Otac i starješina — udovoljavati objema ulogama

“Ako ko ne umije svojijem domom upravljati, kako će se moći starati za crkvu Božiju?” (1. TIMOTEJU 3:5).

 1, 2. (a) Kako su u prvom stoljeću neoženjeni nadglednici i oženjeni nadglednici bez djece bili u stanju služiti svojoj braći? (b) Kako Akvila i Priscila služe kao primjer mnogim današnjim bračnim parovima?

NADGLEDNICI u ranoj kršćanskoj skupštini mogli su biti samci ili oženjeni muškarci bez djece ili poglavari obitelji s djecom. Nesumnjivo su neki od tih kršćana bili u stanju poslušati savjet koji je apostol Pavao dao u 7. poglavlju svog prvog pisma Korinćanima i ostati samci. Isus je rekao: “Ima eunuha koji su se sami napravili eunusima zbog kraljevstva nebeskog” (Matej 19:12, NW). Takvi su samci, poput Pavla i možda nekih od njegovih suputnika, bili slobodni da putuju i da pomažu svojoj braći.

² Biblija ne kaže da li su Barnaba, Marko, Sila, Luka, Timotej i Tit bili samci. Ako su bili oženjeni, očigledno su bili u dovoljnoj mjeri slobodni od obiteljskih odgovornosti da su mogli poduzimati duga putovanja u razne dodjele (Djela apostolska 13:2; 15:39-41; 2. Korinćanima 8:16, 17; 2. Timoteju 4:9-11; Titu 1:5). Možda su ih pratile njihove žene, kao u slučaju Petra i ‘ostalih apostola’ koji su svoje žene očigledno vodili sa sobom kad su putovali od mjesta do mjesta (1. Korinćanima 9:5). Akvila i Priscila su primjer bračnog para koji je bio spreman otići na drugo mjesto, prateći Pavla iz Korinta u Efez, zatim se preseliti u Rim i opet natrag u Efez. Biblija ne kaže da li su imali djecu. Njihova odana služba za svoju braću donijela im je zahvalnost ‘svih skupština iz nacija’ (Rimljanima 16:3-5, NW; Djela apostolska 18:2, 18; 2. Timoteju 4:19). Danas nesumnjivo ima mnogo bračnih parova koji, poput Akvile i Priscile, mogu služiti drugim skupštinama, možda tako što se presele na područje gdje je veća potreba.

Otac i starješina

 3. Iz čega proizlazi da su mnogi starješine prvog stoljeća bili oženjeni muškarci koji su imali obitelji?

³ Izgleda da je u prvom stoljeću n. e. većina kršćanskih starješina bila oženjena i imala djecu. Kad je Pavao naveo koje preduvjete mora ispunjavati muškarac koji “teži za službom nadglednika”, rekao je da bi to trebao biti kršćanin koji “na uzorit način predsjeda svojim kućanstvom, ima djecu u podložnosti sa svom ozbiljnošću” (1. Timoteju 3:1, 4, NW).

 4. Što se zahtijevalo od oženjenih starješina koji su imali djecu?

⁴ Kao što smo vidjeli, nadglednik nije morao imati djecu, on čak nije morao biti ni oženjen. No ako je bio oženjen, kršćanin je morao, da bi ispunjavao preduvjete za starješinu ili za slugu pomoćnika, s ljubavlju iskazivati pravilno poglavarstvo nad svojom ženom i pokazati da je sposoban držati svoju djecu u ispravnoj podložnosti (1. Korinćanima 11:3; 1. Timoteju 3:12, 13). Svaka ozbiljna slabost u pogledu upravljanja svojim kućanstvom učinila bi brata neprikladnim za posebne prednosti u skupštini. Zašto? Pavao objašnjava: “Ako ko ne umije svojijem domom upravljati, kako će se moći starati za crkvu [“skupštinu”, NW] Božiju” (1. Timoteju 3:5). Ako članovi vlastite obitelji nisu spremni podložiti se njegovom nadgledanju, kako će reagirati drugi?

“Ima vjernu djecu”

 5, 6. (a) Koji je zahtjev što se tiče djece Pavao spomenuo Titu? (b) Što se očekuje od starješina koji imaju djecu?

⁵ Kad je Titu dao upute za imenovanje nadglednika u skupštinama na Kreti, Pavao je naveo uvjete: “Ako je ko bez mane, jedne žene muž, i ima vjernu djecu, koju ne kore za kurvarstvo [“zbog razvrata”, NW] ili za nepokornost. Jer biskup [“nadglednik”, NW] treba da je bez mane, kao Božij pristav.” No što je zapravo mišljeno zahtjevom da “ima vjernu djecu”? (Titu 1:6, 7).

