Ustrajno trčimo trku za život!

1, 2. S čim je apostol Pavao usporedio kršćanski način života?

SVAKE godine diljem svijeta održavaju se maratoni. Najbolji trkači sudjeluju u njima s jednim jedinim ciljem, a to je da pobijede. Većina drugih sudionika nema tako visoka očekivanja. Oni su jako zadovoljni i ako uspiju trku otrčati do kraja.

² U Bibliji je kršćanski način života uspoređen s trkom. Apostol Pavao govorio je o tome u svojoj prvoj poslanici upućenoj sukršćanima u starom Korintu. Napisao je: “Ne znate li da u trci svi trkači trče, ali samo jedan dobiva nagradu? Zato trčite tako da je osvojite!” (1. Kor. 9:24).

 3. Zašto je Pavao rekao da samo jedan trkač dobiva nagradu?

³ Je li Pavao želio reći da će samo jedan od kršćana koji sudjeluju u trci dobiti život kao nagradu, dok svi ostali trče uzalud? Naravno da nije. Trkači koji se natječu naporno vježbaju i daju sve od sebe kako bi pobijedili. Pavao je želio da i njegovi suvjernici daju sve od sebe u trci za vječni život. Tada su se mogli nadati da će za nagradu dobiti život. Da, svi kršćani koji otrče trku do kraja dobivaju tu nagradu.

 4. Što trebamo znati o trci u kojoj sudjelujemo?

⁴ Te su riječi ohrabrujuće svima nama koji sudjelujemo u trci za život, no ujedno nas potiču da ozbiljno razmislimo o tome kako trčimo u toj trci. Zašto? Zato što se vrijednost nagrade koja nas čeka — bilo da se radi o životu na nebu bilo o životu u raju na Zemlji — ne može ni sa čim usporediti. Istina, trka je duga i naporna, a trkači nailaze na mnoge prepreke i opasnosti te se susreću s puno toga što im može odvratiti pažnju (Mat. 7:13, 14). Nažalost, neki su smanjili tempo, prestali trčati ili čak pali. Na koje zamke i opasnosti možemo naići u trci za život? Kako ih možemo izbjeći? Što možemo poduzeti kako bismo trku otrčali do kraja i tako pobijedili?

 5. Što je Pavao rekao u Hebrejima 12:1?

⁵ U poslanici koju je Pavao napisao hebrejskim kršćanima u Jeruzalemu i Judeji, ponovno je spomenuo trkače u trci. (Pročitaj Hebrejima 12:1.) Pavao nije govorio samo o tome zašto treba trčati tu trku nego i što je potrebno činiti da bi se u njoj pobijedilo. Prije nego što razmotrimo kakav je savjet Pavao pod nadahnućem dao hebrejskim kršćanima i što mi možemo naučiti iz toga, pogledajmo zašto je napisao tu poslanicu i na što je pokušao potaknuti svoje čitatelje.

 6. Kako su se vjerski vođe ponašali prema kršćanima?

⁶ Kršćani u 1. stoljeću, naročito oni koji su živjeli u Jeruzalemu i Judeji, suočavali su se s mnogim kušnjama i poteškoćama. Velike probleme zadavali su im židovski vjerski vođe, koji su još uvijek vršili snažan utjecaj na narod. Tridesetak godina prije toga ti su vjerski vođe uspjeli u svojoj namjeri da Isus Krist bude osuđen za pobunu protiv cara te da bude pogubljen kao zločinac. No tu nije bio kraj njihovom progonu kršćana. U knjizi Djela apostolska nalazimo mnogo izvještaja o prijetnjama i napadima tih vjerskih vođa, koji su započeli gotovo odmah nakon zadivljujućih događaja što su se zbili na Pedesetnicu 33. godine. Vjernim kršćanima sigurno nije bilo lako podnositi sve to (Djela 4:1-3; 5:17, 18; 6:8-12; 7:59; 8:1, 3).

