Kako možemo svoju vjeru dopuniti krepošću?
“Dopunite svoju vjeru krepošću” (2. PETROVA 1:5, NW).
1, 2. Zašto bismo trebali očekivati da Jehovin narod čini ono što je kreposno?
JEHOVA uvijek postupa na krepostan način. On čini što je pravedno i dobro. Stoga je apostol Petar mogao govoriti o Bogu kao o onome koji je pozvao pomazane kršćane ‘kroz svoju slavu i krepost’. Točna spoznaja njihovog kreposnog nebeskog Oca pokazala im je što je potrebno da se teži za životom prave odanosti Bogu (2. Petrova 1:2, 3, NW).
2 Apostol Pavao potiče kršćane da se ‘ugledaju na Boga, kao ljubazna djeca’ (Efežanima 5:1). Jehovini bi obožavatelji, poput svog nebeskog Oca, trebali u svakoj situaciji činiti što je kreposno. No, što je to krepost?
Što je krepost
3. Kako se “krepost” definira?
3 Današnji rječnici definiraju “krepost” kao “moralnu vrsnoću; dobrotu”. To je “ispravno postupanje i razmišljanje; dobrota karaktera”. Kreposna osoba je pravedna. Krepost se definira i kao “suglasnost s mjerilom pravičnosti”. Za kršćane, naravno, “mjerilo pravičnosti” određuje Bog i razjašnjava ga u svojoj Svetoj Riječi, Bibliji.
4. Koja se svojstva spomenuta u 2. Petrovoj 1:5-7 kršćani moraju truditi razvijati?
4 Pravi se kršćani suglašuju s pravednim mjerilima Jehove Boga, i odazivaju se na njegova dragocjena obećanja time što iskazuju vjeru. Oni također slijede Petrov savjet: “Kao odgovor doprinesite tome svim svojim iskrenim naprezanjem i tako dopunite svoju vjeru krepošću, svoju krepost spoznajom, svoju spoznaju samosvladavanjem, svoje samosvladavanje ustrajnošću, svoju ustrajnost odanošću Bogu, svoju odanost Bogu bratskom naklonošću, svoju bratsku naklonost ljubavlju” (2. Petrova 1:5-7, NW). Kršćanin mora uložiti trud da bi razvio ova svojstva. To se ne čini za nekoliko dana ili godina, nego je za to potrebno cijeli život neprestano se naprezati. Zato dopunjavanje naše vjere krepošću samo po sebi predstavlja izazov!
5. Što je krepost s biblijskog stanovišta?
5 Leksikograf M. R. Vincent kaže kako izvorno klasično značenje grčke riječi prevedene “krepost” označava “odličnost svake vrste”. Petar je upotrijebio množinu kad je rekao da kršćani trebaju nadaleko objaviti “odličnosti”, ili kreposti, Božje (1. Petrova 2:9, NW). S biblijskog stanovišta, krepost se ne opisuje kao nešto pasivno, nego kao “moralna snaga, moralna energija, jedrina duše”. Petar je, kad je spomenuo krepost, imao na umu odvažnu moralnu odlučnost za koju se od slugu Božjih očekuje da je očituju i da je zadrže. Međutim, budući da smo nesavršeni, možemo li doista činiti ono što je kreposno u Božjim očima?
Nesavršeni ali kreposni
6. Zašto se, iako smo nesavršeni, može reći da možemo činiti ono što je kreposno u Božjim očima?
6 Naslijedili smo nesavršenost i grijeh, pa se možda pitamo kako zapravo možemo činiti ono što je kreposno u Božjim očima (Rimljanima 5:12). Svakako nam je potrebna Jehovina pomoć ukoliko želimo imati čisto srce, iz kojeg mogu doći kreposne misli, riječi i djela. (Usporedi Luka 6:45.) Nakon što je zgriješio u vezi s Betsabejom, pokajnički je psalmist David preklinjao: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni” (Psalam 51:12, St). David je primio Božje oproštenje i pomoć potrebnu da bi težio za kreposnim putem. Stoga, ako smo ozbiljno pogriješili ali smo pokajnički prihvatili Božju pomoć i pomoć skupštinskih starješina, možemo se vratiti na stazu kreposti i ostati na njoj (Psalam 103:1-3, 10-14; Jakov 5:13-15).
7, 8. (a) Što je neophodno ako želimo ostati kreposnima? (b) Kakvu pomoć imaju kršćani da bi bili kreposni?
