Zašto prijaviti ono što je loše?
“ONAJ tko iznosi stvar na vidjelo postaje neprijatelj ljudima”, kažu neki u zapadnoj Africi. To se dogodilo Oluu kad je optužio svog starijeg brata da je počinio incest s njihovom sestrom. “Ti si lažljivac!” viknuo je brat. Nakon toga je žestoko istukao Olua, istjerao ga iz obiteljske kuće i spalio svu njegovu odjeću. Seljani su podržali starijeg brata. Budući da više nije bio dobrodošao u selu, Olu je morao otići. Tek nakon što je djevojci utvrđena trudnoća, ljudi su shvatili da je Olu govorio istinu. Brat je priznao krivnju i Olu je ponovo zadobio naklonost. Sve se moglo završiti potpuno drugačije. Olu je mogao biti ubijen.
Očito, oni koji nemaju ljubav prema Jehovi vjerojatno neće cijeniti to što se njihova greška iznosi na vidjelo. Grešni su ljudi skloni odupirati se ukoru i zamjerati svakome tko ga daje. (Usporedi Ivana 7:7.) Ne čudi što su mnogi tihi kao kamenje kad treba onima koji posjeduju autoritet otkriti pogreške drugih da bi ih se ispravilo.
Cijeniti vrijednost ukora
Međutim, među Jehovinim narodom postoji drugačiji stav prema ukoru. Boguodani muškarci i žene duboko cijene pripremu koju je Jehova učinio da bi se pomagalo prijestupnicima unutar kršćanske skupštine. Oni priznaju takvu stegu kao izraz njegove ljubazne dobrohotnosti (Jevrejima 12:6-11).
To se može prikazati jednim događajem iz života kralja Davida. Iako je bio pravedan čovjek od svoje mladosti, jednom je prilikom upao u ozbiljan prijestup. Kao prvo, počinio je preljub. Zatim se, pokušavajući sakriti svoj prijestup, pobrinuo da muž te žene bude ubijen. No Jehova je otkrio Davidov grijeh proroku Natanu, koji se u vezi s tim hrabro suprotstavio Davidu. Koristeći snažnu usporedbu, Natan je zapitao Davida što bi trebalo učiniti bogatom čovjeku koji je imao puno ovaca, ali je od siromašnog čovjeka uzeo i zaklao jedino janje, dragog ljubimca, da bi ugostio svog prijatelja. Kod Davida, bivšeg pastira, to je izazvalo ogorčenje i gnjev. Rekao je: “Zaslužio je smrt onaj koji je to učinio.” Natan je zatim usporedbu primijenio na Davida, rekavši: “Ti si taj” (2. Samuelova 12:1-7).
David se nije naljutio na Natana; nije se pokušao braniti niti se poslužio protuoptužbama. Umjesto toga, Natanov prijekor duboko je dirnuo njegovu savjest. Zbog boli u srcu, David je priznao: “Sagriješih Gospodinu” (2. Samuelova 12:13).
Natanovo otkrivanje Davidova grijeha, popraćeno božanskim ukorom, donijelo je dobre rezultate. Iako David nije bio zaštićen od posljedica svog prijestupa, on se pokajao i pomirio se s Jehovom. Što je David mislio o takvom ukoru? Napisao je: “Kad bi me udario pravednik, bila bi to ljubazna dobrohotnost; i kad bi me prekorio, bilo bi to ulje na glavu, koje moja glava ne bi htjela odbiti” (Psalam 141:5, NW).
I u naše vrijeme Jehovini sluge, čak i oni koji su vjerni već mnogo godina, mogu počiniti ozbiljni prijestup. Shvaćajući da im starješine mogu pomoći, većina poduzima inicijativu i obraća im se za pomoć (Jakov 5:13-16). No ponekad prijestupnik može pokušati sakriti svoj grijeh, kao što je učinio kralj David. Što bismo trebali uraditi ako saznamo za ozbiljni prijestup u skupštini?
Čija je to odgovornost?
Kad starješine saznaju za ozbiljni prijestup, obraćaju se pojedincu koji ga je počinio da bi mu pružili potrebnu pomoć i ispravku. Odgovornost starješina jest suditi takvim osobama unutar kršćanske skupštine. Dok paze na njeno duhovno stanje, oni svakome tko poduzima nerazuman ili pogrešan korak pružaju pomoć i opomenu (1. Korinćanima 5:12, 13; 2. Timoteju 4:2; 1. Petrova 5:1, 2).
No što ako nisi starješina, a saznao si za neki ozbiljni prijestup drugog kršćanina? Smjernice se nalaze u Zakonu koji je Jehova dao naciji Izrael. U Zakonu je stajalo da ako je jedna osoba bila svjedok otpadničkih djela, pobune, ubojstva ili drugog ozbiljnog zločina, njena je odgovornost bila prijaviti to i svjedočiti o tome što je znala. U 3. Mojsijevoj 5:1 navodi se: “I kad ko zgriješi što čuje kletvu i bude joj svjedok vidjevši ili čuvši, pa ne kaže, nosiće svoje bezakonje.” (Usporedi 5. Mojsijevu 13:6-8; Esteru 6:2; Priče Salamunove 29:24.)
