol Pavao se usredotočio na Isusa, govoreći: “Za to dakle i mi imajući oko sebe toliku gomilu svjedoka, da odbacimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s trpljenjem da trčimo u bitku koja nam je odredjena, gledajući na načelnika vjere i svršitelja Isusa, koji mjesto odredjene sebi radosti pretrplje križ, ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega. Pomislite dakle na onoga koji je takovo protivljenje protiv sebe od grješnikâ podnio, da ne oslabe duše vaše i da vam ne dotuži” (Jevrejima 12:1-3).

 4. Kako je Isus pokazao hrabrost kad ga je kušao Sotona?

⁴ Nakon svog krštenja i 40 dana meditiranja, molitve i pošćenja u pustoši, Isus se smiono suprotstavio Sotoni. Nakon što ga je Đavo iskušavao navodeći ga da pretvori kamenje u kruh, Isus je to odbio zato što bi bilo pogrešno izvesti čudo radi zadovoljenja osobne želje. “Pisano je”, rekao je Isus, “ne živi čovjek o samom hljebu, no o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih.” Kad ga je Sotona poticao da skoči s vrha hrama, Isus je to odbio zato što bi bio grijeh kušati Boga da ga izbavi od mogućeg samoubojstva. “I to stoji napisano”, naveo je Isus, “nemoj kušati Gospodina Boga svojega.” Sotona je Isusu ponudio sva kraljevstva svijeta ako mu se on samo jednom ‘pokloni’, ali Isus se nije želio odmetnuti i poduprijeti Đavlov izazov da ljudi neće ostati vjerni Bogu pod ispitom. Zato je izjavio: “Idi od mene, sotono, jer stoji napisano: Gospodinu Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi.” Potom, Kušač “otide od njega za neko vrijeme” (Matej 4:1-11; Luka 4:13).

 5. Što nam može pomoći da odolimo iskušenju?

⁵ Isus je bio podložan Jehovi i usprotivio se Sotoni. Ako se i mi isto tako ‘pokorimo Bogu, a protivimo djavolu, pobjeći će od nas’ (Jakov 4:7). I mi možemo poput Isusa hrabro odoljeti iskušenju ako primjenjujemo Pisma, možda čak citirajući iz njih baš tada kad smo u kušnji da učinimo nešto grešno. Je li vjerojatno da ćemo podleći kušnji da počinimo krađu ako u tom trenutku sami sebi ponavljamo Božji zakon: “Ne kradi”? Izgleda li vjerojatnim da će dvoje kršćana podleći spolnom nemoralu ako i samo jedan od njih hrabro izgovara riječi: “Ne čini preljube”? (Rimljanima 13:8-10; 2. Mojsijeva 20:14, 15).

 6. Na koji je način Isus hrabro pobijedio svijet?

⁶ Kao kršćani koje ovaj svijet mrzi, mi možemo izbjeći njegov duh i grešno ponašanje. Isus je rekao svojim sljedbenicima: “U svijetu ćete imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet” (Ivan 16:33). On je pobijedio svijet tako što nije postao poput njega. Njegov pobjednički primjer i ishod njegovog načina života kao čuvara besprijekornosti može nas ohrabriti da ga oponašamo ostajući odvojenima i neokaljanima od ovog svijeta (Ivan 17:16).

Hrabro nastaviti propovijedati

 7, 8. Što će nam pomoći da nastavimo propovijedati usprkos progonstvu?

⁷ Isus i njegovi učenici oslanjali su se na Boga koji će im dati hrabrost kako bi nastavili propovijedati usprkos progonstvu. Isus je odvažno izvršio svoju službu usprkos progonstvu, a nakon Pentekosta 33. n. e., njegovi su progonjeni sljedbenici nastavili objavljivati dobru vijest iako su ih židovski religiozni vođe pokušali zaustaviti (Djela apostolska 4:18-20; 5:29). Učenici su se molili: “Gospodine! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom [“posve neustrašivo”, St] riječ tvoju”. I što se zatim dogodilo? Izvještaj kaže: “I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu riječ Božiju sa slobodom [“neustrašivo”, St]” (Djela apostolska 4:24-31).

