Jehovino korištenje ‘ludosti’ da spasi one koji vjeruju

“Budući da svijet svojom mudrošću nije upoznao Boga u Božjoj mudrosti, odluči Bog one koji vjeruju spasiti ludošću propovijedanja” (1. KORINĆANIMA 1:21, St).

 1. U kom smislu Jehova koristi “ludost”, i kako znamo da svijet u svojoj mudrosti nije upoznao Boga?

ŠTO? Hoće li Jehova koristiti ludost? Doista neće! Ali on može i koristi ono što svijetu izgleda ludo. On to čini kako bi spasio ljude koji ga znaju i ljube. Svijet kroz svoju mudrost ne može upoznati Boga. Isus Krist je to razjasnio kad je u molitvi rekao: “Oče pravedni, svijet te nije upoznao” (Ivan 17:25, St).

 2. Kako može izgledati da Jehovini putevi i putevi svijeta idu paralelno jedan s drugim, ali što kažu činjenice?

² Isusove riječi ukazuju da se Jehovini putevi razlikuju od puteva svijeta. Površno može izgledati da Božja namjera i namjera ovoga svijeta idu paralelno jedna s drugom. Možda se čini da ciljevi ovoga svijeta imaju Božji blagoslov. Naprimjer, Biblija kaže da će Bog za čovječanstvo na Zemlji uspostaviti pravednu vladavinu koja će ostvariti život u miru, sreći i blagostanju (Izaija 9:6, 7; Matej 6:10). Isto tako, svijet razglašuje svoju namjeru da ljudima pruži mir, blagostanje i dobru vladavinu pomoću takozvanog novog svjetskog poretka. No, Božje namjere i one svijeta nisu jednake. Jehovina namjera je da se opravda kao Vrhovni Suveren svemira. On će to učiniti pomoću nebeske vladavine koja će uništiti sve zemaljske vladavine (Danijel 2:44; Otkrivenje 4:11; 12:10). Zato Bog nema ništa zajedničko s ovim svijetom (Ivan 18:36; 1. Ivanova 2:15-17). Zato Biblija govori o dvije vrste mudrosti — ‘mudrosti svijeta’ i “Božjoj mudrosti” (1. Korinćanima 1:20, 21, St).

Temeljna mana svjetovne mudrosti

 3. Iako mudrost svijeta može izgledati impresivnom, zašto čovječji obećani novi svjetski poredak nikad neće biti zadovoljavajuć?

³ Onima koje ne vodi Božja mudrost, mudrost svijeta izgleda impresivnom. Tu su visokozvučne svjetovne filozofije koje opčinjuju razum. Tisuće institucija višeg obrazovanja pružaju informacije onih koje mnogi smatraju najvećim umovima čovječanstva. Prostrane biblioteke prepunjene su nakupljenim znanjem stoljećâ ljudskog iskustva. Međutim, unatoč tome, novi svjetski poredak kojeg planiraju svjetski vođe mogao bi biti vladavina samo nesavršenih, grijehom prožetih, umirućih ljudi. Dakle, taj bi poredak bio nesavršen, ponavljajući mnoge grube pogreške iz prošlosti i nikad ne bi zadovoljio sve potrebe čovječanstva (Rimljanima 3:10-12; 5:12).

 4. Čemu je izvrgnut planirani novi svjetski poredak, i s kojom posljedicom?

⁴ Čovječji planirani novi svjetski poredak nije izvrgnut samo ljudskoj nemoći već i utjecaju zlih duhovnih stvorenja — da, Sotone Đavola i njegovih demona. Sotona je zaslijepio razume ljudi tako da ne vjeruju ‘slavnoj dobroj vijesti o Kristu’ (2. Korinćanima 4:3, 4, NW; Efežanima 6:12). Zbog toga svijet pati od jedne slabosti za drugom. On se bori i krvari u svom pogubnom pokušaju da upravlja sobom bez Božje pomoći i bez poštovanja prema božanskoj volji (Jeremija 10:23; Jakov 3:15, 16). Zato, kao što je rekao apostol Pavao, “svijet svojom mudrošću nije upoznao Boga” (1. Korinćanima 1:21, St).

