Hoće li tvoje djelo odoljeti vatri?
“Neka svaki pazi kako gradi na [temelju]” (1. KORINĆANIMA 3:10, NW).
1. Kakvu nadu gaje vjerni kršćani što se tiče potencijalnih učenika?
JEDAN kršćanski bračni par pomno promatra svoje novorođenče. Jedan objavitelj Kraljevstva na licu osobe s kojom proučava Bibliju vidi izraz žarkog interesa. Poučavajući s podija, jedan kršćanski starješina među prisutnima zapaža novozainteresiranu osobu kako gorljivo traži retke u svojoj Bibliji. Ovim vjernim Jehovinim slugama srce je puno nade. Sasvim prirodno je da se pitaju: ‘Hoće li ta osoba zavoljeti Jehovu i služiti mu — te ostati vjerna?’ Dakako, takav ishod ne dolazi sam po sebi. Za to je potreban trud.
2. Kako je apostol Pavao podsjetio hebrejske kršćane na važnost djela poučavanja, i na kakvo bi nas samoispitivanje to moglo potaknuti?
2 Apostol Pavao, koji je i sam bio vješt učitelj, naglasio je važnost djela poučavanja i stvaranja učenika kada je napisao: “Trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji” (Jevrejima 5:12, Duda-Fućak). Kršćani kojima je uputio ove riječi postigli su slab napredak s obzirom na to koliko su dugo već bili vjernici. Ne samo da nisu bili spremni poučavati druge već je i njih same trebalo podsjećati na osnovne aspekte istine. U današnje vrijeme, za sve će nas biti korisno ako s vremena na vrijeme preispitamo kakve su naše učiteljske sposobnosti i ustanovimo kako se možemo poboljšati. U pitanju su životi. Što možemo učiniti?
3. (a) S čim je apostol Pavao usporedio postupak stvaranja kršćanskog učenika? (b) Koju veliku prednost imamo kao kršćanski graditelji?
3 U okviru jedne proširene usporedbe, Pavao je stvaranje učenika usporedio s postupkom građenja neke građevine. Započeo je riječima: “Mi smo Bogu pomagači, a vi ste Božija njiva, Božija gradjevina” (1. Korinćanima 3:9). Stoga mi sudjelujemo u izgradnji koja se odnosi na ljude; mi pomažemo da se oni izgrade u Kristove učenike. To činimo kao suradnici Onoga koji je “graditelj svega” (Jevrejima 3:4, St). Kakve li prednosti! Pogledajmo kako nam Pavlov nadahnuti savjet upućen Korinćanima može pomoći da postanemo vještiji u svom poslu. Usredotočit ćemo se posebice na našu ‘vještinu poučavanja’ (2. Timoteju 4:2, NW).
Položiti ispravan temelj
4. (a) Koja je bila Pavlova uloga u kršćanskoj izgradnji? (b) Zašto se može reći da su i Isus i ljudi kojima je govorio znali koliko su važni dobri temelji?
4 Da bi jedna građevina bila čvrsta i trajna, potreban joj je dobar temelj. Zato je Pavao napisao: “U skladu s Božjom nezasluženom dobrohotnošću koja mi je dana, ja sam, kao mudri upravitelj građevinskih poslova, postavio temelj” (1. Korinćanima 3:10, NW). Služeći se sličnom ilustracijom, Isus Krist ispričao je primjer kuće koja je izdržala oluju zato što je njezin graditelj izabrao čvrst temelj (Luka 6:47-49). Isus je jako dobro znao koliko su važni temelji. On je bio prisutan kada je Jehova utemeljio samu Zemljua (Priče Salamunove 8:29-31). Ljudi kojima je Isus govorio također su shvaćali važnost dobrih temelja. Samo su kuće s čvrstim temeljima mogle izdržati poplavne bujice i potrese koji su ponekad pogađali Palestinu. No, na kakvu je vrstu temelja Pavao mislio?
5. Tko je temelj kršćanske skupštine, i kako je to bilo prorečeno?
5 Pavao je napisao: “Temelja drugoga niko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, koji je Isu[s Kri]st” (1. Korinćanima 3:11). To nije prvi put da se Isusa uspoređuje s temeljem. Ustvari, u Izaiji 28:16 prorečeno je: “Ovako veli Gospodin Gospodin: evo, ja mećem u Sionu kamen, kamen izabran, kamen od ugla, skupocjen, temelj tvrd.” Jehova je odavno naumio da njegov Sin bude temelj kršćanskoj skupštini (Psalam 118:22; Efežanima 2:19-22; 1. Petrova 2:4-6).
