Poštuj ono “što je Bog združio”!

1, 2. Na što bi nas trebale potaknuti riječi iz Hebrejima 13:4?

SVI mi želimo iskazivati čast Jehovi jer on to itekako zaslužuje. Jehova obećava da će i on nama iskazivati čast (1. Sam. 2:30; Izr. 3:9; Otkr. 4:11). On želi da iskazujemo čast i ljudima, naprimjer predstavnicima vlasti (Rim. 12:10; 13:7). Međutim, postoji još nešto što zaslužuje posebnu čast i poštovanje, a to je bračna zajednica.

² Apostol Pavao napisao je: “Brak neka bude častan u svih i bračna postelja neka bude neokaljana” (Hebr. 13:4). To nije bilo tek neko usputno zapažanje o braku. Pavao je tim riječima htio potaknuti kršćane da cijene brak i smatraju ga nečim dragocjenim. Gledaš li i ti tako na bračnu zajednicu i na svoj brak, ako imaš bračnog druga?

 3. Koji je važan savjet o braku dao Isus? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

³ Ako brak smatraš dragocjenim, onda slijediš dobar Isusov primjer. On je izuzetno cijenio bračnu zajednicu. Kad su ga farizeji pitali je li dopušteno razvesti se, on ih je podsjetio na ono što je Bog rekao o prvom braku: “Zbog toga će čovjek ostaviti oca svojega i majku i njih dvoje bit će jedno tijelo.” Zatim je dodao: “Što je Bog združio, neka čovjek ne rastavlja!” (pročitaj Marka 10:2-12; 1. Mojs. 2:24).

 4. Koje je mjerilo za brak postavio Jehova?

⁴ Isus je tim riječima potvrdio da je Bog osnovao bračnu zajednicu i da ona treba biti trajna. Bog nije Adamu i Evi rekao da se brak može razvrgnuti. Njih dvoje trebali su zauvijek ostati u monogamnom braku.

 5. Kako se smrt odrazila na bračnu zajednicu?

⁵ Kao što znamo, nakon što je Adam sagriješio, mnogo se toga promijenilo. Naprimjer, ljudi su počeli umirati, a to se odrazilo i na bračnu zajednicu. Kad je apostol Pavao objašnjavao da kršćani nisu pod Mojsijevim zakonom, istaknuo je da smrt prekida bračnu vezu i da oni kojima je smrt oduzela bračnog druga mogu ponovno stupiti u brak (Rim. 7:1-3).

 6. Što iz Mojsijevog zakona saznajemo o tome kako Bog gleda na brak?

⁶ Zakon koji je Bog dao Izraelcima sadržavao je konkretne propise o bračnoj zajednici. Naprimjer, dopuštao je poligamiju, običaj koji se uvriježio i prije nego što je Bog Izraelcima dao Zakon. Međutim, poligamija je bila regulirana odredbama koje su žene i djecu štitile od zlostavljanja. Primjerice, ako bi se Izraelac oženio robinjom i kasnije uzeo drugu ženu, onoj prvoj nije smio uskraćivati hranu, odjeću i bračnu dužnost. Bog je očekivao od njega da se nastavi brinuti o njoj i pružati joj zaštitu (2. Mojs. 21:9, 10). Mi danas nismo pod Zakonom, ali on je koristan i za nas jer pokazuje koliko je Jehovi stalo do braka. To nam sigurno pomaže da i mi cijenimo brak.

7, 8. (a) Prema 5. Mojsijevoj 24:1, što je Zakon govorio o razvodu? (b) Kako Jehova gleda na razvod?

⁷ A je li Zakon govorio o razvodu? Iako je Bog i dalje izuzetno cijenio bračnu zajednicu, dopustio je da se muž razvede od žene ako bi “našao na njoj nešto nedolično”. (Pročitaj 5. Mojsijevu 24:1.) Zakon ne navodi što se moglo smatrati “nedoličnim”. No razumno je zaključiti da to nije bila tek neka manja nesuglasica, već neki sramotan postupak ili nešto što je ozbiljno narušilo odnose u braku (5. Mojs. 23:14). Nažalost, u Isusovo vrijeme među Židovima je bilo uobičajeno da se razvode “iz bilo kojeg razloga” (Mat. 19:3). Mi nipošto ne želimo usvojiti takav stav.

⁸ Jehova je preko proroka Malahije jasno pokazao što misli o razvodu. U to su doba mnogi muškarci nevjerno postupali prema “ženama mladosti svoje” tako što su se razvodili od njih, možda zato da bi se ženili mlađim pogankama. No Jehova im je rekao: “Ja mrzim razvod” (Mal. 2:14-16). To je bilo u skladu s onim što je rekao o prvom braku: “Prionut će [čovjek] uza ženu svoju i njih dvoje postat će jedno tijelo” (1. Mojs. 2:24). Isus je pokazao da na brak gleda isto kao i njegov Otac kad je rekao: “Što je Bog združio, neka čovjek ne rastavlja!” (Mat. 19:6).

