7. (a) Na koju se ključnu stvar Pavao usredotočio? (b) Tko je vidio uskrsnulog Isusa?

⁷ U prva dva stavka 15. poglavlja 1. Korinćanima, Pavao iznosi temu svoje rasprave: “Napominjem [vam], braćo, evangjelje, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite, kojijem se i spasavate, (...) već ako da uzalud vjerovaste.” Ako Korinćani ne bi čvrsto stajali u dobroj vijesti, tada su uzalud prihvatili istinu. Pavao nastavlja: “Najprije [vam] predadoh što i primih da Kr[i]st umrije za grijehe naše, po pismu, i da bi ukopan, i da usta treći dan, po pismu, i da se javi Cefi, po tom jedanaestorici apostola; a po tom ga vidješe jednom više od pet stotina braće, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe [“usnuli su u smrti”, NW]; a po tom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima; A poslije sviju javi se i meni, kao kakom nedonoščetu” (1. Korinćanima 15:3-8).

⁹ Krist se pojavio i pred većom grupom ljudi, pred “više od pet stotina braće”. Budući da je jedino u Galileji imao sljedbenike u tako velikim skupinama, možda se to odnosi na događaj koji je opisan u Mateju 28:16-20, kad je Isus dao zapovijed neka se čine učenici. Kako su samo snažno svjedočanstvo mogli dati ti ljudi! Neki od njih još su uvijek bili na životu 55. n. e., kada je Pavao napisao svoje prvo pismo Korinćanima. Međutim, zapazi da se za one koji su umrli kaže da su “usnuli u smrti”. Oni još uvijek nisu uskrsnuli da prime svoju nebesku nagradu.