5, 6. a) Koje mudre savjete imamo u vezi postupanja s osobama koje su učinile težak grijeh, ali se nisu pokajale? (Matej 18:17). b) Pred kojim pitanjem stojimo?

⁵ Kad se neki čovjek u Korintu nije pokajao za svoje nemoralno ponašanje, Pavao je uputio skupštinu da “se ne druže s onim koji bi, iako se zove brat, bio bludnik, ili lakomac ili idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanica, ili razbojnik, s takvim ni jesti” (1. Korinćanima 5:11-13, ST). Jednako treba postupati s otpadnicima, kakav je primjerice bio Himenej: “A čovjeka koji podupire neku sektu, odbaci nakon prve i druge opomene, znajući da se takav čovjek odvratio od puta i da griješi” (Titu 3:10, 11, ST; 1. Timoteju 1:19, 20). Jednako bi tako trebalo izbjegavati onoga tko je odbacio skupštinu. “Od nas su izišli, ali nisu bili naše vrste; jer da su bili naše vrste, ostali bi s nama. Ali, otišli su da se očituje da svi nisu naše vrste” (1. Ivanova 2:18, 19, NS).

Zar potpuno odrezani?

 7. Prema koje dvije vrste grešnika se moramo različito ponašati?

⁷ Kršćani se ne udaljavaju od ljudi. Mi imamo normalne kontakte sa susjedima, drugovima na poslu i u školi, te sa svima ostalima. Mi im svjedočimo, čak ako su neki od njih ‘bludnici, lakomci, klevetnici ili idolopoklonci’. Pavao je pisao da ih mi niti ne možemo u potpunosti izbjeći, ‘jer bismo tada morali izići iz svijeta’. Drugačije je u slučaju kad neki “brat” tako živi, jer Pavao upućuje: “Da se prestanete miješati s nekim koga se naziva bratom, a (vratio se jednom od tih postupaka), s takvim nemojte ni jesti” (1. Korinćanima 5:9-11, NS; Marko 2:13-17).

 8. Koji je savjet s tim u vezi dao apostol Ivan?

⁸ U pismima apostola Ivana nalazimo slična uputstva koja naglašavaju da kršćani moraju u potpunosti izbjegavati takve osobe: “Tko god se gura naprijed i ne stoji u Kristovoj nauci, nema Boga. ... Ako tko dođe k vama, a ne donosi ove nauke, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Tko ga pozdravlja (grčki: khai’ro) sudjeluje u njegovim zlim djelima”a (2. Ivanova 9-11, NS).

9, 10. a) Što se događalo u Izraelu s nepokajničkim prestupnicima zakona i zašto? b) Kakvo stanovište moramo imati danas prema druženju s isključenim, nepokajničkim grešnicima? (2. Petrova 2:2-22).

⁹ Zašto je prikladno i danas zauzeti takvo odlučno držanje? Prisjetimo se da je zakon kojeg je Bog dao Izraelcima uključivao stroge mjere “odrezanja”. U različitim ozbiljnim slučajevima namjerni prestupnici su bili pogubljeni (3. Mojsijeva 20:10; 4. Mojsijeva 15:30, 31). Nakon smaknuća nikome – čak ni rođacima – nije više bilo moguće razgovarati s prestupnicima zakona (3. Mojsijeva 19:1-4; 5. Mojsijeva 13:1-5; 17:1-7). Lojalni Izraelci su bili ljudi poput nas, s jednakim osjećajima. Ali, oni su znali da je Bog pravedan i pun ljubavi, te da je njegov zakon zaštita za njihovu moralnu i duhovnu čistoću. Stoga su njegovu naredbu da se grešnik odreže od života, mogli prihvatiti kao dobru i ispravnu (Job 34:10-12).

¹⁰ Također možemo biti sigurni da je Božja naredba kojom se kršćanima zabranjuje druženje s isključenim nepokajničkim grešnikom mudra zaštita za nas. “Očistite se od starog kvasca da budete novo tijesto; ta već ste beskvasni” (1. Korinćanima 5:7, ST). Isto tako, izbjegavanje osoba koje su same napustile Zajednicu, za kršćane je također zaštita od mogućih kritizerskih ili nerazumnih izjava, odnosno bilo kojeg gledišta nekog otpadnika (Jevrejima 12:15, 16).

