‘Odneseni u susret Gospodinu’ — kako?
ODBRAJANJE preostalog vremena sadašnjem zlom sustavu neopozivo se nastavlja. Svakog sata, svake minute, svake sekunde, približavamo se dojmljivim davno prorečenim događajima. Je li uznesenje na nebo jedan od njih? Ako jest, kada će i kako uslijediti?
Izraz “uznesenje na nebo” ne pojavljuje se u Bibliji. No, oni koji u to vjeruju citiraju kao temelj za svoje vjerovanje riječi apostola Pavla iz 1. Solunjanima 4:17. Istražimo taj redak u njegovom kontekstu. Pavao je pisao:
“Nećemo, braćo, da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne žalostite poput ostalih koji nemaju nade. Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim. Ovo vam velimo poučeni od Gospodina: mi živi, mi preostali za dolazak [“prisutnost”, New World Translation] Gospodnji, sigurno nećemo preteći umrlih, jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima!” (1. Solunjanima 4:13-18, Stvarnost, naglašeno od nas).
Skupština u Solunu bila je prilično nova onda kad je Pavao oko 50. n. e. uputio svoje prvo pismo tamošnjim kršćanima. Članovi skupštine bili su ožalošćeni što su neki od njenih članova ‘umrli’. Međutim, to što je Pavao pisao utješilo je Solunjane nadom uskrsnuća.
Kristova “prisutnost”
Mada je potvrdio da će vjerni kršćani koji su umrli uskrsnuti, Pavao je također rekao: “Mi živi, mi preostali za dolazak [“prisutnost”, NW] Gospodnji, sigurno nećemo preteći umrlih” (redak 15, St). Apostolovo spominjanje Gospodinove ‘prisutnosti’, doista je vrijedno pažnje. Tekst na izvornom jeziku upotrebljava ovdje grčku riječ parousían, koja doslovno znači “biti uz”.
Kad vođa strane države posjeti neku zemlju, obično se najavljuje vrijeme njegove prisutnosti tamo. Tako je i s prisutnošću Gospodina Isusa Krista. Kula stražara iskrenim izučavateljima biblijskog proročanstva postojano pruža dokaze da je Isusova prisutnost u nebeskoj kraljevskoj moći počela 1914. Zbivanja od te godine svjedoče za Isusovu nevidljivu prisutnost (Matej 24:3-14). Dakle, kad je Pavao rekao da će neki kršćani koji će živjeti za Gospodinove prisutnosti biti “odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu”, time je mislio da ti preživjeli neće susresti Krista u zemljinoj atmosferi, već u nevidljivom nebeskom području gdje Isus sjedi s desne strane Bogu (Jevrejima 1:1-3). No, tko su oni?
‘Izrael Božji’
Pisma mnogo govore o tjelesnim Izraelcima a govore i o duhovnom “Izraelu Božijemu”. Židovski i neznabožački vjernici trebali su popuniti broj ove grupe koja je pomazana Božjim svetim duhom ili djelujućom silom (Galaćanima 6:16; Rimljanima 11:25, 26; 1. Ivanova 2:20, 27). Knjiga Otkrivenje pokazuje da je ukupni broj duhovnog Izraela 144 000, i svi su oni slikovito prikazani s Janjetom, Isusom Kristom, na nebeskoj gori Sion. Zajedno s Kristom bit će kraljevi i svećenici na nebu (Otkrivenje 7:1-8; 14:1-4; 20:6). Među njima bit će pojedinaca koji su bili povezani sa skupštinama u Solunu i drugdje, bez obzira na njihovo rasno ili nacionalno porijeklo (Djela apostolska 10:34, 35).
Prije nego bi bilo koji član duhovnog Izraela mogao dobiti nebesku nagradu, morat će imati udjela u izvjesnom iskustvu. Kao što je Isusova smrt na mučeničkom stupu prethodila njegovom uskrsnuću u život na nebesima, tako moraju i kršćani koji imaju nebesku nadu umrijeti prije nego što dobiju svoju nagradu (1. Korinćanima 15:35, 36). To će vrijediti kako za članove duhovnog Izraela koji su živjeli u prvom stoljeću n. e. tako i za takve pojedince koji žive danas.
Nakon što je spomenuo ‘Gospodinovu prisutnost’, Pavao je ukazao na vrijeme kad će vjerni duhovni Izraelci koji su umrli primiti svoju nebesku nagradu. Pisao je: “Sam [će] Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu” (redak 16, St). Dakle, čim je počela Isusova prisutnost kao Kralja, za očekivati je da je počelo nebesko uskrsnuće, počevši s onima od duhovnog Izraela koji su već umrli kao čuvari besprijekornosti (1. Korinćanima 15:23). Oni sada služe uz Isusa na nebu. No, što je s razmjerno malim brojem pomazanih kršćana koji još žive na Zemlji? Iščekuju li oni uznesenje na nebo?