 7. Kakva je nevolja očekivala kršćane kojima je pisao Pavao?

⁷ Tim je kršćanima bilo teško i zato što su živjeli neposredno prije kraja židovskog poretka. Isus ih je bio upozorio na to da će nevjerni židovski narod biti uništen. Svojim je sljedbenicima bio govorio i o događajima koji će se odigrati kratko prije toga te im je dao konkretne upute o tome što trebaju činiti da bi preživjeli. (Pročitaj Luku 21:20-22.) Na što su trebali paziti? Isus ih je upozorio: “Pazite na sebe da vam se srca ne zaokupe prekomjernim jelom i opijanjem i ne opterete životnim brigama te da vas taj dan ne zatekne i ne iznenadi” (Luka 21:34).

 8. Zašto su neki kršćani smanjili tempo u trci za život ili čak odustali od nje?

⁸ Pavao je napisao svoju poslanicu Hebrejima gotovo 30 godina nakon što je Isus dao to upozorenje. Što se tijekom tih godina dogodilo s tim kršćanima? Neki su pokleknuli pred pritiscima i poteškoćama svakodnevnog života i nisu radili na svojoj duhovnosti, pa nisu imali snage ustrajati (Hebr. 5:11-14). Drugi su izgleda smatrali da će im biti puno lakše ako budu živjeli kao i većina Židova oko njih. Uostalom, ti se Židovi nisu u potpunosti odrekli Boga i još su se uvijek donekle držali Mojsijevog zakona. Osim toga, u skupštini je bilo pojedinaca koji su pokušavali uvjeriti druge da se trebaju držati Mojsijevog zakona i židovske predaje. Neki su im kršćani povjerovali, a neki su ih slušali jer su se bojali ljudi. Što je Pavao rekao svojim suvjernicima kako bi im pomogao da ostanu duhovno budni i ustrajno trče trku za život?

9, 10. (a) Koje je ohrabrujuće riječi Pavao zapisao pretkraj 10. poglavlja Hebrejima? (b) Zašto je Pavao naveo primjere vjernih svjedoka iz prošlosti?

⁹ Zanimljivo je na koji je način Pavao, pod Božjim nadahnućem, nastojao ojačati hebrejske kršćane. U 10. poglavlju svoje poslanice rekao je da je Zakon “tek sjena budućih blagoslova” te je jasno istaknuo vrijednost Kristove otkupne žrtve. Pretkraj tog poglavlja upozorio je svoje čitatelje: “Ustrajnost vam je potrebna, da biste, izvršivši Božju volju, primili ono što je obećano. Jer još ‘samo čas’ i ‘stići će onaj koji dolazi i neće oklijevati’” (Hebr. 10:1, 36, 37).

¹⁰ U 11. poglavlju Hebrejima Pavao je na izvanredan način objasnio što je prava vjera u Boga. Prikazao je to pomoću primjera muškaraca i žena iz prošlosti koji su pokazivali jaku vjeru. Je li time nepotrebno skrenuo s teme o kojoj je najprije pisao? Nipošto. Apostol Pavao je znao da njegovi suvjernici trebaju biti svjesni toga da prava vjera zahtijeva hrabrost i ustrajnost. Izvrstan primjer vjernih Jehovinih slugu iz prošlosti trebao je dati snage Hebrejima da prebrode kušnje i poteškoće s kojima su se suočavali. Nakon što je naveo što su sve bili spremni učiniti ti odani Božji sluge iz prošlosti zato što su imali čvrstu vjeru, Pavao je s pravom mogao reći: “Budući da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, skinimo i mi svaki teret i grijeh koji nas lako može namamiti u zamku i ustrajno trčimo trku koja je pred nama” (Hebr. 12:1).

