Cijenimo našu braću
“Nelicemjernom bratskom naklonošću ... ljubite jedan drugoga žarko od srca” (1. PETROVA 1:22 NS).
1. Što je mnoge ljude uvjerilo da Jehovini svjedoci prakticiraju pravo kršćanstvo?
LJUBAV je oznaka pravog kršćanstva. To je naglasio Isus prilikom uzimanja posljednjeg obroka sa svojim učenicima, rekavši: “Dajem vam novu zapovijed, da ljubite jedan drugoga, kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako imate ljubav među sobom” (Ivan 13:34, 35, NS). Mnogi su se ljudi uvjerili da Jehovini svjedoci prakticiraju pravo kršćanstvo tek kad su posjetili sastanak u Kraljevskoj dvorani ili neki kongres. Tu su mogli vidjeti ljubav na djelu i znali su da se nalaze među pravim Kristovim učenicima.
2. Što je pisao apostol Pavao u vezi ljubavi, kao jasnoj oznaci kršćanstva?
2 Svi se mi radujemo da je ova jasna oznaka danas vidljiva među Jehovinim narodom. Ipak, poput prvih kršćana i mi spoznajemo potrebu da stalno tražimo daljnje mogućnosti pokazivanja cijenjenja za našu braću. Pavao je pisao skupštini Soluna: “A vas neka Gospodin učini da rastete i obilujete u ljubavi jedan prema drugomu” (1. Solunjanima 3:12, ST). Kako možemo rasti u međusobnoj ljubavi?
Ljubav i bratska naklonost
3. Što je, prema riječima apostola Petra, još potrebno osim čistog načina života?
3 U jednom pismu svim kršćanskim skupštinama Male Azije, apostol Petar je pisao: “A sada, budući da ste poslušnošću prema istini očistili svoje duše [ili svoj život] nelicemjernom bratskom naklonošću [philadelphi’a] ljubite [jedan oblik od agapa’o] jedan drugoga žarko od srca” (1. Petrova 1:22, NS). Petar pokazuje da nije dovoljno da očistimo svoj život. Rezultat naše poslušnosti prema istini, uključujući i novu zapovijed, trebala bi biti iskrena bratska naklonost i međusobna žarka ljubav.
4. Koja si pitanja trebamo postaviti i što je s tim u vezi rekao Isus?
4 Naginjemo li pokazivati ljubav i cijenjenje samo prema braći koja su nam simpatična? Jesmo li velikodušni prema njima, zatvarajući oči pred njihovim nedostacima, dok brzo primjećujemo greške i propuste drugih, prema kojima se ne osjećamo prirodno privučenima? Isus je rekao: “Ako ljubite [jedan oblik od agapa’o] one koji vas ljube, kakvu nagradu imate? Zar i ubirači poreza ne čine isto?” (Matej 5:46, NS).
5. Koju razliku između grčkih riječi “ljubav” i “naklonost” navodi jedan bibličar?
5 Profesor William Barclay piše u svojoj knjizi Iz jezičnog blaga Novog zavjeta o grčkim riječima prevedenima s “naklonost” i “ljubav” slijedeće: “U ovim riječima [phili’a, što znači naklonost, a srodni je glagol phile’o] leži srdačna toplina. One znače obratiti nekomu pažnju s puno ljubavi. Daleko upotrebljivije novozavjetne riječi za ljubav su imenica agape i glagol agapan ... Philia je bila ljupka riječ, no očito riječ simpatije, bliske povezanosti, naklonosti i srdačnosti ... Agape ima veze s umom, to nije jednostavno samo osjećaj koji se nepozvano javlja u našem srcu; to je princip prema kojem svjesno živimo. Agape je odlučujuće povezana s voljom. To je svladavanje, pobjeda, ostvarenje. Nitko nije nikada prirodno ljubio svoje neprijatelje, nego mu je za to bilo potrebno svladati sva prirodna naginjanja i osjećaje. Ta agape ljubav ... u stvarnosti je snaga kojom se vole nesimpatični ljudi, koji nisu dostojni ljubavi.”
6. a) Koja bi si pitanja trebali postaviti? b) Zašto prema Petrovim riječima ne možemo svoju bratsku naklonost ograničiti samo na one prema kojima se osjećamo prirodno privučenima?