“Odneseni” — kako?
Nakon što je ukazao na pomazane kršćane koji su umrli, Pavao je dodao: “Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom” (redak 17). “Živi” će biti oni koji će za Kristove prisutnosti biti na životu. Oni će biti “odneseni” u susret Gospodinu Isusu. Jednako kao i vjerni rani kršćani, i oni moraju umrijeti kao ljudi da bi se sjedinili s Kristom na nebu (Rimljanima 8:17, 35-39).
Pišući kršćanima u Korintu, Pavao je naveo: “Ovo govorim, braćo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivost našljedjuje. Evo vam kazujem tajnu: jer svi ne ćemo pomrijeti, i svi ćemo se pretvoriti, u jedan put, u trenuću oka, u pošljednjoj trubi; jer će zatrubiti i mrtvi će ustati neraspadljivi, i mi ćemo se pretvoriti” (1. Korinćanima 15:50-52). Svaki pojedinac od ostatka duhovnog Izraela trenutačno dobiva svoju nebesku nagradu nakon što za Kristove prisutnosti umre vjeran. “U trenuću oka” uskrsava kao duhovno biće i biva ‘odnesen’ kako bi susreo Isusa i služio kao suvladar u Kraljevstvu nebeskom. No što je sa svima ostalima koji obožavaju Jehovu? Budući da se približava kraj ovog zlog sustava, hoće li i oni biti odneseni na nebo?
Preživljavanje — ali ne uznesenjem na nebo
S obzirom na to da je Isusova kraljevska prisutnost počela 1914, sada se nalazimo duboko u ‘vremenu svršetka’ ovoga svijeta (Danijel 12:4, St). Pavao je upozorio: “A što se tiče, braćo, vremena i časa, nemate potrebe da vam se o tome piše: i sami dobro znate da će ‘Dan Gospodnji’ doći kao lopov u noći. Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baš tada će se iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol na trudnu ženu, i nipošto joj neće umaći” (1. Solunjanima 5:1-3, St). No, budni će kršćani umaknuti. Kako?
Povik “Mir i sigurnost”, prethodi razdoblju koje je Isus nazvao ‘velikom nevoljom’. Opisujući “veliko mnoštvo” vjernih koji imaju nadu da će vječno živjeti u zemaljskom raju, knjiga Otkrivenje kaže: “Ovo su (...) oni što dolaze iz velike nevolje; ‘oni su prali svoje haljine’ i obijelili ih ‘u krvi’ Janjetovoj” (Otkrivenje 7:9, 14, St; Luka 23:43). Ne, oni nemaju izgled da će biti uzneseni. Umjesto toga, imaju nadu da će preživjeti ovdje na Zemlji. Da bi se za to pripremili, moraju ostati duhovno budni. Kako to možeš učiniti i preživjeti kraj ovog sustava?
Trebaš ‘biti trijezan i obučen u oklop vjere i ljubavi i s kacigom nade spasenja’ (1. Solunjanima 5:6-8). Sada je vrijeme da se pokloni pažnja Božjoj proročanskoj Riječi, Bibliji. Budući da vrijeme koje je preostalo do kraja ovog sustava istječe, slijedi Pavlov savjet: “Proročke govore ne prezirite, nego sve provjeravajte, što je dobro, zadržavajte” (1. Solunjanima 5:20, 21, St). Jehovini svjedoci te zato pozivaju u neku od svojih Kraljevskih dvorana, gdje možeš s njima sudjelovati u proučavanju biblijskih proročanstava i drugih obilježja Božje nadahnute Riječi.
Dok budeš rastao u točnoj spoznaji i vjeri, razumjet ćeš kako se odvija naum Jehove Boga da svemir oslobodi od svojih neprijatelja a Zemlju obnovi u raj. Iskazujući vjeru, i ti možeš biti među preživjelima velike nevolje i imati prednost pozdravljati milijune koji će uskrsavati u život na Zemlji. Kakva li će radost biti živjeti pod Božjim Kraljevstvom u rukama Isusa Krista i njegovih suvladara, koji su bili ‘odneseni u susret Gospodinu’ uskrsnućem u život u nebeskom kraljevstvu!
Dakle, koja je biblijska nada za čovječanstvo općenito? To nije uznesenje. Umjesto toga, to je vječni život na Zemlji pod vladavinom Božjeg Kraljevstva.
[Slika na stranici 7]
Preživjeli iz velike nevolje pozdravljat će uskrsnule u život na rajskoj Zemlji pod vladavinom Isusa i onih koji su “odneseni” na nebo