⁸ Budući da danas većina ljudi ne prihvaća dobru vijest, često je potrebna odvažnost da bi im se nastavilo propovijedati. Osobito kad su progonjeni, Jehovini sluge trebaju hrabrost koju daje Bog da bi dali temeljito svjedočanstvo (Djela apostolska 2:40; 20:24). Stoga je hrabri objavitelj Kraljevstva Pavao rekao svom mladom, manje iskusnom suradniku: “Jer nam Bog ne dade duha straha, nego sile i ljubavi i čistote. Ne postidi se dakle svjedočanstva Gospodina našega Isu[sa Kri]sta, ni mene sužnja njegova; nego postradaj s evangjeljem Kr[i]stovijem po sili Boga” (2. Timoteju 1:7, 8). Ako se budemo molili za hrabrost, bit ćemo u stanju nastaviti propovijedati, a čak nam ni progonstvo neće oduzeti radost da budemo objavitelji Kraljevstva (Matej 5:10-12).

Hrabro stati na Jehovinu stranu

 9, 10. (a) Što su Židovi i ne-Židovi iz prvog stoljeća činili da bi postali krštenim učenicima Krista? (b) Zašto je bila potrebna hrabrost da bi se postalo kršćaninom?

⁹ Mnogi Židovi i ne-Židovi iz prvog stoljeća hrabro su odbacili nebiblijske tradicije da bi postali krštenim sljedbenicima Krista. Ubrzo nakon Pentekosta 33. n. e., “množaše se vrlo broj učenika u Jeruzalemu. I svećenici mnogi pokoravahu se vjeri” (Djela apostolska 6:7). Ti su Židovi imali hrabrosti prekinuti religiozne spone i prihvatiti Isusa kao Mesiju.

¹⁰ Od 36. n. e., mnogi su ne-Židovi postali vjernicima. Kad su Kornelije, članovi njegove obitelji i drugi ne-Židovi čuli dobru vijest, odmah su je prihvatili, primili sveti duh i bili su ‘kršteni u ime Isusa Krista’ (Djela apostolska 10:1-48). U Filipima su zatvorski čuvar i članovi njegove obitelji koji su bili ne-Židovi brzo prihvatili kršćanstvo, i “krsti se on i svi njegovi odmah” (Djela apostolska 16:25-34). Da bi se poduzeli ti koraci bila je potrebna hrabrost, jer su kršćani bili progonjena, neomiljena manjina. Oni su to još uvijek. No ipak, ako se još nisi predao Bogu i krstio se kao Jehovin svjedok, nije li vrijeme da poduzmeš te hrabre korake?

Hrabrost u razdijeljenim kućanstvima

11. Kakav su izvrstan primjer hrabrosti pružili Evnika i Timotej?

¹¹ Evnika i njen sin Timotej pružili su izvrsne primjere hrabrosti, iskazujući vjeru u religiozno razdijeljenom kućanstvu. Iako je Evnika imala supruga poganina, učila je svog sina ‘svetim pismima’ od njegove najranije mladosti (2. Timoteju 3:14-17). Nakon što je postala kršćankom, pokazala je ‘nelicemjernu vjeru’ (2. Timoteju 1:5). Također je imala hrabrosti usaditi kršćanska učenja u Timoteja, pokazujući istovremeno da uvažava poglavarstvo svog nevjerujućeg muža. Njena vjera i hrabrost sasvim sigurno su bili nagrađeni kad je njen dobro poučeni sin bio odabran da prati Pavla na misionarskim putovanjima. Kako to samo može ohrabriti kršćanske roditelje koji se nalaze u sličnim okolnostima!

12. Kakvom je osobom postao Timotej, i tko danas dokazuje da je poput njega?

¹² Iako je Timotej živio u religiozno razdijeljenom kućanstvu, hrabro je prihvatio kršćanstvo i postao duhovnom osobom o kojoj je Pavao mogao reći: “Nadam se u Gospodina Isusa da ću skoro poslati k vama [Filipljanima] Timoteja da se i ja razveselim razabravši kako ste vi. Jer ni jednoga nemam jednake misli sa sobom koji se upravo brine za vas. (...) Njegovo poštenje [“dokaz koji je pružio o sebi”, NW] poznajete, jer kao dijete ocu sa mnom je poslužio u evangjelju” (Filipljanima 2:19-22). Danas mnogi dječaci i djevojčice u religiozno razdijeljenim domovima hrabro prihvaćaju pravo kršćanstvo. Poput Timoteja i oni se dokazuju, i kako li se samo radujemo da su i oni dio Jehovine organizacije!