11. Kako na nas može djelovati razmišljanje o velikom “oblaku svjedoka”?

¹¹ Oni koje je Pavao ubrojio u veliki “oblak svjedoka” nisu bili, da tako kažemo, pasivni promatrači koji su došli samo gledati trku ili podržati svog omiljenog trkača ili tim. Umjesto toga, ti pretkršćanski Božji sluge sudjelovali su u trci. Dobro su trčali i završili su trku. Premda oni više nisu živi, njihov primjer hrabri one koji su se u novije vrijeme uključili u trku. Zamisli kako bi se trkač osjećao kad bi znao da ga promatraju neki od vrhunskih trkača. Ne bi li ga to potaknulo da trči najbolje što može ili da čak nadmaši samog sebe? Primjer vjernih slugu iz prošlosti jasno pokazuje da je u toj simboličnoj trci, koliko god ona bila naporna, moguće pobijediti. Dakle, hebrejski kršćani u 1. stoljeću trebali su razmišljati o primjeru velikog “oblaka svjedoka” da bi mogli sačuvati hrabrost i “ustrajno trčati trku”. Primjer tih svjedoka može i na nas tako djelovati.

12. Zašto je korisno razmišljati o primjerima koje je naveo Pavao?

¹² Mnogi vjerni Božji sluge koje je Pavao spomenuo nalazili su se u sličnoj situaciji kao i mi. Naprimjer, Noa je živio na samom kraju pretpotopnog svijeta. Mi živimo na kraju ovog zlog svijeta. Abraham i Sara trebali su napustiti svoju domovinu da bi obožavali Boga na ispravan način i trebali su čekati da se ispuni važno obećanje koje im je dao Jehova. Jehova i nas potiče da se odreknemo sebe te da se trudimo steći njegovo priznanje i dobiti blagoslove koje nam je on obećao. Mojsije je morao putovati kroz opasnu pustinju na putu do Obećane zemlje. Slično tome, mi “putujemo” kroz ovaj zli svijet koji je na izdisaju da bismo stigli do obećanog novog svijeta. Zaista je korisno razmišljati o svemu što su proživjeli ti vjerni Božji sluge, o njihovim uspjesima i neuspjesima, o njihovim vrlinama i manama (Rim. 15:4; 1. Kor. 10:11).

13. S kojim se problemima suočio Noa i što mu je pomoglo da ih prebrodi?

¹³ Što je tim Jehovinim slugama pomoglo da izdrže sve poteškoće i otrče do kraja svoju trku? Zapazi što je Pavao napisao o Noi. (Pročitaj Hebrejima 11:7.) Noa je trebao doživjeti “ono što se još nije vidjelo”. Naime, Bog je odlučio “pustiti vode potopa na zemlju da unište svako stvorenje” (1. Mojs. 6:17). Takvo što nije se dogodilo nikada prije, bilo je to nešto neviđeno. Unatoč tome, Noa nije sumnjao u to niti je smatrao da je nemoguće da se takvo što dogodi. Zašto? Zato što je vjerovao da će Jehova ispuniti sve što je rekao. Noa nije mislio da je Bog od njega tražio previše. Umjesto toga, učinio je ‘upravo onako’ kako je Bog tražio (1. Mojs. 6:22). To nije bilo nimalo lako jer je morao učiniti puno toga: sagraditi arku, sakupiti životinje, spremiti u arku dovoljno hrane za ljude i životinje, upozoravati ljude na dolazeći potop te održati svoju obitelj duhovno jakom. No zahvaljujući svojoj vjeri i ustrajnosti on i njegova obitelj preživjeli su potop i dobili mnoge blagoslove.

