Slijedi nadmašujuć put ljubavi
JEHOVA BOG je oličenje ljubavi (1. Ivanova 4:8). Njegov Sin, Isus Krist, rekao je da trebamo ljubiti Boga i svog bližnjeg (Matej 22:37-40). Da, Bog upravlja cijelim svemirom na temelju tog svojstva! Stoga za vječni život bilo gdje, moramo slijediti put ljubavi!
Bog je pokazao ljubav prema naciji Izrael, ali je kasnije odbacio tu organizaciju zbog nevjernosti. Nakon toga je identificirao skupštinu Isusovih učenika kao svoju novu organizaciju. Kako? Posebnim očitovanjima svetog duha koji ih je osposobio da govore jezicima i da proriču. Stoga je, na Pentekost 33. n. e., 3 000 Židova i prozelita postalo vjernicima i napustilo staru organizaciju u korist Božje nove (Djela apostolska 2:1-41). Budući da su darovi duha nakon toga bili davani preko Isusovih apostola, takva očitovanja prestala su njihovom smrću (Djela apostolska 8:5-18; 19:1-6). No, do tada su darovi dokazali da je Božja naklonost bila na duhovnom Izraelu (Galaćanima 6:16).
Čuda koja su bila posljedica darova duha bila su korisna. Međutim, ispoljavanje ljubavi ili nesebične brige za druge važnije je nego posjedovati darove duha. Apostol Pavao je to pokazao u svom prvom pismu Korinćanima (ca. 55. n. e.). U njemu je govorio o ljubavi kao o ‘nadmašujućem putu’ (1. Korinćanima 12:31, NW). Taj put se razmatra u 13. poglavlju 1. Korinćanima.
Bez ljubavi, ništa smo
Pavao je raspravljao: “Ako govorim jezicima ljudskim i anđeoskim a nemam ljubavi, postao sam mjed koja ječi ili cimbal koji zveči” (1. Korinćanima 13:1, “NW”). Bez ljubavi, govoriti duhom udijeljenim ljudskim jezikom ili nebeskim anđeoskim jezikom ne bi značilo ništa. Pavao je više volio reći pet izgrađujućih riječi nego deset tisuća riječi na jeziku koji ljudi ne razumiju (1. Korinćanima 14:19). Osoba bez ljubavi bila bi poput “mjedi koja ječi” — bučnog, dodijavajućeg gonga — ili poput nemelodioznog ‘cimbala koji zveči’. Govorenje jezicima u kojem nema ljubavi nije bio umirujuć, duhovno izgrađujuć način da se slavi Boga i pomogne njegovom narodu. Danas pokazujemo ljubav upotrebljavajući razumljiv govor u kršćanskoj službi.
Apostol je zatim rekao: “Ako imam dar proricanja i upoznat sam sa svim svetim tajnama i svom spoznajom, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a nemam ljubavi, ništa sam” (1. Korinćanima 13:2, “NW”). Čudesno proricanje, posebno shvaćanje svetih tajni i duhom udijeljena spoznaja mogu koristiti drugima ali ne onima koji posjeduju takve darove ako obdareni nemaju ljubavi. Pavao je upotrijebio posebno razumijevanje svetih tajni da pomogne drugima, a dar spoznaje omogućio mu je da pretkaže preživljavanje žrtava brodoloma (Djela apostolska 27:20-44; 1. Korinćanima 4:1, 2). Ipak, da je imao ‘svu spoznaju i svu vjeru’ a nije imao ljubavi, u Jehovinim očima bio bi ništa.
Danas Jehovin duh omogućava njegovim Svjedocima da razumiju biblijska proročanstva i svete tajne i vodi ih u prenošenju takve spoznaje drugima (Joel 2:28, 29). Duh također proizvodi vjeru koja je potrebna da se prijeđu gorovite prepreke (Matej 17:20). Budući da duh čini te stvari, pogrešno je zbog njih tražiti osobnu slavu. Mi ništa ne značimo ukoliko ne činimo stvari na Božju slavu i s ljubavlju prema njemu i bližnjima (Galaćanima 5:6).
Nema koristi od žrtava bez ljubavi
Pavao je rekao: “Ako dam sav svoj imetak da nahranim druge, i ako predam svoje tijelo, da se hvalim, a nemam ljubavi, uopće mi ne koristi” (1. Korinćanima 13:3, “NW”). Bez ljubavi, Pavao ne bi imao koristi da je sve što je posjedovao dao da nahrani druge. Bog nas nagrađuje za ljubav koja stoji iza naših darova, a ne za materijalnu vrijednost ili zato što tražimo slavu kao davaoci, poput lažljivih Ananije i Safire (Djela apostolska 5:1-11). Pavao je ostavio sjajan primjer dajući od sebe s puno ljubavi u vezi s akcijom pomoći za vjernike u Judeji (1. Korinćanima 16:1-4; 2. Korinćanima 8:1-24; 9:7).