Hrabro ‘položiti svoj vrat’

13. Na koji su način Akvila i Priscila pokazali hrabrost?

¹³ Akvila i njegova žena Priscila (Priska) pružili su primjer hrabro ‘položivši svoje vratove’ za svog suvjernika. Primili su Pavla u svoj dom, radili s njim na izrađivanju šatora i pomogli mu da u Korintu osnuje novu skupštinu (Djela apostolska 18:1-4). Tijekom njihovog 15-godišnjeg prijateljstva, oni su na neki nama nepoznat način doveli u opasnost čak i svoje živote poradi njega. Živjeli su u Rimu kad je on rekao tamošnjim kršćanima: “Pozdravite Prisku i Akvilu, pomoćnike moje u Kr[i]stu Isusu, koji za dušu moju svoje vratove položiše, kojima ne ja jedan zahvaljujem, nego i sve crkve neznabožačke” (Rimljanima 16:3, 4).

14. U skladu s kojom zapovijedi su postupili Akvila i Priska položivši svoje vratove za Pavla?

¹⁴ Položivši svoje vratove za Pavla, Akvila i Priska su postupili u skladu s Isusovim riječima: “Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih da se i vi ljubite medju sobom” (Ivan 13:34). Ta je zapovijed bila ‘nova’ tako što je išla dalje od zahtjeva Mojsijevog zakona da osoba treba ljubiti svog bližnjeg kao samog sebe (3. Mojsijeva 19:18). Ona je zahtijevala samopožrtvovnu ljubav koja će ići tako daleko da nekoga navede da svoj život da za druge, kao što je to učinio Isus. Pisac Tertulijan, iz drugog i trećeg stoljeća n. e. citira riječi jednog od svjetovnih ljudi s obzirom na kršćane, kad piše: “ ‘Pogledajte’, kažu, ‘kako se oni ljube međusobno (...) i kako su spremni umrijeti jedni za druge’ ” (Apologija, poglavlje XXXIX, 7). Osobito bismo u progonstvu bili obavezni pokazati bratsku ljubav hrabro riskirajući svoj život da suvjernike ne bismo izložili brutalnosti ili smrti od ruku neprijatelja (1. Ivanova 3:16).

Hrabrost donosi radost

15, 16. Kako se mogu povezati radost i hrabrost, prema izvještaju iz 16. poglavlja Djela apostolskih?

¹⁵ Pavao i Sila su dokazali da hrabro držanje u kušnjama može donijeti radost. Po naredbi gradskih sudaca u gradu Filipima, bili su javno bičevani te zatvoreni i stavljeni u klade. Ipak, nisu se iz straha povukli. Usprkos iskušavajućim okolnostima u kojima su se našli, oni su još uvijek imali Bogom danu hrabrost kao i radost koju ona donosi vjernim kršćanima.

¹⁶ Oko ponoći, Pavao i Sila su se molili i hvalili Boga u pjesmi. Iznenada je nastao potres tako da se zatvor uzdrmao, okovi im spali a vrata se otvorila. Uplašenom tamničaru i njegovoj obitelji dano je odvažno svjedočanstvo koje je dovelo do toga da su se krstili kao Jehovini sluge. On se sam “radovaše sa svijem domom svojijem što vjerova Boga” (Djela apostolska 16:16-34). Kakvu li je to radost moralo donijeti Pavlu i Sili! Nakon što smo razmotrili ovaj i druge biblijske primjere hrabrosti, pitajmo se kako mi možemo ostati hrabri kao Jehovini sluge?

Budimo i nadalje posve hrabri

17. U kakvom su odnosu pouzdanje u Jehovu i hrabrost, prema izvještaju iz 27. Psalma?

¹⁷ Pouzdanje u Jehovu pomoći će nam ostati hrabrima. David je pjevao: “U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!” (Psalam 27:14, St). Psalam 27 pokazuje da se David oslanjao na Jehovu kao na “štit” svog života (redak 1). Kad je vidio kako je Jehova postupao s njegovim neprijateljima u prošlosti, to ga je ohrabrilo (reci 2 i 3). Daljnji faktor bilo je cijenjenje središta Jehovinog obožavanja (redak 4). Pouzdanje u Jehovinu pomoć, zaštitu i izbavljenje također je ojačalo Davidovu hrabrost (reci 5-10). Od pomoći je bilo i neprestano poučavanje o načelima Jehovinih pravednih puteva (redak 11). Povjerljiva molitva za izbavljenje od neprijatelja, zajedno s vjerom i nadom, pomogla je Davidu da bude hrabar (reci 12-14). I mi možemo jačati svoju hrabrost na slične načine, pokazujući tako da se doista ‘uzdamo u Jahvu’.

