13. (a) Kako bi sastanci trebali djelovati na prisutne? (b) Koje je pitanje naročito važno za starješine?

¹³ Pavao je rekao da je jedan od važnih ciljeva skupštinskih sastanaka da “izgrađuju, hrabre i tješe” prisutnec (1. Kor. 14:3). Što mogu današnji starješine poduzeti kako bi točke koje iznose na sastanku doista ohrabrile njihovu braću i sestre i utješile ih? Da bismo odgovorili na to pitanje, razmotrimo kako je izgledao sastanak koji je Isus održao nedugo nakon svog uskrsnuća.

14. (a) Koji su događaji prethodili sastanku koji je Isus održao? (b) Zašto možemo pretpostaviti da su apostoli osjetili veliko olakšanje kad im je ‘Isus pristupio i razgovarao s njima’?

¹⁴ Spomenimo najprije događaje koji su prethodili tom sastanku. Kratko prije nego što je Isus bio pogubljen apostoli su ga “ostavili i pobjegli” te su se, kao što je bilo i prorečeno, “raspršili svaki kući svojoj” (Mar. 14:50; Ivan 16:32). Potom je nakon svog uskrsnuća Isus pozvao svoje potištene apostole na jedan poseban sastanak.d Prihvativši njegov poziv, “jedanaestorica učenika otišla su u Galileju na goru na koju ih je Isus uputio”. Kad su stigli, ‘Isus im je pristupio i razgovarao s njima’ (Mat. 28:10, 16, 18). Sigurno su osjetili veliko olakšanje zbog toga što je on preuzeo inicijativu i obratio im se! Što im je rekao?

15. (a) O čemu je Isus govorio svojim apostolima, no što nije spominjao? (b) Kako je taj sastanak djelovao na apostole?

¹⁵ Na početku sastanka Isus im je rekao: “Dana mi je sva vlast.” Potom im je dao zadatak: “Idite i načinite učenike.” Na koncu im je s ljubavlju zajamčio: “Ja sam s vama u sve dane” (Mat. 28:18-20). No jesi li zapazio što Isus nije učinio? On nije prekorio svoje apostole niti je taj sastanak iskoristio kao priliku da izrazi sumnju u njihove motive ili im prigovori što u jednom trenutku nisu pokazali vjeru kako bi u njima stvorio još veći osjećaj krivnje. Umjesto toga Isus ih je uvjerio da ih on i njegov Otac ljube tako što im je povjerio odgovoran zadatak. Kako je Isusov pristup djelovao na apostole? Bili su toliko ohrabreni, ojačani i utješeni da su nakon nekog vremena ponovno “poučavali i objavljivali dobru vijest” (Djela 5:42).

16. Što mogu starješine, po uzoru na Isusa, učiniti da bi sastanci u duhovnom pogledu okrijepili prisutne?

¹⁶ Po uzoru na Isusa današnji starješine na sastanke gledaju kao na prilike da svoje suvjernike podsjete na to da Jehova ljubi svoj narod i da njegova ljubav prema njima nikad neće prestati (Rim. 8:38, 39). Stoga se starješine u svojim govorima usredotočuju na dobre strane svoje braće, a ne na njihove slabosti. Oni ne dovode u pitanje njihove motive. Naprotiv, njihove riječi pokazuju da svoje suvjernike smatraju osobama koje ljube Jehovu i koje žele postupati ispravno (1. Sol. 4:1, 9-12). Naravno, starješine ponekad moraju cijeloj skupštini dati savjet u vezi s nečim u čemu bi se trebala popraviti, no ako je savjet potreban samo nekim pojedincima, najbolje ga je dati nasamo onima na koje se to odnosi (Gal. 6:1; 2. Tim. 2:24-26). Kad se obraćaju cijeloj skupštini, starješine je nastoje pohvaliti kad god im se pruži prilika za to (Iza. 32:2). Nastoje govoriti na takav način da na kraju sastanka svi prisutni budu duhovno okrijepljeni i ojačani (Mat. 11:28; Djela 15:32).