7 Mi zbog naslijeđene grešnosti stalno moramo voditi unutrašnju bitku da bismo činili ono što od nas zahtijeva put kreposti. Ako želimo ostati kreposni, nikada ne možemo sebi dozvoliti da postanemo robovi grijeha. Umjesto toga, moramo biti “sluge pravdi”, uvijek razmišljajući, govoreći i postupajući na krepostan način (Rimljanima 6:16-23). Naravno, naše su tjelesne želje i grešna naginjanja jaki, pa kod nas postoji sukob između njih i kreposnih stvari koje Bog od nas traži. Što, dakle, treba učiniti?
8 Kao prvo, trebamo slijediti vodstvo Jehovinog svetog duha, ili aktivne sile. Trebali bismo, dakle, slijediti Pavlov savjet: “Živite po Duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela, jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela. Da, to se dvoje međusobno protivi tako da ne činite što biste htjeli” (Galaćanima 5:16, 17, St). Da, kao silu za pravednost imamo Božji duh, a kao vodič za ispravno ponašanje imamo njegovu Riječ. Također imamo pomoć Jehovine organizacije punu ljubavi i savjet ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47, NW). Na taj način možemo uspješno voditi bitku protiv grešnih sklonosti (Rimljanima 7:15-25). Naravno, dođe li nam na um kakva nečista misao, trebali bismo je odmah odbaciti i moliti se za Božju pomoć da bismo se oduprli svakom iskušenju da postupimo na bilo koji način koji bi pokazao nedostatak kreposti (Matej 6:13).
Krepost i naše misli
9. Kakvu vrstu razmišljanja zahtijeva kreposno ponašanje?
9 Krepost počinje načinom na koji netko razmišlja. Da bismo uživali božansku naklonost, moramo razmišljati o pravednim, dobrim, kreposnim stvarima. Pavao je rekao: “Braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli!” (Filipljanima 4:8, St). Mi svoje misli trebamo zadržavati na pravednim, čestitim stvarima, a sve ono čemu nedostaje kreposti ne bi nas smjelo privlačiti. Pavao je mogao reći: “Ono što ste od mene naučili i primili, što ste od mene čuli i na meni vidjeli, to nastavite činiti.” Ako smo poput Pavla — kreposni u misli, govoru i djelu — bit ćemo dobri drugovi i vrsni primjeri kršćanskog življenja, i ‘Bog, izvor mira, bit će s nama’ (Filipljanima 4:9, St).
10. Kako će nam osobna primjena 1. Korinćanima 14:20 pomoći da ostanemo kreposnima?
10 Ako želimo ostati kreposni u mislima i tako ugoditi svom nebeskom Ocu, neophodno je potrebno da primijenimo Pavlov savjet: “Ne budite više djeca po razboritosti, već po zloći budite djeca, a po razboritosti budite zreli ljudi” (1. Korinćanima 14:20, St). To znači da kao kršćani ne tražimo spoznaju o zloći ili iskustvo u zloći. Umjesto da dopustimo svojim mislima da budu na taj način iskvarene, mi mudro odabiremo da u tom pogledu ostanemo neiskusni i nedužni kao djeca. U isto vrijeme, u potpunosti razumijemo da su nemoral i neispravno ponašanje grešni u Jehovinim očima. Snažna, iskrena želja da mu ugodimo time da budemo kreposni koristit će nam, jer će nas potaći da izbjegavamo nečiste oblike zabave i druge misaono iskvarujuće utjecaje ovoga svijeta koji leži u vlasti Sotone (1. Ivanova 5:19).
Krepost i naš govor
11. Da bi se bilo kreposnim, kakva se vrsta govora zahtijeva, i kakve primjere u tom pogledu imamo u Jehovi Bogu i Isusu Kristu?
11 Ako su nam misli kreposne, to bi trebalo imati dubok utjecaj na ono što kažemo. Biti krepostan traži čist, zdrav, istinit, izgrađujući govor (2. Korinćanima 6:3, 4, 7). Jehova je ‘Bog istine’ (Psalam 31:5). Vjeran je u svim svojim postupcima, a njegova su obećanja sigurna jer ne može lagati (4. Mojsijeva 23:19; 1. Samuelova 15:29; Titu 1:2). Božji Sin, Isus Krist, ‘pun je blagodati i istine’. Dok je bio na Zemlji, uvijek je govorio istinu kako ju je primio od svog Oca (Ivan 1:14; 8:40). Osim toga, Isus “grijeha ne učini, niti se nadje prijevara u ustima njegovijem” (1. Petrova 2:22). Ako smo uistinu sluge Božji i Kristovi, bit ćemo istiniti u govoru i čestiti u ponašanju, kao da smo ‘opasani istinom’ (Efežanima 5:9; 6:14).