18. (a) Što pokazuje da nam redovito druženje sa suobožavateljima može pomoći da ostanemo hrabri? (b) Kakvu ulogu u jačanju hrabrosti igraju kršćanski sastanci?

¹⁸ Redovito druženje sa suobožavateljima Jehove može nam pomoći da ostanemo hrabri. Kad se Pavao pozvao na Cezara i bio na putu u Rim, suvjernici su se sastali s njim na Apijevoj tržnici i kod Tri krčme. Izvještaj kaže: “Kad ih Pavao vidje, zahvali Bogu i ohrabri se” (Djela apostolska 28:15). Dok redovito pohađamo kršćanske sastanke, mi slušamo Pavlov savjet: “I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan” (Hebrejima 10:24, 25, DF). Što znači hrabriti se međusobno? Hrabriti znači “ulijevati hrabrost, srčanost ili nadu” (Webster’s Ninth New Collegiate Dictionary). Mi možemo na mnoge načine uliti hrabrost drugim kršćanima, a ohrabrenje od njihove strane može isto tako u nama pobuditi ovu osobinu.

19. Kako nam Pisma i kršćanske publikacije mogu pomoći da ostanemo hrabri?

¹⁹ Da bismo ostali hrabri, moramo redovito proučavati Božju riječ i primjenjivati njen savjet u svom životu (5. Mojsijeva 31:9-12; Jozua 1:8). Naš redoviti studij trebao bi obuhvaćati kršćanske publikacije temeljene na Pismima, zato što će nam zdrav savjet koji je na takav način dan pomoći da kušnje vjere dočekamo s hrabrošću koju daje Bog. Iz biblijskih smo izvještaja vidjeli kako su Jehovini sluge bili hrabri u raznim situacijama. Možda ovog trenutka ne znamo kako nam te informacije mogu pomoći, ali Božja riječ ima moć, a ono što iz nje naučimo može nam uvijek koristiti (Jevrejima 4:12). Naprimjer, ako je na našu službu počeo utjecati strah od ljudi, možemo se prisjetiti kako je Enoh imao hrabrosti da bezbožnicima prenosi Božju vijest (Juda 14, 15).

20. Zašto se može reći da je molitva prijeko potrebna ako želimo ostati hrabri kao Jehovini sluge?

²⁰ Da bismo ostali hrabri kao Jehovini sluge, moramo istrajati u molitvi (Rimljanima 12:12). Isus je hrabro podnio kušnje zato što je ‘moljenja i molitve k onome koji ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinosio, i bio je utješen po svojoj pobožnosti’ (Jevrejima 5:7). Ako ostanemo blizu Boga u molitvi, nećemo biti poput svjetovnih kukavica koji su određeni da dožive ‘drugu smrt’ iz koje nema uskrsnuća (Otkrivenje 21:8). Božanska zaštita i život u Božjem novom svijetu namijenjeni su njegovim hrabrim slugama.

21. Zašto lojalni Jehovini svjedoci mogu biti hrabri?

²¹ Kao Jehovini lojalni svjedoci, ne trebamo se bojati demonskih i ljudskih neprijatelja, zato što imamo Božju potporu i Isusov primjer hrabrosti kao onog koji je pobijedio svijet. Duhovno izgrađujuće druženje s Jehovinim narodom isto nam tako pomaže da budemo hrabri. Naša se hrabrost jača i kroz vodstvo i savjete iz Pisama i kršćanskih publikacija. A biblijski izvještaji o Božjim slugama iz prošlosti pomažu nam da hrabro hodimo njegovim putevima. Stoga, nastavimo se u ovim posljednjim danima odvažno probijati naprijed u svetoj službi. Da, neka sav Jehovin narod bude posve hrabar!

Kako bi odgovorio

◻ Kako nas Isusov primjer može ispuniti hrabrošću?

◻ Što je Isusu i njegovim učenicima dalo hrabrost da nastave propovijedati?

◻ Zašto su Židovi i ne-Židovi trebali biti hrabri da bi zauzeli stav za Jehovu?

◻ Kakve su primjere hrabrosti pružili Evnika i Timotej?

◻ Kakav dokaz postoji da hrabrost može donijeti radost čak i usred progonstva?

[Slika na stranici 18]

I mi možemo poput Isusa odoljeti iskušenju ako primjenjujemo i citiramo Pisma