⁶ Izraz ‘vjerna djeca’ odnosi se na mlade osobe koje su svoj život već predale Jehovi i krstile se ili na one koje napreduju prema predanju i krštenju. Članovi skupštine očekuju da se djeca starješina uglavnom dobro vladaju i da su poslušna. Trebalo bi biti očigledno da starješina radi sve što može kako bi u svojoj djeci izgradio vjeru. Kralj Salamun je napisao: “Uči dijete prema putu kojim će ići, pa ne će odstupiti od njega ni kad ostari” (Priče Salamunove 22:6). No što ako neka mlada osoba koja je bila tako odgajana ne želi služiti Jehovi ili čak počini neki težak prijestup?

 7. (a) Zašto je očigledno da se u Pričama Salamunovim 22:6 ne izražava neko kruto pravilo? (b) Zašto starješina neće automatski izgubiti svoje prednosti ako se njegovo dijete ne odluči služiti Jehovi?

⁷ Očigledno je da gore citirana poslovica ne navodi neko kruto pravilo. Ona ne poništava načelo slobodne volje (5. Mojsijeva 30:15, 16, 19). Kada sin ili kći dostignu dob kad snose vlastitu odgovornost, onda moraju donijeti osobnu odluku s obzirom na predanje i krštenje. Ako je starješina očigledno pružio potrebnu duhovnu pomoć, vodstvo i stegu, no mlada osoba se ipak ne odluči služiti Jehovi, otac nije automatski neprikladan da služi kao nadglednik. S druge strane, ako starješina ima nekoliko maloljetne djece koja žive kod kuće a ona, jedno za drugim, postaju duhovno bolesna i upadaju u poteškoće, njega se možda više neće smatrati čovjekom “koji na uzorit način predsjeda svojim kućanstvom” (1. Timoteju 3:4, NW). Stvar je u tome da bi trebalo biti očigledno da nadglednik čini najbolje što može kako bi imao ‘vjernu djecu, koju ne kore zbog razvrata ili za nepokornost’.a

Oženjen za ‘ženu nevjernicu’

 8. Kako bi starješina trebao postupati prema svojoj ženi koja nije vjernik?

⁸ S obzirom na kršćanske muževe oženjene nevjernicom, Pavao je napisao: “Ako koji brat ima ženu nekrštenu [“nevjernicu”, NW] i ona se privoli življeti s njim, da je ne ostavlja. (...) Jer se posveti (...) žena nekrštena od muža krštenoga; jer inače djeca vaša bila bi nečista, a sad su sveta. Jer šta znaš, (...) mužu, da ako ženu spaseš?” (1. Korinćanima 7:12-14, 16). Ovdje se izraz ‘nevjernica’ ne odnosi na ženu koja nema nikakva vjerska uvjerenja, već na ženu koja nije predana Jehovi. Mogla je biti Židovka ili poklonica poganskih bogova. Danas bi neki starješina mogao biti oženjen ženom koja pripada nekoj drugoj religiji, koja je agnostik ili čak ateist. Ako je spremna ostati s njim, on je ne bi trebao napustiti samo zbog različitih uvjerenja. Trebao bi i nadalje ‘živjeti s njom po razumu, i poštivati je kao slabiji ženski sud’, nadajući se da će je spasiti (1. Petrova 3:7; Kološanima 3:19).

 9. Kako bi trebao postupati starješina koji živi u zemlji gdje zakon i mužu i ženi daje pravo da svoju djecu poučavaju o svojim vjerskim uvjerenjima, i kako će to utjecati na njegove prednosti?

⁹ Ako nadglednik ima djecu, on će pravilno iskazivati svoje poglavarstvo kao suprug i otac tako što ih odgaja “u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4, NW). U mnogim zemljama zakon obojim supružnicima daje pravo da svojoj djeci pružaju vjersku poduku. U tom slučaju žena može zahtijevati da primjenjuje svoje pravo na poučavanje djece o svojim vjerskim uvjerenjima i običajima, što može uključivati da ih vodi u crkvu.b Naravno, djeca bi trebala slijediti svoju biblijski školovanu savjest u vezi s nesudjelovanjem u krivim vjerskim ceremonijama. Kao glava obitelji, otac će primjenjivati svoje pravo da s djecom proučava i da ih vodi na sastanke u Dvoranu Kraljevstva kad je to moguće. Kada dostignu dob u kojoj mogu donositi vlastite odluke, sama će odlučiti kojim putem žele ići (Jozua 24:15). Ako sustarješine i drugi članovi skupštine mogu vidjeti da čini sve što mu zakon dopušta kako bi svoju djecu pravilno poučavao o putu istine, on neće biti neprikladan za nadglednika.

