“Mrtvi će uskrsnuti”

“Zatrubit će truba i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti” (1. KORINĆANIMA 15:52, St).

1, 2. (a) Kakvo je utješno obećanje dano preko proroka Ozeja? (b) Kako znamo da je Bog voljan vratiti mrtve u život?

JE LI ti smrt ikada oduzela neku blisku osobu? Tada znaš kakvu bol smrt može nanijeti. Unatoč tome, kršćani pronalaze utjehu u obećanju koje je Bog dao preko proroka Ozeja: “Od groba ću ih izbaviti, od smrti ću ih sačuvati; gdje je, smrti, pomor tvoj? gdje je, grobe, pogibao tvoja?” (Ozej 13:14).

² Pomisao na to da se mrtvi vraćaju u život skepticima djeluje besmisleno. No Svemoćni Bog svakako ima moć da učini takvo čudo! Ustvari, pitanje je, da li je Jehova voljan vratiti mrtve u život. Pravednik Job je upitao: “Kad umre čovjek, zar uskrsnut’ može?” Zatim je dao ovaj umirujući odgovor: “Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku” (Job 14:14, 15, St). Riječ ‘željeti’ označava iskrenu čežnju ili želju. (Usporedi Psalam 84:2.) Da, Jehova željno očekuje uskrsnuće — on čezne za tim da ponovno vidi vjerne pojedince koji su umrli, ali koji su živi u njegovu sjećanju (Matej 22:31, 32).

Isus rasvjetljuje uskrsnuće

3, 4. (a) Kako je Isus rasvijetlio nadu u uskrsnuće? (b) Zašto je Isus uskrsnuo u duhovnom, a ne u tjelesnom obliku?

³ Drevni ljudi vjere, kao što je bio Job, samo su djelomično razumjeli uskrsnuće. Isus Krist je taj koji je u potpunosti rasvijetlio tu divnu nadu. Objasnio je ključnu ulogu koju on sam igra, rekavši: “Ko vjeruje sina, ima život vječni” (Ivan 3:36). Gdje će se odvijati taj život? Za veliku većinu onih koji imaju vjeru bit će to na Zemlji (Psalam 37:11). Međutim, Isus je svojim učenicima rekao: “Ne boj se, malo stado! jer bi volja vašega oca da vam da carstvo” (Luka 12:32). Božje Kraljevstvo je nebesko. Dakle, ovo obećanje znači da pripadnici ‘malog stada’ trebaju biti s Isusom na nebu kao duhovna stvorenja (Ivan 14:2, 3; 1. Petrova 1:3, 4). Kakve li veličanstvene prilike! Povrh toga, Isus je apostolu Ivanu otkrio da će samo 144 000 osoba sačinjavati to “malo stado” (Otkrivenje 14:1).

⁴ Međutim, kako tih 144 000 ulaze u nebesku slavu? Isus “obasja život i neraspadljivost evangjeljem”. On je svojom krvlju otvorio ‘novi i živi put’ u nebo (2. Timoteju 1:10; Jevrejima 10:19, 20). Najprije je umro, kako je Biblija to i prorekla (Izaija 53:12). Nakon toga, kako je to apostol Petar kasnije objavio, “ovoga Isusa uskrse Bog” (Djela apostolska 2:32). Međutim, Isus nije uskrsnuo kao čovjek. Rekao je: “Hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću dati za život svijeta” (Ivan 6:51). Njegova bi se žrtva poništila ako bi ponovno uzeo svoje tijelo. Zato je Isus bio ‘ubijen u tijelu, no oživio je u duhu’ (1. Petrova 3:18). Tako je Isus ‘pribavio vječni otkup nama’, to jest ‘malom stadu’ (Jevrejima 9:12, St). On je Bogu predočio vrijednost svog savršenog ljudskog života kao otkupninu za grešno čovječanstvo, a 144 000 bili su prvi koji su iz toga izvukli korist.

 5. Kakvu su nadu dobili Isusovi sljedbenici iz prvog stoljeća?

⁵ Isus nije jedini koji uskrsava u nebeski život. Pavao je sukršćanima u Rimu rekao da su oni svetim duhom pomazani za Božje sinove i za sunasljednike s Kristom, ako svoje pomazanje potvrde time da ustraju do kraja (Rimljanima 8:16, 17). Pavao je također objasnio: “Kad smo jednaki s njim jednakom smrću, bićemo i uskrsenjem” (Rimljanima 6:5).