6. Kako je Pavao položio ispravan temelj kod kršćana u Korintu?
6 Što je temelj kad su u pitanju kršćani kao pojedinci? Kao što je Pavao i rekao, za pravog kršćanina ne postoji drugi temelj osim onog koji je položen u Božjoj Riječi — Isusa Krista. Pavao je sasvim sigurno polagao takav temelj. Kad je bio u Korintu, gdje se toliko mnogo držalo do filozofije, on nije nastojao impresionirati ljude svjetovnom mudrošću. Naprotiv, Pavao je propovijedao ‘razapetog Krista’, što su ljudi iz nacija odbacivali kao puku “ludost” (1. Korinćanima 1:23, St). Pavao je učio da Isus predstavlja središnju ličnost u Jehovinim naumima (2. Korinćanima 1:20; Kološanima 2:2, 3).
7. Što možemo naučiti iz toga što je Pavao o sebi rekao da je “mudri upravitelj građevinskih poslova”?
7 Pavao je napomenuo da je on poučavao “kao mudri upravitelj građevinskih poslova”. To nije egoistična izjava. Time je naprosto priznao da mu je Jehova dao divan dar — dar organiziranja posla ili upravljanja njime (1. Korinćanima 12:28). Istina, mi danas ne posjedujemo čudotvorne darove kojima su bili obdareni kršćani prvog stoljeća. I možda sami sebe ne smatramo darovitim učiteljima. No ipak, u jednom važnom pogledu mi to ipak jesmo. Razmisli o sljedećem: Jehova nam pomaže tako što nam daje svoj sveti duh. (Usporedi Luku 12:11, 12.) Osim toga, mi ljubimo Jehovu i imamo spoznaju o osnovnim učenjima iz njegove Riječi. To su doista divni darovi koje možemo upotrijebiti prilikom poučavanja drugih. Budimo odlučni koristiti ih za polaganje ispravnog temelja.
8. Na koji način Krista polažemo kao temelj kod potencijalnih učenika?
8 Kada Krista polažemo kao temelj, tada ga ne prikazujemo kao bespomoćnu bebu u jaslicama niti kao jednakog Jehovi u okviru Trojstva. Ne, takve nebiblijske predodžbe predstavljaju temelj za lažne kršćane. Umjesto toga, mi učimo da je on bio najveći čovjek koji je ikada živio, da je položio svoj savršeni život za nas i da je sada Jehovin postavljeni Kralj koji vlada na nebu (Rimljanima 5:8; Otkrivenje 11:15). Ujedno nastojimo osobe koje poučavamo motivirati da idu Isusovim stopama i da oponašaju njegova svojstva (1. Petrova 2:21). Želimo da ih duboko dirne Isusova revnost za službu, njegova samilost prema neznatnima i potlačenima, njegovo milosrđe prema grešnicima koje je gušio osjećaj vlastite krivnje, njegova nepokolebljiva hrabrost u kušnjama. Doista, Isus je izuzetan temelj. No, što slijedi nakon toga?
Graditi ispravnim materijalima
9. Premda je Pavao u prvom redu polagao temelj, u kom pogledu se brinuo za one koji su prihvaćali istinitost onoga što je poučavao?
9 Pavao je napisao: “Ako li ko zida na ovome temelju zlato, srebro, drago kamenje, drva, sijeno, slamu, svakoga će djelo izići na vidjelo; jer će dan pokazati, jer će se ognjem [“vatrom”, NW ] otkriti, i svako djelo pokazaće oganj kao što jest” (1. Korinćanima 3:12, 13). Što je Pavao time mislio? Razmisli o pozadini toga. Pavlova uloga bila je u prvom redu polaganje temelja. On je na svojim misionarskim putovanjima putovao od grada do grada i propovijedao mnogima koji nisu nikada čuli za Krista (Rimljanima 15:20). Kako su ljudi prihvaćali istinu koju je on poučavao, tako su se osnivale skupštine. Pavao je osjećao veliku brigu za te vjerne osobe (2. Korinćanima 11:28, 29). Međutim, njegov je posao zahtijevao od njega da krene dalje. Tako je, nakon što je 18 mjeseci proveo polažući temelj u Korintu, otišao propovijedati u druge gradove. Pa ipak, bio je živo zainteresiran za to kako su drugi nastavili posao koji je on vršio u Korintu (Djela apostolska 18:8-11; 1. Korinćanima 3:6).