14. Koje su kušnje izdržali Abraham i Sara i što učimo iz njihovog primjera?

¹⁴ Pavao je među velikim ‘oblakom svjedoka kojim smo okruženi’ spomenuo i Abrahama i Saru. Oni su morali napustiti svoj dom u Uru i ostaviti način života na koji su bili navikli, pa je njihova budućnost izgledala neizvjesna. U teškim životnim situacijama pokazali su nepokolebljivu vjeru i veliku poslušnost. S obzirom na sve žrtve koje je Abraham bio spreman učiniti kako bi ugodio pravom Bogu, za njega se s pravom kaže da je ‘otac svima koji vjeruju’ (Rim. 4:11). Pavao je spomenuo samo važnije događaje iz Abrahamovog života jer su njegovi čitatelji bili upoznati s mnogim drugim pojedinostima iz života tog Božjeg sluge. No Pavao je već i na temelju toga mogao iznijeti snažnu pouku: “Svi su oni [uključujući i Abrahama i njegovu obitelj] umrli u vjeri, a da nisu primili ono što im je bilo obećano, nego su to vidjeli izdaleka i pozdravili izjavljujući da su stranci i privremeni stanovnici u zemlji u kojoj su živjeli” (Hebr. 11:13). Vjera u Boga i blizak odnos s njim očito su im pomogli da ustrajno otrče svoju trku.

15. Što je potaknulo Mojsija da u svom životu pokazuje vjeru?

¹⁵ Mojsije je još jedan Jehovin sluga iz “oblaka svjedoka” koji nam je dao izvrstan primjer. On je ostavio bogatstvo i lagodan život te je “radije izabrao biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom”. Što ga je potaknulo na to? Pavao je odgovorio: “Upravio je pogled na nagradu koju će dobiti. (...) Ostao je postojan kao da vidi Nevidljivoga.” (Pročitaj Hebrejima 11:24-27.) Mojsije se nije zaokupio “prolaznim grešnim zadovoljstvima”. Njemu je Bog bio stvaran i čvrsto je vjerovao da će on ispuniti svoja obećanja. Zbog toga je bio spreman pokazati iznimnu hrabrost i ustrajnost. Neumorno se trudio izvesti Izraelce iz Egipta i odvesti ih u Obećanu zemlju.

16. Što je Mojsiju pomoglo da ne klone duhom kad je saznao da neće ući u Obećanu zemlju?

¹⁶ Ni Mojsije, kao ni Abraham, nije doživio ispunjenje Božjeg obećanja. Kad su Izraelci bili pred samim ulaskom u Obećanu zemlju, Bog je rekao Mojsiju: “Izdaleka ćeš vidjeti zemlju, ali nećeš ući u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.” Mojsije nije ušao u Obećanu zemlju zato što su se on i Aron nešto ranije toliko razljutili na narod zbog njegove buntovnosti da su “iznevjerili [Boga] među sinovima Izraelovim kod voda meripskih” (5. Mojs. 32:51, 52). Je li Mojsije zbog toga klonuo duhom ili se razljutio na Boga? Nije. Nakon što je izrekao blagoslov izraelskom narodu, kazao je: “Sretan si, Izraele! Tko je kao ti, narod koji Jehova spašava? On je štit koji ti pomaže, uzvišeni mač tvoj” (5. Mojs. 33:29).

17, 18. (a) Što o trci za život učimo iz primjera Božjih slugu koji čine “oblak svjedoka”? (b) O čemu govori sljedeći članak?

¹⁷ Razmotrili smo primjere samo nekih Božjih slugu koji čine ‘oblak svjedoka kojim smo okruženi’. Iz njihovog primjera jasno se vidi da moramo imati čvrstu vjeru u Boga i njegova obećanja da bismo do kraja otrčali trku (Hebr. 11:6). Vjera mora biti glavna, a ne sporedna stvar u našem životu. Za razliku od ljudi koji nemaju vjeru, Jehovini sluge gledaju dalje od sadašnjeg života. Mi “vidimo Nevidljivoga” i zato ustrajno trčimo trku koja je pred nama (2. Kor. 5:7).

¹⁸ Trka u kojoj sudjeluju kršćani nije laka. No mi možemo otrčati trku do kraja. U sljedećem članku vidjet ćemo što nam još može pomoći u tome.