Čak i mučenička smrt kao svjedok za istinu Bogu bez ljubavi ne znači ništa (Priče Salamunove 25:27). Isus je govorio o svojoj žrtvi, ali se nije hvalio u vezi toga. Umjesto da se hvali, spremno je dao sebe iz ljubavi (Marko 10:45; Efežanima 5:2; Jevrejima 10:5-10). Njegova duhovna braća ‘prinose svoja tijela kao živu žrtvu’ u Božjoj službi, ne u mučeništvu kojim slave sebe nego na nespektakularne načine koji slave Jehovu i pokazuju njihovu ljubav prema njemu (Rimljanima 12:1, 2, NW).
Neki načini na koje će nas ljubav potaknuti da djelujemo
Pavao je napisao: “Ljubav je dugotrpljiva i dobrohotna” (1. Korinćanima 13:4a, “NW”). Za mnoge je Božja dugotrpljivost još od Adamovog grijeha značila pokajanje koje vodi do spasenja (2. Petrova 3:9, 15). Ako imamo ljubavi, strpljivo ćemo poučavati druge istini. Izbjegavat ćemo emocionalne izljeve i bit ćemo obazrivi i opraštat ćemo (Matej 18:21, 22). Ljubav je i dobrohotna, i mi smo privučeni Bogu zbog njegove dobrohotnosti. Dobrohotnost, plod njegovog duha, sprečava nas da od drugih zahtijevamo više nego što on zahtijeva od nas (Efežanima 4:32). Ljubav nas čak čini dobrohotnima prema nezahvalnim ljudima (Luka 6:35).
Pavao je dodao: “Ljubav nije ljubomorna, ne hvasta se, ne nadima se” (1. Korinćanima 13:4b, “NW”). Ljubomora je djelo tijela koje će isključiti osobu iz Božjeg Kraljevstva (Galaćanima 5:19-21). Ljubav nas sprečava da budemo ljubomorni radi stvari ili povoljnih okolnosti druge osobe. Ako ona primi službenu prednost koju smo mi željeli, ljubav će nas potaknuti da se radujemo s njom, dajemo joj svoju podršku i zahvaljujemo Bogu da može biti upotrijebljena na korist skupštine.
Budući da se ljubav “ne hvasta”, ne potiče nas da se hvalimo u vezi onoga što nam Bog dopušta da učinimo u njegovoj službi. Neki su se Korinćani hvalili kao da su darovi duha potekli od njih, ali darovi su bili od Boga, kao što su i prednosti u njegovoj današnjoj organizaciji. Dakle, umjesto da se hvalimo u vezi našeg položaja u Božjoj organizaciji, čuvajmo se da ne padnemo (1. Korinćanima 1:31; 4:7; 10:12). Ljubav se “ne nadima”, no um osobe bez ljubavi može biti nadut samovažnošću. Osobe pune ljubavi ne osjećaju se superiorno u odnosu prema drugima (1. Korinćanima 4:18, 19; Galaćanima 6:3).
Nije nepristojna, sebična, uvredljiva
Ljubav se “ne ponaša (...) nepristojno, ne traži svoje vlastite koristi, ne razdražuje se” (1. Korinćanima 13:5a, “NW”). Ona promiče dobre manire, boguodano vladanje, poštovanje prema autoritetu i pristojno ponašanje na kršćanskim sastancima (Efežanima 5:3-5; 1. Korinćanima 11:17-34; 14:40; usporedi Juda 4, 8-10). Budući da ljubav prouzročuje da se svatko osjeća potrebnim, poput svih dijelova ljudskog tijela, skupština puna ljubavi mjesto je mira i utočišta (1. Korinćanima 12:22-25). Umjesto da sebično “traži svoje vlastite koristi”, ljubav prouzročuje da žrtvujemo ponekad svoja prava i pokazujemo zanimanje za druge i njihovu dobrobit (Filipljanima 2:1-4). Ljubav nas potiče da ‘postanemo sve svim vrstama ljudi, da bismo mogli spasiti neke’ svojom službom (1. Korinćanima 9:22, 23, NW).
Ljubav se “ne razdražuje”. Provale gnjeva su djela grešnog tijela, ali ljubav prouzročuje da smo “spori na srdžbu” (Jakov 1:19, NW; Galaćanima 5:19, 20). Čak i ako se opravdano razgnjevimo, ljubav nam ne dozvoljava da ostanemo razdraženi, i time damo mjesta Đavolu (Efežanima 4:26, 27). Naročito starješine moraju izbjegavati gnjev ako suvjernici propuste provesti neki savjet.