10, 11. (a) Kako je Pavao usporedio različite vrste građevnog materijala? (b) Koje su vrste doslovnih građevina vjerojatno postojale u drevnom Korintu? (c) Za koje vrste građevina postoji veća vjerojatnost da će izdržati vatru, i kakav zoran primjer to pruža kršćanima koji sudjeluju u stvaranju učenika?
10 Izgleda da su neki koji su gradili na temelju koji je Pavao položio u Korintu loše obavljali posao. Da bi rasvijetlio taj problem, Pavao pravi razliku između dvije vrste građevnog materijala: zlata, srebra i dragog kamenja s jedne strane; drva, sijena i slame s druge. Građevina se može napraviti od kvalitetnih, trajnih, vatrostalnih materijala; ili se može izgraditi na brzinu, koristeći potrošne, provizorne i zapaljive materijale. Sigurno je u tako velikom gradu kao što je bio Korint bilo napretek građevina obje vrste. Bilo je impozantnih hramova izgrađenih od masivnih, skupih kamenih blokova možda s fasadom ili ukrasima djelomično načinjenim od zlata i srebra.b Vjerojatno su se takva trajna zdanja veličanstveno izdizala nad obližnjim kućicama, kolibama i prodajnim štandovima napravljenim od grubo izrađene drvene građe sa slamnatim krovom.
11 Što bi se dogodilo s tim građevinama da ih zahvati vatra? Odgovor je bio jednako očigledan u Pavlovo vrijeme kao što je i danas. Ustvari, još 146. pr. n. e. rimski general Mumije osvojio je grad Korint i zapalio ga. Sigurno su mnogi objekti sagrađeni od drva, sijena ili slame bili posve uništeni. A što je bilo s čvrstim građevinama od kamena, ukrašenim srebrom i zlatom? One su se nesumnjivo održale. Možda su oni koje je Pavao poučavao u Korintu svakodnevno prolazili kraj takvih građevina — kamenitih zdanja koja su ponosno izdržala katastrofe koje su davnih dana sravnile sa zemljom ne tako trajne okolne objekte. Stoga je Pavao na doista slikovit način istaknuo bit svoje poruke! Prilikom poučavanja mi trebamo sebe smatrati graditeljima. Želimo graditi najboljim, najtrajnijim mogućim materijalima. Na taj način postoji veća vjerojatnost da će naše djelo trajati. Koji su to trajni materijali i zašto je od presudne važnost koristiti ih?
Hoće li tvoje djelo odoljeti vatri?
12. U kom pogledu su neki korintski kršćani površno gradili?
12 Pavao je očigledno smatrao da neki kršćani u Korintu nekvalitetno grade. U čemu je bio problem? Kako kontekst pokazuje, skupštinu su mučili razdori, štovale su se osobnosti ljudi premda je to predstavljalo opasnost za jedinstvo skupštine. Jedni su govorili: “Ja sam Pavlov”, a drugi su uporno tvrdili: “Ja sam Apolov.” Neki su, po svemu sudeći, imali previsoko mišljenje o vlastitoj mudrosti. Rezultat toga je, kao što se moglo i očekivati, bila sredina u kojoj je vladalo tjelesno razmišljanje, duhovna nezrelost i sve brojnije “zavisti i svadje” (1. Korinćanima 1:12; 3:1-4, 18). Takvi su se stavovi, bez ikakve sumnje, odrazili na poučavanje u skupštini i u službi propovijedanja. Zbog toga je njihovo djelo stvaranja učenika bilo površno, poput izgradnje koja se vrši nekvalitetnim materijalima. Ono ne bi preživjelo “vatru”. O kakvoj je vatri Pavao govorio?
13. Što predstavlja vatra u Pavlovoj usporedbi, i čega bi svi kršćani trebali biti svjesni?
13 Postoji jedna vrsta vatre s kojom se svi mi suočavamo u životu — to su ispiti naše vjere (Ivan 15:20; Jakov 1:2, 3). Kršćani u Korintu trebali su biti svjesni, jednako kao što i mi danas trebamo biti svjesni, da će svatko koga poučavamo o istini biti ispitan. Ukoliko je naše poučavanje loše, može doći do žalosnih posljedica. Pavao je upozorio: “Ako nečije djelo koje je sagradio na njemu ostane, taj će dobiti nagradu; ako nečije djelo izgori, taj će pretrpjeti gubitak, ali sam će biti spašen; no, bude li tako, to će biti kao kroz vatru”c (1. Korinćanima 3:14, 15, NW ).
