U Catechism of the Catholic Church stoji: “Da bismo ustali s Kristom, moramo i umrijeti s Kristom: moramo ‘otići od tijela i ići ka Gospodinu’ [2. Korinćanima 5:8]. U tom ‘odlasku’, koji je smrt, duša se odvaja od tijela [Filipljanima 1:23]. Bit će ponovno sjedinjena s tijelom na dan uskrsnuća mrtvih.” No, da li u ovdje citiranim tekstovima apostol Pavao kaže da duša preživljava smrt tijela i zatim čeka “posljednji sud” kako bi se ponovno sjedinila s tijelom?

U 2. Korinćanima 5:8 Pavao kaže: ”Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otići od tijela, i ići ka Gospodinu.” Neki vjeruju da te riječi ukazuju na međustanje čekanja. Takvi ukazuju i na Isusovo obećanje svojim vjernim sljedbenicima da on ide kako bi im pripremio mjesto da ih ‘uzme k sebi’. No, kad će se ostvariti takva očekivanja? Krist je rekao da će to biti kad on ‘opet dođe’ u svojoj budućoj prisutnosti (Ivan 14:1-3). Slično tome, u 2. Korinćanima 5:1-10 Pavao je rekao da je pomazanim kršćanima zajednička nada da naslijede nebesko prebivalište. To se nije trebalo dogoditi pomoću neke pretpostavljene besmrtnosti duše, nego preko uskrsnuća tijekom Kristove prisutnosti (1. Korinćanima 15:23, 42-44). Egzeget Charles Masson zaključuje da se 2. Korinćanima 5:1-10 “može dobro razumjeti, a da se ne mora poslužiti hipotezom o ‘međustanju’”.