 5. Koja je temeljna mana mudrosti ovoga svijeta?

⁵ Što je dakle temeljna mana mudrosti ovog svijeta, uključujući njegove planove za novi svjetski poredak? To je da svijet zanemaruje ono što se nikad ne može uspješno zanemariti — vrhovnu suverenost Jehove Boga. On oholo odbija priznati božansku suverenost. Svijet namjerno izostavlja Jehovu iz svih svojih proračuna i oslanja se na vlastitu sposobnost i planove. (Usporedi Danijel 4:31-34; Ivan 18:37.) Biblija razjašnjava da je “početak (...) mudrosti strah [Jehovin]” (Priče Salamunove 9:10; Psalam 111:10). Ipak, svijet nije naučio niti taj temeljni zahtjev mudrosti. Prema tome, kako može uspjeti bez božanske podrške? (Psalam 127:1).

Propovijedanje Kraljevstva — ludo ili praktično?

 6, 7. (a) Što propovijedaju oni koje vodi Božja mudrost, ali kako svijet gleda na njih? (b) U skladu s čijom mudrošću propovijeda svećenstvo kršćanstva, i s kojom posljedicom?

⁶ S druge strane, oni koji poznaju Boga ispoljavaju Božju mudrost i izabiru da ih ona vodi. Kao što je Isus prorekao, oni propovijedaju ‘ovu Radosnu vijest o Kraljevstvu po svemu svijetu’ (Matej 24:14, St; 28:19, 20). Je li to propovijedanje praktično danas, kad je Zemlja ispunjena sukobima, zagađenjem, siromaštvom i ljudskom patnjom? Svjetovno mudrim osobama to propovijedanje Božjeg Kraljevstva izgleda kao čista ludost kojoj nedostaje praktičnosti. Oni na propovjednike Božjeg Kraljevstva gledaju kao na lupare koji otežavaju brod Države i usporavaju njegov napredak prema idealnoj političkoj vladavini. U tome ih podupire svećenstvo kršćanstva, koje propovijeda u skladu s mudrošću ovoga svijeta i ne govori ljudima ono što trebaju znati o Božjem novom svijetu i njegovoj vladavini Kraljevstva, iako je to bilo Kristovo osnovno učenje (Matej 4:17; Marko 1:14, 15).

⁷ Povjesničar H. G. Wells skrenuo je pažnju na taj propust svećenstva kršćanstva. On je pisao: “Značajna je ogromna važnost koju je Isus pridavao učenju o onome što je nazvao nebeskim Kraljevstvom, i njegova razmjerna beznačajnost u postupanju i učenju većine kršćanskih crkava.” Ipak, da bi ljudi ovog naraštaja dobili život, najprije moraju čuti o Božjem uspostavljenom Kraljevstvu, a da bi se to postiglo, netko mora propovijedati dobru vijest o njemu (Rimljanima 10:14, 15).

 8. Zašto je propovijedanje Božje dobre vijesti najpraktičnija stvar koja se danas može činiti, ali kakav bi način postupanja bio bez trajne koristi?

⁸ Dakle, propovijedanje Božje dobre vijesti najpraktičnija je stvar koja se danas može činiti. To je zato što poruka Kraljevstva pruža istinsku nadu koja ljudska srca puni radošću tokom ovih posljednjih dana kad su ‘nastala teška vremena [“s kojima se teško izlazi na kraj”, NW]’ (2. Timoteju 3:1-5, St; Rimljanima 12:12; Titu 2:13). Dok je život u ovom svijetu neizvjestan i kratak, život u Božjem novom svijetu bit će vječan, usred radosti, izobilja i mira upravo ovdje na Zemlji (Psalam 37:3, 4, 11). Kao što je rekao Isus Krist, “kakva je korist čovjeku ako sav svijet dobije a duši svojoj naudi? ili kakav će otkup dati čovjek za svoju dušu?” Ako osoba gubi pravo na život u Božjem novom svijetu, od kakve je koristi ovaj svijet koji prolazi? Današnje uživanje u materijalnim stvarima za takvog pojedinca je isprazno, uzaludno i prolazno (Matej 16:26; Propovjednik 1:14; Marko 10:29, 30).