14. (a) Kako bi kršćani koji sudjeluju u stvaranju učenika mogli “pretrpjeti gubitak”, no na koji način mogu biti spašeni kao kroz vatru? (b) Kako možemo opasnost da pretrpimo gubitak svesti na najmanju moguću mjeru?
14 To su doista otrežnjavajuće riječi! Može biti vrlo bolno kada netko nakon što se jako trudio da bi nekoj osobi pomogao da postane kršćanski učenik vidi kako ta osoba naprosto podlegne iskušenju ili progonstvu i na koncu ostavi put istine. Pavao to potvrđuje kada kaže da u takvim slučajevima trpimo gubitak. To iskustvo može biti tako bolno da se za naše spasenje kaže da biva “kao kroz vatru” — kao za čovjeka koji je sve izgubio u vatri, a sam je jedva jedvice umakao. Što se nas tiče, kako možemo opasnost od gubitka svesti na najmanju moguću mjeru? Tako da gradimo trajnim materijalima! Ako zainteresirane osobe poučavamo tako da dopremo do njihovog srca, potičući ih da cijene dragocjena kršćanska svojstva kao što su mudrost, razbor, strah Jehovin i prava vjera, tada gradimo trajnim, vatrostalnim materijalima (Psalam 19:9, 10; Priče Salamunove 3:13-15; 1. Petrova 1:6, 7). Osobe koje steknu takva svojstva nastavit će vršiti Božju volju; one imaju sigurnu nadu da će zauvijek ostati na životu (1. Ivanova 2:17). No, kako možemo u praksi primijeniti Pavlovu usporedbu? Razmotri neke primjere.
15. Na koje se načine možemo pobrinuti za to da ne budemo površni u izgradnji osoba s kojima proučavamo Bibliju?
15 Kada poučavamo osobe koje proučavaju Bibliju, nikada ne bismo smjeli ljude uzdizati iznad Jehove Boga. Nama nije cilj naučiti ih da nas smatraju glavnim izvorom mudrosti. Mi želimo da oni vodstvo traže kod Jehove, u njegovoj Riječi i njegovoj organizaciji. Imajući to u cilju, mi nećemo jednostavno iznositi vlastita gledišta kada odgovaramo na njihova pitanja. Umjesto toga, učimo ih da pronađu odgovore uz pomoć Biblije i publikacija koje “vjerni i razboriti rob” stavlja na raspolaganje (Matej 24:45-47, NW ). Iz sličnih razloga, pazimo na to da ne budemo posesivni prema osobama koje poučavamo o Bibliji. Umjesto da nam je krivo kada se drugi zanimaju za njih, osobe koje poučavamo trebamo ohrabriti da se ‘rasprostrane’ u ispoljavanju naklonosti tako da upoznaju što je moguće više članova skupštine i steknu cijenjenje prema njima (2. Korinćanima 6:12, 13).
16. Kako mogu starješine graditi vatrostalnim materijalima?
16 I kršćanski starješine igraju vrlo važnu ulogu u izgradnji učenikâ. Prilikom poučavanja u skupštini oni nastoje graditi vatrostalnim materijalima. Možda se kod svakog od njih sposobnost poučavanja, iskustvo i osobnost u velikoj mjeri razlikuju, no oni te različitosti ne iskorištavaju da bi sebi stvarali sljedbenike. (Usporedi Djela apostolska 20:29, 30.) Ne znamo točno zašto su neki u Korintu govorili: “Ja sam Pavlov” ili “Ja sam Apolov”. No možemo biti posve sigurni da niti jedan od ovih vjernih starješina nije podupirao takav način razmišljanja zbog kojeg dolazi do podjela. Pavlu takva stajališta nisu laskala; on ih je energično opovrgnuo (1. Korinćanima 3:5-7). Jednako i danas, starješine imaju na umu da su oni pastiri ‘Božjeg stada’ (1. Petrova 5:2). Ono ne pripada niti jednom čovjeku. Stoga starješine zauzimaju čvrst stav protiv svake sklonosti tome da jedan čovjek dominira bilo stadom bilo starješinstvom. Sve dok starješine motivira ponizna želja da služe skupštini, da svojim poučavanjem dopiru do srca i pomažu ovcama da čitavom dušom služe Jehovi, oni grade vatrostalnim materijalima.