Iako kršćani danas nisu pod Mojsijevim zakonom, mogu se voditi po načelima koja se nalaze u njemu (Psalam 19:7, 8). Dakle, što bi ti trebao uraditi ako saznaš za ozbiljni prijestup sukršćanina?
Rješavanje stvari
U prvom redu, važno je da postoji opravdan razlog da vjerujemo da se ozbiljan prijestup zaista dogodio. “Ne budi svjedok na bližnjega svojega bez razloga”, navodi mudri. “I ne varaj usnama svojima” (Priče Salamunove 24:28).
Možeš odlučiti da se obratiš izravno starješinama. Postupiti tako nije pogrešno. Međutim, najviše ljubavi obično pokazujemo na taj način da se obratimo osobi koja je počinila prijestup. Možda činjenice nisu onakve kakvima se čine. Ili situaciju možda već rješavaju starješine. Smireno razgovaraj o tome s osobom. Ako ostaje razlog za vjerovanje da je počinjen ozbiljni prijestup, ohrabri njega ili nju da se obrati starješinama za pomoć i objasni zašto je mudro učiniti tako. Ne govori drugima o tome, jer bi to bilo ogovaranje.
Ako se osoba ne obrati starješinama kroz neko razumno vremensko razdoblje, onda bi to trebao učiniti ti. Zatim će jedan ili dvojica starješina razmotriti stvar s okrivljenim. Starješine trebaju ‘istražiti, raspitati i dobro izvidjeti’ da li je učinjen prijestup. Ukoliko jest, oni će riješiti slučaj na temelju smjernica iz Pisma (5. Mojsijeva 13:12-14).
Potrebno je imati najmanje dva svjedoka za osnovanu optužbu o prijestupu (Ivan 8:17; Jevrejima 10:28). Ako osoba poriče optužbu, a tvoje svjedočanstvo je jedino, stvar će se prepustiti u Jehovine ruke (1. Timoteju 5:19, 24, 25). To se čini na temelju spoznaje da su sve stvari ‘otkrivene’ pred Jehovom i da, ako je osoba kriva, na koncu će je njeni grijesi “stići” (Jevrejima 4:13; 4. Mojsijeva 32:23).
No pretpostavimo da osoba poriče optužbu, a ti si jedini svjedok protiv nje. Hoćeš li tada biti izložen protuoptužbi da si klevetnik? Nećeš, ukoliko nisi ogovarao prenoseći informacije onima koji nisu uključeni u tu stvar. Prijaviti stanje koje utječe na skupštinu onima koji imaju autoritet i odgovornost da nadgledaju i ispravljaju stvari nije klevetanje. Ustvari, to se poklapa s našom željom da uvijek činimo ono što je ispravno i lojalno. (Usporedi Luku 1:74, 75, NW.)
Zadržati svetost u skupštini
Jedan razlog za prijavljivanje prijestupa jest taj što ono služi očuvanju čistoće skupštine. Jehova je čist Bog, svet Bog. On zahtijeva od svih koji ga obožavaju da budu duhovno i moralno čisti. Njegova nadahnuta Riječ opominje: “Kao poslušna djeca, ne vladajući se po prvijem željama u svojemu neznanju, nego po svecu koji vas je pozvao, i vi budite sveti u svemu življenju. Jer je pisano: budite sveti, jer sam ja svet” (1. Petrova 1:14-16). Pojedinci koji rade ono što je nečisto ili neispravno mogu donijeti onečišćenje i Jehovino neodobravanje cijeloj skupštini, osim ako nije poduzet postupak da ih se ispravi ili udalji. (Usporedi Jozuu 7. poglavlje.)
Pismo apostola Pavla kršćanskoj skupštini u Korintu pokazuje kako je tamo prijavljivanje neispravnog postupanja dovelo do čišćenja Božjeg naroda. U svom prvom pismu, Pavao je napisao: “Vrlo se glasi da je kurvarstvo medju vama, i takovo kurvarstvo kakovo se ni medju neznabošcima ne čuje, da nekakav ima ženu očinu” (1. Korinćanima 5:1).
Biblija nam ne govori tko je apostolu prijavio taj problem. Može biti da je Pavao saznao za tu situaciju od Stjepana, Fortunata i Ahajika, koji su putovali od Korinta do Efeza, gdje je Pavao boravio. Pavao je također primio pismo s pitanjima kršćanske skupštine u Korintu. Bez obzira na to iz kojeg je izvora Pavao dobio informacije, kad su mu pouzdani svjedoci jednom prijavili situaciju, on je tada bio u mogućnosti da pruži upute za nju. “Izvadite zloga izmedju sebe”, napisao je. Čovjek je bio isključen iz skupštine (1. Korinćanima 5:13; 16:17, 18).