Pavao je o ljubavi rekao i ovo: “Ne računa uvrede” (1. Korinćanima 13:5b, “NW”). Ljubav ne vodi popis nepravdi, poput stavki u knjizi poslovanja. Ona vidi dobro u suvjernicima i ne osvećuje se za stvarne ili izmišljene nepravde (Priče Salamunove 20:22; 24:29; 25:21, 22). Ljubav nam pomaže da ‘težimo za stvarima koje pridonose miru’ (Rimljanima 14:19, NW). Pavao i Barnaba imali su prepirku i različitim su putevima nastavili u Božjoj službi, ali ljubav je zaliječila jaz i odvratila ih od toga da ne oproste (3. Mojsijeva 19:17, 18; Djela apostolska 15:36-41).
Naklonjena pravednosti i istini
S obzirom na ljubav, Pavao nadalje kaže: “Ne raduje se nad nepravednošću, a raduje se s istinom” (1. Korinćanima 13:6, “NW”). Neki toliko uživaju u nepravednosti da “ne spavaju ako ne učine zla” (Priče Salamunove 4:16). Ali u Božjoj organizaciji mi se ne natječemo jedan s drugim niti se radujemo ako nekog grijeh uhvati u zamku (Priče Salamunove 17:5; 24:17, 18). Da je u korintskoj skupštini bilo dovoljno ljubavi prema Bogu i pravednosti, tamo se ne bi tolerirao nemoral (1. Korinćanima 5:1-13). Između ostalog, ljubav prema pravednosti sprečava nas da uživamo u televizijskim, filmskim ili kazališnim prikazima nepravednosti.
Ljubav se “raduje (...) s istinom”. Ovdje je istina dovedena u kontrast s nepravednošću. To očigledno znači da ljubav uzrokuje da se radujemo zbog utjecaja za pravednost koji istina ima na ljude. Mi nalazimo radost u stvarima koje izgrađuju ljude i koje unapređuju stvar istine i pravednosti. Ljubav nas sprečava da govorimo laži, daje nam radost kad je čestit dokazan nedužnim i prouzročuje da se radujemo u trijumfu Božje istine (Psalam 45:4).
Kako ljubav postupa sa svime
Nastavljajući svoju definiciju ljubavi, Pavao je napisao: “Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi” (1. Korinćanima 13:7, “NW”). ‘Sve snoseći’, ljubav ne propušta uvredu kao što dobar krov ne propušta kišu. Ako nas netko uvrijedi ali zatim traži oproštenje, ljubav prouzročuje da snosimo povredu, opraštajući osobi koja nas je uvrijedila umjesto da ogovaramo o tim stvarima. U ljubavi pokušavamo ‘dobiti svog brata’ (Matej 18:15-17; Kološanima 3:13).
Ljubav ‘vjeruje svemu’ u Božjoj riječi i uzrokuje da budemo zahvalni za duhovnu hranu koja nam se priprema kroz ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47, NW). Iako nismo lakovjerni, ljubav nas sprečava da imamo nevjerujuće srce i ne dozvoljava nam da pripisujemo loše motive suvjernicima (Propovjednik 7:21, 22). Ljubav se također ‘nada svemu’ što je zabilježeno u Pismima, kao što su istine u vezi Božjeg Kraljevstva. Potaknuti ljubavlju, nadamo se i molimo za najbolji ishod u iskušavajućim situacijama. Ljubav nas potiče i da drugima govorimo razlog za našu nadu (1. Petrova 3:15). Uz to, ljubav ‘sve podnosi’, uključujući i grijehe protiv nas (Priče Salamunove 10:12). Ljubav prema Bogu pomaže nam i da podnesemo progonstvo i druge kušnje.
Pavao je dodao: “Ljubav nikad ne zakazuje” (1. Korinćanima 13:8a, “NW”). Ona ne može završiti ili zakazati više nego što Jehova može. Budući da je naš vječni Bog oličenje ljubavi, to svojstvo neće nikada prestati (1. Timoteju 1:17; 1. Ivanova 4:16). Svemir će uvijek biti upravljan ljubavlju. Molimo se stoga da nam Bog pomogne nadvladati sebične crte osobnosti i pokazivati taj plod njegovog duha koji ne zakazuje (Luka 11:13).