 9. (a) Kad je čovjek koji je bio pozvan da bude Isusov sljedbenik pitao za odgodu, što mu je Isus savjetovao? (b) Kako bi Isusov odgovor trebao utjecati na nas?

⁹ Jedan čovjek kojega je Isus pozvao da bude njegov sljedbenik rekao je: “Dopusti mi, Gospodine, da najprije odem i oca ukopam.” Čemu ga je Isus savjetovao? Znajući da bi taj čovjek odgađao najvažnije djelo jednostavno čekajući dok njegovi roditelji ne prožive ostatak svog života, Isus je odgovorio: “Pusti mrtve (...) nek ukopavaju svoje mrtvace. A ti hajde i navješćuj kraljevstvo Božje!” (Luka 9:59, 60, St). Oni koji pokazuju mudrost slušajući Krista ne mogu se ukloniti od ispunjenja svog opunomoćenja da propovijedaju poruku Kraljevstva. Božanska mudrost čini ih svjesnima da su ovaj svijet i njegovi vladari osuđeni (1. Korinćanima 2:6; 1. Ivanova 2:17). Podupiratelji Božje suverenosti znaju da jedina prava nada za čovječanstvo leži u božanskoj intervenciji i vladanju (Zaharija 9:10). Dakle, dok oni koji posjeduju mudrost ovoga svijeta ne vjeruju u Božje Kraljevstvo i ne žele tu nebesku vladavinu, ljudi koje vodi božanska mudrost čine ono što donosi stvarnu korist njihovim bližnjima, pripremajući ih za vječni život u Jehovinom obećanom novom svijetu (Ivan 3:16; 2. Petrova 3:13).

“Ludost (...) za one koji propadaju”

10. (a) Kad se Saul iz Tarza obratio, kojeg se djela prihvatio, i kako je gledao na njega? (b) Po čemu su drevni Grci bili slavni, ali kako je Bog gledao na njihovu mudrost?

¹⁰ Savao iz Tarza, koji je postao Pavao, apostol Isusa Krista, prihvatio se tog djela kojim se spašavaju životi. Je li razumno misliti da je Isus Krist, kad je obratio Savla, odredio tog čovjeka da sudjeluje u nekoj ludoj aktivnosti? Pavao nije tako mislio (Filipljanima 2:16). U to vrijeme Grci su smatrani najintelektualnijim ljudima svijeta. Oni su se hvalili svojim velikim filozofima i mudrim ljudima. Iako je Pavao govorio grčki, on nije slijedio grčku filozofiju i znanje. Zašto? Jer je takva mudrost ovog svijeta ludost kod Boga.a Pavao je tražio božansku mudrost koja ga je potaknula da propovijeda dobru vijest od kuće do kuće. Najveći Propovjednik svih vremena, Isus Krist, pružio je primjer i poučio ga da vrši isto djelo (Luka 4:43; Djela apostolska 20:20, 21; 26:15-20; 1. Korinćanima 9:16).

11. Što je Pavao u biti rekao o svom propovjedničkom opunomoćenju i mudrosti svijeta?

¹¹ Pavao o svom opunomoćenju da propovijeda kaže: “Krist me (...) poslao (...) da propovijedam Radosnu vijest, i ne u govornoj mudrosti, da ne izgubi snagu križ Kristov. Bez sumnje, govor o križu [Isusovoj otkupnoj žrtvi] ludost je za one koji propadaju, a za nas koji se spasavamo sila je Božja, jer stoji pisano: ‘Uništit ću mudrost mudrih i učinit ću ispraznom umnost umnih.’ Gdje je mudrac [kao što je filozof]? Gdje je književnik? Gdje li je istraživač ovog svijeta? Zar nije Bog učinio ludom mudrost svijeta? Budući da svijet svojom mudrošću nije upoznao Boga u Božjoj mudrosti, odluči Bog one koji vjeruju spasiti ludošću propovijedanja” (1. Korinćanima 1:17-21, St).

