4. Koje je jedinstvene prednosti imao Pavao?

⁴ Pavao je bio istaknuta osoba među ranim kršćanima, što je i razumljivo. Tokom svoje službe proputovao je tisuće kilometara po moru i kopnu te je osnovao mnoge skupštine. Osim toga, Jehova je Pavla blagoslovio vizijama i darom govorenja stranih jezika (1. Korinćanima 14:18; 2. Korinćanima 12:1-5). Također ga je nadahnuo da napiše 14 pisama koja su danas dio Kršćanskih grčkih pisama. Dakle, može se reći da se Pavao trudio više nego svi drugi apostoli (1. Korinćanima 15:10).

 5. Kako je Pavao pokazao da ima skromno mišljenje o sebi?

⁵ Budući da je Pavao predvodio u kršćanskoj aktivnosti, neki možda misle da je volio biti u centru pažnje, čak da se razmetao svojim autoritetom. Međutim, nije bilo tako, jer Pavao je bio skroman. Za sebe je rekao da je “najmanji od apostola”, dodajući: “Nisam dostojan zvati se apostolom, jer sam progonio Božju skupštinu” (1. Korinćanima 15:9). Kao bivši progonitelj kršćana, Pavao nikada nije zaboravio da je samo nezasluženom dobrohotnošću uopće mogao razviti odnos s Bogom, a kamoli imati posebne prednosti službe (Ivan 6:44; Efežanima 2:8). Dakle, Pavao nije smatrao da ga njegovi izvanredni uspjesi u službi čine boljim od drugih (1. Korinćanima 9:16).

 6. Kako je Pavao pokazao skromnost u svom ophođenju s Korinćanima?

⁶ Pavlova skromnost naročito je vidljiva iz njegovog ophođenja s Korinćanima. Očito su neki od njih bili oduševljeni osobama koje su smatrali istaknutim nadglednicima, naprimjer Apolonom, Kefom i samim Pavlom (1. Korinćanima 1:11-15). No Pavao nije izmamljivao hvalu od Korinćana niti je iskorištavao njihovo divljenje. Kad ih je posjećivao, nije ostavljao dojam osobe ‘razmetljive u govoru ili mudrosti’. Umjesto toga, Pavao je o sebi i svojim suradnicima rekao: “Neka nas ljudi prosude kao Kristove podređene i upravitelje Božjih svetih tajni”a (1. Korinćanima 2:1-5; 4:1).

 7. Kako je Pavao pokazivao skromnost čak i kad je davao savjete?

⁷ Pavao je pokazivao skromnost čak i kad je morao davati stroge savjete i upute. Usrdno je molio svoje sukršćane “Božjim samilostima” i “na temelju ljubavi”, a ne snagom svog apostolskog autoriteta (Rimljanima 12:1, 2; Filemonu 8, 9). Zašto je Pavao tako postupao? Zato što se uistinu smatrao ‘suradnikom’ svoje braće, a ne ‘gospodarom njihove vjere’ (2. Korinćanima 1:24). Pavao je članovima kršćanskih skupština prvog stoljeća nesumnjivo bio posebno drag baš zbog svoje skromnosti (Djela apostolska 20:36-38).