U obranu nade u uskrsnuće

 6. Zašto je vjerovanje u uskrsnuće bilo osporeno u Korintu, i kako je apostol Pavao reagirao?

⁶ Uskrsnuće je dio ‘početka nauke’ kršćanstva (Jevrejima 6:1, 2). Unatoč tome, u Korintu je ta nauka bila osporena. Izgleda da su neki u skupštini bili pod utjecajem grčke filozofije, pa su govorili: “Nema uskrsenja mrtvijeh” (1. Korinćanima 15:12). Kad je glas o tome dopro do apostola Pavla, on je stao u obranu nade u uskrsnuće, osobito nade pomazanih kršćana. Istražimo Pavlove riječi koje su zapisane u 15. poglavlju 1. Korinćanima. Ako si pročitao cijelo poglavlje, kako je bilo preporučeno u prethodnom članku, ustanovit ćeš da će ti to biti od koristi.

 7. (a) Na koju se ključnu stvar Pavao usredotočio? (b) Tko je vidio uskrsnulog Isusa?

⁷ U prva dva stavka 15. poglavlja 1. Korinćanima, Pavao iznosi temu svoje rasprave: “Napominjem [vam], braćo, evangjelje, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite, kojijem se i spasavate, (...) već ako da uzalud vjerovaste.” Ako Korinćani ne bi čvrsto stajali u dobroj vijesti, tada su uzalud prihvatili istinu. Pavao nastavlja: “Najprije [vam] predadoh što i primih da Kr[i]st umrije za grijehe naše, po pismu, i da bi ukopan, i da usta treći dan, po pismu, i da se javi Cefi, po tom jedanaestorici apostola; a po tom ga vidješe jednom više od pet stotina braće, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe [“usnuli su u smrti”, NW]; a po tom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima; A poslije sviju javi se i meni, kao kakom nedonoščetu” (1. Korinćanima 15:3-8).

8, 9. (a) Koliko je važno vjerovanje u uskrsnuće? (b) Kojom se prilikom vjerojatno Isus pojavio pred “više od pet stotina braće”?

⁸ Vjerovanje u Isusovo uskrsnuće nije bilo stvar vlastitog nahođenja onih koji su prihvatili dobru vijest. Bilo je mnogo očevidaca koji su mogli potvrditi da “Kr[i]st umrije za grijehe naše” i da je uskrsnuo. Jedan od njih bio je Kefa, poznatiji kao Petar. Mora da je Petra jako utješilo to što se Isus pojavio pred njim nakon što je, u noći kad je Isus bio izdan i uhapšen, porekao da pozna Isusa. Također, uskrsnuli je Isus posjetio ‘jedanaestoricu’, to jest apostole kao grupu — što je nesumnjivo bilo iskustvo koje im je pomoglo da nadvladaju svoj strah i da postanu odvažni svjedoci Isusovog uskrsnuća (Ivan 20:19-23; Djela apostolska 2:32).

⁹ Krist se pojavio i pred većom grupom ljudi, pred “više od pet stotina braće”. Budući da je jedino u Galileji imao sljedbenike u tako velikim skupinama, možda se to odnosi na događaj koji je opisan u Mateju 28:16-20, kad je Isus dao zapovijed neka se čine učenici. Kako su samo snažno svjedočanstvo mogli dati ti ljudi! Neki od njih još su uvijek bili na životu 55. n. e., kada je Pavao napisao svoje prvo pismo Korinćanima. Međutim, zapazi da se za one koji su umrli kaže da su “usnuli u smrti”. Oni još uvijek nisu uskrsnuli da prime svoju nebesku nagradu.

10. (a) Kakav je učinak imao Isusov posljednji sastanak s njegovim učenicima? (b) Kako se Isus pokazao Pavlu “kao kakom nedonoščetu”?

¹⁰ Jedan drugi istaknuti svjedok Isusova uskrsnuća bio je Jakov, sin Josipa i Isusove majke Marije. Po svemu sudeći, Jakov nije bio vjernik prije tog uskrsnuća (Ivan 7:5). No nakon što se Isus pojavio pred njim, Jakov je postao vjernik, a možda je imao udjela u obraćanju svoje ostale braće (Djela apostolska 1:13, 14). Prilikom svog posljednjeg sastanka sa svojim učenicima, kad je uzašao na nebo, Isus im je dao nalog da budu “svjedoci (...) tja do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:6-11). Kasnije se pojavio Savlu iz Tarza, jednom od progonitelja kršćana (Djela apostolska 22:6-8). Isus se Savlu pokazao “kao kakom nedonoščetu”. Bilo je to kao da je Savao već uskrsnuo u duhovni život i kao da je stoljećima prije nego što je uskrsnuće pomazanika trebalo uslijediti mogao vidjeti proslavljenog Gospodina. To je iskustvo naglo zaustavilo Savla na njegovom putu ubilačkog protivljenja kršćanskoj skupštini te je kod njega prouzročilo pažnje vrijednu promjenu (Djela apostolska 9:3-9, 17-19). Savao je postao apostol Pavao, jedan od najistaknutijih branitelja kršćanske vjere (1. Korinćanima 15:9, 10).