12. Kakve vrste govora moramo izbjegavati ukoliko želimo biti kreposni?
12 Ako smo kreposni, tada postoje neke vrste govora koje ćemo izbjegavati. Vodit ćemo se Pavlovim savjetom: “Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloće.” “A bludnost i svaka vrsta nečistoće ili požude neka se i ne spominje među vama, kao što se pristoji svetima! Ni prostaštvo, ni ludorije, ni dvosmislene šale — što sve nije na mjestu — već radije zahvaljivanje” (Efežanima 4:31; 5:3, 4, St). Drugima će biti okrepljujuće naše društvo zato što nas naša pravedna srca nagone da izbjegavamo nekršćanski govor.
13. Zašto kršćani moraju kontrolirati jezik?
13 Želja da ugodimo Bogu i govorimo kreposne stvari pomoći će nam da kontroliramo jezik. Svi se mi povremeno, zbog grešnih naginjanja, spotičemo u riječi. Međutim, učenik Jakov kaže da “ako stavimo konjima uzde u usta”, oni poslušno idu kamo ih mi uputimo. Zato bismo trebali uložiti trud da zauzdamo jezik i pokušamo ga koristiti samo na kreposne načine. Nekontrolirani jezik “postaje cio opaki svijet” (Jakov 3:1-7, St). Svaka vrsta zlih osobina ovog bezbožnog svijeta povezana je s neukroćenim jezikom. On je odgovoran za takve štetne stvari kao što su lažno svjedočanstvo, psovanje i klevetanje (Izaija 5:20; Matej 15:18-20). A kad neobuzdan jezik daje pogrdne, uvredljive ili klevetničke primjedbe, ispunjen je smrtonosnim otrovom (Psalam 140:3; Rimljanima 3:13; Jakov 3:8).
14. Koje dvostruko mjerilo u govoru moraju kršćani izbjegavati?
14 Kao što ukazuje Jakov, bilo bi nedosljedno da “blagoslivljamo Gospodina” govoreći dobro o Bogu a da onda zloupotrebljavamo jezik tako da “proklinjemo ljude” prizivajući zlo na njih. Kako li je samo grešno na sastancima pjevati hvalospjeve Bogu, a zatim otići i zlo govoriti o suvjernicima! Slatka i gorka voda ne mogu izvirati iz istog izvora. Ako služimo Jehovi, drugi imaju pravo od nas očekivati da govorimo kreposne stvari umjesto neukusne riječi. Klonimo se, dakle, zlog govora i težimo tome da govorimo ono što će koristiti onima koji su s nama povezani i duhovno ih izgraditi (Jakov 3:9-12, St).
Krepost i naši postupci
15. Zašto je toliko važno da izbjegavamo pribjegavati pokvarenom postupanju?
15 Budući da misli i govor kršćanina moraju biti kreposni, što je s našim postupcima? Biti krepostan u ponašanju jedini je način da imamo Božje priznanje. Nijedan Jehovin sluga ne može ostaviti krepost, pribjeći tome da postane pokvaren i podmukao i s pravom misliti da će takvo što biti od Boga prihvaćeno. U Izrekama 3:32 stoji: “Jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima” (St). Ako njegujemo svoj odnos s Jehovom Bogom, ove bi nas riječi koje potiču na razmišljanje trebale odvratiti od toga da kujemo zlo ili da činimo bilo što pokvareno. Pa, među sedam stvari koje su gadne Jehovinoj duši spada “srce koje kuje zle misli”! (Priče Salamunove 6:16-19). Izbjegavajmo, dakle, takve postupke i činimo što je kreposno, na korist drugim ljudima i na slavu našem nebeskom Ocu.
16. Zašto se kršćani ne smiju upuštati ni u kakve licemjerne postupke?
16 Ispoljavanje kreposti zahtijeva da budemo iskreni (Jevrejima 13:18). Licemjerna osoba, čiji postupci nisu u skladu s njenim riječima, nije kreposna. Grčka riječ prevedena “licemjer” (hypokrités) znači “onaj koji odgovara”, a ukazuje i na glumca na pozornici. Budući da su grčki i rimski glumci nosili maske, ovu se riječ počelo koristiti metaforički za onoga koji se pretvara. Licemjeri su “nevjerni”. (Usporedi Luka 12:46 s Matejem 24:50, 51.) Licemjerstvo (hypókrisis) može također označavati zloću i prepredenost (Matej 22:18; Marko 12:15; Luka 20:23). Kako li je to žalosno kad osoba puna povjerenja biva prevarena osmjesima, ulagivanjem i postupcima koji su samo maska! Ali, raduje srce kad znamo da imamo posla s kršćanima dostojnim povjerenja. A Bog nas blagoslivlja zato što smo kreposni i nelicemjerni. Njegovo odobravanje počiva na onima koji ispoljavaju “bratoljublje nedvolično” i posjeduju ‘vjeru nelicemjernu’ (1. Petrova 1:22; 1. Timoteju 1:5).