6 Naginjemo li opravdavati svoje osjećaje pod izgovorom da nam Sveto pismo dopušta gajiti prema nekoj braći srdačnije osjećaje nego prema drugima? (Ivan 19:26; 20:2). Smatramo li da možemo prema nekima pokazivati hladnu, razumsku “ljubav”, jer to moramo činiti, dok srdačnu bratsku naklonost zadržavamo za one kojima se osjećamo privučeni? Ako je tako, onda nismo shvatili smisao Petrova poziva. Tada nismo u dovoljnoj mjeri očistili svoje duše poslušnošću prema istini, jer Petar kaže: “Pošto ste pokoravanjem istini očistili svoje duše da postignete bratsku ljubav, čistim srcem ljubite žarko jedan drugoga” (1. Petrova 1:22, ST).
Nelicemjerna bratska naklonost
7, 8. Koje je podrijetlo riječi prevedene sa “nelicemjerna” i zašto Petar upotrebljava taj izraz?
7 Apostol Petar ide još dalje, rekavši da naša bratska naklonost mora biti nelicemjerna. Riječ prevedena s “nelicemjerno” potječe od negacije jedne grčke riječi koja se primjenjuje na glumce koji prilikom govora nose masku na licu. To im omogućuje da u nekom igrokazu utjelovljuju različite karaktere. Tako ova riječ poprima simbolično značenje za licemjerstvo, pretvaranje i vanjski privid.
8 Što osjećamo duboko u svom srcu prema nekoj našoj braći i sestrama u skupštini? Pozdravljamo li ih na sastancima usiljenim smiješkom, zatim brzo odvraćamo pogled ili idemo dalje? Pokušavamo li — što bi bilo još gore — izbjegavati da ih pozdravljamo? Ako je tako, što onda reći o našoj ‘poslušnosti prema istini’, koja bi tako trebala očistiti naše duše da osjećamo iskrenu naklonost prema sukršćanima? Upotrebljavajući izraz “nelicemjerna” Petar nam govori da naša naklonost prema braći ne smije biti prijetvorna, izvanjska, nego prava, mora dolaziti iz srca.
“Žarko od srca”
9, 10. Što je mislio Petar kad je rekao da moramo ljubiti jedan drugoga “žarko”, ili “rašireno”?
9 Petar je dodao: “Ljubite jedan drugoga žarko (doslovno “rašireno”) od srca”. Pokazati ljubav onima koji su nam simpatični i koji nam uzvraćaju osjećaje ne pretpostavlja “širenje” srca. Ali, Petar nas je pozvao da “rašireno” ljubimo jedan drugoga. Aga’pe ljubav koju pokazuju kršćani nije ljubav diktirana čisto razumom ili mislima, kakvu trebamo pokazivati prema našim neprijateljima (Matej 5:44). To je žarka ljubav koja pretpostavlja naprezanje. Ona traži da “raširimo” svoje srce, kako bi ono moglo uključiti i ljude prema kojima se inače ne osjećamo privučenima.
10 O riječi koja je u 1. Petrovoj 1:22 prevedena sa “žarko” (ili “rašireno”) Fritz Rienecker piše (u djelu Linguistic Key to the Greek New Testament) slijedeće: “Osnovna misao je ozbiljnost, revnost (ne raditi opušteno ... nego takoreći s naporom) (Hort).” Naprezanje znači sabiranje sve snage. Dakle, ljubiti drugoga žarko od srca znači naprezati se do krajnjih granica u pokazivanju bratske naklonosti prema svim kršćanskim drugovima. Imaju li naša braća i sestre “tijesan prostor” u našim osjećajima iskrene naklonosti? Ako je tako, raširimo se!
“Raširite se”
11, 12. a) Koji je savjet apostol Pavao dao kršćanima Korinta? b) Kako je Pavao dao u tom pogledu dobar primjer?
11 Apostol Pavao je izgleda osjećao da je to bilo potrebno učiniti u skupštini Korinta. Tamošnjim kršćanima je pisao: “Već vam otprije govorimo posve otvoreno, Korinćani! Naše je srce široko. Nije vam tijesno u nama, ali imate tijesan prostor za nas u svom srcu. Za uzvrat — govorim vam kao svojoj djeci — jednako se raširite i vi!” (2. Korinćanima 6:11-13, ST).