Vjera u uskrsnuće prijeko je potrebna

11. Kako je Pavao razotkrio zabludu izreke: “Nema uskrsenja”?

¹¹ Dakle, Isusovo uskrsnuće bilo je dobro potvrđena činjenica. “A ako se Kr[i]st propovijeda da ustade iz mrtvijeh”, govori Pavao, “kako govore neki medju vama da nema uskrsenja mrtvijeh?” (1. Korinćanima 15:12). Takvi ne samo da su osobno sumnjali u uskrsnuće ili imali pitanja u vezi s njim nego su i otvoreno zagovarali nevjerovanje u uskrsnuće. Zato Pavao raskrinkava zabludjelost njihova načina razmišljanja. Ako Krist nije ustao, tada je, kako on kaže, kršćanska poruka laž, a oni koji svjedoče o Kristovom uskrsnuću jesu “lažni svjedoci Božiji”. Ako Krist nije uskrsnuo, onda Bogu nije plaćena otkupnina; kršćani su ‘još u svojim grijesima’ (1. Korinćanima 15:13-19; Rimljanima 3:23, 24; Jevrejima 9:11-14). A oni kršćani koji su “usnuli u smrti”, u nekim slučajevima kao mučenici, umrli su bez istinske nade. U kakvom bi žaljenja vrijednom stanju bili kršćani kad bi ovaj život bio sve što mogu očekivati! Sve bi njihove patnje bile uzaludne.

12. (a) Što je naznačeno time što se Krista naziva ‘prvinom od onih koji su usnuli u smrti’? (b) Kako je Krist učinio uskrsnuće mogućim?

¹² Međutim, to nije bilo tako. Pavao nastavlja: “Krist je (...) podignut iz mrtvih.” Štoviše, on je “prvina od onih koji su usnuli u smrti” (1. Korinćanima 15:20, NW). Kada su Izraelci poslušno dali Jehovi prvine od svog uroda, Jehova ih je blagoslovio obilnom žetvom (2. Mojsijeva 22:29, 30; 23:19; Priče Salamunove 3:9, 10). Nazivajući Krista ‘prvinom’, Pavao ukazuje na to da će daljnji urod pojedinaca biti podignut iz smrti u nebeski život. “Budući da kroz čovjeka bi smrt”, kaže Pavao, “kroz čovjeka i uskrsenje mrtvijeh. Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Kr[i]stu svi oživljeti” (1. Korinćanima 15:21, 22). Isus je uskrsnuće učinio mogućim tako što je svoj savršeni ljudski život dao kao otkupninu, koja je čovječanstvu otvorila put k izbavljenju od ropstva grijehu i smrti (Galaćanima 1:4; 1. Petrova 1:18, 19).a

13. (a) Kada se odvija nebesko uskrsnuće? (b) Kako je moguće da neki pomazanici neće “usnuti u smrti”?

¹³ Pavao nastavlja: “Ali svaki u svom redu: Krist prvina, zatim oni koji pripadaju Kristu tokom njegove prisutnosti” (1. Korinćanima 15:23, NW). Krist je uskrsnuo 33. n. e. Međutim, njegovi pomazani sljedbenici — “oni koji pripadaju Kristu” — trebali su čekati uskrsnuće do kratko nakon što Isus započne svoju kraljevsku prisutnost, a biblijsko proročanstvo pokazuje da je ona uslijedila 1914 (1. Solunjanima 4:14-16; Otkrivenje 11:18). A što je s onima koji tokom te prisutnosti budu na životu? Pavao kaže: “Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti [“usnuti u smrti”, NW], ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube; zatrubit će truba i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti” (1. Korinćanima 15:51, 52, St). Očito je da svi pomazanici ne spavaju u grobu, čekajući uskrsnuće. Oni koji umru tijekom Kristove prisutnosti u trenutku se preobražavaju (Otkrivenje 14:13).

14. Kako su pomazanici ‘kršteni da budu mrtvi’?

¹⁴ “Šta dakle”, pita Pavao, “čine oni koji se krste mrtvijeh radi [“da budu mrtvi”, NW]? Kad mrtvi jamačno ne ustaju, što se i kršćavaju mrtvijeh radi [“da budu takvi”, NW]? I mi za što podnosimo muke i nevolje svaki čas?” (1. Korinćanima 15:29, 30). Pavao nije mislio da se žive osobe krste za one mrtve, kako to stoji u nekim biblijskim prijevodima. Konačno, krštenje je povezano s tim da se bude kršćanskim učenikom, a mrtve duše ne mogu biti učenici (Ivan 4:1). Umjesto toga, Pavao je govorio o živim kršćanima, od kojih su mnogi, kao i sam Pavao, ‘podnosili nevolje svaki čas’. Pomazani se kršćani ‘krste u Kristovu smrt’ (Rimljanima 6:3). Od svog pomazanja oni se, takoreći, ‘krste’ u životni put koji će ih voditi do smrti slične Kristovoj (Marko 10:35-40). Oni umiru s nadom u veličanstveno nebesko uskrsnuće (1. Korinćanima 6:14; Filipljanima 3:10, 11).

