Što znači ljubiti svoje neprijatelje?
Što kaže Biblija:
U svojoj poznatoj Propovijedi na gori Isus je rekao: “Ljubite svoje neprijatelje” (Matej 5:44; Luka 6:27, 35). Time je želio reći da se s onima koji nas mrze ili su nepravedni prema nama trebamo ophoditi s ljubavlju.
Isus je pokazao da voli svoje neprijatelje tako što je oprostio onima koji su se ružno odnosili prema njemu (Luka 23:33, 34). Njegova zapovijed da volimo svoje neprijatelje u skladu je s onim što piše u hebrejskom dijelu Biblije, koji je poznat kao Stari zavjet (Izlazak 23:4, 5; Mudre izreke 24:17; 25:21).
“Ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone” (Matej 5:43, 44).
U ovom članku:
Je li u redu da kršćani idu u rat protiv svojih neprijatelja?
Biblijski reci koji pokazuju zašto trebamo voljeti svoje neprijatelje
Zašto trebamo voljeti svoje neprijatelje?
Želimo postupati po uzoru na Boga. Bog je “dobar čak i prema nezahvalnima i zlima” (Luka 6:35). “On daje da sunce izlazi i zlima i dobrima” (Matej 5:45).
Ljubav može potaknuti naše neprijatelje da se promijene. Biblija nas potiče da budemo dobri prema onome tko je neprijateljski nastrojen prema nama jer tako zgrćemo “živo ugljevlje na njegovu glavu” (Mudre izreke 25:22). Tom se metaforom aludira na proces taljenja, kojim se iz rude izdvaja metal. Slično tome, ako smo dobri prema osobi koja nas mrzi, možemo “rastaliti njenu ljutnju” i potaknuti je da pokaže dobre osobine.
Kako možemo pokazati da volimo svoje neprijatelje?
“Činite dobro onima koji vas mrze” (Luka 6:27). Biblija kaže: “Ako je tvoj neprijatelj gladan, nahrani ga, ako je žedan, daj mu piti” (Rimljanima 12:20). Postoje i drugi načini na koje možemo pokazivati ljubav svojim neprijateljima. U tome nam može pomoći primjena takozvanog zlatnog pravila, koje glasi: “Kako želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima” (Luka 6:31).
“Blagoslivljajte one koji vas proklinju” (Luka 6:28). Mi blagoslivljamo svoje neprijatelje u tom smislu što se trudimo biti ljubazni i obzirni prema njima, čak i onda kad se oni ružno odnose prema nama. Biblija kaže: “Ne vraćajte (...) uvredu za uvredu. Naprotiv, uzvratite blagoslovom” (1. Petrova 3:9). Taj savjet može nam pomoći da prekinemo začarani krug mržnje.
“Molite se za one koji vas vrijeđaju” (Luka 6:28). Ako nas netko vrijeđa, nemojmo vraćati “zlo za zlo” (Rimljanima 12:17). Naprotiv, molimo Boga da oprosti toj osobi (Luka 23:34; Djela apostolska 7:59, 60). Umjesto da se pokušavamo osvetiti, prepustimo Bogu da sudi jer on uvijek postupa u skladu sa svojim savršenim mjerilima pravde (Levitski zakonik 19:18; Rimljanima 12:19).
“Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite se za one koji vas vrijeđaju” (Luka 6:27, 28).
Budite strpljivi i dobrostivi (1. Korinćanima 13:4). U svom poznatom opisu ljubavi apostol Pavao upotrijebio je oblik grčke riječi agápe koju nalazimo i u Mateju 5:44 i u Luki 6:27, 35. Mi svojim neprijateljima pokazujemo takvu ljubav kad smo prema njima strpljivi i dobrostivi, a ne ljubomorni, arogantni ili grubi.
“Ljubav je strpljiva i dobrostiva. Ljubav nije zavidna, ne hvali se, ne uzvisuje se, ne ponaša se nedolično, nije sebična, nije razdražljiva, ne pamti zlo. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikada neće zakazati” (1. Korinćanima 13:4–8).
Je li u redu da kršćani idu u rat protiv svojih neprijatelja?
Nije. Isus je učio svoje sljedbenike da ne smiju ići u rat protiv svojih neprijatelja. Naprimjer, kad ih je upozorio da će Jeruzalem biti napadnut, nije im rekao da ostanu u gradu i bore se, nego da bježe (Luka 21:20, 21). Isto tako, rekao je apostolu Petru: “Vrati mač na njegovo mjesto, jer svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti” (Matej 26:52). Biblija i povijesni zapisi pokazuju da Isusovi sljedbenici u 1. stoljeću nisu išli u rat protiv svojih neprijateljaa (2. Timoteju 2:24).
Pogrešna gledišta o odnosu prema neprijateljima
Što neki misle: Prema Božjem zakonu, Izraelci su trebali mrziti svoje neprijatelje.
Što je prava istina: U Zakonu se ne nalazi takva zapovijed. Naprotiv, Zakon je izričito nalagao Izraelcima da vole svoje bližnje (Levitski zakonik 19:18). Iako se izraz “bližnji” odnosi na sve ljude, neki Židovi suzili su značenje tog izraza i tumačili da se on odnosi samo na druge Židove, a da su ne-Židovi neprijatelji koje treba mrziti (Matej 5:43, 44). Isus je ispravio njihovo pogrešno gledište kad je ispričao usporedbu o milosrdnom Samarićaninu (Luka 10:29–37).
Što neki misle: Ako voliš svoje neprijatelje, to znači da odobravaš njihovo neispravno postupanje.
Što je prava istina: Biblija pokazuje da možemo voljeti nekoga a da pritom ne moramo odobravati njegovo neispravno ponašanje. Naprimjer, Isus je osudio nasilje, ali molio se za one koji su ga pogubili (Luka 23:34). On je mrzio bezakonje, odnosno grijeh, ali dao je svoj život za grešnike (Ivan 3:16; Rimljanima 6:23).
a Povjesničar Ernest William Barnes u svojoj knjizi The Rise of Christianity navodi: “Pomno razmatranje svih dostupnih podataka pokazuje da do vremena Marka Aurelija [rimskog cara koji je vladao od 161. do 180. n. e.] nijedan kršćanin nije postao vojnik niti je ijedan vojnik ostao u vojnoj službi nakon što je postao kršćanin.”