 9. Što znače Isusove riječi iz Marka 10:11, 12?

⁹ Netko bi se mogao pitati: Postoji li situacija u kojoj se kršćanin ipak može razvesti i ponovno stupiti u brak? Zapazi što je Isus rekao o razvodu: “Tko se god razvede od žene svoje i oženi drugom, čini preljub prema prvoj. I ako se žena razvede od muža pa se uda za drugoga, čini preljub” (Mar. 10:11, 12; Luka 16:18). Dakle, Isus je očito poštovao bračnu zajednicu i želio je da i drugi tako gledaju na nju. Ako bi muž našao neki razlog da se razvede od svoje vjerne žene (odnosno žena od vjernog muža) i potom stupio u novi brak, zapravo bi počinio preljub jer su oni u Božjim očima još uvijek “jedno tijelo”. Naime, razvod sam po sebi ne znači da je brak okončan. Osim toga, Isus je rekao da muž koji se razvede od vjerne žene dovodi nju u opasnost da počini preljub. Zašto? U to doba razvedena žena mogla se osjećati primoranom ponovno se udati da bi imala od čega živjeti. No takav brak bio bi isto što i preljub.

10. Što je jedini temelj za razvod s mogućnošću ponovnog stupanja u brak?

¹⁰ Isus je rekao da ipak postoji jedan razlog zbog kojeg se smije okončati brak: “Kažem vam, tko se god razvede od žene svoje, osim zbog bluda [grčki porneía], i oženi se drugom, čini preljub” (Mat. 19:9). Tu istu misao istaknuo je u Propovijedi na gori (Mat. 5:31, 32). U oba navrata Isus je spomenuo blud. Taj izraz obuhvaća različite vrste nedopuštenih spolnih odnosa, kao što su preljub, prostitucija, spolni odnosi između osoba koje nisu u braku i između osoba istog spola te općenje sa životinjama. Naprimjer, ako se oženjeni muškarac upusti u spolni nemoral, njegova žena ima pravo odlučiti hoće li se ili neće razvesti od njega. Ako se razvede, njihov je brak u Božjim očima okončan.

11. Zašto bi kršćanin mogao odlučiti da se ne razvede iako ima biblijski temelj za to?

¹¹ Zapazi da Isus nije rekao da se kršćanin čiji je bračni drug počinio spolni nemoral mora razvesti. Naprimjer, žena može odlučiti ostati u braku iako je njen muž učinio preljub. Ona ga možda još uvijek voli i možda mu je spremna oprostiti te uložiti trud kako bi zajedno poboljšali svoj brak. Osim toga, ako bi se razvela i ne bi ponovno stupila u brak, suočila bi se s nekim problemima. Kako bi se to odrazilo na njene materijalne i seksualne potrebe? Kako bi se nosila s usamljenošću? Kako bi razvod utjecao na djecu? Bi li joj bilo teže odgajati ih u istini? (1. Kor. 7:14). Doista, nedužni bračni drug koji se odluči na razvod suočava se s velikim izazovima.

12, 13. (a) Što se dogodilo u Hošeinom braku? (b) Zašto je Hošea ponovno primio Gomeru i što učimo iz toga?

¹² Puno možemo naučiti iz iskustva proroka Hošee. Bog je rekao Hošei da se oženi “ženom koja će blud počiniti i roditi djecu bludničku”. On se oženio Gomerom, koja je “zatrudnjela i rodila mu sina” (Hoš. 1:2, 3). Kasnije je rodila još sina i kćer, koji su vjerojatno bili tuđa djeca. Iako je Gomera više puta počinila preljub, Hošea je ostao u braku s njom. Na koncu ga je napustila te je završila u ropstvu. No on ju je otkupio i ponovno primio (Hoš. 3:1, 2). Jehova se poslužio Hošeom kako bi slikovito predočio koliko je on puta oprostio Izraelcima kad su mu bili nevjerni. Što možemo naučiti iz toga?

¹³ Ako kršćanin počini spolni nemoral, njegov nedužni bračni drug mora donijeti odluku. Isus je rekao da nedužni bračni drug ima temelj za razvod i da može ponovno stupiti u brak. S druge strane, on može i oprostiti. Takva odluka ne bi bila pogrešna. Hošea je ponovno primio Gomeru. Nakon toga ona više nije smjela imati spolne odnose s drugim muškarcima. Hošea je rekao da neko vrijeme neće “leći” s Gomerom (Hoš. 3:3). No s vremenom je sigurno ponovno stupio u intimne odnose sa svojom ženom. Njegov primjer predočava Božju spremnost da oprosti svom narodu i ponovno ih prihvati kao svoje sluge (Hoš. 1:11; 3:3-5). Što iz toga učimo o braku? Ako nedužni bračni drug odluči sačuvati brak, ponovnim stupanjem u spolne odnose pokazuje da je oprostio preljub (1. Kor. 7:3, 5). Tada više ne bi imao temelja za razvod. Nakon toga on i njegov bračni drug trebaju se zajednički truditi usvojiti Božje gledište o braku.