15. Kroz koje je nevolje Pavao možda prošao, i kako je vjera u uskrsnuće igrala ulogu u tome da ih je izdržao?

¹⁵ Pavao sada objašnjava da se on u tolikoj mjeri suočavao s nevoljama da je mogao reći: “Svaki dan umirem.” Kako ga netko ne bi optužio da preuveličava stvari, Pavao dodaje: “Tako mi, braćo, vaše slave, koju imam u Kr[i]stu Isusu Gospodinu našemu.” The Jerusalem Bible ovaj stavak prevodi na sljedeći način: “Svaki se dan suočavam sa smrću, braćo, a na to se mogu zakleti ponosom koji pronalazim u vama u Kristu Isusu našem Gospodinu.” U 32. stavku Pavao govori o ‘borbi sa zvijerima u Efezu’, kako bi prikazao s kakvim se opasnostima suočavao. Rimljani su često ubijali zločince tako da su ih bacali divljim zvijerima u arenama. Ako se Pavao borio s doslovnim divljim zvijerima, jedino je uz Jehovinu pomoć mogao preživjeti. Izabrati životni put koji ga je izložio takvim nevoljama, a bez nade u uskrsnuće, svakako bi bilo nerazumno. Izdržati nevolje i žrtve koje su povezane sa služenjem Bogu bilo bi od malog značaja kad ne bi bilo nade u budući život. “Ako mrtvi ne ustaju”, kaže Pavao, “da jedemo i pijemo, jer ćemo sjutra umrijeti” (1. Korinćanima 15:31, 32; vidi 2. Korinćanima 1:8, 9; 11:23-27).

16. (a) Odakle možda potječe izreka “da jedemo i pijemo, jer ćemo sjutra umrijeti”? (b) Zašto je bilo opasno usvojiti takav stav?

¹⁶ Možda je Pavao citirao stavak iz Izaije 22:13, koji opisuje fatalistički stav neposlušnih Jeruzalemljana. Ili su mu na umu možda bila vjerovanja epikurejaca, koji su odbacili svaku nadu u život poslije smrti i koji su vjerovali da je tjelesno uživanje glavna stvar u životu. Što god da je bio slučaj, filozofija ‘jedimo i pijmo’ nije bila od Boga. Zato Pavao upozorava: “Ne zavaravajte se. Loša društva kvare korisne navike” (1. Korinćanima 15:33, NW). Druženje s osobama koje su odbacivale uskrsnuće moglo je biti pogubno. Možda je takvo druženje bilo sastavni dio problema koje je Pavao morao rješavati u korintskoj skupštini, kao što je spolni nemoral, podjele, parničenja i nepoštivanje Gospodinove večere (1. Korinćanima 1:11; 5:1; 6:1; 11:20-22).

17. (a) Kakvu je opomenu Pavao dao Korinćanima? (b) Na koja pitanja još treba odgovoriti?

¹⁷ Zato Pavao Korinćanima daje sljedeću jasnu opomenu: “Otrijeznite se jedan put kao što treba, i ne griješite; jer neki ne znadu za Boga, na sramotu vama kažem” (1. Korinćanima 15:34). Negativno stajalište prema uskrsnuću u duhovnom je pogledu neke omamilo, kao da su bili pijani. Morali su se probuditi, ostati trijezni. Slično tome, današnji pomazani kršćani moraju u duhovnom pogledu ostati budni, ne dozvoljavajući svjetovnim skeptičnim stajalištima da utječu na njih. Oni moraju prionuti uz svoju nadu u nebesko uskrsnuće. Ali neka pitanja ostaju neodgovorena — kako za Korinćane onda tako i za nas danas. Naprimjer, u kojem obliku 144 000 uskrsavaju na nebo? Što je s milijunima ostalih koji se još uvijek nalaze u grobu, a nemaju nebesku nadu? Što će za takve osobe značiti uskrsnuće? U sljedećem članku istražit ćemo ostatak Pavlove rasprave o uskrsnuću.

[Bilješka]

Sjećaš li se?

◻ Kako je Isus rasvijetlio uskrsnuće?

◻ Koji su neki svjedoci Kristova uskrsnuća?

◻ Zašto je nauka o uskrsnuću bila osporena, i kako je Pavao reagirao?

◻ Zašto je za pomazane kršćane vjera u uskrsnuće bila od presudne važnosti?

[Slika na stranici 15]

Jairova je kćerka dokaz da je uskrsnuće moguće

[Slika na stranicama 16 i 17]

Mučeništvo vjernih kršćana bilo bi besmisleno ako nema nade u uskrsnuće