Da li je Pavlova uputa donijela dobre rezultate? Zaista jest! Prijestupnik se očito osvijestio. U svom drugom pismu Korinćanima, Pavao je poticao skupštinu da pokajniku ‘oprosti i da ga tješi’ (2. Korinćanima 2:6-8). Tako je prijavljivanje neispravnog postupanja dovelo do postupka kojim je skupština očišćena, a pojedinac koji je narušio svoj odnos s Bogom ponovo je stekao Božju naklonost.
U Pavlovom prvom pismu kršćanskoj skupštini u Korintu, nalazimo još jedan primjer. Ovaj put apostol navodi svjedoke koji su to prijavili. On piše: “Jer sam čuo za vas, braćo moja, od Hlojinijeh domašnjijeh da su svadje medju vama” (1. Korinćanima 1:11). Pavao je znao da je ta svađa, zajedno s davanjem neprimjerene časti čovjeku, stvorila stav sektaštva koje je prijetilo uništenju jedinstva skupštine. Stoga je, zbog dubokog obzira prema duhovnoj dobrobiti svojih suvjernika koji su se tamo nalazili, Pavao brzo djelovao te je skupštini napisao savjet za popravljanje.
Danas velika većina braće i sestara u skupštinama diljem Zemlje naporno radi na očuvanju duhovne čistoće skupštine tako što kao pojedinci zadržavaju priznat položaj pred Bogom. Neki pate zato što to čine; drugi su čak umrli da bi sačuvali besprijekornost. Odobravanjem ili sakrivanjem neispravnog postupanja zasigurno bismo pokazali pomanjkanje cijenjenja za te napore.
Pomoć za prijestupnike
Zašto se neki koji su upali u teški grijeh suzdržavaju od obraćanja skupštinskim starješinama? Često je to zato što nisu svjesni koje koristi imaju kad idu starješinama. Neki pogrešno vjeruju da će njihov grijeh, ako ga priznaju, biti otkriven cijeloj skupštini. Drugi se zavaravaju s obzirom na ozbiljnost svog postupanja. Neki pak misle da se sami mogu popraviti, bez pomoći starješina.
No takvi prijestupnici trebaju pomoć punu ljubavi od skupštinskih starješina. Jakov je napisao: “Boluje li ko medju vama, neka dozove starješine crkvene, te neka čitaju molitvu nad njim, i neka ga pomažu uljem u ime Gospodinovo. I molitva vjere pomoći će bolesniku, i podignuće ga Gospodin; i ako je grijehe učinio, oprostiće mu se” (Jakov 5:14, 15).
Kakve li predivne pripreme da se pomogne prijestupnicima da obnove svoju duhovnost! Primjenom umirujućeg savjeta iz Božje Riječi i molitvom u korist duhovno slabih, starješine im mogu pomoći da se oporave od svojih pogrešnih puteva. Tako umjesto da se osjećaju osuđeni, oni koji se kaju često se osjećaju osvježeni i rasterećeni kad se sastanu sa starješinama punim ljubavi. Jedan mladić iz zapadne Afrike počinio je blud i sakrivao je svoj grijeh nekoliko mjeseci. Nakon što je njegov grijeh postao očit, rekao je starješinama: “Da me netko bar pitao o mojoj vezi s tom djevojkom! Kakvo li je olakšanje otvoreno iznijeti stvar.” (Usporedi Psalam 32:3-5.)
Čin načelne ljubavi
Kršteni su sluge Božji ‘prešli iz smrti u život’ (1. Ivanova 3:14). No ako počine ozbiljan grijeh, vraćaju se na put smrti. Ako im se ne pomogne, oni mogu postati okorjeli u neispravnom postupanju, ne želeći se pokajati i vratiti se obožavanju pravog Boga (Jevrejima 10:26-29).
Prijavljivanje prijestupa jest čin iskrene brige za prijestupnika. Jakov je napisao: “Braćo! ako ko od vas zadje s puta istine, i obrati ga ko, neka zna da će onaj koji obrati grješnika s krivoga puta njegova spasti dušu od smrti, i pokriti mnoštvo grijeha” (Jakov 5:19, 20).
Dakle, zašto onda prijaviti ono što je loše? Zato što to donosi dobre rezultate. Zaista, prijavljivanje prijestupa jest čin kojim pokazujemo kršćansku načelnu ljubav prema Bogu, prema skupštini i prema prijestupniku. Dok svaki član skupštine lojalno podržava Božja pravedna mjerila, Jehova će bogato blagoslivljati cijelu skupštinu. Apostol Pavao je napisao: “On [Jehova] će vas učiniti i postojanima do kraja, tako da budete neporočni na dan našega Gospodina Isusa Krista” (1. Korinćanima 1:8, St).
[Slika na stranici 26]
Ljubav se pokazuje ohrabrivanjem Svjedoka koji je pogriješio da razgovara sa starješinama
[Slika na stranici 28]
Starješine pomažu onima koji su pogriješili da ponovo zadobiju Božju naklonost