12. Što Jehova postiže “ludošću propovijedanja”, i kako će reagirati oni koji žele “mudrost koja dolazi odozgo”?

¹² Nemoguće kao što može izgledati, Jehova kao svoje propovjednike koristi upravo one koje svijet naziva ludima. Da, preko ludosti službe tih propovjednika, Bog spašava one koji vjeruju. Jehova tako uređuje stvari da propovjednici te ‘ludosti’ ne mogu slaviti sebe, a drugi ljudi ne mogu s pravom slaviti one preko kojih su čuli dobru vijest. To je zato “da se ne pohvali ni jedno tijelo pred Bogom” (1. Korinćanima 1:28-31; 3:6, 7). Istina, propovjednik igra važnu ulogu, ali poruka za koju je opunomoćen da je propovijeda je ono pomoću čega se osoba spašava ako vjeruje u tu poruku. Oni koji žele “mudrost koja dolazi odozgo” neće prezirati poruku propovjednika zato što izgleda da je lud i priprost, što je progonjen i ide od kuće do kuće. Umjesto toga, krotki će poštovati objavitelja Kraljevstva kao propovjednika kojeg je opunomoćio Jehova i koji dolazi u Božje ime. Oni će poruci koju propovjednik donosi usmenom rječju i tiskanom stranicom pripisati veliku važnost (Jakov 3:17, St; 1. Solunjanima 2:13).

13. (a) Kako su Židovi i Grci gledali na propovijedanje razapetog Krista? (b) Iz kojih grupa ljudi nisu mnogi bili pozvani da budu Isusovi sljedbenici, i zašto?

¹³ Nastavljajući svoju raspravu o Božjim putevima, Pavao kaže: “I dok Židovi zahtijevaju znakove, a Grci traže mudrost, mi propovijedamo Krista razapetoga, sablazan za Židove, ludost za pogane, a za pozvane — i Židove i Grke — Krista, Božju silu i Božju mudrost, jer je Božja ludost mudrija od ljudi, i Božja slabost jača od ljudi. Promatrajte, braćo, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake” (1. Korinćanima 1:22-27, St; usporedi Izaija 55:8, 9).

14. (a) Ako ih se zapita za njihove pismene preporuke, na što Jehovini svjedoci ukazuju? (b) Zašto je Pavao odbio ugoditi Grcima bilo kojim ispoljavanjem mudrosti svijeta?

¹⁴ Kad je Isus bio na Zemlji, Židovi su tražili znak s neba (Matej 12:38, 39; 16:1). No, Isus je odbio dati bilo kakav znak. Isto tako, Jehovini svjedoci danas ne pokazuju znaku slične pismene preporuke. Umjesto toga, oni ukazuju na svoje opunomoćenje da propovijedaju dobru vijest, kako je zapisano u biblijskim recima kao što su Izaija 61:1, 2; Marko 13:10; i Otkrivenje 22:17. Stari Grci su tražili mudrost, više obrazovanje u stvarima ovog svijeta. Iako je Pavao bio obrazovan u mudrosti ovoga svijeta, on je odbio ugoditi Grcima bilo kojim ispoljavanjem te mudrosti (Djela apostolska 22:3). On je govorio i pisao na razgovornom grčkom običnog naroda, umjesto na klasičnom grčkom. Pavao je rekao Korinćanima: “I ja, kada dođoh k vama, braćo, da vam navijestim svjedočanstvo Božje, ne dođoh s visokim govorom ili s mudrošću (...) Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage, da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Božju snagu” (1. Korinćanima 2:1-5, St).