12 Kako se možemo raširiti u srcu, da bismo u njega mogli prihvatiti svu našu braću i sestre? Neka nam Pavao posluži u tome kao primjer. On je očito tražio dobre strane kod svoje braće, nije ih pamtio po njihovim nedostacima, nego po njihovim dobrim svojstvima. Posljednje poglavlje njegova pisma kršćanima Rima neka nam posluži za primjer toga. Razmotrimo sada 16. poglavlje pisma Rimljanima i zapazimo kako ono svjedoči o Pavlovom pozitivnom stajalištu prema braći i sestrama.
Srdačno cijenjenje
13. Kako je Pavao pokazao cijenjenje za Febu i zašto?
13 Pavao je svoje pismo Rimljanima pisao godine 56. n. e. iz Korinta, nalazeći se na svom trećem misionarskom putovanju. Rukopis je očito povjerio jednoj kršćanki po imenu Feba, koja je pripadala susjednoj skupštini Kenhreji, a putovala je za Rim. (Pročitaj redak 1 i 2.) Zapazimo kako ju je srdačno preporučio braći u Rimu. Ona je zastupala mnoge kršćane (Pavla također) koji su se vjerojatno našli kod nje na proputovanju kroz trgovački lučki grad Kenhreju. Feba je poput svih drugih ljudi bila nesavršena i grešna, nesumnjivo je imala svojih slabosti. No, umjesto da skupštinu u Rimu upozori na Febine nedostatke, on ju je uputio da je ‘lijepo prime u Gospodinu, kako dolikuje svetima’. Kakvog li odličnog, pozitivnog stajališta!
14. Koje je prijazne riječi Pavao našao za Priscilu i Akvilu?
14 Iz 3. do 15. retka proizlazi da Pavao pozdravlja mnoge kršćane, od kojih preko 20 spominje i poimence. (Pročitaj redak 3 i 4.) Možeš li osjetiti bratsku naklonost kakvu je Pavao osjećao prema Priski (ili Priscili; usporedi Djela apostolska 18:2) i Akvili? Ovaj se bračni par zbog njega izložio opasnosti, a on sada sa zahvalnošću pozdravlja te suradnike, također im prenosi zahvalnost od strane nežidovskih skupština. Kako li su Akvila i Priscila bili ohrabreni ovim srdačnim pozdravima!
15. Kako je Pavao pokazao svoju velikodušnost i poniznost pozdravljajući Andronika i Junija?
15 Pavao je očito godinu ili dvije nakon Kristove smrti postao jednim od njegovih predanih sljedbenika. A kad je pisao svoje pismo Rimljanima, Krist ga je već niz godina upotrebljavao kao istaknutog apostola za narode (Djela apostolska 9:15; Rimljanima 1:1; 11:13). Međutim, zapazimo njegovu velikodušnost i poniznost. (Pročitaj 7. redak.) On pozdravlja Andronika i Junija kao ‘znamenite među apostolima (poslanicima)’, ukazujući da oni služe Kristu dulje od njega. Tu nema ni najmanjeg traga ljubomore!
16. a) Kojim je ljubaznim riječima Pavao govorio o drugim kršćanima iz Rima? b) Kako možemo biti sigurni da su ti pozdravi bili izraz “iskrene bratske naklonosti”?
16 Možda nam nije poznato ništa ili pak nešto malo o ranim kršćanima poput Epeneta, Amplijata i Stahija. (Pročitaj 5, 8, 9. redak.) Ali, već sam način kako Pavao pozdravlja tu trojicu svjedoči da se radilo o vjernim ljudima. On ih je toliko zavolio da svakoga označava kao “meni ljubaznoga” (“moga dragog”, ST). Pavao ima prijazne riječi i za Apela i Rufa. Jednog naziva ‘okušanim u Kristu’, a drugoga ‘izabranim u Gospodinu’. (Pročitaj 10. i 13. redak.) Kakve je lijepe komplimente dao toj dvojici kršćana! A poznavajući Pavlovu iskrenost, možemo biti sigurni da ti komplimenti nisu bili samo puka formalnost. (Usporedi 2. Korinćanima 10:18.) Spomenimo također da Pavao nije zaboravio pozdraviti niti Rufovu majku.
17. Kako je Pavao pokazao veliko cijenjenje sestara?
17 A sada da istaknemo i Pavlovo cijenjenje sestara. Osim Rufove majke on spominje ništa manje nego šest daljnjih kršćanki. Već smo vidjeli kako je prijazno govorio o Febi i Priski. Zapazimo kakvom on srdačnom bratskom naklonošću pozdravlja Mariju, Trifenu, Trifozu i Persidu. (Pročitaj 6. i 12. redak.) Moguće je osjetiti kako je njegovo srce bilo vezano uz te marljive sestre, ‘koje su se mnogo trudile’ za svoju braću. Kako li je izgrađujuće promatrati Pavlovo srdačno cijenjenje braće i sestara, i to unatoč njihovoj nesavršenosti!