‘Na uzorit način predsjedati svojim kućanstvom’

10. Koja je prvenstvena dužnost starješine koji ima obitelj?

¹⁰ Zadatak da svoje vrijeme i pažnju pravilno rasporedi na svoju ženu, na djecu i na skupštinske odgovornosti nije lak čak ni za starješinu koji je otac, a čija je žena također kršćanka. Pisma sasvim jasno pokazuju da je kršćanski otac dužan brinuti se za svoju ženu i djecu. Pavao je napisao: “Ako li ko za svoje a osobito za domaće ne promišlja [“ne brine se”, NW], odrekao se vjere, i gori je od neznabošca” (1. Timoteju 5:8). U istom je pismu Pavao naveo da se samo oni oženjeni muškarci koji su već dokazali da su dobri supruzi i očevi trebaju preporučivati da služe kao nadglednici (1. Timoteju 3:1-5).

11. (a) Na koje bi se načine starješina trebao ‘brinuti za svoje’? (b) Kako to može pomoći starješini da udovoljava svojim skupštinskim odgovornostima?

¹¹ Starješina se za svoje ne bi trebao ‘brinuti’ samo materijalno već i duhovno i emocionalno. Mudri kralj Salamun napisao je: “Uredi svoj posao na polju, i svrši svoje na njivi, po tom i kuću [“kućanstvo”, NW] svoju zidaj” (Priče Salamunove 24:27). Stoga bi nadglednik, dok se brine za materijalne, emocionalne i rekreacijske potrebe svoje žene i djece, trebao svoju obitelj i duhovno izgrađivati. To zahtijeva vrijeme — vrijeme koje neće moći posvetiti skupštinskim stvarima. Ali to je vrijeme koje može donijeti bogate nagrade što se tiče obiteljske sreće i duhovnosti. Konačno, ako njegova obitelj postane duhovno jaka, starješina će možda trebati manje vremena posvetiti rješavanju obiteljskih problema. To će mu omogućiti da se u većoj mjeri brine za skupštinske stvari. Njegov primjer dobrog supruga i oca u duhovnom će pogledu koristiti skupštini (1. Petrova 5:1-3).

12. U kojoj bi obiteljskoj stvari očevi koji su starješine trebali prednjačiti dobrim primjerom?

¹² Predsjedati kućanstvom na uzorit način znači i to da planira vrijeme kako bi predsjedao obiteljskim studijem. Osobito je važno da starješine u tom pogledu prednjače dobrim primjerom, jer jake obitelji sačinjavaju jake skupštine. Nadglednik ne bi trebao biti stalno toliko zauzet drugim prednostima službe da nema vremena proučavati sa svojom ženom i djecom. Ako je to slučaj, on bi trebao ponovno preispitati svoj vremenski plan. Možda će morati drugačije planirati ili smanjiti vrijeme koje posvećuje drugim stvarima, ponekad će možda čak i odbiti neke prednosti.

Uravnoteženo nadgledavanje

13, 14. Koji je savjet “vjerni i razboriti rob” dao starješinama koji imaju obitelj?

¹³ Savjet da se dovedu u ravnotežu obiteljske i skupštinske odgovornosti nije nov. “Vjerni i razboriti rob” već godinama savjetuje starješine u tom pogledu (Matej 24:45, NW). Prije oko 37 godina, u Kuli stražari od 1. lipnja 1960, na 11. stranici, dan je ovaj savjet: ‘Ne radi li se zaista o tome da sve potrebe koje iziskuju naše vrijeme dovedemo u ravnotežu? Takva ravnoteža znači da se interesima vlastite obitelji treba pridavati pravu važnost. Jehova Bog sigurno ne očekuje od supruga da sve svoje vrijeme posveti djelatnostima skupštine, pomažući braći i bližnjima postići spasenje, zanemarujući pri tome spasenje svojih ukućana. Suprug je u prvom redu odgovoran za svoju ženu i djecu.’

¹⁴ Kula stražara od 1. ožujka 1987, savjetovala je na 28. stranici: ‘Polazeći zajedno u službu propovijedanja, vi ćete se kao obitelj, doduše, zbližiti, ipak jedinstvene potrebe djece zahtijevaju dodatno vrijeme i emocionalnu snagu. Stoga je potrebno da budete uravnoteženi kako biste mogli utvrditi koliko vremena možete utrošiti za zadatke u skupštini, a da ste u isto vrijeme u stanju brinuti se za “svoje” u duhovnom, emocionalnom i materijalnom pogledu. Kršćanin mora najprije naučiti “očitovati svoju pobožnost prema vlastitom domu” (1. Timoteju 5:4, 8, Duda-Fućak).’