15. Na što je Petar podsjetio rugače dobre vijesti, i kako je današnja situacija slična onoj Noinog vremena?

¹⁵ U ovim posljednim danima, apostol Petar rugače dobre vijesti o Božjem dolazećem novom svijetu i približavajućem kraju ovog svijeta podsjeća da je svijet Noinog vremena bio “potopljen vodom, uništen” (2. Petrova 3:3-7, St). Što je, suočen s tim kataklizmičkim krajem, radio Noa? Mnogi ga smatraju samo graditeljem arke. No, Petar kaže da je Bog, kad je naveo potop na drevni svijet, “poštedio (...) Nou, glasnika [“propovjednika”, NW] pravednosti, sa sedam drugih” (2. Petrova 2:5, St). U svojoj svjetovnoj mudrosti, ti bezbožni pretpotopni ljudi su se nesumnjivo podsmjehivali onome što je Noa propovijedao i nazivali ga ludim, nerealnim i nepraktičnim. Danas se pravi kršćani suočavaju sa sličnom situacijom, budući da je Isus usporedio naš naraštaj sa onim Noinog vremena. Međutim, unatoč podsmjehivačima, propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu je više od jednostavnog govora. Poput propovijedanja koje je obavio Noa, to znači spasenje za propovjednika i za one koji ga slušaju! (Matej 24:37-39; 1. Timoteju 4:16).

‘Biti ludi da bi bili mudri’

16. Što će se u Harmagedonu dogoditi mudrosti ovog svijeta, i tko će preživjeti u Božji novi svijet?

¹⁶ Jehova Bog će uskoro, u Harmagedonu, prouzročiti da sva “mudrost mudrih” nestane. On će odstraniti svu “umnost umnih” koji su predviđali kako će njihov novi svjetski poredak donijeti bolje uvjete za čovječanstvo. “Rat velikoga Dana Boga, Svemogućega” pretvorit će u pepeo sve mudrovanje, filozofiju i mudrost ovoga svijeta (1. Korinćanima 1:19; Otkrivenje 16:14-16, St). Jedini koji će preživjeti taj rat i dobiti život u Božjem novom svijetu su oni koji slušaju ono što ovaj svijet naziva ludošću — da, Jehovinu slavnu dobru vijest Kraljevstva.

17. Kako su Jehovini svjedoci postali ‘ludi’, i na što su odlučni Božji propovjednici dobre vijesti?

¹⁷ Jehovini svjedoci, vođeni njegovim duhom, ne stide se propovijedati ono što svijet naziva ludošću. Umjesto da pokušavaju biti svjetovno mudri, oni su postali ‘ludi’. Kako? Vršeći djelo propovijedanja Kraljevstva kako bi mogli biti mudri, jer je Pavao pisao: “Ako tko među vama zbilja misli da je mudar po sudu ovoga svijeta, neka bude lud da bude mudar” (1. Korinćanima 3:18-20, St). Jehovini propovjednici dobre vijesti poznaju spasonosnu vrijednost svoje poruke i nastavit će je propovijedati bez prestanka do kraja ovog svijeta i njegove mudrosti u ratu Harmagedona. Uskoro će Jehova Bog opravdati svoju univerzalnu suverenost i dati vječni život svima onima koji danas vjeruju i postupaju po ‘ludosti propovijedanja’.

[Bilješke]

Koji su tvoji odgovori?

◻ Koje dvije vrste mudrosti postoje?

◻ Koja je temeljna mana mudrosti svijeta?

◻ Zašto je propovijedanje dobre vijesti najpraktičnija stvar koja se može činiti?

◻ Što će se uskoro dogoditi svoj mudrosti svijeta?

◻ Zašto se Jehovini svjedoci ne stide propovijedati ono što svijet naziva ludošću?

[Slika na stranici 23]

Grci su tražili svjetovnu mudrost i često su na Pavlovo propovijedanje gledali kao na ludost