A kako je s rođacima?

11, 12. a) Kako je djelovalo na rođake ako je u Izraelu neki prestupnik bio odrezan od života? b) Navedi koje su koristi od poslušnosti?

¹¹ Bog je nesumnjivo svjestan činjenice da se primjena njegovih pravednih zakona o “odrezanju” grešnika često odnosi i na rođake. Kad je u Izraelu neki prestupnik bio pogubljen, članovima obitelji, kako smo već spomenuli, nije više bilo moguće družiti se s njime. Primjerice, čak su roditelji sina koji je bio pijanica i rasipnik, trebali dotičnoga dovesti pred suce, pa ako se nije pokajao, i oni su morali sudjelovati u njegovu pogubljenju, koje je s pravom uslijedilo zato da se ‘iskorijeni zlo iz Izraela’ (5. Mojsijeva 21:18-21). Mi bez daljnjega razumijemo da to roditeljima nije bilo lako učiniti. Predstavimo si također kako su se morali osjećati braća, sestre ili djed i baka dotičnog prestupnika. Ali, pretpostaviti obiteljskoj naklonosti lojalnost prema svom pravednom Bogu, moglo je za njih značiti život.

¹² Sjetimo se slučaja Koreja koji je prednjačio u pobuni protiv Božjeg vodstva posredovanog kroz Mojsija. Jehova je u svojoj savršenoj pravednosti uvidio da Korej zaslužuje smrt. No, svima lojalnima bilo je rečeno: “Odstupite od šatora tih opakih ljudi! Ne dotičite se ničega što je njihovo, da ne budete uništeni zbog svih njihovih grijeha.” Rođaci koji nisu uvažili Božje upozorenje umrli su zajedno s buntovnicima. Ipak, neki od Korejevih rođaka odlučili su ostati lojalnima Jehovi. To im je spasilo živote, a kasnije su požnjeli mnoge blagoslove (4. Mojsijeva 16:16-33, ST; 26:9-11; 2. Dnevnika 20:19).

13. Kako će reagirati lojalni kršćani kad je pripadnik najužeg obiteljskog kruga isključen ili se sam isključio?

¹³ Biti odrezan od kršćanske skupštine ne znači trenutnu smrt, stoga obiteljske veze ostaju postojati. Dakle, čovjek koji je isključen ili se sam isključio, ostaje i dalje živjeti sa svojom suprugom-kršćankom i sa svojom vjernom djecom. Uvažavajući Božju osudu i mjere koje je poduzela skupština, žena i djeca će priznati da je on svojim načinom postupanja prekinuo duhovne veze, koje su postojale među njima. No, budući da se isključenjem ne prekida krvno srodstvo ili bračna veza, u obitelji se nastavlja normalno druženje s osjećajem pripadnosti istoj.

14. Koji božanski savjet bi trebao utjecati na naše druženje s rođakom koji je isključen ili se sam isključio, a ne pripada najužem obiteljskom krugu?

¹⁴ Drugačija je stvar u slučaju kad je isključen ili se sam isključio rođak koji ne pripada najužem obiteljskom krugu, dakle ne stanuje u istom stanu. Ako je ikako moguće bilo bi najbolje ne imati nikakve kontakte s tim rođakom. No, ako bi određene obiteljske stvari zahtijevale kontaktiranje, potrebno je svesti ga na najmanju moguću mjeru, što bi bilo u skladu s božanskim temeljnim načelom prestati miješati se bilo s kim koga se naziva bratom, a koji je bludnik ili lakomac (ili je učinio neki drugi težak grijeh), s takvim nemojte ni jesti” (1. Korinćanima 5:11, NS).

15. Kako mogu rođaci u takvim slučajevima biti gospodari svojih osjećaja? (Psalam 15:1-5; Marko 10:29, 30).

¹⁵ Razumljivo je da to može biti vrlo teško obzirom na osjećaje i obiteljske veze, primjerice obzirom na ljubav djeda i bake prema njihovim unucima. Ali, na taj se način ispituje lojalnost prema Bogu, kako je to rekla sestra čiju izjavu nalazimo citiranu u okviru. Rođaku koji osjeća bol i žalost zbog postupka isključene osobe neka posluži kao utjeha i ohrabrenje primjer nekih članova Korejeve obitelji (Psalam 84:10-12).b