15. Zašto starješina koji ima ženu i djecu treba mudrost i razbor?

¹⁵ Jedna biblijska poslovica glasi: “Mudrošću se zida kuća [“kućanstvo”, NW] i razumom [“razborom”, NW] utvrdjuje se” (Priče Salamunove 24:3). Doista, da bi nadglednik ispunjavao svoje teokratske dužnosti i istovremeno izgrađivao svoje kućanstvo, sasvim sigurno mu je potrebna mudrost i razbor. Prema Bibliji, on ima više od jednog polja nadgledavanja. To uključuje njegove obiteljske i njegove skupštinske odgovornosti. On treba razbor kako bi između njih održavao ravnotežu (Filipljanima 1:9, 10). Potrebna mu je mudrost za određivanje svojih prioriteta (Priče Salamunove 2:10, 11). Koliko god se osjećao odgovornim brinuti se za svoje skupštinske prednosti, trebao bi biti svjestan da je kao suprug i otac od Boga prvenstveno dobio odgovornost da se brine za spasenje vlastite obitelji.

Dobri očevi i dobri starješine

16. Koju prednost ima starješina ako je i otac?

¹⁶ Starješina koji ima dobro odgojenu djecu može biti pravi dobitak. Ako je naučio dobro se brinuti za svoju obitelj, u mogućnosti je pomagati drugim obiteljima u skupštini. Bolje razumije njihove probleme i može dati savjet koji odražava njegovo vlastito iskustvo. Srećom, tisuće starješina diljem svijeta dobro obavljaju svoj zadatak kao supruzi, očevi i nadglednici.

17. (a) Što muškarac koji je i otac i starješina ne bi nikad trebao zaboraviti? (b) Kako bi drugi članovi skupštine trebali pokazivati sposobnost uživljavanja?

¹⁷ Da bi otac mogao biti starješina, on mora biti zreo kršćanin koji je u stanju organizirati svoje poslove tako da, dok se brine za svoju ženu i djecu, može posvetiti vrijeme i pažnju i drugima u skupštini. Nikad ne bi smio zaboraviti da njegovo djelo pastirenja počinje kod kuće. Svjesni da starješine koji imaju ženu i djecu imaju odgovornosti i prema svojoj obitelji i prema skupštinskim dužnostima, članovi skupštine neće pokušati postavljati prekomjerne zahtjeve u pogledu njihovog vremena. Naprimjer, starješina koji ima djecu koja sljedećeg jutra moraju ići u školu možda neće moći svaki put nakon večernjeg sastanka ostati duže vrijeme. Drugi članovi skupštine trebali bi to razumjeti i pokazati suosjećanje (Filipljanima 4:5).

Naši starješine trebali bi nam biti dragi

18, 19. (a) Što nam je razmatranje 7. poglavlja 1. Korinćanima omogućilo uvidjeti? (b) Kako bismo trebali gledati na takve kršćanske muškarce?

¹⁸ Naše razmatranje 7. poglavlja Pavlovog prvog pisma Korinćanima omogućilo nam je uvidjeti da mnogi neoženjeni muškarci, slijedeći Pavlov savjet, koriste svoju slobodu kako bi služili interesima Kraljevstva. I tisuće oženjene braće koja nemaju djecu, dok poklanjaju doličnu pažnju svojoj ženi, služe kao vrsni nadglednici u oblastima, pokrajinama, skupštinama i podružnicama Watch Towera, uz pohvale vrijednu suradnju svojih žena. Na koncu, u gotovo 80 000 skupština Jehovinog naroda ima mnogo očeva koji ne samo da se s ljubavlju brinu za svoju ženu i djecu već i uzimaju vremena kako bi svojoj braći služili kao brižni pastiri (Djela apostolska 20:28).

¹⁹ Apostol Pavao je napisao: “Starije muževe koji predsjedaju na uzorit način neka se smatra dostojnima dvostruke časti, osobito one koji se trude u govorenju i poučavanju” (1. Timoteju 5:17, NW). Da, starješine koji na uzorit način predsjedaju svojim domom i skupštinom zaslužuju našu ljubav i poštovanje. Uistinu bi nam ‘takvi muškarci trebali biti dragi’ (Filipljanima 2:29, NW).

[Bilješke]

Za ponavljanje

◻ Kako znamo da su mnogi starješine prvog stoljeća n. e. imali obitelj?

◻ Što se zahtijeva od oženjenih starješina koji imaju djecu, i zašto?

◻ Što je mišljeno time da treba imati “vjernu djecu”, no što ako se dijete starješine ne odluči služiti Jehovi?

◻ U kojim bi se pogledima starješina trebao ‘brinuti za svoje’?

[Slika na stranici 23]

Jake obitelji sačinjavaju jake skupštine