14. Prema 1. Korinćanima 7:10, 11, do čega može doći u braku?

¹⁴ Poput Isusa i Jehove, svi kršćani trebaju poštovati brak. No neki su u tome zakazali budući da smo svi nesavršeni (Rim. 7:18-23). Stoga nas ne bi trebalo čuditi što je u 1. stoljeću bilo kršćana koji su imali velikih bračnih problema. Pavao je udanim ženama napisao da ne napuštaju muža. Međutim, to se ponekad ipak događalo. (Pročitaj 1. Korinćanima 7:10, 11.)

15, 16. (a) Što treba biti cilj onima koji imaju problema u braku i zašto? (b) Kako se to načelo može primijeniti ako jedan bračni drug ne služi Jehovi?

¹⁵ Pavao nije objasnio zbog čega su se neki bračni parovi razdvojili. No problem očito nije bio u tome da je, naprimjer, muž počinio nemoral, jer tada bi žena imala temelj za razvod i ponovno stupanje u brak. Pavao je napisao da žena koja se razdvoji od svog muža treba ostati neudana ili se pomiriti s njim. Dakle, oni su u Božjim očima još uvijek bili u braku. Pavao je savjetovao da se, ako nije došlo do spolnog nemorala, muž i žena trebaju truditi pomiriti, što god da je uzrok njihovih problema. Par može tražiti pomoć skupštinskih starješina. Oni će im dati biblijske savjete, no neće stati ni na čiju stranu.

¹⁶ Međutim, situacija je vjerojatno puno složenija ako samo jedan bračni drug živi po Božjim načelima. Ako se u takvom braku pojave problemi, je li razdvajanje prihvatljivo rješenje? Kao što smo vidjeli, Biblija kaže da spolni nemoral može biti temelj za razvod, ali ne navodi razloge koji bi mogli biti temelj za razdvajanje. Pavao je napisao: “Žena koja ima muža koji nije vjernik i on pristane živjeti s njom, neka ne ostavlja muža” (1. Kor. 7:12, 13). To načelo vrijedi i danas.

17, 18. Zašto se neki kršćani nisu razdvojili od svog bračnog druga iako su imali velikih problema u braku?

¹⁷ Istina, postoje situacije kad “muž koji nije vjernik” svojim ophođenjem pokazuje da zapravo ne “pristaje živjeti” sa svojom ženom. Možda je fizički zlostavlja, čak do te mjere da joj ugrožava zdravlje ili život. Možda odbija uzdržavati ženu i obitelj ili potpuno ugrožava duhovnost svoje žene. U takvim slučajevima kršćanka može zaključiti da, bez obzira na to što njen muž tvrdi, njegovi postupci pokazuju da nije “pristao živjeti” s njom i da ona nema drugog izbora nego da se razdvoji. No neki su kršćani u sličnim teškim okolnostima odlučili ostati s bračnim drugom i raditi na svom braku u nadi da će se situacija popraviti. Zašto?

¹⁸ Čak i ako se muž i žena razdvoje, oni su još uvijek u braku. Kao što smo već spomenuli, razdvojen život svakome od njih donosi velike izazove. Apostol Pavao naveo je još jedan razlog zašto je dobro da muž i žena ostanu zajedno. Napisao je: “Muž koji nije vjernik posvećen je svojom ženom i žena koja nije vjernica posvećena je bratom. Inače bi vaša djeca bila nečista, a sada su sveta” (1. Kor. 7:14). Mnogi vjerni kršćani koji su čak i u vrlo teškim okolnostima ostali s bračnim drugom koji ne služi Jehovi mogu posvjedočiti da se takva odluka isplatila jer je on postao Jehovin svjedok (pročitaj 1. Korinćanima 7:16; 1. Petr. 3:1, 2).

19. Zašto u kršćanskoj skupštini ima mnogo skladnih brakova?

¹⁹ Isusovo gledište o razvodu i Pavlovi nadahnuti savjeti u vezi s razdvajanjem pokazuju da su obojica poticala Božje sluge da poštuju brak. U kršćanskim skupštinama diljem svijeta ima mnogo sretnih parova. Vjerojatno i u tvojoj skupštini ima mnogo skladnih brakova u kojima vjerni muževi vole svoje žene, a žene vole i poštuju svoje muževe, pokazujući tako da brak doista može biti častan. Sretni smo što milijuni kršćana dokazuju istinitost Božjih riječi: “Zato će čovjek ostaviti oca i majku i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje postat će jedno tijelo” (Efež. 5:31, 33).