17. Kako kršćanski roditelji nastoje graditi vatrostalnim materijalima?
17 Ovo je pitanje izuzetno važno i za kršćanske roditelje. Koliko je samo duboka njihova želja da im djeca žive vječno! Zbog toga se oni toliko trude kako bi u srce svoje djece ‘usadili’ načela iz Božje Riječi (5. Mojsijeva 6:6, 7, NW). Oni žele da njihova djeca dožive istinu ne kao puku zbirku pravila ili niz dosadnih činjenica, već kao ispunjen način života koji donosi zadovoljstvo i sreću (1. Timoteju 1:11). Da bi izgradili svoju djecu u vjerne Kristove učenike, ljubavlju prožeti roditelji nastoje koristiti vatrostalne materijale. Oni strpljivo rade sa svojom djecom, pomažući im da uklone svojstva koja Jehova mrzi i da razvijaju svojstva koja on voli (Galaćanima 5:22, 23).
Tko je odgovoran?
18. Kada neki učenik odbaci zdravu nauku, zašto to ne mora neminovno biti greška onih koji su se trudili poučiti i školovati ga?
18 U ovom se razmatranju nameće jedno važno pitanje. Ukoliko netko kome smo nastojali pomoći otpadne od istine, znači li to da smo mi promašili kao učitelji — da mora biti da smo gradili nekvalitetnim materijalima? To ne mora uvijek biti slučaj. Pavlove nas riječi svakako podsjećaju na to da sudjelovanje u izgradnji učenikâ predstavlja veliku odgovornost. Trebamo učiniti sve što je u našoj moći da bismo kvalitetno gradili. No Božja Riječ nam ne govori da moramo preuzeti na sebe svu odgovornost i biti opterećeni krivnjom kada se oni kojima nastojimo pomoći odvrate od istine. Pored naše uloge kao graditelja, u to su uključeni i drugi faktori. Primjerice, zapazi što Pavao kaže čak i kad se radi o učitelju koji je loše radio u toj izgradnji: “Taj će pretrpjeti gubitak, ali sam će biti spašen” (1. Korinćanima 3:15, NW). Ako takav pojedinac može na koncu biti spašen — dok se kršćanska osobnost koju je nastojao ugraditi u osobu koju je poučavao opisuje kao djelo koje je ‘izgorjelo’ u vatrenom ispitu — do kakvog zaključka moramo doći? Sasvim sigurno, Jehova smatra učenika prvenstveno odgovornim za njegove odluke s obzirom na to hoće li ostati vjeran ili neće.
19. Što ćemo razmatrati u sljedećem članku?
19 Osobna odgovornost, ili odgovornost pojedinca, vrlo je važno pitanje. Ono se tiče svakoga od nas. Što Biblija konkretno uči o tome? Naš sljedeći članak razmotrit će to pitanje.
[Bilješke]
a ‘Postavljanje temelja zemlji’ može se odnositi na prirodne sile koje Zemlju — i sva nebeska tijela — održavaju u stalnom položaju. Osim toga, sama Zemlja konstruirana je tako da se neće nikada “poljuljati”, odnosno neće biti uništena (Psalam 104:5, St).
b “Drago kamenje” o kojem je Pavao govorio ne mora nužno predstavljati dragulje, poput dijamanata i rubina. Moguće je da se radilo o nekom skupocjenom građevnom kamenu kao što je mramor, alabaster ili granit.
c Pavao je doveo u pitanje spasenje ne graditelja, već njegovog ‘djela’. The New English Bible ovako prevodi taj redak: “Ako nečija građevina izdrži, on će biti nagrađen; ako izgori, on će morati podnijeti gubitak; pa ipak, on će spasiti svoj život, kao netko tko pobjegne iz vatre.”
Kako bi odgovorio
◻ Što predstavlja “temelj” za pravog kršćanina, i kako se taj temelj polaže?
◻ Što možemo naučiti iz primjera različitih vrsta građevnog materijala?
◻ Što predstavlja “vatra”, i kako može dovesti do toga da neki ‘pretrpe gubitak’?
◻ Kako mogu oni koji poučavaju druge o Bibliji, starješine i roditelji graditi vatrostalnim materijalima?
[Slika na stranici 9]
U mnogim drevnim gradovima postojala su kamenita zdanja otporna na vatru kao i krhkije građevine