Ne sumnjati u poticaje naše braće
18. Kako možemo težiti da oponašamo Pavla, no što je još moglo biti potrebno?
18 Zašto ne bismo oponašali Pavla, trudeći se reći nešto dobro za svakog brata i svaku sestru u skupštini? Za neke nam to neće biti uopće teško, dok ćemo kod drugih morati malo tražiti. Zašto ne pokušati provesti nešto vremena s njima kako bi ih bolje upoznali? Sigurno ćemo kod njih otkriti svojstva vrijedna ljubavi i, tko zna, možda će i oni nas cijeniti još više nego ranije.
19. Zašto ne smijemo pripisivati braći krive poticaje i kako nam je Jehova dobar primjer u vezi ljubavi?
19 Mi ne smijemo sumnjati u poticaje naše braće. Svi oni ljube Jehovu, inače mu se ne bi ni predali. Što ih zadržava da se ne vrate u svijet i da žive udobnim životom? Oni to nisu učinili samo zahvaljujući ljubavi prema Jehovi, njegovoj pravednosti i njegovu Kraljevstvu pod Kristom (Matej 6:33). No, svi se oni moraju na ovaj ili onaj način oštro boriti da sačuvaju vjernost. Stoga ih Jehova ljubi (Priče Salamunove 27:11). On ih unatoč njihovim greškama i propustima priznaje za svoje sluge. A tko smo mi onda da odbijamo pokloniti im svoju iskrenu naklonost? (Rimljanima 12:9, 10; 14:4).
20. a) Samo prema kome moramo biti nepovjerljivi u skladu s Pavlovim pismom Rimljanima i čije vodstvo možemo u tom pogledu slijediti bez razmišljanja? b) No, kakvo bi trebalo biti naše stajalište prema svoj drugoj braći?
20 Apostol Pavao nas opominje da možemo biti nepovjerljivi samo prema onima koji “prave razmirice i sablazni suprotno nauci koju vi primiste”. Pavao nas poziva da se čuvamo i klonimo takvih (Rimljanima 16:17, ST). Skupštinski starješine će pokušati pomoći takvima (Juda 22, 23). Stoga možemo biti sigurni da će nas starješine obavijestiti kad bude potrebno izbjegavati određene osobe. Inače, potrebno je da svu našu braću smatramo dostojnima iskrene bratske naklonosti i da se učimo žarko ljubiti ih od srca.
21, 22. a) Što leži pred nama? b) Koje situacije mogu nastupiti i za što je sada krajnje vrijeme? c) Što ćemo obrađivati u slijedećem članku?
21 Protiv nas su Sotona, njegovi demoni i cijeli svjetski sustav stvari. Pred nama je Harmagedon, koji će izbiti napadom Goga od Magoga (Ezekijel, poglavlje 38. i 39.). U to ćemo vrijeme više nego ikada trebati svoju braću. I bez daljnjega se može dogoditi da ćemo trebati pomoć onih koje nismo baš posebno cijenili. Ili, možda će baš njima nužno trebati naša pomoć. Sada je vrijeme da se raširimo i da produbljujemo cijenjenje sve naše braće.
22 Cijenjenje braće uključuje, naravno, i dostojno poštivanje skupštinskih starješina, a oni moraju u tom pogledu i sami dati dobar primjer, pokazujući pravo cijenjenje ne samo za drugu braću, nego i za ostale starješine. U sljedećem članku obradit ćemo ovu temu s tog stajališta.
Za ponavljanje
□ Koja je jasna oznaka pravog kršćanstva?
□ Zašto je bezuvjetno potrebno pokazivati ljubav i bratsku naklonost?
□ Kako se možemo ljubiti “žarko” ili “rašireno”?
□ Kako je Pavao u 16. poglavlju pisma Rimljanima izrazio cijenjenje za svoju braću i sestre?
□ Zašto ne smijemo sumnjati u poticaje naše braće?
[Slika na stranici 25]
Pokušaj kod onih kojima se ne osjećaš prirodno privučenim otkriti svojstva vrijedna ljubavi