Krepost je aktivna dobrota
17, 18. Kako ćemo se ophoditi prema drugima dok ispoljavamo plod duha dobrotu?
17 Ako svoju vjeru dopunimo krepošću, trudit ćemo se da se suzdržimo od razmišljanja, govora i postupanja koje Bogu nije prihvatljivo. Međutim, ispoljavanje kršćanske kreposti također zahtijeva da prakticiramo aktivnu dobrotu. U stvari, krepost je definirana kao dobrota. A dobrota je plod Jehovinog svetog duha, a ne proizvod pukog ljudskog nastojanja (Galaćanima 5:22, 23). Ako očitujemo plod duha dobrotu, bit ćemo motivirani dobro misliti o drugima i pohvaliti ih zbog njihovih dobrih svojstava usprkos njihovim nesavršenostima. Da li oni već godinama vjerno služe Jehovi? Tada bismo trebali prema njima pokazati poštovanje i govoriti dobro o njima i njihovoj službi Bogu. Naš nebeski Otac uočava ljubav koju oni pokazuju prema njegovom imenu kao i kreposna djela vjere, pa bismo to trebali i mi (Nehemija 13:31b; Jevrejima 6:10).
18 Krepost nas čini strpljivima, punim razumijevanja, suosjećajnima. Ako nekog od ostalih obožavatelja Jehove muči tjeskoba ili potištenost, govorit ćemo utješno i pružiti mu određenu mjeru utjehe, kao što i nas tješi naš nebeski Otac pun ljubavi (2. Korinćanima 1:3, 4; 1. Solunjanima 5:14). Mi suosjećamo s onima koji tuguju, možda zbog toga što im je smrt odnijela nekog od najmilijih. Ako možemo bilo što učiniti da ublažimo patnje, učinit ćemo to, jer krepostan duh potiče na dobrohotno postupanje puno ljubavi.
19. Kako će se drugi vjerojatno odnositi prema nama ukoliko budemo kreposni u misli, riječi i djelu?
19 Baš kao što mi blagoslivljamo Jehovu tako što dobro govorimo o njemu, i drugi će nas blagoslivljati ako smo kreposni u misli, riječi i djelu (Psalam 145:10). Jedna mudra poslovica kaže: “Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje” (Izreke 10:6, St). Zloj i nasilnoj osobi nedostaje kreposti po kojoj bi omilila drugima. Ona žanje to što sije, jer ljudi joj ne mogu iskreno dati svoj blagoslov tako da dobro govore o njoj (Galaćanima 6:7). Koliko li je bolje onima koji kao Jehovini sluge razmišljaju, govore i postupaju na kreposne načine! Oni pridobivaju ljubav, povjerenje i poštovanje drugih, koji su potaknuti da ih blagoslivljaju i dobro govore o njima. Povrh toga, njihova boguodana krepost rezultira neprocjenjivim Jehovinim blagoslovima (Priče Salamunove 10:22).
20. Kako kreposno razmišljanje, govor i postupci mogu utjecati na skupštinu Jehovinog naroda?
20 Kreposne misli, govor i postupci sigurno će koristiti skupštini Jehovinog naroda. Kad suvjernici gaje jedni prema drugima srdačne misli pune poštovanja, među njima cvjeta bratska ljubav (Ivan 13:34, 35). Krepostan govor, uključujući iskrenu pohvalu i ohrabrenje, učvršćuje srdačne osjećaje suradnje i jedinstva (Psalam 133:1-3). A srdačni, kreposni postupci pobuđuju druge da reagiraju na sličan način. Iznad svega, prakticiranje kršćanske kreposti rezultira priznanjem i blagoslovom našeg kreposnog nebeskog Oca Jehove. Učinimo si stoga ciljem da se odazovemo na Božja dragocjena obećanja time da iskazujemo vjeru. A u svakom slučaju, uložimo najiskreniji napor da bismo svoju vjeru dopunili krepošću.
Kakvi su tvoji odgovori?
◻ Kako bi definirao “krepost”, i zašto nesavršeni ljudi mogu biti kreposni?
◻ Kakvu vrstu misli zahtijeva krepost?
◻ Kako bi krepost trebala utjecati na naš govor?
◻ Kakav bi utjecaj krepost trebala imati na naše postupke?
◻ Koje su neke koristi od toga da se bude krepostan?
[Slika na stranici 21]
Budući da slatka i gorka voda ne mogu izvirati iz istog izvora, drugi s pravom očekuju od Jehovinih slugu da govore samo kreposne stvari