Stvari koje su trebale proći
Naglašavajući dalje, Pavao je napisao: “Ali, jesu li darovi proricanja, bit će odstranjeni; jesu li jezici, prestat će; je li spoznaja, bit će odstranjena” (1. Korinćanima 13:8b, “NW”). ‘Darovi proricanja’ omogućavali su onima koji su ih posjedovali da izriču nova proročanstva. Iako su takvi darovi prošli nakon što je kršćanska skupština bila utemeljena kao Božja organizacija, njegova proročanska sila nikad ne prolazi, a njegova Riječ sadrži sve proročanstvo koje sada trebamo. Duhom udijeljena sposobnost govorenja jezicima također je prestala, a posebna spoznaja je “odstranjena”, kao što je pretkazano. No, Jehovina potpuna Riječ pruža ono što trebamo znati za spasenje (Rimljanima 10:8-10). Osim toga, Božji narod je ispunjen njegovim duhom i donosi njegov plod.
Pavao je nastavio: “Jer imamo djelomičnu spoznaju i djelomično proričemo; ali kad stigne ono što je potpuno, ono što je djelomično bit će odstranjeno” (1. Korinćanima 13:9, 10, “NW”). Darovi spoznaje i proricanja bili su nepotpuni. Očigledno, takva proročanstva nisu išla u detalje, a svaki prorok je bio nepotpun u otkrivanju budućnosti, nedostajala mu je savršena spoznaja o onome što je prorekao. Sada, međutim, razumijevanje proročanstva postupno postaje potpuno. Naprimjer, činjenice koje ispunjavaju biblijsko proročanstvo potvrđuju da je Isus 1914. primio kraljevsku vlast nad čovječanstvom. Od tada, mi smo u ‘vremenu kraja’ i radujemo se stalnom porastu u duhovnoj spoznaji i razumijevanju biblijskog proročanstva (Danijel 12:4, NW). Dakle, dolazimo do savršene spoznaje i “ono što je potpuno” mora biti blizu.
Najveće svojstvo ostaje
Ciljajući na napredak skupštine, Pavao je napisao: “Kad sam bio beba, govorio sam kao beba, razmišljao sam kao beba, zaključivao sam kao beba; ali sada kad sam postao čovjek, odstranio sam obilježja bebe” (1. Korinćanima 13:11, “NW”). Budući da beba djeluje na temelju ograničene spoznaje i tjelesnog razvoja, može je se ljuljati tamo-amo, poput njihanja u kolijevci. No, čovjek je tjelesno daleko razvijeniji, ima veću spoznaju i obično ga se ne može lako ljuljati. On je uklonio misli, stavove i metode iz djetinjstva. Slično tome, nakon što je Božja zemaljska organizacija prerasla svoje djetinjstvo, On je zaključio da joj ne trebaju darovi duha u obliku proročanstva, jezikâ i spoznaje. Iako današnji članovi skupštine, koja je sada u svojoj starosti, također ne osjećaju potrebu za takvim darovima, oni su radosni da služe Bogu pod vodstvom njegovog duha.
Pavao je dodao: “Jer sada vidimo u nejasnom obrisu posredstvom metalnog ogledala, a tada će to biti licem u lice. Sada znam djelomično, a tada ću znati točno, tako kako sam ja točno spoznat” (1. Korinćanima 13:12, “NW”). Tokom djetinjstva skupštine, nije bilo Božje vrijeme da otkrije određene stvari. Stoga su vidjeli u nejasnom obrisu, kao da su kršćani gledali u metalno ogledalo koje nema površinu sa dobrim svojstvom odražavanja (Djela apostolska 1:6, 7). No, mi smo prešli nejasan pogled. Ispunjenja proročanstava i predodžbi jasno su vidljiva, jer ovo je Božje vrijeme otkrivenja (Psalam 97:11; Danijel 2:28). Iako je sâm Pavao poznavao Boga, vrhunac spoznaje o Jehovi i najprisniji odnos s Njim doći će kad apostol bude uskrsnut u nebeski život, i tako primi punu nagradu svog kršćanskog puta.
Zaključujući svoj sažetak ljubavi, Pavao je napisao: “Sada, međutim, ostaje vjera, nada, ljubav, to troje; ali najveća od njih je ljubav” (1. Korinćanima 13:13, “NW”). Unatoč odsutnosti čudotvornih darova duha, skupština sada ima potpuniju spoznaju i razlog za bogatiju vjeru, nadu i ljubav. Ona ima vjeru da je sve što je Bog obećao pouzdano kao da se već ispunilo (Jevrejima 11:1). Obilježja vjere završit će kad stvari pretkazane u Božjoj riječi budu ostvarene. Vidovi nade prestat će vidimo stvari kojima smo se nadali. Ali ljubav će ostati zauvijek. Stoga, neka svi Jehovini svjedoci nastave slijediti nadmašujuć put ljubavi.